Povežite se sa nama

FOKUS

Čelična jutra

Objavljeno prije

na

Bila je ovo najdosadnija kampanja od kad je izbora u Crnoj Gori. Tek pokoji plakat ili bilbord, u elektronskim medijima pretežno vladajuća koalicija, pa i ona više kao radi reda, na promocijama manje ljudi nego ranije. To, nažalost, teško može značiti da smo postali fina zemlja u kojoj izbori ne zanimaju veći dio stanovnika. Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije IFIMES iz Ljubljane, koji redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu, u analizi događanja pred predstojeće prijevremene parlamentarne izbore primjećuje da kampanja protiče uglavnom mirno. „Slikovito rečeno karakteristika svih režima, bez obzira da li se radi o režimu Mila Đukanovića ili Aleksandra Lukašenka, je u tome da u svojoj državi imaju uspostavljenu kontrolu na zemlji, pod zemljom i u zraku”. IFIMES konstatuje da režim preko režimskih tzv. nevladinih organizacija stvara atmosferu o famoznih 51 odsto podrške što ne odgovara stvarnom stanju. Tvrde da je njihovo istraživanje pokazalo da „ukoliko izbori budu fer i pošteni režimska koalicija neće osvojiti 51 odsto podrške biračkog tijela”. Ključna riječ je – ukoliko.

Završnicu kampanje obilježili su okršaji među nekadašnjim partijskim drugovima: DPS protiv SNP-a, Demokratski centar protiv Pokreta za promjene, Srpska nacionalna lista i Narodnjačka koalicija protiv Nove srpske demokratije. I obrnuto.

A u vladajućoj koaliciji – idila. Predsjednik Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić, recimo, uvijek se pitao zašto se ruda aluminijuma ne prerađuje u Nikšiću jer bi to bilo ekonomski isplativije: „I onda sam shvatio. Ovdje može da se pravi samo čelik. Takvi ste vi Nikšićani i Nikšićanke. I ako Milo jeste ta snaga, taj čelik, jedan čovjek jeste ona duboka duša Nikšića, koju uvijek možete osjetiti i skoro dodirnuti. To je Željko Šturanović”. O, zar se i to može?

Bivši premijer Željko Šturanović ima zanimljiv pristup predizbornim obećanjima: „Možda nijesmo uspjeli da izgradimo i obnovimo baš svaki objekat koji smo započeli, ali smo uspjeli da izgradimo i obnovimo našu zajedničku kuću, jednu jedinu Crnu Goru za sva vremena. Možda nijesmo stigli da širom Crne Gore asfaltiramo svaki kilometar puta koji smo planirali, ali smo stigli da asfaltiramo i popločamo naš najvažniji evropski put Crne Gore”.

Čekaju nas, kao i obično, autoput, vodovod, investicije, strateški patrneri, čuda razna, svugdje po nešto. „Jasno je da će prestati raseljavanje ukoliko za samo 40 minuta budete mogli stići od najudaljenije tačke sjevera do glavnog grada Crne Gore”, kaže premijer, vizionar.

sveto-rakno-miloPredsjednik DPS-a Milo Đukanović, za razliku od ostatka planete, zna i da će ekonomska kriza trajati do kraja ove, možda i koji mjesec naredne godine. K tome, kriza je kod nas tek način da Vlada pokaže šta zna: „Nijesu KAP, Željezara i Rudnici boksita u boljem stanju nego što su preduzeća iz njihovih branši u drugim zemljama… I oni imaju iste probleme, ali za razliku od njih, naša preduzeća danas rade zato što smo obezbijedili maksimalnu podršku Vlade i zato što smo maksimalno posvećeni njihovim problemima”. Dan kasnije, radnici KAP-a pred Vladom su tražili platu.

Potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović svoju kontemplaciju o opoziciji predočio je u vidu „ogleda o gluposti”. Duboke misli pretežno su bile usmjerene ka Marovićevom sugrađaninu, lideru SNP-a : „Milić je poručio da nakon izbora nama neće biti sigurno. To je stara politika ćeranja. Ćeranje je prošlost, izgleda da Milić vjerovatno misli da je to prava politika. Onaj ko ćera prije ili kasnije udari o zid. Susret glave i zida nikada nije pametan. Glava služi da razmišljate…”. U partijskim sopštenjima DPS se osobito interesovao za imovinu Srđana Milića.

Predsjednik SNP-a Srđan Milić rekao je da nema vremena da se bavi “glupostima” koje izgovaraju predstavnici DPS-a. SNP je
OEBS-ovim posmatračima predočio da su u Rožajama u stalni sastav biračkih odbora određeni isključivo predstavnici DPS i njenih partnera. Sve što treba na biračkom mjestu tako će raditi predstavnici jedne izborne liste, oni će se baviti i glasanjem putem pisma. U Rožajama su objasnili da nijesu samo depeesovci u odborima – tu su predstavnici SDP-a i Bošnjačke stranke. Čista je, kažu, slučajnost što su oni sad u koaliciji.

Svako malo se pojavi svjedočenje o nekom od predizbornih običaja vladajuće partije. ,,Oni nađu iz našeg naroda ‘firaune’, koji nas nepozvani posjećuju sa kilo šećera i 200 grama kafe, 20, 30 eura i misle da nam dostojanstvo kupe. Ako to ne uspije, onda slijedi lažno obećanje, pa prijetnja i na kraju ono najniže – ucjena”, rekao je Avdo Gorčević, nosilac poslaničke liste Bošnjaci-Muslimani zajedno, jedno.

Koalicija Albanska lista objavila je kad se počelo sa raspodjelom socijalnih paketa u ekspozituri DPS-a u Malesiji i „diskretnim montiranjem javne rasvjete po selima, na stubovima postavljenim za prošle izbore”. Predsjednik Stranke penzionera i invalida Marko Kampe tvrdi da se penzioneri boje vlasti, jer su se mnogi prodali za male pare i optužio opštinska udruženja penzionera da su najviše pomagala u tome.

Pokret za promjene suočio se prvo sa tim da mu nije odobren skup na podgoričkom Rimskom trgu, na kraju im je zabranjena i završna konvencija u hotelu Crna Gora. Lider PZP-a Nebojša Medojević je rekao da se osjeća kao Jevrejin u fašističkoj Njemačkoj. On je primijetio da „običnom građaninu treba dosta hrabrosti da dođe na tribinu PzP-a jer to mu je rizičnije nego da švercuje heroin”. Na lidera PZP-a redovno se sručuje najljući gnijev premijera Đukanovića, koji kaže da je Medojević oličenje prevarantske politike. „Ne zna mu se da li je ekonomista ili inženjer, je li iz Pljevalja ili iz Kotora, sa Cetinja ili iz Mojkovca, uvijek i svuda saopštava da je baš to njegov rodni grad”. Na Medojevićeve tvrdnje da od 20.000 firmi u Crnoj Gori, njih 11.000 ima blokiran račun, premijer se manje osvrće.

Partije koje okupljaju Srbe veći dio kampanje su utrošile na međusobno opanjakavanje. Toliko im je dobro išlo da se vlast njima uglavnom nije bavila.

„Sigurnost izbora neće biti dovedena u pitanje, jer se radi o režimu, koji ima potpunu kontrolu preko policije i tajne službe na cijeloj teritoriji Crne Gore po uzoru na nekadašnji režim Slobodana Miloševića”, piše u analizi IFIMES-a. „Posmatračka misija OSCE/ODIHR ne može puno učiniti na sprječavanju izborne prevare, jer se radi o dubokim sistemskim prevarama, koje strani posmatrači ne mogu ni primijetiti”.

Ovdje se ne bira, nego se trpi. Sve, pa i izbori.

Kosara Begović

 

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo