Pravi se autoput, gradi se nova termoelektrana, niču novi gradovi na primorju, investitori trče da kupe raspale fabrike, prodaje se čak i otrovni mulj koji smo decenijama gomilali. Nadasve, ukazuju se hiljade radnih mjesta. Tako, u verziji državnih zvaničnika izgledaju ekonomske prilike u Crnoj Gori. U stvarnosti, nije lako doći do podataka šta se zapravo u ovoj zemlji radi, šta se proizvodi, i, u krajnjem – od čega njeni građani žive.
Iz različitih razloga nekoliko ekonomista sa kojima je Monitor kontaktirao odbili su da govore na ove teme. Neki su pristali, ali uz uslov da im se imena ne objavljuju. Iz zvaničnih podataka i prema riječima ekonomista u Crnoj Gori se proizvode metali, struja, nešto poljoprivrednih proizvoda, malo doprinose i građevinci. Sve ono što uvozimo pokriva se prihodima od turizma. Huka i halabuka oko autoputa i sličnog podižu se, prema tvrdnjama naših sagovornika, kako se ne bi vidjeli ostali podaci.
Ukupna spoljnotrgovinska razmjena Crne Gore za period januar-novembar 2013. iznosila je 1.965 miliona eura što ukazuje na pad od 2,5 odsto u odnosu na isti period prethodne godine.
Struje smo, na primjer, izvezli u vrijednosti od 88 milona eura, za uvoz mesa i proizvoda od mesa potrošena su 82, a za žitarice i proizvode od žitarica oko 50 milona eura.
Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 21 odsto i veća je u odnosu na pokrivenost u istom periodu prethodne godine, kada je iznosila 19,9 procenata. Naravno da se podatak o tome da smo bolje pokrili uvoz izvozom tumači kao divan napredak crnogorske ekonomije. Niko ne kaže koliko je on minijaturan. Fakat da i dalje govorimo o jednoj petini pokrivenosti, zagubi se u priči o boljitku.
Strane direktne investicije godinama važe za našu uzdanicu. Njihov ukupan priliv u 11 mjeseci prošle godine iznosio je 406,3 miliona eura, dok se istovremeno iz zemlje odlilo 137,9 miliona. Neto strane direktne investicije, odnosno razlika između njihovog priliva i odliva, u 11 mjeseci prošle godine iznosile su 268,4 miliona eura, 36,3 odsto manje nego u istom periodu 2012.
Pada i inflacija. Prema zvaničnim podacima, u avgustu, septembru, oktobru i novembru u Crnoj Gori je zabilježena deflacija. U zemlji u kojoj većina stanovnika pamti novčanice od 500 milijardi dinara, to na prvi pogled zvuči kao dobra vijest, ali stručnjaci upozoravaju da, u našem slučaju – nije. Cijene padaju jer nema dovoljno novca u opticaju. Po definiciji, kad do pada cijena dođe zbog rasta produktivnosti razvojem tehnike, tehnologije i organizacije, ili zbog smanjenja poreza to smanjenje je pozitivno za razvoj privrede i rast zaposlenosti. U svim ostalim slučajevima pad cijena dovodi do propasti pojedinih privrednih grana, a ako deflacija duže traje dolazi do teških privrednih kriza, stagnacije i privredne depresije. Možda je sreća to što kod nas skoro da nema šta više da propadne.
Sagovornici Monitora ukazuju da se o deflaciji ne govori jer je to za ekonomsku politiku teža priča nego inflacija, budući da pokazuje da strukturne stvari moraju da se mijenjaju. Deflacija dovodi do rasta nezaposlenosti i privrednih kriza.
Turizam je naše blago. Prema zvaničnim podacima ta grana je u prvih deset mjeseci prošle godine ostvarila prihode od 711 miliona eura. Više od polovine te sume državi je trebalo, na primjer, za isplatu penzija. Penzionera ima oko 123 hiljade, za njihova mjesečna primanja izdvaja se blizu 32 miliona eura. Za godinu preko 380 miliona. Treba platiti i one koji žive od budžeta – zvanično oko 60 hiljada ljudi.
Prema svim zvaničnim podacima sistem je morao da stane, a nije stao, kaže jedan od naših sagovornika. To se objašnjava činjenicom da se između 40 i 50 odsto privrednih aktivnosti u Crnoj Gori ostvaruje na terenu sive ekonomije. Koliki je postotak crne – one koja potiče od kriminala uključujući i trgovinu drogom – niko se ne usuđuje da procijeni.
Kao i obično, vlada ima plan. Pored već pomenutih investiciono graditeljskih poduhvata, planirala je, sve u skladu sa evropskim trendovima, reindustrijalizaciju. Krajem prošle godine objavljena je Strategija razvoja prerađivačke industrije Crne Gore 2014 – 2018.
Podaci u tom dokumentu svjedoče o dosadašnjim uspjesima crnogorske ekonomije. Na primjer: početkom 1990-ih učešće industrijske proizvodnje u ukupnoj proizvodnji iznosilo je 40 procenata, u 2000. godini 19,1, a u 2012. godini 10,4 odsto.
U sektoru industrijske proizvodnje 2001. godine radilo je 36.690 ljudi, na kraju 2012. godine ostalo je 18.028 zaposlenih.
Vlada koja Kombinat aluminijuma reklamira kao ne premladu, ali držeću udavaču, u sopstvenom dokumentu priznaje da se u aluminijskoj industriji koristi tehnologija koja je osmišljena polovinom prošlog vijeka. ,,Nju karakteriše niža produktivnost, veća potrošnja energije i veći negativni uticaj na životnu sredinu. Kapaciteti za livenje aluminijuma iznose 120.000 tona godišnje Tehnologija prerađivačkih kapaciteta koji danas nijesu u funkciji je takođe veoma stara i nije konkurentna u poređenju sa današnjim tehnologijama u preradi metala. Već duži period svjetski trend razvoja aluminijskog sektora je ekološki čista proizvodnja, što niža potrošnja energije i visok nivo prerade metala, što sadašnji kapaciteti kojima Crna Gora raspolaže ne mogu zadovoljiti u mjeri koja im osigurava konkurentnost.”
Veoma slikovit primjer nesposobnosti crnogorske vlasti da koristi prirodne resurse jeste i drvna industrija.
Prema rezultatima Nacionalne inventure šuma, šume su 2010. godine zauzimale 59,9 odsto teritorije Crne Gore. Po stepenu šumovitosti, Crna Gora se nalazi na samom evropskom vrhu. I – ništa.
Osnovni kapaciteti 1989. mogli su, na primjer, da proizvedu 230.000 komada građevinske stolarije i oko 60.000 kvadrata montažnih kuća. Samo tri – četiri godine nakon što su stigli mladi, lijepi i pametni stanje je ocijenjeno ovako: ,,Drvna industrija Crne Gore predstavlja potpuno konfuznu i neorganizovanu privrednu strukturu”.
Ukupan broj zaposlenih u drvnoj industriji Crne Gore u 2012. godini, iznosio je 1.777. Smanjuje se iz godine u godinu, u odnosu na 2009. manji je za 37 odsto. Fali, zaključila je ranije vlada, stručnih kadrova. Pa su, kao dio Mašinskog fakulteta, osnovali studijski program prerada drveta sa nastavom u Pljevljima. Od devet diplomiranih studenata samo se jedan zaposlio u preduzeću koje se bavi preradom drveta. Ostali su ili nezaposleni ili su se zaposlili u državnim institucijama i u privatnim preduzećima koja se bave nekom drugom djelatnošću. Čudno je samo za onoga ko ne zna kako Vektra Jakić isplaćuje plate.
Većinu drveta koje posiječemo izvozimo, preko 85 procenata, kao oblovinu ili rezanu građu. Najviše uvozimo vrata, prozore i podove. Svega ima: u 2011. uvezli smo željezničke pragove vrijedne preko milion eura. Godinama znamo da je proizvodnja stolica za Crnu Goru nedostižan poduhvat, uvoz željezničkih pragova znak je da naša nesposobnost napreduje iz dana u dan.
Više od polovine posječenog drveta izvozi se u Srbiju i na Kosovo, namještaj od drveta najviše uvozimo iz Srbije. Čisto da neko ne pomisli kako nam opet želju za proizvodnjom ubija globalizacija.
Vlada je u Strategiji ispravno primijetila da je posebno važna karakteristika uvoza namještaja ali i drugih proizvoda od drveta da se on uvozi i distribuira na tržište Crne Gore bez ikakve obaveze distributera u pogledu ispitivanja njegovog kvaliteta. Ne znaju se karakteristike materijala, elementi veze, izdržljivost, kancerogenost boja i lakova, zapaljivosti i drugi parametri. Kao ni ko li je, zaboga, trebao da organizuje kontrolu.
Vlada, dakako, planira da sektor prerađivačke industrije dobije značajnu ulogu u ukupnom ekonomskom razvoju Crne Gore. Više, nekako, teorijski.
Dok čekamo ta i ostala obećana brda i doline većina građana Crne Gore svoje zaleđene plate i penzije troši najviše na hranu. I većina je srećna jer ih, kolike–tolike ima. Ljudi ovdje znaju da cijene napore vlade. Recimo, iako nikome nijesu jasni detalji, neporecivo je da je vlada, tokom prošlog ljeta, na volšeban način popunila budžet bez rebalansa.
Svaka je starima sveta, ne valja zaboraviti kako su svojevremeno babe na pijacama umjele da uoče kretanja u globalnoj i lokalnoj ekonomiji koja su, nakon hapšenja Darka Šarića, donosila bojazan za održivost sistema penzijsko invalidskog osiguranja u Crnoj Gori.
Miloš BAKIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice