Stopa nezaposlenosti žena u Crnoj Gori veća je nego kod muškaraca, govore podaci crnogorskog Zavoda za statistiku (MONSTAT). Radi se o stanovništvu starosti od 18 do 50 godina, dok se situacija mijenja kod populacije preko 50 godina, gdje je za oko 40 odsto više muškaraca.
Prema posljednjem Monstatovom izvještaju Žene i muškarci u Crnoj Gori u periodu od decembra 2012-2013, učešće nezaposlenih žena povećalo se 13,8 odsto, a muškaraca 7,5 odsto.
Skoro 5.000 žena je bez dana radnog staža, kaže državna statistika. Istovremeno, preko 5.000 nezaposlenih žena ima samo jednu, dvije ili tri godine staža, a 6.000 žena – pet do 30 godina staža.
Zvanična statistika u 2014. bilježi ipak veći procenat zaposlenosti žena – 45,3 odsto.
To je niže od evropskog prosjeka, upozorava za Monitor Ana Jaredić iz Centra za ženska prava.
„Jedan od ciljeva Nacionalne strategije zapošljavanja i ljudskih resursa je postizanje 50 odsto zaposlenosti žena do 2015. godine. Razlika u zaposlenosti muškaraca i žena je i dalje relativno visoka – 10,2 odsto, a stopa zaposlenosti značajno manja od evropskog prosjeka koji iznosi 60 odsto’, ističe ona.
Iako su brojnije u populaciji nezaposlenih, zanimljivo je da ih je sve više u postotku visokobrazovanog stanovništva. Trend rasta broja visokoobrazovanih žena povećava se iz godine u godinu.
Žene tako čine većinu na specijalističkim i magistarskim studijama. Podaci govore da one brže završavaju fakultete i to sa boljim prosjekom u odnosu na muškarce. Od osam osoba koje su tokom 2012. u Crnoj Gori stekle zvanje doktora nauka – sve su ženskog pola.
Stopa zaposlenih žena neznatno je veća u odnosu na muškarce u toj kategoriji- 50, 6 posto.
Istovremeno, ostalo je nepromijenjeno drastično veće učešće žena u populaciji bez škole i to 81 odsto. One čine većinu onih sa osnovnom školom i nepotpunom osnovnom školom. Pored ovih posebno osjetljivu kategoriju predstavljaju i žene sa srednjom školom za koje je sve manje ponuda na tržištu rada.
„Da bi postigli zadovoljavajuću stopu zaposlenosti žena, potrebno je voditi računa ne samo o politici zapošljavanja, već i o tome kako na ovu tematiku utiču neki naizgled sporedni propisi, ili politike.Posebno je važno da država obezbijedi zaštitu od diskriminacije i proaktivno prati i procesuira takve slučajeve,kao i da preduzima mjere koje će ženama omogućiti lakše usaglašavanje privatnog i profesionalnog života”, upozorava Jaredić
A diskriminacije ne fali. Kao najveću prerpreku u zapošljavanju žene percepiraju svoje godine, bez obzira koje su dobi. Žene starije od 35, a posebno one starije od 45, po njihovim riječima, niko ne želi da zaposli. S druge strane mlađe žene uglavnom imaju djecu uzrasta do sedam godina što je jedan od eliminacionih faktora u procesu zapošljavanja kod većine poslodavaca.
,,Prvo se gleda fizički izgled. Kad to zadovoljite slijedi kanonada pitanja: godine, da li ste u braku, imate li djece, planirate li djecu… Ako prođete taj test, onda se čude što ste sami, pa opet krene: planirate li brak, djecu…”, prepričava jedna nezaposlena Podgoričanka ,,standardnu” proceduru prilikom intervjua za posao.
Poslodavci to ne priznaju javno, ali u praksi kod izbora između ženskog i muškog zaposlenika uvijek se izabere muškarac. Logika je da se tim izborom preduprjeđuje opasnost od trudničkog bolovanja, porodiljskog odsustva…
„Pored loših ekonomskih prilika u zemlji, prisutna je diskriminacija na tržištu rada koja se ne prijavljuje iz straha od gubitka posla, ekonomske zavisnosti od poslodavaca i neaktivnosti inspekcije rada u otkrivanju takvih slučajeva”, kaže Ana Jaredić.
Ona upozorava da u osnaživanju žena i radu ka njihovoj većoj stopi u populaciji zaposlenjih ne doprinose ni diskriminišuća zakonska rješenja poput odredbe Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti usvojene 2013. godine kojom su smanjene naknade za porodilje koje država isplaćuje poslodavcima.
„Sličan efekat će, ukoliko se usvoje, imati i odredbe Nacrta zakona o obaveznoj zdravstvenoj zaštiti kojima se smanjuje naknada za trudničko bolovanje. Podsjećam da su nevladine organizacije, među kojima i Centar za ženska prava uputile Ministarstvu zdravlja primjedbe na ovo rješenje, pa se nadam da će biti uvažene i da odredbe koje dodatno obeshrabruju poslodavce da zapošljavaju žene neće biti usvojene”, kaže ona. Prema njoj su problematične i odredbe Zakona o radu prema kojima se trudničko bolovanje ne računa u dvogodišnji staž koji je neophodno ispuniti da bi se ugovor na određeno transformisao u ugovor na neodređeno.
„Imali smo više slučajeva zloupotrebe ove odredbe, ali je očiglednu diskriminaciju nemoguće procesuirati, jer zakon dozvoljava mogućnost da poslodavac ne produži ugovor koji istekne dok se žena nalazi na porodiljskom odsustvu”, kaže Jaredićeva.
Poseban problem da nađu novo zaposlenje imaju starije žena koje su nakon što su proglašene tehnološkim viškom zbog godina starosti i diskriminacije pri zapošljavanju prestale da ga traže. U tu grupu žrtava tranzicije su uglavnom žene od 40 do 50 godina, od kojih neke imaju i preko 20 godina ili čak 30 godina radnog staža.
Ostaje im jedino nada za zaposlenje u zoni sive ekonomije. A tu radnici, posebno žene, pristaju na sve uslove rada: rade bez prijave, neplaćeni prekovremeni rad, neplaćeni godišnji odmor, rad bez slobodnih dana, za minimalnu zaradu.
Statistika kaže da su žene diskriminisane i kada nađu posao. Osim što teže napreduju, muškarci su, nerijetko, u pojedinim djelatnostima, zastupljeni duplo više od žena na rukovodećim položajima. Zakonodavci, funkcioneri i rukovodioci su u 69 odsto muškaracii, dok ta mjesta samo u 31 odsto slučajeva pokrivaju žene.
Da će i država morati ozbiljnije da se pozabavi ovim pitanjem, upozorio je nedavno v.d. stalnog koordinatora UN i predstavnik UNICEF-a u Podgorici Bendžamin Perks, koji je istakao da u Crnoj Gori žene zarađuju 18 odsto manje od muškaraca koji rade isti posao. Te da istovremeno, žene, koje čine polovinu ljudskih resursa u zemlji, učestvuju sa manje od deset odsto u preduzetništvu.
Najporaznija brojka je da iako čine 50 odsto populacije, žena vlasnika firmi ima samo 9,6 odsto.
Svjedočenja o uslovima rada ovih žena su slična: ,,Kod nas su plate različite, isti posao, a različite plate. Kako se ko gazdi svidi. Ako ostaneš trudna ideš kući. Imam neplaćeni godišnji odmor sedam dana, od tri dana koja treba da imam mjesečno često nemam nijedan. Plačem kad me zovu iz vrtića kada je dijete bolesno da dođem po njega a ja ne mogu da izađem”.
Kad država neće da pomogne, nalaze se alternativni metodi. Tako je NVO SOS telefon iz Nikšića nedavno završio projekat Reciklažom tekstila do održivih rješenja. Uz podršku EU, kroz program prekogranične saradnje Srbije i Crne Gore, uspjele su da nakon obuke zaposle 10 žena, uglavnom sa srednjom školom, trećina od njih starosti iznad 45 godina.
U Crnoj Gori se do sada tek stidljivo govorilo o plaćenom kućnom poslu. Zvaničnih inicijativa da se domaćicama možda obezbijedi plata ili penzija, kakvih je bilo u regiji, nije bilo.
Prema podacima koje je objavio Evropski pokret žene u Crnoj Gori u prosjeku provode 3,7 sati u obavljanju kućnih i porodičnih poslova, a muškarci svega sat i po. U braku prosječan broj sati se za žene povećava na 4,5, dok se kod muškaraca cifra ne mijenja. Od ukupnog broja ljudi koji tvrdi da nikad ne obavljaju kućne i porodične poslove (11 odsto populacije) 96 odsto čine muškarci. U dvije trećine crnogorskih porodica muškarac je taj koji najviše doprinosi ukupnim prihodima.
Ekonomska i druga zavisnost žena je nešto protiv čega se na valjan način ne bore ni institucije. Kao i u drugim oblastima prepisuju se evropske direktive, a suštinski se ništa ne mijenja. Nedavno je propao prijedlog da zaposlene majke sa troje i više djece imaju pravo na doživotnu novčanu naknadu. Ključno objašnjenje vlasti bilo je sadržano u tome da se za to nema para.
Predrag NIKOLIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice