Dok željezarci slave pobjedu i čekaju radni raspored u najvećoj državnoj kompaniji u Crnoj Gori, u Elektroprivredi traje tihi protest. Uprava je odlučila da na zaposlene prebaci plaćanje poreza za isplaćenu zimnicu, što je radnike EPCG, pojedinačno, koštalo makar 200 eura. Zalog za budućnost ili…

Elektroprivreda kupuje preostalu imovinu nikšićke Željezare. Kupoprodajni ugovor sa turskim Tosčelikom trebalo bi da bude potpisan u Nikšiću 20. decembra. Prvu ratu od 15 miliona eura EPCG će odlazećem vlasniku Željezare platiti do 15. januara naredne godine. Još pet miliona biće plaćeno u narednih mjesec dana, do 15. februara. Za dalje, vidjećemo.

Za sada, djeluje izvjesno da će bivše radnike Željezare na fabričkim krovovima, gdje protestuju od septembra, zamijeniti solarni paneli buduće elektrane. Njih nešto manje od 250 novo radno mjesto naći će u kompaniji Željezara Solar, koju će EPCG uskoro osnovati. Šta je kupljeno, čemu to treba da posluži, kakve sve obaveze EPCG može naslijediti od turskih vlasnika, kako će trenutno nezaposleni željezarci biti primljeni u državnu kompaniju bez javnog konkursa… o tome ćemo biti naknadno obaviješteni. Kad i ako odgovore budu imali u Elektroprivredi, SO Nikšić i Vladi Crne Gore.

Muštulugdžijama to nije bio problem. O povoljnom ishodu ovonedjeljnih pregovora paralelno su nas informisali, preko društvenih mreža i elektronskih medija, predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević, predsjednik borda direktora EPCG Milutin Đukanović i premijer Dritan Abazović.

,,Pao dogovor. Riješen još jedan veliki problem Nikšića i Crne Gore“, objavio je na Telegram nalogu premijer Abazović ponosan, kaže, na sve koji su učestvovali u tom napornom i dugom procesu. „ Željezara vraćena u državno vlasništvo. Uvijek smo bili i bićemo uz radnike. Nastavićemo da uvećavamo državni kapital i gradimo našu Crnu Goru”.

Samo dan ranije Abazović je dosta rezervisano najavljivao predstojeći sastanak, objašnjavajući da je u pitanju veliki posao. ,,Veliki je posao zato što EPCG želi da ima detaljan popis imovine koju želi da kupi i ne želi da dođe u situaciju da se zaključi ugovor, a da se kasnije ispostavi da postoje neki repovi, koje prije toga niko nije mogao da identifikuje”, objašnjavao je premijer.

Pošto je sporazum, u načelu, dogovoren – znači li to da su otklonjene predočene dileme? Ne, sudeći po onome što je novinarima, nakon sastanka sa Turcima, rekao predsjednik borda EPCG Milutin Đukanović: „Na današnjem sastanku dogovoreno je da će Toščelik povući sve prijave, uključujući i krivične prijave protiv radnika, ukoliko i radnici povuku tužbe protiv Toščelika. S druge strane, ukoliko ostanu aktivni neki sporovi sa radnicima,  EPCG preuzima sve potencijalne obaveze iz tih sporova. I to je nešto što je, ubijeđen sam, i više nego korektno“. S jednakim pravom, neko drugi bi to mogao nazvati kupovinom mačke u džaku.

Na konkretno pitanje šta će EPCG da uradi sa novokupljenom imovinom,  Đukanović je poručio da u Elektroprivredi strateški razmišljaju. Odnosno, još nemaju konkretan odgovor. Znaju šta neće (skora obnova proizvodnje čelika): „Kao što ste upoznati, solarni potencijal Crne Gore nije bio iskorišćen do dolaska novog rukovodstva u EPCG. Riječ je o razvojnoj šansi ne samo za našu kompaniju nego i za cijelu državu Crnu Goru. Stoga će EPCG   novoformiranoj ćerki firmi Željezara-Solar Nikšić ustupiti na korišćenje stečenu imovinu, čime će se prekinuti kontinuitet proizvodnje čelika – dok se, eventualno, ne stvore povoljniji uslovi – a dodatno osnažiti kapaciteti i podrška solarnoj i energetskoj industriji“.

Naknadno smo, od Đukanovića i Kovačevića koji su skupa gostovali na TV Nikšić, saznali da bi se u fabričkom krugu nekadašnje Željezare, uz najavljenu solarnu elektranu, mogao graditi poslovni kompleks nalik nekadašnjoj podgoričkoj Delti (danas radi pod imenom BIG Fashion), stambeni blok ali i reciklažni centar… Kao i još mnogo toga što bi potencijalnim domaćim i stranim investitorima moglo izgledati kao dobra poslovna prilika.

Đukanović, sa sigurnošću, tvrdi samo jedno: „Kada je riječ o radnicima, oni će, svakako, zadržati svoja radna mjesta“.

Kao mali problem moglo bi se pokazati to što su oni koji će zadržati svoja radna mjesta u ovom trenutku nezaposleni. Željezara Toščelik, zvanično, ima tek nešto više od 20 zaposlenih. Ostali su u septembru dobili otkaz uz pripadajuće otpremnine. Nakon što je fabrika, zbog preskupe struje, bila zatvorena 18 mjeseci tokom kojih su se zaposleni nalazili na prinudnom odmoru i primali 90 odsto osnovne zarade. Dakle, njih nije moguće angažovati tzv. ugovorom o preuzimanju zaposlenih , između ostalog i zato što EPG nije kupila firmu (Željezaru) već samo njenu imovinu.

Iz Vlade i EPCG za sada nijesmo čuli kako planiraju riješiti taj rebus. Osim što je Đukanović najavio da će bivši željezarci nova radna mjesta pronaći u Solaru, ćerki firmi EPCG u kojoj je već radno angažovano 500 radnika. To bi moglo biti sasvim dovoljno da se cio Balkan obloži solarnim panelima. Onda kada EPCG dođe na red za njihovu kupovinu.

Ekonomski analitičari koje je kontaktirao Monitor, uglavnom, ne žele da se izjašnjavaju na ovu temu. Em nema osnovnih podataka o najavljenom državnom biznisu, em je kupovina Željezare državnim novcem (koga trenutno nema) postala naglašeno političko pitanje na kome DF/Demokrate/URA većina želi demonstrirati svoju različitost u odnosu na prethodnike. Od kojih su naslijedili praksu partijskog zapošljavanja, nepotizma, raznih javno-privatnih kombinacija mimo sistema javnih nabavki i obaveznih tendera.  Svaka sumnja prema njihovom, krajnje nedorečenom, planu otvara prostor da budete svrstani u pristalice i promotere DPS-a i njihovih političkih saveznika.

,,EPCG ne može samo preuzeti radnike, već moraju da se raspišu konkursi kako bi ti radnici bili zapošljeni, što im ne daje sigurnost i mogu samo da vjeruju na riječ da će menadžment nove kompanije zaposliti baš njih“, kazao je Pobjedi ekonomski analitičar Mirza Melušković, „sa druge strane, to bi se kosilo sa nacionalnom legislativom, jer bi po pravilu državno preduzeće moralo da raspiše javni konkurs za zapošljavanje”.

Iz opozicionih redova bili su direktniji.

„Odluka da EPCG kupi Željezaru, a da se sa druge strane zanemaruju druga preduzeća koja se nalaze u istim ili sličnim problemima, selektivan je pristup koji nije zasnovan na jasno utvrđenim principima rada“, ustvrdili su članovi DPS Komisije za ekonomski razvoj. „Takođe, postavlja se pitanje, zašto po ovom ili nekom sličnom modelu nije sačuvan Kombinat aluminijuma, Novi duvanski kombinat, nego su ta preduzeća pod ključem zbog nedomaćinskog i neznavenog postupanja dvije vlade koje su pritom i otjerale investitore među kojima su Aman, Qatari Diar, Northstar, Falkensteiner…“.

Saopštenje objavljeno na sajtu DPS-a zaključuje se konstatacijom: „Šarlatansko djelovanje sa premisom vučićevskih manira kabadahijskog ulaska u fabrike i navodno rješavanje problema zaposlenih, Abazoviću će svakako donijeti po neki jeftini politički poen, ali Crnoj Gori i svim njenim građanima proizvodi samo štetu“. Isto se, do prije dvije godine, moglo reći i za mnoge postupke tadašnje DPS administarcije. Što ne znači da primjedbe tadašnje i sadašnje opozicije nijesu bile utemeljene.

Dok željezarci slave pobjedu i čekaju radni raspored u najvećoj državnoj kompaniji u Crnoj Gori, u Elektroprivredi traje tihi protest. Uprava je odlučila da na zaposlene prebaci plaćanje poreza za isplaćenu zimnicu, što je radnike, pojedinačno, koštalo makar nekih 200 eura. U CEDIS-u i Rudniku uglja te globe nije bilo. Neko mora da plati to što su čelnici Vlade, EPCG i Opštine Nikšić ispunili obećanje dato bivšim radnicima Željezare.

Zoran RADULOVIĆ