Povežite se sa nama

Izdvojeno

EKONOMSKE PORUKE TOKOM KAMPANJE: Ne možete potrošiti koliko mi možemo obećati

Objavljeno prije

na

Političari znaju kome se obraćaju kada obećavaju brda i doline nakon ovonedjeljnih izbora. Onima koji neće pitati gdje će ovdašnji poslodavci naći još oko milijardu eura godišnje (1.000.000.000) da bi isplaćivali prosječne plate koje ovih dana oni najavljuju

 

Ili mi nijesmo svikli na ovakve predizborne kampanje, ili su ključni politički akteri malo pretjerali tek, teško se nositi sa svim prosperitetom i blagostanjem koje nam obećavaju, a ostati vezan za zemlju.

Minimalna zarada porašće sa 450 na 700 eura (preko 50 odsto). Minimalna penzija sa 250 na 450 (80 odsto). Radni dan biće kraći (sedam sati). To u ime Evrope sad obećava njen lider i kandidat za premijera Milojko Spajić.

Ne zaostaje mnogo ni DPS pod komandom Danijela Živkovića. Budu li se oni pitali, nakon što započnu investicioni ciklus težak milijardu eura (odakle, kako, zašto baš milijardu…?) bruto zarade biće uvećane za 50 odsto. Penzije sljedstveno tome (minimalna penzija 350 eura) pa još dvocifren postotak preko.

Može li ljepše? Kad pročitate predizborni program PzP-a vidite da može. Tamo Nebojša Medojević i njegovi „garantuju“ da će „učiniti da Crna Gora bude uspješna zemlja Evropske unije, sa prosječnom platom iznad 1.000  eura, prosječnim penzijama iznad 700 eura, punim angažovanjem radno sposobnih građana i iskorijenjenim siromaštvom”.

Vozićemo se novim i dobrim putevima. Dva autoputa i dvije brze ceste obećava Evropa sad, do 2030. Sa juga na sjever Bar-Boljare. Sa zapada na istok Jadransko jonski autoput. Duž primorja brza cesta od Ulcinja do Herceg Novog i granice sa Hrvatskom. Duž sjevera brza cesta od granice Bosne i Hercegovine, preko Pljevalja do Bijelog Polja. Stare ideje za nova obećanja. Stare su i cijene prema kojima realizacija ova četiri projekta koštaju blizu četiri milijarde. Skoro pa četiri petine prošlogodišnjeg BDP-a, umalo pa dva ovogodišnja budžeta ili onoliko koliko Crna Gora danas duguje domaćim i stranim zajmodavcima. Ne računajući dugove opština i državnih preduzeća.

Po novim cestama vozićemo nove automobile – električne. Njihovu nabavku, obećavaju, subvencioniraće budući predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti iz koalicije Demokrate-URA Alekse Bečića i Dritana Abazovića. Pomagaće i nabavku solarnih panela za proizvodnju električne energije. A njih će, makar najsrećniji među nama (ili vlastima najbliži), ugrađivati na krovove novih stanova, kupljenih od države po cijeni troškova izgradnje na besplatnom (državnom) placu. Toliko od URA. Uz najavu da će uvećane plate u javnom sektoru i dalje rasti. Ima se, može se. Baš kao i penzije, socijalna davanja, jednokratne pomoći za socijalno ugrožene…

Izgradnja državnih stanova za rentiranje mladim parovima, penzionerima bez riješenog stambenog pitanja, socijalno ugroženim porodicama – ideja i plan koji Preokret Srđana Perića dosljedno afirmiše duže od godinu dana – našla se pred izbore u fokusu dobrog dijela učesnika izborne utakmice. Dopala im se.  Razradili su je SDP, DPS, PzP, SNP… Različiti su modeli ali sve zvuče primamljivo onima koji danas, za pristojan smještaj u Podgorici ili na Primorju, moraju svakog mjeseca odvojiti 400, 500, 600 eura. Skoro pa jednu prosječnu zaradu.

Druga je priča koliko je realno da država izgradi 1.000 stanova godišnje za 25 miliona (dobre 2019. svi su investitori u cijeloj Crnoj Gori izgradili oko 4,5 hiljada novih stanova). I da ti stanovi ne budu podijeljeni po dubini porodičnoj, prijateljskoj  ili partijskoj, nego po nekim jasnim i precizno definisanim kriterijuma.

Otprilike isto koliko i da će agrobudžet umjesto sadašnja nepuna dva odsto  državnog budžeta narasti na pet procenata (skoro 100 miliona više). Ili da će država u doglednom roku obezbijediti sredstva za produženje porodiljskog odsustva sa 12 na 18, odnosno, 24 mjeseca. U zemlji u kojoj ni Alimentacioni fond ne može da profunkcioniše bez sto đavola.

Lijepo je, ipak, slušati: poraste vam plata, riješite pitanje krova nad glavom, znate da vas u buudćnosti čeka pristojna penzija  i počnete da razmišljate o potomstvu. Kad ono država ponovo spremna da priskoči u pomoć. Zapravo, i tu vas čekaju lovci na glasove.

Narodna koalicija Dejana Vukšića predlaže da aktuelni iznos državne pomoći za novorođenče od 900 eura bude poprilično uvećan: za drugo dijete 2.400 eura u 24 mjesečne rate po 100 eura. Za trećerođeno dijete 9.000 u 60 mjesečnih rata (150 mjesečeno), za četvrto i svako sledeće 12.000 (200 eura mjesečno u narednih pet godina). Koalicija SNP-Demos ima nastavak ove priče. Oni predlažu/traže da se  dječji dodatak (sada je 30 eura mjesečno) poveća na 50 za prvo dijete i 100 eura za svako sledeće. Ako su polovina djece koja sada primaju dječji dodatak (125.000)  jedinci/jedinicie, onda bi iz budžeta za uvećanje tog socijalnog izdatka svakog mjeseca išlo dodatnih 6,5 miliona.

Brigu o najmlađima demonstrira i SDP. Oni traže da vrtići budu besplatni za svu djecu a da sve škole imaju produženi boravak za đake do 4. razreda. Koliko je to zahtijevno pokazuje podatak da, tokom ove školske godine, produženi boravak ima tek svaka peta škola u Crnoj Gori.

Partije nijesu zaboravile ni najstariju populaciju. Albanski forum zahtijeva da se obezbijedi puna starosna penzije za sve građane, “bez obzira na prethodno radno iskustvo ili staž”. Uvođenje tzv. socijalnih penzija za sve građane starije od 67 godina propagira i DPS. PzP predlaže da se “za one žene koje nijesu u mogućnosti da rade, žene domaćice, žene na selu, obezbijediti socijalnu penziju u iznosu od najmanje 250 eura kad navrše 60 godina starosti”.

Stiže li to onaj Luksemburg o kome je pričao Zdravko Krivokapić na početku svog mandata 2020. godine?

Skoro pa da zaboravite kako se država, onomad, zadužila po kamatnoj stopi od gotovo 10 odsto godišnje. Na uzajmljenih 100 miliona platićemo 10 miliona kamate. Pod sličnim uslovima, navodno, pare možete uzajmiti i kod ovdašnjih zelenaša. Samo što oni ne vole da pozajmljuju državi. Njoj ne mogu da slome ruku ako ne izmiri ratu.

Može i ovako: ko je DPS-u branio da dio aktuelnog predizbornog programa realizuje tokom trideset godina neprekidne vlasti?  Katkad u ekonomskom ambijentu, globalnom i lokalnom, koji je bio značajno bolji od sadašnjeg. Bez pandemije, rata u Evropi, energetske krize i dvocifrene inflacije. Milo Đukanović? Duško Marković? Ili treba da zaboravimo plate od 225 eura i penzije tek nešto veće od 100 eura.

Ne bi da kvarimo euforiju, ali je i ovaj (Spajić) što obećava moderne saobraćajnice i do juče nezamislive plate i penzije zaboravio, dok je bio ministar finansija, da plati put koji je država otkupila od BiH biznismena Vuka Hamovića (oko 2,5 miliona). Pa sada i to, valjda, računa kao jednu od ušteda u svom mandatu. Na osnovu čega gradi projekcije budućnosti Crne Gore i njenih stanovnika.

Jasno je, ipak, zašto su se politički lideri okrenuli socijalno ekonomskim obećanjima, umjesto tradicionalnog mahanja raznobojnim zastavama i prebrojavanja po vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Ljudi su željni boljeg i pristojnijeg života. Spremni su da povjeruju kako je on moguć brže i lakše nego što stvrnost to dozvoljava.

U jednom od ponuđenih izbornih programa imamo skicu publike kojoj se obraćaju političari, predočenu kroz rezultate prošlogodišnjeg istraživanja javnog mjenja. „Čak 67,2 odsto osoba je navelo da živi u domaćinstvu koje sebi ne može da obezbijedi nedjelju dana godišnjeg odmora, 61,2 odsto nije moglo priuštiti neočekivani finansijski trošak, 31,8 odsto je kasnilo sa plaćanjem obaveza (računa), 20 odsto nije moglo sebi da priušti svaki drugi dan jelo sa mesom, 18 odsto nije moglo adekvatno zagrijati stan ili kuću…”.

Toj publici se obraćaju političari koji obećavaju brda i doline. Znajući da neće morati da odgovaraju na pitanja kako i zašto. I da oni neće promišljati o tome mogu li poslodavci naći još oko milijardu eura godišnje (1.000.000.000) da bi isplaćivali prosječne plate koje ovih dana obećavaju političari.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo