Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKA RAJKOVIĆ, CENTAR ZA ZAŠTITU POTROŠAČA: Propusti se moraju rigoroznije kažnjavati

Objavljeno prije

na

Iako se situacija poboljšava, prava potrošača u Crnoj Gori se i dalje ne poštuju. Prepoznatljiv primjer zadavanja nevolja su, već godinama, budvanski taksisti. Najskoriji primjer: oni su britanskim turistima prošlog mjeseca za kilometar vožnje uzeli čak 52 eura, a nesrećnog turistu iz Poljske vozili su cijelu noć i naplatili mu 1500 eura.

Iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP) smatraju da je ovo nedopustivo, i da su za ponavljanje ove situacije odgovorne nadležne službe, koje bi morale preduzeti odgovarajuće mjere.

Oni kažu da su, pored ovoga, građani izloženi različitim oblicima nepravilnosti i prevarama gotovo u svim oblastima.

MONITOR: Koliko su potrošači u Crnoj Gori zaštićeni?
RAJKOVIĆ: Položaj potrošača, sa aspekta zaštite i edukacije, bolji je nego ranije. Međutim, riječ je o procesu, na kome treba kontinuirano raditi. Prije svega, potrošači moraju znati koja su njihova prava, kako bi mogli prepoznati kada su ta prava ugrožena i na vrijeme reagovati. Potrošači moraju biti svjesni da su upravo oni glavni akteri na tržištu, i da od njihove aktivnosti i upornosti često zavisi nivo njihove zaštite.

Za zakone, koji regulišu oblast zaštite, možemo reći da se različito primjenjuju, ne primjenjuju, da su u koliziji (sektorski zakoni, naročito u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača). Stoga je neophodno više raditi na primjeni, monitoringu, izmjenama i dopunama postojećih zakona i podzakonskih akata, kako bi se, prije svega, osigurao zakonodavni okvir za adekvatnu zaštitu.

Da se prava potrošača ne poštuju, pokazuje činjenica da se broj prijava upućenih CEZAP-u, od strane potrošača, svakodnevno povećava. Građani su izloženi različitim oblicima nepravilnosti ili obmanama gotovo u svim oblastima. Jedna od oblasti koju treba bolje regulisati je oblast javnih usluga, kao specifičan vid usluge i proizvoda, koje građanima obezbjeđuju subjekti, koji u principu imaju monopolistički položaj. Gledano iz prizme rada CEZAP-a, žalbe građana iz domena javnih usluga su najteže za rješavanje, a procenat uspješno riješenih je veoma mali. Naše iskustvo pokazuje, da je ovakva situacija rezultat monopolskog položaja subjekata, koji nemaju problem sa plasmanom proizvoda i usluga, pa je i nizak nivo razumijevanja za potrebe korisnika – ne postoje adekvatni mehanizmi za informisanje građana, ne poštuju se odgovarajuće procedure za prigovore i žalbe građana, nema transparentnosti u radu i sl.

MONITOR: Koje su to najčešće obmane kojima su potrošači izloženi?
RAJKOVIĆ: Pružaoci javnih usluga, naročito EPCG i Vodovod, prije svega su fokusirani na sektorske zakone, pa ne poštuju i ne primjenjuju postojeće zakone i podzakonske akte u oblasti zaštite potrošača. Na primjer, zakonom o zaštiti potrošača (član 4, stav 1) predviđeno je da „ako se iznos računa osporava u sudskom, vansudskom ili upravnom postupku, a potrošač redovno plaća nesporne iznose računa, trgovac ne smije potrošaču obustaviti pružanje usluge ili ga isključiti sa distributivne mreže, do okončanja tog postupka”. Redovna je pojava, a protivzakonito, da spomenute firme ucjenjuju potrošače – da će ukoliko ne plate sporne račune (nerijetko enormno visoke), biti isključeni sa distributivne ili vodovodne mreže.

Potrošaci imaju veliki problem i po pitanju kvaliteta robe svih vrsta, a najviše tehničke. Nerijetko se dešava da potrošač kupi neki tehnički uređaj, koji se odmah nakon kupovine pokvari. Nakon prigovora, trgovac najčešće uputi kupca na servisera, ne poštujući zakon – potrošač ima pravo na povraćaj novca ili zamjenu za drugi proizvod, ukoliko je prijavio nedostatak u roku od 90 dana od dana kupovine.

Žalbe koje se odnose na markete najvećim dijelom su u vezi sa isticanjem takozvanih prevarnih cijena. Potrošači se u marketima često srijeću sa istom nevoljom – različite cijene na rafu i na kasi, kao i sa takozvanim akcijskim sniženjima. Deklaracije proizvoda, često su nepotpune, nejasne, nijesu prevedene na crnogorski jezik, što je po zakonu obavezno.

MONITOR: Koliko je Centar za zaštitu potrošača, kao Nevladina organizacija, u mogućnosti da pomogne? Na koji način?
RAJKOVIĆ: Centar za zaštitu potrošača u značajnoj mjeri pomaže pri rješavanju žalbi građana, kroz svoje redovne aktivnosti – prikupljanje žalbi, savjetovanje potrošača, posredovanje i upućivanje žalbi nadležnim inspekcijama. Potrošači, koji se javljaju informativno-konsultativnom centru (koji je u prostorijama CEZAP-a) mogu uputiti prigovore i zatražiti savjet putem telefona, lično ili e-mailom.

MONITOR: Da li smatrate da su inspekcijske službe dobro organizovane, i da li rade svoj posao?
RAJKOVIĆ: Ne možemo komentarisati unutrašnju organizaciju inspekcijskih sluzbi, ali ono što možemo reći je da nedovoljan broj inspekcijskih službenika umnogome utiče na kvalitet kontrole tržišta koje je u svakodnevnoj ekspanziji. Neophodne su mnogo česće i obuhvatnije kontrole, kao i rigoroznija primjena propisanih sankcija. Važno je spomenuti i da je broj inspektora danas isti kao i prije 15 godina, a broj megamarketa sve veći.

MONITOR: Na koji način se kupci mogu zaštititi od prevara?
RAJKOVIĆ: Trgovci i potrošači su oduvjek bili na suprotnim stranama – isti čovjek se različito ponaša u tim ulogama. Potrošači se mogu zaštititi ukoliko znaju svoja prava i način na koji da ih ostvare. Takođe, nadležni organi moraju mnogo rigoroznije, po zakonu, da kažnjavaju svaki propust.

Ukoliko bi se zakon poštovao, potrošači bi bili zaštićeni

MONITOR: CEZAP postoji već 16 godina. Koje su sistemske promjene, ako ih ima, nastale tokom ovog perioda?
RAJKOVIĆ: Promjene postoje i evidentne su, počevši od pravnog osnova, institucionalnog okvira, prakse trgovaca, svijesti potrošača itd. S obzirom na to da je novi Zakon o zaštiti potrošača skoro u potpunosti usaglašen sa direktivama Evropske unije, možemo reći da bi potrošači u Crnoj Gori mogli biti zaštićeni, kada bi se zakon dosljedno primjenjivao. U smislu unaprijeđenja zakonodavstva, napravili smo prvi i nezaobilazan korak u izradi, donošenju i praćenju primjene prvog Zakona o zaštiti potrošača (2007), aktivno smo učestvovali i pri donošenju novog ZZP-a, koji je u primjeni od jula 2014. godine. Na inicijativu CEZAP-a, usvojen je i Zakon o konverziji kredita iz CHF u EUR. Zakon je u primjeni, čije su izmjene i dopune u skupštinskoj proceduri. Na početku našeg rada, na primjer, praksa trgovaca bila je neizdavanje fiskalnih računa ili izdavanje onih na kojima je prikazan samo jedan artikal, najčesće hljeb (da bi izbjegli plaćanje poreza). CEZAP godinama radi i na edukaciji i informisanju potrošača, ali još se ne može reći da je njihova svijest na zadovoljavajucem nivou. Podizanje svijesti građana je dugotrajan i stalan proces u koji moraju biti uključeni svi akteri društva (organizacije potrošača i druge civilne organizacije, mediji itd.). Prije svega je to država, koja je obavezna da štiti svoje građane i u okviru te zaštite ih edukuje i informiše o svim bitnim pitanjima iz domena prava potrošača. Sigurni smo da bolja informisanost građana, uz pojačan i strožiji inspekcijski nadzor, doprinosi kvalitetnoj zaštiti potrošača.

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo