Nakon izbora 16. oktobra prošle godine u crnogorskom parlamentu i vladi ima nešto više žena nego ranije. Nešto više znači – i dalje malo.
Kad su se mandati podijelili i kad je određen broj izabranih podnio ostavke na poslanička mjesta jer su dobili funkcije u izvršnoj vlasti, mjesta u parlamentu zauzela su 62 muškarca i 19 žena. Zastupljenost žena u crnogorskom parlamentu sada iznosi 23,45 odsto. Još malo pa će polovinu stanovništva Crne Gore zastupati četvrtina predstavnica u parlamentu.
Demokratska partija socijalista među 36 poslanika ima deset žena. Demoktarski front ima 18 poslaničkih mjesta, četiri pripadaju ženama. Dva poslanička mandata pripala su ženama sa izborne liste „Velike koalicije Ključ” koja ukupno ima devet poslanika. Demokrate Crne Gore imaju osam poslanika, među kojima su dvije žene, dok je od četiri mandata Socijaldemokratske partije jedno pripalo ženi. Manjinske partije i Socijaldemokrate nemaju žena među predstavnicima naroda.
Predsjednik parlamenta je muškarac, dvojica potrpredsjednika takođe. I predsjednik vlade je muškarac. I trojica potpredsjednika. Od 19 ministarstava, četiri vode žene. Prethodna vlada je imala 17 ministarstava i tri ministarke tokom većine svog mandata.
U Skupštini Crne Gore, na kraju mandata prethodnog saziva, od 81 poslanika bilo je 15, odnosno 18.5 odsto žena. Tokom četvorogodišnjeg mandata tog saziva zastupljenost žena uglavnom je iznosila 17 procenata. Napredak u broju žena ostvaren je po sili zakona.
Obaveza da političke partije na izbornim listama imaju 30 odsto žena uvedena je 2011. godine. Tada je u crnogorskom parlamentu bilo svega 13,6 odsto žena. Za svaki korak kojim je ta brojka povećavana bilo je neophodno propisivati sve preciznije zakonske obaveze. Zakon je izigravan najprije tako što su ženama pripadala dna izbornih lista. Dobijale su mjesta sa kojih, svima je bilo jasno, ne postoji šansa da budu izabrane. Kad je precizirano da žene moraju zauzeti svako četvrto mjesto na izbornoj listi, pokazalo se da je neophodno spriječiti još jedan mehanizam za manipulaciju – onaj u kojem su žene podnosile ostavke na svoja mjesta koja su potom zauzimali muškarci.
Zakon o izboru odbornika i poslanika sada obavezuje partije da, u
cilju ostvarivanja principa rodne ravnopravnosti, na izbornoj listi imaju najmanje 30 odsto kandidata manje zastupljenog pola. Ali, precizirano je i da „na izbornoj listi među svaka četiri kandidata prema redosljedu na listi mora biti najmanje po jedan kandidat pripadnik manje zastupljenog pola”. Podnosilac izborne liste koji ne bude poštovao ovo pravilo biće pozvan da nedostatak ispravi, ako to ne uradi, piše u Zakonu, izborna komisija odbiće proglašenje izborne liste. Precizirano je i da upražnjeno mjesto poslanika manje zastupljenog pola popunjava ,,prvi sljedeći kandidat na izbornoj listi iz reda manje zastupljenog pola”.
Ostaje, naravno, pitanje – zašto isti zakon koji govori o 30 odsto zastupljenosti žena propisuje da će one dobiti svako četvrto mjesto na listi kad to jasno vodi zastupljenosti od jedne četvrtine koja je na kraju i skoro dostignuta. Jednostavno je: u parlamentu žene nijesu imale snage da se izbore za svako treće mjesto na listi. Takav predlog je dobio većinu u Odboru za rodnu ravnopravnost, ali ne i u plenumu.
Iako su Izmjene zakona, ipak, očigledno dovele do porasta zastupljenosti žena, Crna Gora i dalje zaostaje za zemljama u regionu. U Hrvatskom Saboru ima 25 odsto žena, u Narodnoj skupštini republike Srbije čine 33,6 procenata.
Sagovornice Monitora iz crnogorskog parlamenta smatraju da je broj žena u crnogorskom parlamentu i dalje premali.
,,Primjećuje se neznatan napredak u učešću žena u parlamentu, ali to je isključivo rezultat djelovanja propisanih kvota, a ne političke volje. Bilo je više nego očigledno da sve partije, prinuđene Zaknom, pribjegavaju pukom ispunjavaju kvotau. Malo partija se odlučilo da prvu ženu stave na poziciju prije Zakonom propisanog četvrtog mjesta na izbornoj listi”, kaže za Monitor Branka Bošnjak, poslanica Demokratskog fronta. Ona naglašava da je na listi pokreta za promjene, u okviru Fronta, bilo skoro pola žena i da je u okviri kvote PZP-a žena zauzimala treću poziciju.
Bošnjak primjećuje da su trenutno tri poslanice, odnosno 15,1 odsto na mjestima predsjednica skupštinskih odbora i ocjenjuije da se i po tome vidi nedostatak političke volje za ravnopravnim odnosom muškaraca i žena. ,,Takođe nemamo niti jednu ženu na potpredsjedničkom mjestu Parlamenta ili, ne daj bože, da je predsjednica parlamenta, što ponovo pokazuje nedostatak političke volje. Vidjećemo da li će novo rukovodstvo i dalje tretirati Odbor za rodnu ravnopravnost kao ‘siroče’ i hoće li , makar, njegovoj predsjednici dodijeliti kancelariju. I to govori o položaju žena. Sve se svodi na ispunjavanje norme, suštinski smo daleko od ravnopravnosti”, konstatuje Branka Bošnjak. Ona objašnjava da je standard u Savjetu Evrope sa 30 porastao na 40 odsto, a da smo mi još uvijek ispod 25 odsto žena u Skupštini.
Zdenka Popović, poslanica Demokrata Crne Gore, podsjeća da je od izmjena Izbornog zakona 2011. i uvođenja kvota od 30 odsto za žene na kandidacionim listama za lokalne i parlamentarne izbore, broj žena u Skupštini porastao sa 13,6 na 23,45 procenata. ,,Dakle, nema i dalje ništa od ravnopravne zastupljenosti muškaraca i žena, iako je to jedan od uslova demokratije u koju se svi zaklinjemo. Smatram da se sadašnja garnitura dugogodišnjih političara teško odlučuje da svoju fotelju prepusti ženi, pravdajući se stereotipima da smo mi i dalje tradicionalno društvo i da žena prevashodno mora biti stub porodice, a da je politika prljava i isključivo namijenjena muškarcima”, ocjenjuje Zdenka Popović.
Prema njenim riječima više žena na mjestima odlučivanja biće tek kada dođe do smjene generacija na političkoj sceni Crne Gore, jer je, kako kaže, nova generacija političara itekako svjesna uloge i značaja žena u crnogorskom društvu. ,,Žene moraju biti ravnopravne u svim oblastima života pa i u politici, naročito zbog sve većeg interesovanja žena da se aktivno uključe u politički zivot Crne Gore. Vrlo je važno da žene budu solidarne i pomažu jedna drugoj jer je to najlakši i najljepši put da se na valjan način pozicioniraju, prije svega u svojoj partiji, a onda i na kandidacionoj listi za odbornice i poslanice”, smatra Zdenka Popović.
Draginja Vuksanović iz Socijaldemokratske partije kaže kako ne odobrava kada se o učešću zena u političkom životu govori u brojkama i procentima – na primjer da ih mora biti 30 odsto na izbornim listama. „Žena ima sada više u parlamentu, nego u prošlim sazivima, što je dobar znak da polako izlazimo iz ‘procentualnih’ okvira. Ne smatram da ih je i dovoljno, posebno na pozicijama gdje se odlučuje. Neprihvatljivo je da u rukovodstvu Skupštine, ni u ovom, ni u prošlom sazivu nemamo nijednu ženu, barem na poziciji potpredsjednice, isto je i sa Vladom. Ne sjećam se da smo u istoriji Crne Gore imali ženu da se kandidovala za predśjednicu države”, kaže Draginja Vuksanović.
Vuksanović tvrdi da žena sa moralnim i profesionalnim kvalitetom ima sposobnost da se izbori sa svim izazovima. ,,Žena nije broj, žena nije procenat. Ovdje je riječ o ženi u Crnoj Gori. A, žena u Crnoj Gori umije, zna i može i hrabrija je od bilo kog muškarca, kada treba iznijeti na svojim plećima teret odgovornosti zbog važnih odluka. Bilo da je riječ o ženi domaćici, političarki ili onoj koja se bavi nekim drugim poslom ili pozivom”.
Nezaobilazna činjenica u priči o ženama u politici je i to da opozicija ne učestvuje u radu skupštine.
Zdenka Popović kaže da bojkot Parlamenta u kojem učestvuje i devet žena iz opozicionih partija baca novo svjetlo na dubinu političke krize u kojoj se nalazi Crna Gora. ,,Na taj način su pokazale zrelost, odgovornost, solidarnost i puno razumijevanje političkog kolapsa u koji smo kao društvo upali zbog tvrdoglavog stava vladajuće koalicije da sujetno vodi našu državu bez traženja kompromisa i dobrih rješenja”.
,,Moramo imati u vidu da skoro pola izabranih poslanika pa tako i poslanica bojkotuje Skupštinu. Opravdani bojkot zbog neregularnosti izbora i insceniranog državnog udara dovodi do toga da nemamo pravu sliku parlamenta niti se može govoriti o pravom predstavljanju građana, pa tako i žena”, kaže Branka Bošnjak. Ona smatra da je
teško iz ,,ove kompleksne i nezdrave političke situacije” izvući problem zastupljenosti žena i rodne ravnopravnosti i govoriti o njemu kad su bila suspendovana osnovna ljudska prava na slobodan izbor i fer izbore. ,,Žene su aktivne učesnice tih dešavanja, bilo da su na jednoj ili drugoj strani”, kaže Bošnjak.
Skupština Crne Gore trenutno funkcioniše uglavnom kao skup dizača ruku. Vlada predloži, parlament bespogovorno prihvati. U sjeni takve slike zasad ostaje broj ženskih ruku koje glasaju i ženskih glava koje nijesu tu.
Miloš BAKIĆ