Tri godine političari u Crnoj Gori rade kako bi izgradili povjerenje u izborni proces. Sedam mjeseci uoči izbora, povjerenje se raspada.
U sred pregovora vlasti i opozicije o uslovima za organizovanje fer izbora i pogađanja oko mjesta sa kojih bi se mogle smanjiti zloupotrebe državnog aparata, pala je bomba u vidu falsifikovane lične karte koja je elegantno prošla kroz uređaj za elektronsku identifikaciju birača. Demokratski front, koji u pregovorima ne učestvuje, demonstrirao je kako uređaji u koje se opozicija silno uzdala da će spriječiti krađu glasova na biračkim mjestima – ne razlikuju prave od nacrtanih ličnih karata. Ministarstvo unutrašnjih poslova oštro je reagovalo i postupak funkcionera DF-a nazvalo „pokušajem najprimitivnije podvale”.
,,Meni izgleda kao da su obje strane u pravu i potpuno sam zbunjena”, kaže Monitorova sagovornica koja po prirodi posla ima više informacija od prosječnog birača. Nije joj jasno kako to da tri godine od kada se o ovome priča niko nije postavio pitanje za šta služi taj aparat i ima li ga svrhe kupovati.
,,Moguće je da je opozicija dobila šta je tražila, a vlast je
lukavo prihvatila da im izađe u susret, a da ne obavijesti građane šta to u stvari znači. Jer se, evo, svi mogući stručnjaci ubiše da objasne o čemu se radi. Da je baš sve jasno i čisto ne bi bilo potrebe za tim”, kaže naša sagovornica i zaključuje da sve skupa dodatno dovodi u pitanje regularnost izbornog procesa.
Druga sagovornica Monitora podsjeća kako se nekad mislilo da bi nam fotografija svakog glasača u biračkom spisku garantovala da će izbori biti fer. ,,Ispostavilo se da sprava za identifikaciju, koja je trebalo da nam vrati povjerenje da neće glasati umrli, iseljenici koji nijesu tu, oni sa kupljenim ličnim kartama i ostali slični, prima i falsifikovane dokumente. Sada ne bih vjerovala da sve funkcioniše ispravno, ni da se na glasanju uzima otisak prsta”.
Dr Adis Balota, dekan Fakulteta za informacione tehnologije Univerziteta Mediteran kazao je za Atlas televiziju da je domet uređaja, koji će se naći na biračkim mjestima, da na monitoru pokaže sliku vlasnika dokumenta, što se postizalo i ranije kada se lična karta provjeravala ručno. On kaže da uređaji ne identifikuju već samo evidentiraju birače: ,,Da bi vršio i identifikaciju potrebno je sa tehničkog aspekta da ima još neke elemente”.
Jedan od kompjuterskih stručnjaka sa kojima je Monitor razgovarao tvrdi da, ipak, neće sve biti isto, samo ekranizovano. Smatra da je MUP ispunio zadatak koji mu je dat, a da je drugo pitanje da li je taj zadatak dobro utvrđen. ,,Pod uslovom da se očisti MUP-ova baza podataka, biće eliminisana mogućnost da neko umjesto nekoga glasa”.
,,Čišćenje” biračkog spiska zavisi od potpuno drugog posla koji MUP treba da obavi, a obavio nije. Riječ je o nabavci i primjeni AFIS kompjuterskog programa uz pomoć kojeg treba da bude prekontrolisana baza podataka o izdatim ličnim kartama i pasošima, kako bi bila isključena mogućnost da se u biračkom spisku jedna osoba pojavljuje dva ili više puta. Nabavka i instaliranje AFIS-a bili su najavljeni za sredinu marta; nema vijesti dokle je MUP u tom procesu stigao. Čovjeku koji treba da izađe na izbore, možda bi trebalo pažljivije objasniti čemu koja od raznih tehničkih stvari o kojima se govori treba da služi, ali niko nije našao za shodno da o tome na jednostavan i jasan način informiše građane.
Još jedan stručnjak za informatiku kojeg je Monitor konsultovao ukazuje na probleme koji mogu nastati zbog činjenice da uređaji koji će služiti za identifikaciju glasača na biračkim mjestima neće biti povezani sa bazom podataka u MUP-u. Objašnjenje za to je da internet u Crnoj Gori nije dovoljno siguran. Nepoznato je da li su napisani propisi i ustanovljene procedure po kojima dio biračkog spiska treba da se preseli iz baze podataka u uređaj na biračkom mjestu. Nepoznato je i to – ako svako biračko mjesto postaje izolovan dio sistema, šta sprječava mogućnost da se ista osoba kao glasač ponovo pojavi na dva različita mjesta.
,,Suština je u tome da fotografije koje budu preuzete sa ličnih karata ne budu podložne bilo kakvim promjenama”, kaže za Monitor funkcioner Demokrata Neven Gošović. ,,Neophodno je primijeniti AFIS sistem za koji MUP još nije objavio kada će biti isporučen i kada će biti omogućena njegova primjena. Drugo pitanje je zaštita podataka koje MUP unosi u elektronsku verziju biračkog spiska, nakon njegovog zaključenja. To se posebno odnosi na zaštitu od mogućih promjena fotografija birača koje se preuzimaju iz registra ličnih karata i pasoša”, objašnjava Gošović i dodaje da ako se to ne uradi, postoji mogućnost korištenja falsifikovanih dokumenata. ,,Na koji način će se kontrolisati i garantovati da neće biti promjena fotografija, niko i ne pominje”, kaže Gošović.
U nevladinom sektoru nešto su optimističniji. U jednoj od organizacija koje se godinama bave izborima, kažu da je u ovom trenutku najvažnije pažljivo kontrolisati primjenu AFIS sistema. Opisuju da je riječ o programu poput onih koji se mogu vidjeti u filmovima – kad policajci ubace nečije podatke u kompjuter koji onda ,,lista” fotografije kako bi pronašao ,,odgovarajućeg” kriminalca. ,,Neophodno je da kada se u MUP-u bude kontrolisala baza podataka opozicija obezbijedi dežurstvo, kako bi proces provjere birača kontrolisala u svakom trenutku”, kaže naš sagovornik.
O količini rupa u izbornom sistemu svjedoči i izjava sekretara Državne izborne komisije Milisava Ćorića koji je rekao da institucija koju predstavlja neće komentarisati događaje oko aparata za identifikaciju birača jer nijesu upoznati sa detaljima problema.
,,Kako mi da saopštimo da li uređaj prihvata falsifikovani dokument ako mi nijesmo imali nikakvog iskustva, niti sredstva, niti informacije u tom pravcu”, kazao je Ćorić za RSE. Državna izborna komisija bi trebalo da bude centar oko kojeg se vrti izborni proces, njeno jačanje traže svi posmatrači otkad je višestranačkih izbora u Crnoj Gori.
Problematičnih tačaka su i birački odbori. Iz nevladinog sektora napominju da opozicija često nije u stanju da pronađe ljude koji će, kao članovi biračkih odbora, savjesno raditi svoj posao. I koji neće moći da budu potkupljeni.
Da nijesu glavni problem mašine nego ljudi, istaklo je više Monitorovih sagovornika. ,,Ne postoji kompjuterski sistem koji može da spriječi izborne krađe. Način za krađu osmišljen je davno – ja ti zaposlim ženu i čitava familija glasa za mene, bez prevara na biračkom mjestu”.
To, fala Snimku, svako zna. Sve što se u priči oko elektronske identifikacije birača ovih dana događa, međutim, budi sumnju da bi DPS mogao izbornu pobjedu ovoga puta da ostvari lakše nego ikada zahvaljujući nepreciznosti propisa i slobodnoj volji kojoj bi mogla biti prepuštena njihova primjena. Nije teško zamisliti šta sve može da se dogodi podacima koje je prekontrolisao AFIS na putu do uređaja za identifikaciju na biračkom mjestu. Čitav posao, treba da obavi Ministarstvo unutrašnjih poslova sa Duškom Markovićem na čelu.
Elektronska identifikacija birača koju je opozicija inaugurisala u božanstvo koje će spriječiti izborne zloupotrebe, po svemu sudeći, neće ništa ozbiljno promijeniti. Neuporedivo je veća vjerovatnoća da će to biti još jedno rješenje oko kojega je opozicija imala dobre namjere i nikakvu realizaciju, kao što je bilo sa silnim zakonima koji su popadali na Ustavnom sudu. Popadali bi, možda, i da su bili dobro napisani, ali je bilo očigledno da ne valjaju. DPS-u je jedini posao bio da sačeka da mu zrela kruška upadne u krilo.
A nije da nas svi ti poslovi malo koštaju. Prema podacima CDT-a za redovan rad partija u 2016. biće izdvojeno 4,63 miliona eura, za izbornu kampanu 1,93 miliona. Ukupno 6,56. Svakoga dana 18 hiljada, svakoga sata 750 eura. Lako je napisati oštro saopštenje, možda bi nekad trebalo platiti stručnjaka koji će da napiše dobar zakon.
Miloš BAKIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
ANKETA4 sedmice