Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKA SAVKOVIĆ, SINDIKAT ZDRAVSTVA USSCG: O nama niko ne vodi računa

Objavljeno prije

na

Željka Savković 28 godina radi kao medicinska sestra na Klinici za onkologiju u Kliničkom centru Crne Gore. Na ovonedjeljnim protestima zbog uvođenja kriznog poreza govorila je ispred Sindikata zdravstva Unije slobodnih sindikata. Poručila je: ,,Pozdravljam svoju majku i ne znam da li da joj se zahvalim što nas je učila da čitav život budemo pošteni ljudi i da trpimo. E, majko, ne mogu više da trpim!”. Savković za Monitor govori o položaju zaposlenih u Kliničkom centru.

– Kada sam prvi put došla kao učenica Medicinske škole na onkologiju da posjetim jednu pacijentkinju, pomislila sam da nikad ne bih radila na ovom odjeljenju. Tamo ima mojih kolega koje su tu skoro i po 40 godina. Svaki dan smo sa pacijentima, srodimo se pa ne možete da ostanete ravnodušni. Mnogi misle da mi vremenom oguglamo, ali nema toga. Prije protesta otvorila sam novine i vidjela da je umrla jedna naša pacijentkinja, mlada žena, 42 godine, pored nje još jedna. Toliko me to zaboljelo. Prije nego što sam otišla na bolovanje bila je odlično i nijesam mogla da vjerujem da je umrla.

MONITOR: Kakvo je Vaše iskustvo iz rada na onkologiji, s obzirom na to da je to jedna od klinika sa najtežim bolesnicima?
SAVKOVIĆ: Taj posao ne može da radi svako. To rade ljudi koji vole to da rade. Nebitne su tu plate i nije ovaj protest toliko zbog plata koliko zbog nečeg unutrašnjeg, jer ne vidite neko poštovanje, niko sa strane da kaže daj da se ovim ljudima pomogne. Dok smo bili na staroj klinici slabo je tu ko dolazio od predstavnika Ministarstva zdravstva, sve se svodilo na to – doktor, pacijent, medicinska sestra. Stalno je dežurala jedna medicinska sestra, uveče su se dešavali i smrtni slučajevi, a jedna sestra je sama sve to obavljala.

MONITOR: Prije skoro tri godine otvorena je nova klinika. Koliko su uslovi poboljšani?
SAVKOVIĆ: Bolesnom čovjeku neophodni su humani uslovi. U novoj klinici uslovi su odlični. Pacijenti ne oskudijevaju u bilo čemu, sve ono što im se pruža u svijetu pruža se i kod nas.

Žalosno je što je sve više mlađih bolesnika. Spustila se ta granica. Smatram da je to posljedica stresa i brzog življenja. Na odjeljenjima dežura po jedna sestra, a odjeljenje hemioterapije ima 25 pacijenata, odjeljenje radioterapije 24. U ovim uslovima jedna drugoj priteknu u pomoć a ranije je bila samo jedna sestra u staroj klinici, ni doktora ni portira, samo sestra.

Toliko ima psihologa, mladih ljudi koji su završili taj fakultet i ne rade. A na onkologiji nemamo psihologa. A potreban je. Sve ove godine psiholozi smo mi sestre, a ponekad i doktori. To je šok kada se saopšti nekome da ima rak, tu je potreban psiholog koji će da smiri pacijenta, da mu pomogne da prihvati bolest.

MONITOR: Radite rizičan posao za koji nemate nikakve beneficije.
SAVKOVIĆ: Mene i moje kolege iz dnevne bolnice tišti što radimo cijeli dan u zoni zračenja i za to imamo jedan sat radnog vremena kraće. Radimo sa citostaticima i za to nemamo nikakve beneficije, niti skraćeno radno vrijeme, niti neki dodatak na zaradu. Mi spremamo citostatike. A kako to izgleda može jedino znati onaj ko tamo radi. Praktično i mi se izlažemo dejstvu citostatika, ali niko ne obraća pažnju na to. Nama nikad nisu urađene analize, recimo laboratorijske, ili neki godišnji kontrolni pregled. O tome niko ne vodi računa. Kada je bio prošli štrajk u Kliničkom centru, rekli su da će se uraditi procjena rizika radnog mjesta na svim odeljenjima. I izdvojiće se oni koji rade na rizičnim i težim radnim mjestima. Ali dok se to uradi – odoh ja u penziju.

MONITOR: Kada se priča o zdravstvu uglavnom se govori o položaju ljekara. Sa kojim problemima se susreće srednji medicinski kadar i ostali zaposleni u Kliničkom centru?
SAVKOVIĆ: Imam platu 402 eura. Gledajući kakvih plata ima, treba da kažem da je moja plata dobra. Ali kao majka pomislim da sam nesposobna, nesposobna da zaradim dovoljno za život, ali ispada da je većina u Crnoj Gori nesposobna da zaradi za ono osnovno. U Kliničkom centru nema nikoga ko nema kredit. I kada se plate računi – malo ostaje. Sve mogu da shvatim, ali ne mogu da shvatim da u vešeraju Kliničkog centra rade žene na 50 stepeni! Bez ikakvog osvježenja peglaju, svuda para, nikakve beneficije nemaju. Takvih je priča koliko hoćete. Imate slučaj da medicinska sestra i muž rade u zdravstvu zajedno preko 60 godina, a nemaju riješeno stambeno pitanje i tako će otići i u penziju. Naša servirka otišla je u penziju i prima 128 eura, a sjećam se da je tokom krize devedesetih donosila pacijentima hranu od kuće.

Zdravstvo je palo ispod svakog nivoa. Doktorica koja radi 40 godina na onkologiji ima platu 640 eura. To je tužno. Troše se ljudi takvim radom, niko ne zna koliko to iziskuje napora i požrtvovanja, taj stalni kontakt sa bolesnicima. Ljudi i nijesu svjesni koliko je bitno da su zaposleni u zdravstvu zadovoljni, da rade od srca i po savjesti. Ljudi koji rade u zdravstvu su entuzijasti. Nije to samo kod nas na onkologiji, svuda je tako, tu su, kako mi kažemo teška odjeljenja – intenzivna njega, urgentni blok, tu je neonatologija, rentgen…

MONITOR: Često se govori o korupciji u zdravstvu. Koliko je ona zaista raširena?
SAVKOVIĆ: Pa, svi pričaju o korpuciji, mediji, pacijenti… Vjerovatno da korupcija postoji. Na to gledam kao zdravstveni radnik – ljudi nemaju hrabrosti da je prijave. Ako nešto ne prijaviš onda ne pričaj. Mislim i da je to više priča nego što korupcije ima. A ako ima korupcije njoj je sklon mali broj medicinskog osoblja, ali zbog toga su svi na udaru tih optužbi.

MONITOR: Tokom štrajka prije nekoliko godina bili ste suspendovani 21 dan sa posla. Da li ste nakon toga imali nekih problema zbog sindikalnog angažovanja?
SAVKOVIĆ: Nisam. I poslije ovog protesta ljudi su prilazili i otvoreno pričali o problemima. Niko mi, za sada, nije zamjerio. A i sve što sam rekla nisam rekla da bi nekom napakostila. Ja stojim iza svoga rada, ako ja radim nešto od srca, ljudski i pošteno – ne može meni tu niko ništa ni prigovoriti.

Dalje od naših plata

Na ovonedjeljnom sindikalnom protestu Željka Savković je govorila o nemaštini u kojoj živi većina crnogorskih građana i o stanju u zdravstvu. Pošto nijedan medij nije prenio njen govor, Monitor prenosi najzanimljivije djelove.

,,Šta danas može da poruči jedna medicinska sestra, jedan roditelj koji je danas ovdje kao vi? Gospodine Đukanoviću, na Klinici za onkologiju najlakše je bilo presjeći vrpcu. Da li znate da na toj klinici rade ljudi koji nemaju nikakvih beneficija ni zato što rade u zoni zračenja ni zato što rade sa citostaticima. Isto tako na rentgenu, dijalizi, intenzivnoj njezi itd. I oni rade, ne žale se, trpe sve uz osmijeh. Primaju bijedne plate, a od njih već treći dan niko nema centa.

Dalje od naših plata, gospodine Đukanoviću. Da li znate da su hodnici Klinike za onkologiju svaki dan puni. Crna Gora u malom je svaki dan tamo. Gospodine Đukanoviću, i nije nas briga da li je neko Musliman, da li Crnogorac, Srbin, Bošnjak. Tu smo oni, mi i njihova bolest. A njima su potrebne njihove plate za liječenje.

Dalje od njihovih plata, gospodine Đukanoviću. Da li ste svjesni da je karcinom bolest današnjice i da je skoro u svakom domu. Od stresa, praznih frižidera, nezdrave hrane i praznih novčanika, gospodine.

Dalje od naših i njihovih plata, gospodine Đukanoviću. Znate li da toliko malih i gladnih usta ne može zaspati praznih stomaka.

Četiri plate mojih kolega su kao jedna vaša, gospodine Đukanoviću. Dalje od njih! Ostavite plate radničke klase, ona vas je i dovela tu gdje ste sada. A gdje je sada radnička klasa? – Dalje od nje! Pripravnici naši rade za 50 eura. Omladina nam je ogrezla u drogi i alkoholu. Dane provode na internetu i Fejsbuku. Jadna im mladost.

Otvorite svoje novčanike vi koji ste na vlasti 20 godina i izvadićete Crnu Goru iz krize ako priložite svoje bogatstvo koje ste sa naših grbača zaradili. Možda vam oprostimo što ste nas doveli u ovu situaciju”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo