Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ELEKTROPRIVREDA: OD PRIVATIZACIJE DO NACIONALIZACIJE: Oj drugovi je’l vam žao

Objavljeno prije

na

Odlučili smo. Pa se zadužili da bi se dijelom razdužili a dijelom finansirali nove izborne pobjede, krenuli da otkupljujemo ranije privatizovano i bacili se u potragu za novim partnerom koga smo, sve je prilika, već pronašli. I sve se to zbilo u nepunih šest nedjelja.

Prvo nas je Vlada, 7. marta, obavijestila kako je na vanrednoj sjednici, „kao posljedicu dobrih rezultata ekonomske politike”, donijela odluku o rebalansu budžeta (rashodi će biti veći od prihoda za dodatnih 25 miliona, što znači da će ukupni ovogodišnji deficit biti 140 miliona eura), novim zaduženjima po novim, nižim kamatnim stopama i otkupu akcija EPCG od italijanske A2A u vrijednosti 70 miliona eura.

„Radimo ono što bi uradio svaki dobar domaćin: mijenjamo skupe kredite povoljnim kreditima”, pohvalio se potpredsjednik Vlade Milutin Simović. „Ovu povoljnu priliku iskoristili smo da odgovornost pokažemo i na još nekoliko polja: Izdvojili smo novac za otkup akcija Elektroprivrede Crne Gore, u skladu sa ugovorom. Vraćamo vlasništvo nad ovim važnim preduzećem u okrilje naše države. Istovremeno, držimo otvorena vrata za novog strateškog partnera koji će zajedno sa nama ulagati u razvoj ne malog broja projekata u sektoru energetike”.

Zatim se, krajem prošle nedjelje, ministar finansija Darko Radunović pohvalio kako je Crna Gora uspiješno okončala „dugo pripremanu” (u Vladi, u decembru, o njoj nijesu imali pojma) emisiju obveznica u iznosu od 500 miliona eura. „Pod izuzetno povoljnom kamatnom stopom od 3,375 odsto”. Još je ministar naglasio kako smo, da smo htjeli – ili smjeli, pod istim uslovima mogli zajmiti još 980 miliona. Ali, eto, nijesmo. Skromnost je, kažu, vrlina.

Pozajmljenim novcem smo, tako makar kaže ministar Radunović, otkupili obveznice (eurobonove) koji dospijevaju 2019, 2020. i 2021. godine u iznosu od 362 miliona eura.

Tako je, računaju u Vladi, neto efekat novog zaduženja 110 miliona eura. Teoretski, to bi trebalo da bude razlika između novog zaduženja i razduženih kredita. Ispada, međutim, da negdje u toj računici nestaje 28 miliona eura. Mogu to biti razne naknade zajmodavcima, bivšim ili sadašnjim, brokerima koji su ugovarali nova zaduženja i organizovali prijevremena razduženja, kao što je moguće da su u Vladi unaprijed u ostvarenu dobit uračunali i buduću razliku u kamatama. Ili je to, prosto, cijena promocije nove (stare) vlasti.

U svakom slučaju, u Vladi se više ne sjećaju kako su obećavali novo zaduženja uz kamatu od tri odsto. „Kamata koju plaćamo na ranije izdate euroobveznice iznosi blizu pet odsto, a već sada imamo priliku, zahvaljujući ekonomskoj politici koju vodimo, da dug po euroobveznicama refinansiramo po uslovima od oko tri odsto”, citirali su iz Vladine službe za odnose sa javnošću ministra Radunovića. Ispostavilo se da tri nije tri nego 3,375 odsto. Možda vam ne izgleda tako ali razlika je cijelih 12,5 odsto. Odnosno nekih 1,5 miliona godišnje. Ili preko 10 miliona na rok od sedam godina, na koliko je izdata prošlonedjeljna emisija crnogorskih eruoobveznica.

Ubrzo je iz Službe za informisanje pod komandom Srđana Kusovca stigla i vijest da je Vlada donijela odluku o povećanju udjela države u EPCG. To se nakad zvalo nacionalizacija. Tako važna odluka donijeta je telefonskoj sjednici. Ako je i toga (telefoniranja) bilo u postizbornoj gužvi i slavlju. ,,Bez održavanja sjednice, a na osnovu pribavljenog mišljenja većine članova, Vlada je usvojila Predlog Ugovora o izvršenju Put opcije i proslijedila ga Skupštini na razmatranje”, stoji u saopštenju.

Novi su bili detalji. „Predlogom Ugovora predviđeno je da, umjesto prve tranše u iznosu od 35,7 miliona eura za 7.826.438 akcija, Država uplati 68,9 miliona eura za 17.252.885 akcija, i već tokom maja 2018. godine poveća vlasnički udio u Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) sa 57,01 na 70,16 odsto. Na ovaj način, osim što se stiče dvotrećinsko vlasništvo i odgovarajuća akcionarska prava, Država već u prvom koraku praktično vraća svoj vlasnički udio u EPCG na nivo prije djelimične privatizacije i dokapitalizacije iz 2009. godine”.

Makar su dva zanimljiva detalja u ovoj priči. Da se vlada, sada, diči rabotom kojom „praktično vraća” vlasnički udio države na nivo prije djelimične privatizacije i dokapitalizacije iz 2009. godine. Može li to značiti bilo šta drugo nego da je tadašnji posao bio promašaj? Makar iz perspektive većinskog vlasnika (države) i dokapitalizovanog preduzeća (EPCG). Pošto svi znamo da je Prva banka braće Aca i Mila Đukanovića ostala u porodičnom vlasništvu isključlivo zahvaljujući tom aranžmanu i novcu koji se iz A2A i EPCG slio u nju. U suprotnom bi, pritisnuta dugovima koje njeni akcionari ne mogu da vraćaju, Prva bila nacionalizovana.

Ako država, potom, ulaže stotine miliona kako bi EPCG vratila u početni položaj – znači li to da će neko pokrenuti pitanje odgovornosti glavnih protagonista tog posla? Ko je zaboravio, riječ je o tadašnjem premijeru Milu Đukanoviću i Vujici Lazoviću, potpredsjedniku tadašnje vlade i predsjedniku Tenderske komisije koja je odlučila da je bolje prihvatiti ponudu od osam negu onu od 11 eura za akciju (ukupna razlika je bila veća od 100 miliona eura). Naravno da ne. Umjesto kazne, oni su dobili zasluženu nagradu. Lazović je odnedavno ambasador u Ljubljani. Đukanović je novi predsjednik Crne Gore.

Vlada će, čitamo, već u maju Italijanima platiti nepunih 70 miliona eura za nešto više od 13 odsto akcija EPCG. Skoro dvije trećine tog novca u budžetu će se naći po osnovu dividende koju će država, kao većinski vlasnik, naplatiti od Elektroprivrede. Više od 30 miliona u tom aranžmanu dobiće i A2A.

Prethodno se, odlukom anonimnih akcionara koji u posjedu imaju hiljaditi dio EPCG , manje od 0,01 odsto, EPCG obavezala da A2A, Acu Đukanoviću, državi i preostalim malim akcionarima Rudnika uglja u Pljevljima isplati nekih 33 miliona eura radi preuzimanja Rudnika. Preduzeća čiji su dugovi (preko 550 miliona eura) višestruko veći od njegove vrijednosti.

Obaveze Elektroprivrede tu se ne završavaju. Preostale akcije A2A (nešto manje od 30 odsto) biće preuzimane naizmjenično – od strane države i EPCG (kroz mehanizam sticanja sopstvenih akcija) „u naizmjeničnim tranšama”. I sve će to biti završeno u naredne dvije godine.

Do sledećih parlamentarnih izbora, računaju političari. Već najavljujući nova partnerstva. Ministarka ekonomije Dragica Sekulić nedavno je objasnila kako će potraga za novim partnerom krenuti veoma brzo. Mada ima finansijskih stručnjaka koji „čitajući između redova” od rebalansa, preko nove eimisije obveznioca do ubrzane isplate Italijana, zaključuju kako je novi partner možda već pronađen. “Namjera nam je da se u EPCG u narednom periodu realizuje veliki broj investicija. Bolje je to uraditi sa nekim investitorom, iako je EPCG sposobna da to i sama uradi”, objašnjava ministarka Vladin plan.

Ekonomistima je ta računica sve sumnjivija. Oni se drže računice prema kojoj će raskid decenijske ljubavi A2A i Đukanovićevih vlada – a sve su Vlade u Crnoj Gori od 1992. do danas njegove, na ovaj ili onaj način – Elektroprivredu koštati između 150 i 200 miliona eura. Zavisno od količine naslijeđenog duga koju će morati da vrate u ime Rudnika uglja.

Time nestaje praktično jedini, a u svakom slučaju najveći, benefit koji je EPCG imala iz aranžmana sa Italijanima. Novac nagomilan na njenim računima. Pošto strateški partneri, po svoj prilici sa vrlo dobrom argumentacijom, nijesu dijelili oduševljenje vladinih zvaničnika po pitanju investicija u novi blok TE u Pljevljima i male hidroelektrane, novac koji su donijeli u procesu dokapitalizacije ostao je u najvećoj mjeri neiskorišćen. Do sada.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo