Povežite se sa nama

DRUŠTVO

EKSPLOZIJE U MOJKOVAČKOJ FABRICI ,,TARA”: Nemar plaćen životima

Objavljeno prije

na

Zbog povreda koje je zadobio u eksploziji koja se dogodila u ponedjeljak 29. januara u mojkovačkoj fabrici Tara Aerospace and Defence Products, preminuo je ove sedmice radnik te fabarike Maksim Vujičić. U istoj eksploziji teško je povrijeđen njegov kolega Radovan Čobeljić. Za njegov se život još bore ljekari i Vojno medicinske akademije (VMA) u Beogradu, gdje je zajedno sa Vujičićem prebačen ubrzo nakon eksplozije.

,,Eksplozija se dogodila u pogonu za presovanje pirotehničkih materija gdje su posao obavljala dva lica koja su i povrijeđena. Na licu mjesta su izuzeti tragovi na osnovu kojih se može utvrditi uzrok eksplozije. Uzrok eksplozije će biti poznat nakon obrade izuzetih tragova i njihovih vještačenja”, kazao je bjelopoljski Osnovni državni tužilac (ODT) Vladan Đalović.

Tri dana nakon nesreće nije bilo poznato kome će biti povjereno vještačenje. Kako je saopštio PR Osnovnog suda u Bijelom Polju Denis Zvrko, tužilaštvo će zatražiti prikupljanje potrebnih obavještenja, a postupak je u fazi izviđaja. Tek kada bude završeno vještačenje, tužilaštvo će moći da se odredi prema predmetu.

Ovo je četvrta eksplozija u fabrici Tara u posljednje četiri godine, u kojima je 15 zaposlenih povrijeđeno, a dvoje umrlo. Osim Vujičića radnica Slobodanka Ćorić preminula je u eksploziji koja se dogodila u junu 2015. godine, dok je sedam njenih kolega povrijeđeno.

U februaru, 2014. godine povrijeđena je Gordana Bošković, šefica pirotehničkog sektora, a, potom, 24. oktobra, takođe, u eksploziji je povrijeđeno šestoro radnika.

Radnici mojkovačke fabrike koja je, nakon eksplozije, privremeno zatvorena, strahuju da će ponovo, kao i kada se desila eksplozija 2015. godine, tokom koje je stradala njihova koleginica, zvaničan uzrok nesreće biti – ljudski faktor. Inspekcija rada kaznila je fabriku oružja Tara tada sa 4.320 eura.

Slično je i sa eksplozijom iz februara 2014. godine. Uprava za inspekcijske poslove kaznila je fabriku sa 500, a njenog direktora sa 30 eura, zbog eksplozije prije četiri godine. Tada je utvrđeno da rukovodilac jedne od laboratorija u kojoj je došlo do eksplozije nije imao ljekarsko uvjerenje da je sposoban da obavlja te zadatke.

Od četiri eksplozije, koje su se desile u fabrici Tara, samo je jedna dobila sudski epilog. Za incident iz oktobra 2014. godine, pukovnku u penziji Dragoslavu Negoiciću, koji je bio jedan od šest povrijeđenih radnika, stavljeno je na teret – teško djelo protiv opšte sigurnosti. Taj spor je u toku pred Osnovnim sudom u Bijelom Polju.

Negoicić, koji je bio šef pogona pirotehnike, sa zavidnim iskustvom iz te oblasti, pred bjelopoljskim Osnovnim sudom u novembru prošle godine kazao je da nije kriv. On je tada tvrdio ,,da je optužnica montirana, a istraga vođena da se fabrika oslobodi bilo kakve odgovornosti i sve svali na njega”.

,,Nesreća se dogodila pri proizvodnji olovotrinitrorezorcinata, eksplozivne materije koja spada u grupu inicijalnih eksplozivnih materija, a čelnici fabrike su sve vrijeme poricali ovu činjenicu govoreći da se radi o pirotehničkoj smješi”, kazao je on. Rekao je da uslovi za rad sa opasnim supstancama nijesu bili adekvatni i da su zbog toga često morali da improvizuju.

Optuženi je, u primjedbi na vještačenje i optužnicu, napisao i da se ,,u fabrici nikada nije kontrolisao kvalitet datog proizvoda, a nije poslat ni na analizu u neku verifikovanu ustanovu”. To, kako je napisao, ,,znači da tehnologija nikada nije na adekvatan način verifikovana”.

Kako je kazao za Monitor, dok je on radio, nijesu poštovana pravila o količini eksploziva, koji se može nalaziti u jednoj prostoriji.

On objašnjava da, ako bi se radilo sa propisanim količinama, moguće je da se dogode eksplozije, ali u razmjerama, koje ne bi mogle teže povrijediti ili usmrtiti zaposlene.

Takođe, tvrdi i da mojkovačka fabrika uvozi mnogo sirovina na crno, pa zbog toga one nijesu ni pouzdane. Dok je bio zaposlen, na te i na druge nepravilnosti ukazivao je nadređenima, ali su oni rijetko kad imali razumijevanja i još rjeđe popravljali stvari na bolje.

,,Norme su ono što u ovoj djelatnosti ne bi trebalo da postoji, Međutim, bar dok sam ja radio, nedozvoljeno dugo radno vrijeme i nerealna norma su bile uzrok i mnogih neopreznosti radnika”, kaže. Tvrdi i da ima dokumentaciju koja može potkrijepiti njegove riječi.

Radnica Beba Jušković, koja je takođe bila povrijeđena u toj eksploziji, pred sudom je rekla da njene koleginice i ona nijesu znale da su pravili inicijalni eksploziv, već pirotehničku smješu.

Osnovni razlozi nesreća u mojkovačkoj fabrici oružja, tvrde zaposleni, su problemi sa bezbjednosnim protoklima i osposobljenošću zaposlenih. Iako kažu da se minulih godina, naročito poslije eksplozije u kojoj je radnica izgubila život, radilo nešto na unapređenju zaštitnih mjera, poštovanju procedura i normi bezbjednog rada, to tvrde, nije ni blizu zadovoljavajućeg. Objašnjavaju i da su napravljene promjene, kada je riječ o dužini boravka u ,,bunkeru” s presom, u kojem se u ponedjeljak i dogodila ekplozija, pa se sada radi po dva sata, nakon čega slijedi ,,rotiranje” dvočlanih timova.

,,O tome kako se nekad, a kako se sada radi, naročito mogu svjedočiti oni koju su ovdje od prije 1996. godne. Tada se znalo da je za poslove koje mi radimo obavezna višemjesečna i prilično skupa obuka u Krušiku iz Valjeva. Sada se to završava za nekoliko dana, a formalno vodi kao mnogo duža obuka. Uči se s papira nešto što se tako ne može naučiti. Osnovno na ovom poslu, to znamo mi stari radnici, je naučiti da sačuvaš glavu”, priča jedan od radnika. ,,Do 1996. godine u fabrici nije bilo eksplozija, jer se mislilo mnogo o sigurnosti radnika, bez obzira šta ko mislio o tadašnjem rukovodstvu. Sada nas je duplo manje, a dolazimo na posao s istim rizikom kao da idemo na ratište.”

Njihova sindikalna organizacija, čje je rukovodstvo izabrano nakon smjene i otkaza predsjednika Marinka Medojevića, drugačijeg je stava. U zvaničnom saopštenju, koje je potpisao, aktuelni predsjednik Goran Krgović, navodi se da su u pogonima ,,sprovedene zaštitne mjere i ispoštovane procedure i norme bezbjednog rada.”

Menadžemt Tara Aerospace and Defence Products samo je nekim medijima, nakon nesreće, poslao saopštenje. Za ostale su preporučili čekanje i završetak istrage.

,,Kompanija preko svojih stručnih službi sprovodi mjere zaštite na radu, u kontinuitetu, svakodnevno kontroliše proces rada sa ciljem podizanja nivoa bezbjednosti na potreban nivo, kako bi se rizik od neželjenih događaja sveo na najmanji stepen”, saopštio je menadžment.

Direktor fabrike Radoje Kljajević naglasio je ,,da pojedinci, koristeći zainteresovanost medija, zajedničku nesreću zloupotrebljavaju na najprizemniji i nedobronamjeran način”.

Medojević je više puta tokom minulih godina upozoravao na uslove rada u fabrici. Takođe i nekoliko onih koji su u novembru minule godine proglašeni tehnološkim viškom. Riječ je o radnicima sa radnim stažom dužim od 30 godina.

,,Petoro naših kolega dobili su otkaze. Slučajno ili ne, to su, uglavnom oni, koji su minulih godina, upućivali otvorene i konktretne zamjerke na račun bezbjednosti radnika, zarada i ponašanja menadžmenta. Nažalost, nikavu podršku nijesmo mogli da im damo, jer se svako od nas borio da sačuva posao. Morate shvatiti da je većini od oko 200 zaposlenih u fabrici ta zarada jedini prihod”.

Radnici kažu i da su na mjesta kolega koji su proglašeni ,,suvišnim” odmah primljeni novi. Oni, kako tvrde, rade isti poslove kao otpušteni, ali se radno mjesto drugačije zove. Prema nezvaničnim informacijama, još 20 Mojkovčana do sredine februara trebalo bi da dobiju posao u Tari. To su, kako kažu, predizborna obećanja.

Većinski vlasnik fabrike oružja Tara u Mojkovcu je kontroverzni švajcarski trgovac oružjem Hajnrih Tomet. On preko tri povezane firme posjeduje 76 odsto akcija, dok Vlada Crne Gore ima 12,5 odsto. Svjetski mediji, među kojima i Njujork tajms, istraživačke novinarske mreže i Amnesti internešenel (AI) navodili su da je Tomet optuživan za šverc oružja i da je bio na listi američkog Stejt dipartmenta za nadzor mogućih ilegalnih trgovaca oružjem. Međutim, on je u više navrata negirao umiješanost u bilo kakve nelegalne radnje u vezi sa prodajom oružja. Zaposleni kažu da su većinskog vlasnika vidjeli jedino na fotografijama u medijima.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo