Povežite se sa nama

FOKUS

Šelzijeva lista legalizuje poslove

Objavljeno prije

na

Osnivač jedne od kompanija iz konzorcijuma koji je ponudio da za 7, 1 miliona eura preuzme Novi duvanski kombinat Podgorica (NDKP) povezan je sa Branislavom Branom Mićunovićem, kontroverznim Nikšićaninom. Mićunović je zbog tranzitnih poslova sa duvanom bio osumnjičen od strane italijanskog tužioca Đuzepe Šelzija u Bariju, skupa sa Milom Đukanovićem, Veselinom Barovićem i drugim uglednicima. Legalizuje li to društvo sada preko NDKP poslove sa cigaretama? Kakav god da je odgovor, jasno je da cijenu opet plaćaju manjinski akcionari Duvanskog kombinata (DKP), mahom radnici koji bi mogli ostati bez svega.

Nebojša Čolan je vlasnik Jaz express-a iz Budve. Ta se firma u konzorcijumu sa Partner company i Primat-om javila na tender za NDKP. Čolan, međutim, rukovodi i budvanskom kompanijom MC Marina, koja je u vlasništvu porodice Mićunović. Osnivači MC Marine su Predrag Mićunović, sinovac Brana Mićunovića i budvanska Anagusta, koju je formirala istoimena firma sa Kipra. Prema kiparskom registru vlasnici Anaguste su Branislav Mićunović i njegova supruga Svetlana. Čolan je u MC Marini, prema registru, ovlašćeni predstavnik i direktor. Ličnost od prvorazrednog povjerenja.

Sa budvanskom Marinom povezan je i Miloš Marović, sin Svetozara Marovića, potpredsjednika DPS-a. Marovići i Mićunovići su se spojili još tokom duvanskih tranzitnih poslova devedesetih. Tada je prema svjedočenju Momira Bulatovića, od svakog šlepera Svetozar Marović dobijao određeni procenat. Tako je, navodno, Milo Đukanović kupovao ćutanje Marovića.

Prema Privrednom registru udio u MC Marini ima i kompanija CPL Montenegro. Vlasnica te kompanije je Zorica Popović, poslovna partnerka Miloša Marovića. Čolan je sa Milošem Marovićem u kompaniji El MAR.

Kompanije koje su se okupile da dokapitalizuju NDKP, a sa kojima će, prema najavama Branka Vujovića, crnogorska Vlada najvjerovatnije potpisati ugovor već u julu ove godine, nemaju ni dana iskustva u duvanskoj industriji (ako se ne računa povezanost sa tranzitnim bosovima). Prema zvaničnim registrima, nemaju ni novca za tako veliku investiciju. Neke od kompanija osnovane su u januaru 2013. Raniji tender za dokapitalizaciju NDKP propao je prošle godine pošto je Vlada odbila ponudu jedne od najvećih crnogorskih graditeljskih firmi – Zetagradnje.

Vlada od budućeg partnera u NDKP traži da izgradi novu fabriku duvana za najkasnije godinu dana, pored kupovine sto odsto akcija NDKP.

Prema tenderu za NDKP „ponuđač mora da dokaže da posjeduje iskustvo u oblasti duvanske industrije ili izgradnji sličnih kapaciteta”, i „finansijsku sposobnost za izgradnju fabričkih kapaciteta”.

A čime se bave ove tri komapanije koje su se okupile u konzorcijum?

Čolanova Jaz expres osnovana je 2004. za održavanje i popravka motornih vozila. Partner u toj firmi Čolanu je Budvanin Petar Miloš, taksista. Firma, prema katastru, posjeduje samo parcelu od 1.417 kvadrata u Prijevoru kod Budve i to dobijenu odlukom državnih organa.

Druga firma konzorcijuma je Partner company iz Danilovgrada, osnovana početkom 2013. Baš kada je pripreman tender za NDKP. Kao djelatnost firme upisana je ,,proizvodnja duvanskih proizvoda”. U katastru Partner nema uknjiženu imovinu, niti ima podataka o kapitalu kompanije.

Vlasnici Partner company su taksista i pjevač – Dejan Škuletić, pjevač u konobi Bandići, Miloš Đačić, vlasnik budvanskog taksija i Jovan Ašanin, nepoznate radne biografije. Direktor kompanije je, prema podacima Privrednog registra, dvadesetdvogodišnji Vido Babić. Ni kompanija ni vlasnici pojedinačno, prema katastru, nemaju nikakve nekretnine.

Slučajno, ili ne, Bandići su uporište još jednog lica sa optužnice tužilaca iz Barija – Veselina Barovića. On tamo ima porodično imanje i hacijendu opasanu zidom. Barović se smatra jednim od glavnih protagonista duvanskog tranzita iz devedesetih.

Treća iz konzorcijuma užička kompanija Primat je vlasništvo Nebojše, Boška i Aleksandra Demirovića. Prema podacima Agencije za pri-vredne registre iz Srbije ta firma je osnovana u septembru 2005. godine, i bavi se građevinskim poslovima. Kapital ove firme upisan je na iznos od 3.902 eura.

Otkud ovakvim kompanijama sedam miliona eura, koliko su ponudili tokom pregovora sa Tenderskom komisijom za prodaju NDKP? Komisiju inače predvodi Branko Vujović, pouzdani kadar vladajuće elite. Čijim su novcem Primat, Partner company i Jaz express poboljšali prvobitnu ponudu za cijelih milion i sto hiljada eura?

Vlada je vlasnik oko 70 odsto akcija NDKP, a Opština posjeduje oko 30 odsto. Novi duvanski nastao je na ruševinama čuvenog Duvanskog kombinata Podgorica, koga je još početkom prošlog vijeka osnovao kralj Nikola i koji je bio jedna od okosnica crnogorske industrije. Devedesetih za ovu su se kompaniju zanimali svjetski brendovi kao što je Filip Moris, ali je Vlada izbjegla privatizaciju jer je DKP služio kao pokriće za šverc cigareta.

Nakon duže od vijeka, DKP je uveden u stečaj i to na zahtjev EPCG zbog duga za struju od blizu 100 hiljada eura. Kad bi KAP završio u stečaju da je EPCG prema svima imala iste arši-ne? Da nešto ozbiljno sluti na prevaru, ukazuje to što je stečaj iskorišten da bi se imovina DKP izvukla i prebacila u NDKP koji je dobio faktički sve što je ova fabrika sticala više od vijeka. Istovremeno, manjinski akcionari koji su posjedovali oko 49 odsto fabrike, ostali su kratkih rukava. Manjinski akcionari u tužbi protiv DKP, NDKP, Zetagradnje, glavnog grada i države terete sve ove strane za niz krivičnih djela i višemilionsku prevaru.

Oni tvrde da je nakon stečaja, mimo zakona, prodata vrijedna nepokretna imovina Zetagradnji za više od 13 miliona eura, što je mnogo niže od realne vrijednosti DKP-a. Manjinski akcionari niti su odlučivali o ovoj transakciji, niti su dobili bilo šta od novca. Nemaju imovinu u NDKP, a teško da mogu naplatiti svoja potraživanja iz opustošene stečajne mase. DKP je ugovorom o zakupu sve svoje proizvodne kapacitete ustupio NDKP, koji sada ostvaruje profit na mašinama i postrojenjima starog Duvanskog.

„Šverc nikada nije prestao. Sada se u prostorijama Duvanskog, pored čuvene Kleopatre, radi više brendova”, kaže Žarko Knežević, predsjednik udruženja manjinskih akcionara DKP. Knežević je ranije optužio pojedine ministre i predstavnike DPS-a koji su bili u bordu DKP-a da su svjesno uništavali ovu fabriku, zarad interesa pojedinaca i duvanske mafije. Posebno pogođen ovim izjavama našao se Miodrag Vuković, koji je dugo bio u bordu i čiji je rođeni brat jedno vrijeme rukovodio DKP-om.

Duvanski je, prema manjinskim akcionarima, faktički gurnut u stečaj, bez osnova, samo da bi bio lak plijen. „Dug DKP je fiktivan. Ne duguje DKP državi, već obrnuto, država duguje DKP-u”, rekao je Knežević.

Prema jednom izvoru Monitora, u Duvanskom u stečaju se radi više nego ikada – u tri smjene proizvode se ogromne količine cigareta koje se ne mogu naći na legalnom tržištu, egzotičnih naziva. Jednu paklicu Kleopatre Monitor je dobio na uvid. Prema nekim tvrdnjama najveći dio kontigenta ide na arapsko tržište i to poznatom rutom preko Kosova. O tome je svjedočilo više lica. Nedavno je Muharem Fejzić pričao o ilegalnim tovarima švercovanih cigareta preko rožajskih sela. Fejzić je zbog toga bio predmet napada misterioznih otmičara. Drugi su morali da napuste zemlju, kao grupa rožajskih policajaca. Smrt policijskog načelnika Ernada Kalača iz Rožaja, povezuje se sa njegovim protivljenjem ilegalnim poslovima sa duvanom i švercom preko granice.

Preko Rožaja i Kosova, tvrdi se ogromne količine cigareta idu dalje. Uporište duvanske mafije, o čemu su izvještavali brojni mediji, pomjerilo se ka Istoku, prema Dubaiju. Navodno je tamo poslovao posljednjih godina i Naser Keljmendi, koji se, prema brojnim tvrdnjama, pored šverca droge bavio i cigaretama. Keljmendi je u Crnoj Gori imao povlašćeni status.

„Sumnjamo da se u Duvanskom trenutno pere novac, što se ogleda u ogromnoj razlici između fiktivnog i realno ostvarenog prihoda po paklici cigareta”, kaže se u prijavi koju su protiv stečajnog upravnika DKP-a Veselina Raičevića podnijeli manjinski akcionari.

Prema tvrdnjama manjinskih akcionara urađen je lanac krivičnih djela kako bi se uništio DKP, i sve prebacilo prvo u NDKP, a potom u ruke duvanske mafije. Da li se to društvo sada okuplja u NDKP? Prema tvrdnjama Branka Vujovića onaj ko preuzme NDKP trebalo bi da nastavi proizvodnju u postrojenjima starog Duvanskog i izgradi nove kapacitete.

Žarko Knežević je u razgovoru za Monitor izjavio da je DKP du-go servisirao fabriku duvana u Mojkovcu, koja je godinama radila ilegalno. Mojkovac nije ima tehničke kapacitete za pr-oizvodnju, ali je zato korištena tehnologija DKP-a, koju su vlasti uveli nasilno u stečaj.

„Znamo koliko je u tehnološkom smislu faza pri-preme za pro-izvodnju cigareta u Duvanskom značajna za Mo-jkovac. To je DKP servisirao 10 godina, iako je fabrika u Mojkovcu zvanično registrovana 2010. godine”, navodi se u pismu Žarka Kneževića upućenom krajem prošle godine ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću i premijeru Milu Đukanoviću.

Državna tužiteljica Ranka Čarapić još je 2011. godine, nakon serije tekstova u Vijestima o ilegalnoj proizvodnji cigareta u Mojkovcu, najavila istražne radnje, ali od toga do danas nije bilo ništa.

,,Šverc je postao brend Crne Gore a državni vrh je to dozvolio. Fabrika duvana u Mojkovcu švercovala je 200 tona cigareta u vrijednosti od 15 miliona eura. Nemoguće da vi to nijeste znali, s obzirom na poziciju koju ste zauzimali”, prokomentarisao je Nebojša Medojević prije izvjesnog vremena u parlamentu, obraćajući se ministru Dušku Markoviću.

Opozicija je više puta isticala da iza fabrike u Mojkovcu stoji tzv. mojkovački klan predvođen Duškom Markovićem i Veselinom Veljovićem, bivšim direktorom Uprave policije. Oni su demantovali te tvrdnje.

U čijim je zaista rukama industrija duvana u Crnoj Gori, od koje je naša zemlja imala u prošlosti ogromnu korist?

Mojkovac je manji ogranak veli-kog duvanskog kartela. Ulazak Nebojše Čolana samo sluti da bi na vrhu kartela mogla biti lica sa Šelzijeve optužnice. A na čelu te liste nije Brano Mićunović, već Milo Đukanović. Teško je vjerovati da se cijela operacija prvo šverca, a potom uništavanja Duvanskog i isisavanja kapitala, pa i poslova u Mojkovcu, mogla obaviti bez nadzora višestrukog premijera, ili, kako je Šelzi govorio, šefa kriminalne organizovane skupine. Posebno ako se zna da su se na duvanu okretale milijarde.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo