Povežite se sa nama

MONITORING

EKSKLUZIVNO: PRVI VOJNI RAPORT IZ PODGORICE O ZLOČINU U ŠTRPCIMA: Sve je bilo organizovano

Objavljeno prije

na

Povjerljiva informacija o otmici putnika u Štrpcima, koju je pripadnik vojne bezbjednosti u Podgorici poslao Upravi bezbjednosti Vojske Jugoslavije u Beogradu, sadrži i svjedočenja sedmoro putnika očevidaca tog zločina i jednog pripadnika MUP-a Crne Gore.

Umjesto njihovih imena navedene su šifre, datum davanja izjave, zanimanje i nacionalnost. Citiramo ih bez lektorskih i drugih intervencija.

Izvor ,,Zlatibor”, ugostitelj, Srbin – ovako je 1. marta opisao taj događaj:

,,Najveći dio vremena proveo sam u bifeu voza. U vozu je bilo dosta lica u maskirnim odijelima sa različitim oznakama, a bilo ih je i sa kokardama. Najviše su se zadržavali u bifeu, gdje su puno pili. U bifeu sam primijetio dvojicu civila. Jednom od njih pratioci voza su se obraćali sa ,,Šefe”. Tu u bifeu čuo sam razgovor uniformisanih lica i nekih civila da se u vozu nalazi grupa muslimanskoih terorista, koja ide kod Alije. U bife su često navraćali kondukteri, kontaktirali sa uniformisanim licima, pratiocima voza i njihovim ,,Šefom”. Kada je kondukter, koji je bio u društvu uniformisanih lica, napuštao ovo društvo, jedan od njih je doviknuo ,,za ovo imaš piće”.

Drugog konduktera civil „Šef” pitao je „je li sve u redu”, našto mu je ovaj odgovorio „sve ide po planu”. Kada je voz ušao u ž.s. Štrpci i pratioci voza i ova dva civila negdje su nestali i nijesam ih vidio do polaska voza. Kada su se ponovo pojavili u bifeu, ponašali su se kao da se ništa nije desilo. Kada su iz voza sišli na ž.s. Priboj pratioci voza su ih pozdravili”.

Evo šta je, po toj informaciji, izjavio sljedećeg dana izvor ,,Morača”, tehničar, Crnogorac:

,,Po hodnicima je bilo puno šetanja uniformisanih lica – pripadnika vojske RS. Dok je kondukter vršio pregled voznih karata, dvojica milicionera vršili su legitimisanje putnika. Sve je ličilo na normalne radnje koje obavlja osoblje voza i pratioci, a utisak je bio kao da traže konkretno lice. Na pitanje jednog putnika iz hodnika ,,čemu ovoliki pregledi”, čuo se odgovor ,,tražimo bjegunce”. Poslije zaustavljanja voza u ž.s. Štrpci, upada naoružanih lica u voz, odvođenja jednog broja putnika i uzvika ,,Pobijte balije” koji se čuo, bilo mi je jasno da je to racija na putnike Muslimane. Bio sam zatečen i nijesam znao kako da reagujem. Ostao sam nijem kao i ostali putnici”.

Istog dana izvor ,,Rumija”, penzioner Crnogorac, ovako je doživio otmicu putnika:

,,Stajao sam u hodniku i vidio kada je milicioner prilikom legitimisanja jednog putnika (čitajući iz njegove lične karte prezime) upitao ,,odakle si”, ovaj mu je odgovorio ,,iz Prijepolja”, nakon čega mu je milicioner vratio ličnu kartu. Ovom putniku kondukter je nešto napisao na voznoj karti. Kada su kondukter i milicioneri pošli prema drugom kupeu, uniformisano lice koje je stajalo u hodniku, pogledalo je broj kupea. Ovo uniformisano lice je nešto kasnije jednom putniku koji ga je pitao ,,zašto nas legitimišu” odgovorio ,,traže vojne obveznike iz BiH koji su pobjegli u Srbiju i Crnu Goru”. Kada je voz stao u ž. s. Štrpci, isto ovo lice je sa prozora doviknulo ,,Ovdje”. Na taj poziv ušla su dva naoružana lica u uniformama i iz kupea koji im je pokazao izvukli su obeleženog putnika. Jedan putnik iz kupea pitao ih je ,,zašto ga vodite”, našto je jedan od njih odgovorio ,,radi provere podataka”. Dok se sve ovo dešavalo nigdje nijesam video pratioce voza, kao da su u zemlju propali. Vidim kondukteri stoje pored voza, ali ne preduzimaju ništa da svoje putnike zaštite. Ispred zgrade ž.s. stoji železničar (vjerovatno otpravnik), a pored njega dva naoružana lica. Vidim gužvu, vidim odvode ljude, čujem neko viče ,,Brže”. Jedno uniformisano lice koje izlazi iz voza viče ,,Gotovo – idemo”. Odvedoše negdje putnike, pitaj boga gdje. Stojimo još neko vrijeme, a onda konačno i krenusmo. Među putnicima zavlada neka čudna tišina – muk. Prizor je bio strašan. Podsjetio me je na fašističke racije iz 2. SR.”

Inžinjer, Srbin, pod šifrom ,,Drina”, ovako je svjedočio 4. marta:

,,Otmicu je izvršila grupa Milana Lukića, poznatog kriminalca iz okoline Višegrada. Najvjerovatnije da su oteti putnici odevedeni u pravcu Višegrada da bi bili zamijenjeni za zarobljene pripadnike vojske RS. Poznato je da Lukićeva grupa ima stalni i povremeni sastav. Stalni sastav (jezgro) čine Srbi iz Bosne, a povremeni Srbi iz Sandžaka i okoline Užica, tzv. vikend dobrovoljci. Jezgro grupe za terorističke akcije obučavali su instruktori ,,Belih orlova” u centru negdje na Zlatiboru ili Tari. Lukićeva grupa se ,,proslavila” u akcijama pljačke, silovanja i ubistvima muslimanskog življa po selima na lijevoj obali Drine. Iako je Lukićeva grupa paravojna jedinica ona je na vezi rukovodstva vojske RS. O njenim akcijama dosta znaju u MUP Užice, a i MUP Srbije”.

Penzionisani starješina Vojske Jugoslavije, Srbin, šifra ,,Durmitor”, 5. marta ispričao je:

,,Duško Kornjača iz Čajniča pričao je nekim licima iz Pljevalja, mislim da su radikali, da su svi oteti putnici iz voza Muslimani, da su poslije otmice isto veče likvidirani na prostoru između Priboja i Rudog i sahranjeni u zajedničku grobnicu. Sa Kornjačom je blizak Čeko Dačević, vjeruje da bi on mogao dati neke detalj o sudbini otetih, ako bi ga MUP pričepio”.

Evo i nezvaničnog ,,saznanja od kolege iz MUP-a”, od 6. marta:

,,Od kolega sam saznao da MUP radi na rasvetljavanju slučaja, da su u vezi sa vojnim vlastima RS, ali da nailaze na problem u saradnji. Od MUP Srbije nijesu dobili nikakva saznanja. Odgvorni iz RS se brane da je otmicu izvršila paravojna grupa koja je van njihove kontrole. Bez obzira na sve MUP RCG će nastaviti i intenzivirati rad na ovom slučaju”.

Ispod ovog svjedočenja stoji napomena: ,,Osjetio sam da je kolegi razgovor na temu o otmici putnika neprijatan, pa sam razgovor prekinuo. Ipak mi je puno rekao”.

Autor Informacije potom kaže da ,,Izneta saznanja ukazuju na sledeće interesantne podatke”:

,,1. velik broj uniformisanih lica u vozu i njihovu značajnu ulogu u pripremi terena za izvođenje putnika

2. nejednak tretman putnika (zavisno od nacionalne pripadnosti), od strane službenog osoblja voza prilikom pregleda voznih karata i legitimisanja, izazivalo je čuđenje putnika

3. prisustvo dvojice civila u vozu (bife) i odnos službenog osoblja voza prema njima ostavljao je utisak kao da su im pretpostavljeni;

4. bife je ličio na mjesto sastajanja, razmenu informacija, dobijanje instrukcija i fabrikovanje glasina

5. širenje glasina među putnicima, od navodnog prisustva u vozu ,,bjegunaca” ili “dezertera” iz BiH do toga da se u vozu nalazi “grupa muslimanskih terorista”, nije ostalo bez efekta

6. nejasni dijalozi razgovora između uniformisanih lica i službenog osoblja voza, kao što su: ,,za ovo imaš piće”, ,,je li sve uredu”, “sve ide po planu”, veoma su indikativni

7. opšta gužva, vika I uzvici koji su se čuli pri izvođenju otice: ,,ovdje”, ,,brže”, ,,gotovo – idemo”, ,,pobijte balije”, na putnike su djelovali zastrašujuće i zbunjujuće

8. otetim putnicima niko nije pružio pomoć, a oni koji su trebali – odjednom su nestali

9. oteti putnici nijesu pružali otpor, što je zbunjivalo

10. putnike je otela paravojna grupa iz RS uz pomoć uniformisanih lica u vozu, čemu je svojom pasivnošću doprinijelo službeno osoblje voza

11. svi oteti putnici su Muslimani

12. oteti putnici su po svoj prilici likvidirani

13. loša saradnja u radu na razjašnjavanju otmice između ovlašćenih organa”.

Autor informacije na kraju predlaže: ,,Na saveznom nivou uvesti Operativnu akciju za rad na slučaju; na nivou SMUP i UB VJ formirati operativni tim za rad na akciji.

Ukoliko se predlog prihvati, spreman sam uključiti se u rad na slučaju. Molim vaše stavove za dalji rad”.

Dečkić se okretao prema vozu…

Izvor pod šifrom ,,Breza”, prosvjetna radnica, Hrvatica, trećeg marta ispričala je autoru informacije sljedeće: ,,Ulazak i zaustavljanje voza u ž.s. Štrpci doživjela sam poput filma u kojem gledam kako voz sa jevrejima ulazi u neki geto, gdje na peronu čekaju vojska i policija (naoružani i mrka pogleda). Ali ovo nije bio film ovo je bila stvarnost, strašan prizor: naoružane spodobe pred ž.s. pored kompozcije upadaju u voz, izvlače ljude iz voza i nekud odvode. Kuda li ih vode i šta će biti sa njima pitam se? Vidim opštu gužvu, čujem viku. Ne vidim da ljudi koje odvode pružaju otpor, to me zbunjuje. Ne vidim da iko od prisutnih u vozu tim putnicima koje odvode pokušava pomoći. Ćutimo svi u kupeu. Pokušavam kroz prozor da vidim koliko ih odvedoše (čini mi se preko dvadeset). Među njima vidim i jednog dečkića, koji nije mogao imati više od 15-16 godina (kao moj Miško). Dok su ga odvodili okretao se prema vozu kao da je tražio pomoć. Ostala sam nijema, nijesam ni primijetila kada je voz krenuo da me ne trgnu prodoran glas iz hodnika ‘Pobijte balije’. Tada sam shvatila ko su odvedeni putnici”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo