Povežite se sa nama

MONITORING

ELEKTROPRIVREDA – PET GODINA KASNIJE: Šta nam je uradila A2A

Objavljeno prije

10 godina

na

branko-vujovic

Pet godina od kako je Crna Gora, prodajom manjinskog paketa akcija svog najvrednijeg preduzeća – EPCG, obezbijedila opstanak Prve banke braće Aca i Mila Đukanovića, bliži se vrijeme za preispitivanje učinjenog.

Do kraja oktobra biće jasno na koji će način EPCG funkcionisati od početka 2015. godine, najavio je prije mjesec dana potpredsjednik Vlade Vujica Lazović. On je, tada, i obećao da će gprije prelaska na definisanje modaliteta saradnje u budućnostih, Vlada sprovesti detaljnu analizu petogodišnje saradnje bazirane na Ugovoru o menadžmentu iz 2009. godine.

Tu se, već, naziru problemi.

Pomenuti Ugovor je istekao, ili broji posljednje dane, a ovdašnja javnost i dalje ne zna kojih se sve obaveza prihvatila italijanska A2A kada je, nakon dogovora Silvija Berluskonija i Đukanovića, postala strateški partner EPCG (manjinski vlasnik kome je povjereno upravljanje najznačajnijom kompanijom u Crnoj Gori).

Nakon raspisivanja tendera za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG Vlada je obznanila šta očekuje od potencijalnog kupca. On je imao obavezu da do kraja ove godine (2014) vodeći EPCG ostvari profit od 240 do 300 miliona eura, da poveća proizvodne kapacitete HE Perućica i TE Pljevlja za 90 megavata, smanji gubitke na prenosnoj i distributivnoj mreži sa 22 na 11 odsto. Lazović je tada insistirao da je ovo samo dio od 20-ak precizno oročenih i mjerljivih zahtjeva koje će Vlada postaviti pred budućeg partnera. Priča je, u međuvremenu, dobila potpuno drugačiji smisao.

Umjesto očekivanog profita od 20 miliona eura (država bi, prema nezvaničnim interpretacijama Ugovora koji su ostali tajni, Italijanima tolerisala i dobit od 12, odnosno 16 miliona) EPCG je 2010. završila sa gubitkom od 16,5 miliona. Naredne godine Elektroprivreda bilježi rekordan gubitak od 66,5 miliona (plan je bio profit od 40 miliona). Potom je Vlada Igora Lukšića, ,,zbog izmijenjenih uslova poslovanja”, Italijane oslobodila obaveze da Elektroprivredi obezbijede profit. Konačno, profit je stigao prošle godine (25 miliona) ali ga je pratila vijest da je EPCG, na ime neplaćenih dažbina državnom budžetu dužna 45 miliona. Uglavnom, iz perspektive većinskog vlasnika (države Crne Gore), petogodišnji ugovor sa A2A donio je trošak umjesto očekivane dobiti i naplate dividende veće od 150 miliona.

Slično se završila i priča o smanjenju gubitaka na mreži – u crnogorskom slučaju to je podrazumijevalo i krađu struje – po čemu smo bili i ostali evropski rekorderi. Plan je bio da se gubici smanje na 11 odsto. O tome šta je realizovano govore podaci koje je Monitor dobio od Direkcije za odnose sa javnošću EPCG.

,,Ukupni godišnji gubici električne energije, i tehnički i komercijani, u elektrodistributivnom sistemu EPCG su posljednjih godina smanjeni sa 22,5 iz 2009. godine na 18,23 odsto zaključno sa 2013. godinom. Ovakav trend smanjenja biće nastavljen i ubuduće, sve do potpunog anuliranja komercijalnih i svođenja tehničkih gubitaka na nivo od devet odsto, koliko Elektroprivredi priznaje Regulatorna agencija za energetiku (REA). Važno je naglasiti da sve preko devet odsto, koliko za tehničke gubitke odobrava RAE, predstavlja isključivo trošak EPCG, odnosno ne preliva se na račune građana”. Glasnogovornici EPCG, dodatno, preciziraju kako se “gubici električne energije dijele na tehničke i komercijalne gubitke. Tehnički, odnosno gubici u distributivnom sistemu čine sastavni dio prodajne cijene električne energije svuda u svijetu. U nekim zemljama EU i komercijalni gubici, odnosno gubici po osnovu neovlašćene potrošnje električne energije, čine sastavni dio prodajne cijene, dok u Crnoj Gori to nije slučaj.” Uglavnom, i ovaj plan se izjalovio.

Slično je i sa najavljivanim povećanjem proizvodnih kapaciteta EPCG. O elektranama na Morači i drugom bloku TE, uglavnom se, samo pričalo. A šta je bilo sa najavljenim jačanjem kapaciteta HE Perućice i postojeće TE u Pljevljima? Evo odgovora iz Direkcije za odnose sa javnošću EP: ,,EPCG kroz redovne godišnje remonte i kontinuiranu modernizaciju pojačava snagu svojih proizvodnih objekata u cilju dobre pogonske spremnosti i sigurnosti rada. No i pored dobre spremnosti i stabilnog funkcionisanja priozvodnih objekata, ukupna proizvodnja zavisi i od vremenskih uslova, tj. količine padavina jer EPCG u svom sastavu ima dvije velike hidroelektrane. Proizvodnja se kretala u rasponu od 2.680 GWh iz 2009. godine do 3.809 GWh u 2013. Rekordna proizvodnja od 4.022 GWh za ovaj period ostvarena 2010. godine, kada su zabilježene i rekordne padavine u Crnoj Gorih.

Sudeći po ovogodišnjim padavinama mogla bi se očekivati još jedna rekordna godina. Ostaje da se vidi da li će i to biti pripisano u zasluge menadžmenta A2A. Koji je, prema podacima Udruženja manjinskih akcionara, sve ove godine uredno naplaćivao svoje konsultantske usluge. Čak i onda kada je Elektroprivreda poslovala sa rekordnim gubitkom.

Sada se priča vraća na početak. Tri godine unazad Vlada nas zamajava tvrdnjom da su državni interesi zaštićeni time što je dogovoreno da će Crna Gora ostati većinski vlasnik EPCG. To, zapravo, i nije dogovoreno nego je postalo kristalno jasno da A2A ne može ispuniti uslove za sticanje većinskog paketa akcija. Ako je to bio ,,državni interesh – zašto smo onda prodavali dvije petine akcija EPCG? I zašto ih nismo prodali onome ko je za ponuđene akcije nudio 100 miliona više.

Tu je i drugi problem. Čini se da crnogorska javnost nije jedina kojoj u ovoj priči nedostaju elementarni podaci. Na isti problem ukazuju manjinski akcionari EPCG ali i mali akcionari A2A. Konačno, izgleda da i Vlada Crne Gore ima konstantan problem sa prikupljanjem relevantnih podataka.

Ugovor sa A2A je potpisan a da to pitanje nije precizirano. Potom je, krajem 2009. godine, tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović najavio da će ,,uskoro” biti dogovoreno kako će Vlada provjeravati da li A2A ispunjava svoje obaveze “da ne bi bilo dilema i nejasnoća u vezi utvrđivanja postignutog nivoa ispunjenosti parametara”.

Potom nas, u maju 2012. godine, Lazović obavještava kako je ,,nedavno pisao upravi A2A tražeći izvještaj o ispunjenju indikatora”. Valjda se pozvao na SPI (Zakon o slobodnom pristupu informacijama). Da li je potpredsjednik dobio traženi izvještaj? Znamo da je zahtjev (prije molbu) ponovo uputio i početkom prošle godine. ,,Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte uputio je kompaniji A2A dopis u kojem je ukazano na neophodnost sagledavanja implementacije ugovora i analize postignutih rezultata”, saopštio je potpredsjednik novinarima. Ne zna se da li je ikad dobio tražene podatke.

Ali se zna da je pregovaračku palicu zimus ponovo u svoje ruke preuzeo premijer Đukanović. On je, nakon februarskog sastanka sa generalnim direktorom A2A Renatom Ravanelijem, praktično najavio nastavak saradnje sa A2A do 2019. godine. Vujica Lazović, ipak, ponovo priča o potrebi da se analizira postignuto. Očito je da vicepremijeru i dalje nedostaju neophodni podaci. Premijeru, znamo to odranije, manjka odgovornosti i osjećaja za javni interes. Šteta je, u svakom slučaju, neizbježna.

Kako su se kretale cijene struje

Cijene električne energije u Crnoj Gori određuje Regulatorna agencija za energetiku, shodno Metodologijama za utvrđivanje regulatorno dozvoljenog prihoda energetskih subjekata (EPCG, CGES i COTI), na osnovu kojih se utvrđuju tarifni elementi za sve kategorije potrošnje, stoji u odgovorima koje je Monitor dobio od Direkcije za odnose sa javnošću EPCG. Tu su i podaci: ,,Kada je riječ o cijeni električne energije za domaćinstva (dvotarifna brojila i bez PDV-a ) cijena se, shodno odlukama RAE, kretala na način prikazan u tabeli: Umjesto šire analize, za koju u ovom tekstu nema prostora, čitaocima Monitora prezentujemo i podatke koji su ranije objavljeni od strane EPCG. Prosječan račun crnogorskog domaćinstva junu 2011. bio je 22,3 eura. Dvije godine kasnije, precizno – ovog avgusta, prosječan račun ,,teži” 39,91 euro.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo