Povežite se sa nama

INTERVJU

ELVIS BERIŠA, IZVRŠNI DIREKTOR NVO KORAČAJTE SA NAMA – PHIREN AMENCA: Nismo komunalci nego žrtve diskriminacije

Objavljeno prije

na

More je problema u kojima pliva romska populacija, rekao bih uspješno, jer se još nije udavila, ali nikako da stigne do kopna

 

Elvis Beriša, osnivač i izvršni direktor NVO Koračajte sa nama – Phiren amenca i pokretač prvog romskog portala RomaNet, za Monitor komentariše prošlonedjeljni skandal kada je Crnogorska kulturna mreža promovisala projekat Crna Gora bez podjela – fotografijom na kojoj su mladi u narodnim nošnjama, a Romi su predstavljeni u odijelima radnika komunalnog preduzeća:

„Smatram da odavno nijesmo imali očigledniji primjer diskriminacije i anticiganizma u Crnoj Gori. Kampanja CKM-a i prikazivanje romske zajednice u njoj definicija je anticiganizma. Predstaviti čitavu jednu nacionalnu zajednicu kao radnike komunalnog preduzeća prevazilazi sve do sada zabilježene slučajeve stereotipa i predrasuda koje smo mogli da vidimo u javnom prostoru. Prosto je neshvatljivo da se organizatori nijesu mogli konsultovati sa romskom zajednicom oko najboljeg načina da se ista predstavi u kampanji. Ako, kako kažu, nijesu mogli da pronađu narodnu nošnju Roma, mogli su da ih predstave u običnoj svakodnevnoj odjeći. Sve bi bilo bolje osim ovoga kako su na kraju uradili.

Vjerujem da nema pripadnika romske zajednice u Crnoj Gori koji se nije osjetio povrijeđenim ovakvom kampanjom. Sve ovo nam, nažalost, po ko zna koji put šalje sliku da nijesmo prihvaćeni kao zajednica i da je prva asocijacija na romski narod komunalano preduzeće. Mi smo više od toga. Romi imaju svoj identitet i kulturu kao i svi ostali narodi koji žive u našem društvu. Sve je više obrazovanih, uspješnih i integrisanih Roma, od kojih su mnogi mogli biti dio ove kampanje i pružiti drugačiju sliku naše zajednice od one koja je uobičajena“.

MONITOR: Kako ocjenjujete reakciju pomenute organizacije?

BERIŠA: Mislim da su trebali istog dana da se izvine zbog greške koju su napravili, da povuku sporne fotografije i uz konsultovanje romske zajednice urade nove. Nakon dvodnevnog pritiska, koji su pretrpjeli od javnosti, fotografije su zamijenili i objavili reagovanje protiv svih koji su ih kritikovali i u okviru njega usput uputili izvinjenje Romskom savjetu. Da to nije iskreno urađeno govori nam činjenica da su predstavnici ove organizacije ušli u verbalni obračun sa svima onima koji su ih opravdano kritikovali.

Oni su, umjesto da prihvate grešku, započeli sa optužbama prema svim koji su ih prozvali zbog diskriminacije. Umjesto da istrpe kritiku, oni su se osjetili uvrijeđeno i ne štedeći optužbe neargumetovano napadali sve, između ostalog i mene lično i organizaciju koju vodim da želimo da skupljamo poene na ovom slučaju i preporučujemo se donatorima za dobijanje novih projekata. To je zaista besmisleno i pokazuje da CKM nije iskreno shvatio svoju grešku.

Ja sam protiv CKM-a podnio pritužbu za diskriminaciju Ombudsmanu kao i Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, od kojih očekujem da će preduzeti sve mjere u saradnji sa nadležnim organima da se utvrdi diskriminacija Roma u ovom slučaju i ne dozvolimo da se odgovornost krije iza zavjese Romskog savjeta koji je prihvatio izvinjenje i otišao korak dalje, umjesto tužbe za zaštitu od diskriminacije Romski savjet je potpisao Memorandum o saradnji sa CKM-om.

Ovakav postupak navodi nas na dvije opcije – prva je da su podmitili predsjednika Romskog savjeta. Ako to nije slučaj, druga opcija je ta da, nažalost, niko od 17 članova Romskog savjeta, a posebno predsjednik, nemaju kapaciteta da razumiju šta je diskriminacija, i uvide štetu koja je nanijeta romskoj zajednici od strane CKM-a. Još važnije možda je i to da Romski savjet mora sprovoditi i poštovati Zakon o zabrani diskriminacije što podrazumijeva da niko ne može izbjeći odgovornost za izvršenu diskriminaciju, a Romski savjet je potpisivanjem Memoranduma o saradnji štiti CKM kao izvršioca diskriminacije i nekoga ko je prekršio Zakon.

MONITOR: Da li vas je iznenadila skoro jednoglasna podrška romskoj zajednici?

BERIŠA: Donekle jesmo iznenađeni podrškom koju je romska zajednica dobila i to nas ohrabruje da su počele promjene u pozitivnom pravcu. Zaista je osuda kampanje CKM-a došla sa svih strana i to je po mom sudu veoma važna poruka koju je društvo poslalo prema svima onima koji imaju diskriminatorske stavove prema romskoj zajednici. Naravno, trebaće još puno vremena i rada da bi se odnos većinske populacije prema Romima promijenio ali ovakva reakcija je pokazala da ima smisla vjerovati u socijalnu inkluziju Roma.

MONITOR: Koliko se radi na suzbijanju predrasuda prema Romima i da li je tu napravljen pomak?

BERIŠA: Već duže od deceniju mnogobrojne organizacije civilnog društva ali i država rade na suzbijanju diskriminacije Roma. Naša organizacija je radila i radi puno na planu suzbijanja anticiganizma kao oblika rasizma prema Romima, na govoru mržnje prema ovoj zajednici. Naši projekti su usmjereni prema mladima kao ciljnoj grupi čije negativne stavove prema romskoj populaciji želimo da promijenimo. Takođe, druge organizacije na svoj način rade isto. Ono što nažalost nedostaje tome je adekvatnije sankcionisanje diskriminacije. S druge strane nedostaje spremnost Roma da prijavljuju slučajeve diskriminacije. To je rezultat dugogodišnje lošeg iskustva sa institucijama sistema u kojima nijesu imali podršku i adekvatan tretman.

Institucije odnosno zaposleni u njima u najvećem broju slučajeva imaju i sami predrasude prema Romima a nerijetko su i potpuno nezainteresovani za slučajeve koji dolaze iz ove zajednice. Zbog toga su Romi, iako imaju dokaze za diskriminaciju, nespremni da uđu u proces njenog dokazivanja. Treba dakle još više, što pokazuje i ovaj slučaj sa CKM-om, raditi na edukaciji građana o romskoj zajednici, njenoj kulturi i tradiciji. U tom pravcu naša organizacija pokrenula je projekat otvaranja prvog Centra za edukaciju i kulturu Roma koji će biti prostor čuvanja i prezentovanja kulture naše zajednice otvoren za sve građane. Ovakvi sadržaji nedostaju gradu i državi, a po našem sudu mogu značajno da unaprijede odnos prema romskoj zajednici. Vjerujemo da ćemo kroz Centar uspjeti da približimo romsku zajednicu našim građanima i pružimo im uvid u skrivanu i zanemarivanu stranu romskog naroda.

MONITOR: Smatrate li da bi formiranjem političkih partija Roma njihovi problemi postali vidljiviji?

BERIŠA: Politička partija Roma već je formirana i nosi naziv Demokratska partija Roma – DPR na čijem je čelu isti predsjednik Romskog savjeta. Primjetili smo da je Građanski pokret URA reagovala i osudila diskriminatorski postupak CKM-a, ali od romske partije ni glasa. Autentično i nezavisno političko predstvaljanje Roma imalo bi uticaja na ostvarivanje državnih politika prema našoj zajednici i ubrzalo taj proces.

Međutim, kako je formiranje DPR bilo netransparentno, bez uključivanja romske zajednice posebno onih koji su obrazovani, vidjećemo koliko će ona uspjeti da ostvari romske interese.  Nakon glasne tišine DPR-a na potpuno jasan primjer diskriminacije Roma pitanje je da li će partija čije je formiranje bilo tajnovito kao i što je tajnovita i njena struktura, rukovodstvo, organi i sve ono što čini jednu partiju, raditi za naše ili nečije druge interese. Najavljeno je od strane rukovodstva DPR-a učešće na lokalnim izborima u Podgorici. Ostaje da vidimo na koji način će funkcionisati prva romska partija u Crnoj Gori.

MONITOR: Koji su glavni problemi sa kojima se suočava romska populacija, koliko država pomaže, na koji način ih riješiti?

BERIŠA: Postoji čitav splet problema sa kojima se svakodnevno suočava romska zajednica.

Veliki broj Roma još uvijek nema riješen pravni status u našoj zemlji iz čega proizilaze svi ostali problemi. Ti ljudi lišeni su mogućnosti da se školuju, rade, da se liječe. To automatski znači da su u zoni siromaštva. Bez pravnog statusa ostavljeni su sami sebi. Drugi veliki problem romske zajednice je loša obrazovna struktura i nezaposlenost bez čega nije realno očekivati potpunu inkluziju u društvo. Iako se u obrazovanju postiglo najviše ipak i dalje imamo situaciju da veliki broj djece ostaje van škole, dok djeca koja krenu prije vremena prekidaju obrazovanje. Tu je i problem starijih koji su nepismeni i bez bilo kakve kvalifikacije.

Diskriminacija u zapošljavanju posebni je problem koji opterećuje položaj romske zajednice. Ne smijemo zaboraviti ni loše stambene uslove u kojima živi zajednica. Najveći dio Roma živi na periferijama gradova u naseljima bez potrebne infrastrukture. Dakle, čitav splet povezanih problema nataložen godinama unazad prosto drži romsku populaciju na samoj margini društva. Ako se tome svemu doda i netransparentnost rada institucija, propusti, visok stepen predrasuda i distance pa čak i anticiganizam u samim institucijama, onda je situacija još teža. Takođe treba pomenuti netransparentno rukovođenje sredstvima koja se odvajaju za finansiranje programa namijenjenih romskoj zajednici.

More je problema u kojima pliva romska populacija, rekao bih uspješno, jer se još nije udavila, ali nikako da stigne do kopna.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo