More je problema u kojima pliva romska populacija, rekao bih uspješno, jer se još nije udavila, ali nikako da stigne do kopna

Elvis Beriša, osnivač i izvršni direktor NVO Koračajte sa nama – Phiren amenca i pokretač prvog romskog portala RomaNet, za Monitor komentariše prošlonedjeljni skandal kada je Crnogorska kulturna mreža promovisala projekat Crna Gora bez podjela – fotografijom na kojoj su mladi u narodnim nošnjama, a Romi su predstavljeni u odijelima radnika komunalnog preduzeća:

„Smatram da odavno nijesmo imali očigledniji primjer diskriminacije i anticiganizma u Crnoj Gori. Kampanja CKM-a i prikazivanje romske zajednice u njoj definicija je anticiganizma. Predstaviti čitavu jednu nacionalnu zajednicu kao radnike komunalnog preduzeća prevazilazi sve do sada zabilježene slučajeve stereotipa i predrasuda koje smo mogli da vidimo u javnom prostoru. Prosto je neshvatljivo da se organizatori nijesu mogli konsultovati sa romskom zajednicom oko najboljeg načina da se ista predstavi u kampanji. Ako, kako kažu, nijesu mogli da pronađu narodnu nošnju Roma, mogli su da ih predstave u običnoj svakodnevnoj odjeći. Sve bi bilo bolje osim ovoga kako su na kraju uradili.

Vjerujem da nema pripadnika romske zajednice u Crnoj Gori koji se nije osjetio povrijeđenim ovakvom kampanjom. Sve ovo nam, nažalost, po ko zna koji put šalje sliku da nijesmo prihvaćeni kao zajednica i da je prva asocijacija na romski narod komunalano preduzeće. Mi smo više od toga. Romi imaju svoj identitet i kulturu kao i svi ostali narodi koji žive u našem društvu. Sve je više obrazovanih, uspješnih i integrisanih Roma, od kojih su mnogi mogli biti dio ove kampanje i pružiti drugačiju sliku naše zajednice od one koja je uobičajena“.

MONITOR: Kako ocjenjujete reakciju pomenute organizacije?

BERIŠA: Mislim da su trebali istog dana da se izvine zbog greške koju su napravili, da povuku sporne fotografije i uz konsultovanje romske zajednice urade nove. Nakon dvodnevnog pritiska, koji su pretrpjeli od javnosti, fotografije su zamijenili i objavili reagovanje protiv svih koji su ih kritikovali i u okviru njega usput uputili izvinjenje Romskom savjetu. Da to nije iskreno urađeno govori nam činjenica da su predstavnici ove organizacije ušli u verbalni obračun sa svima onima koji su ih opravdano kritikovali.

Oni su, umjesto da prihvate grešku, započeli sa optužbama prema svim koji su ih prozvali zbog diskriminacije. Umjesto da istrpe kritiku, oni su se osjetili uvrijeđeno i ne štedeći optužbe neargumetovano napadali sve, između ostalog i mene lično i organizaciju koju vodim da želimo da skupljamo poene na ovom slučaju i preporučujemo se donatorima za dobijanje novih projekata. To je zaista besmisleno i pokazuje da CKM nije iskreno shvatio svoju grešku.

Ja sam protiv CKM-a podnio pritužbu za diskriminaciju Ombudsmanu kao i Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, od kojih očekujem da će preduzeti sve mjere u saradnji sa nadležnim organima da se utvrdi diskriminacija Roma u ovom slučaju i ne dozvolimo da se odgovornost krije iza zavjese Romskog savjeta koji je prihvatio izvinjenje i otišao korak dalje, umjesto tužbe za zaštitu od diskriminacije Romski savjet je potpisao Memorandum o saradnji sa CKM-om.

Ovakav postupak navodi nas na dvije opcije – prva je da su podmitili predsjednika Romskog savjeta. Ako to nije slučaj, druga opcija je ta da, nažalost, niko od 17 članova Romskog savjeta, a posebno predsjednik, nemaju kapaciteta da razumiju šta je diskriminacija, i uvide štetu koja je nanijeta romskoj zajednici od strane CKM-a. Još važnije možda je i to da Romski savjet mora sprovoditi i poštovati Zakon o zabrani diskriminacije što podrazumijeva da niko ne može izbjeći odgovornost za izvršenu diskriminaciju, a Romski savjet je potpisivanjem Memoranduma o saradnji štiti CKM kao izvršioca diskriminacije i nekoga ko je prekršio Zakon.

MONITOR: Da li vas je iznenadila skoro jednoglasna podrška romskoj zajednici?

BERIŠA: Donekle jesmo iznenađeni podrškom koju je romska zajednica dobila i to nas ohrabruje da su počele promjene u pozitivnom pravcu. Zaista je osuda kampanje CKM-a došla sa svih strana i to je po mom sudu veoma važna poruka koju je društvo poslalo prema svima onima koji imaju diskriminatorske stavove prema romskoj zajednici. Naravno, trebaće još puno vremena i rada da bi se odnos većinske populacije prema Romima promijenio ali ovakva reakcija je pokazala da ima smisla vjerovati u socijalnu inkluziju Roma.

MONITOR: Koliko se radi na suzbijanju predrasuda prema Romima i da li je tu napravljen pomak?

BERIŠA: Već duže od deceniju mnogobrojne organizacije civilnog društva ali i država rade na suzbijanju diskriminacije Roma. Naša organizacija je radila i radi puno na planu suzbijanja anticiganizma kao oblika rasizma prema Romima, na govoru mržnje prema ovoj zajednici. Naši projekti su usmjereni prema mladima kao ciljnoj grupi čije negativne stavove prema romskoj populaciji želimo da promijenimo. Takođe, druge organizacije na svoj način rade isto. Ono što nažalost nedostaje tome je adekvatnije sankcionisanje diskriminacije. S druge strane nedostaje spremnost Roma da prijavljuju slučajeve diskriminacije. To je rezultat dugogodišnje lošeg iskustva sa institucijama sistema u kojima nijesu imali podršku i adekvatan tretman.

Institucije odnosno zaposleni u njima u najvećem broju slučajeva imaju i sami predrasude prema Romima a nerijetko su i potpuno nezainteresovani za slučajeve koji dolaze iz ove zajednice. Zbog toga su Romi, iako imaju dokaze za diskriminaciju, nespremni da uđu u proces njenog dokazivanja. Treba dakle još više, što pokazuje i ovaj slučaj sa CKM-om, raditi na edukaciji građana o romskoj zajednici, njenoj kulturi i tradiciji. U tom pravcu naša organizacija pokrenula je projekat otvaranja prvog Centra za edukaciju i kulturu Roma koji će biti prostor čuvanja i prezentovanja kulture naše zajednice otvoren za sve građane. Ovakvi sadržaji nedostaju gradu i državi, a po našem sudu mogu značajno da unaprijede odnos prema romskoj zajednici. Vjerujemo da ćemo kroz Centar uspjeti da približimo romsku zajednicu našim građanima i pružimo im uvid u skrivanu i zanemarivanu stranu romskog naroda.

MONITOR: Smatrate li da bi formiranjem političkih partija Roma njihovi problemi postali vidljiviji?

BERIŠA: Politička partija Roma već je formirana i nosi naziv Demokratska partija Roma – DPR na čijem je čelu isti predsjednik Romskog savjeta. Primjetili smo da je Građanski pokret URA reagovala i osudila diskriminatorski postupak CKM-a, ali od romske partije ni glasa. Autentično i nezavisno političko predstvaljanje Roma imalo bi uticaja na ostvarivanje državnih politika prema našoj zajednici i ubrzalo taj proces.

Međutim, kako je formiranje DPR bilo netransparentno, bez uključivanja romske zajednice posebno onih koji su obrazovani, vidjećemo koliko će ona uspjeti da ostvari romske interese.  Nakon glasne tišine DPR-a na potpuno jasan primjer diskriminacije Roma pitanje je da li će partija čije je formiranje bilo tajnovito kao i što je tajnovita i njena struktura, rukovodstvo, organi i sve ono što čini jednu partiju, raditi za naše ili nečije druge interese. Najavljeno je od strane rukovodstva DPR-a učešće na lokalnim izborima u Podgorici. Ostaje da vidimo na koji način će funkcionisati prva romska partija u Crnoj Gori.

MONITOR: Koji su glavni problemi sa kojima se suočava romska populacija, koliko država pomaže, na koji način ih riješiti?

BERIŠA: Postoji čitav splet problema sa kojima se svakodnevno suočava romska zajednica.

Veliki broj Roma još uvijek nema riješen pravni status u našoj zemlji iz čega proizilaze svi ostali problemi. Ti ljudi lišeni su mogućnosti da se školuju, rade, da se liječe. To automatski znači da su u zoni siromaštva. Bez pravnog statusa ostavljeni su sami sebi. Drugi veliki problem romske zajednice je loša obrazovna struktura i nezaposlenost bez čega nije realno očekivati potpunu inkluziju u društvo. Iako se u obrazovanju postiglo najviše ipak i dalje imamo situaciju da veliki broj djece ostaje van škole, dok djeca koja krenu prije vremena prekidaju obrazovanje. Tu je i problem starijih koji su nepismeni i bez bilo kakve kvalifikacije.

Diskriminacija u zapošljavanju posebni je problem koji opterećuje položaj romske zajednice. Ne smijemo zaboraviti ni loše stambene uslove u kojima živi zajednica. Najveći dio Roma živi na periferijama gradova u naseljima bez potrebne infrastrukture. Dakle, čitav splet povezanih problema nataložen godinama unazad prosto drži romsku populaciju na samoj margini društva. Ako se tome svemu doda i netransparentnost rada institucija, propusti, visok stepen predrasuda i distance pa čak i anticiganizam u samim institucijama, onda je situacija još teža. Takođe treba pomenuti netransparentno rukovođenje sredstvima koja se odvajaju za finansiranje programa namijenjenih romskoj zajednici.

More je problema u kojima pliva romska populacija, rekao bih uspješno, jer se još nije udavila, ali nikako da stigne do kopna.

Predrag NIKOLIĆ