Povežite se sa nama

Izdvojeno

EKONOMIJA I POLITIKA: Kud plovi ovaj trajekt

Objavljeno prije

na

Dok traje bitka ekonomske destrukcije između starih i novih vlasti neki istinski prioritetni poslovi čekaju bolja vremena. Počev od neophodnih koraka ka nastavku gradnje auto-puta. Na koje ćemo čekati makar do naredne godine

 

,,Ako niste sigurni u prevoz Vasilija, koji svoj posao trenutno radi besprekorno, imate mogućnost da idete okolo”. Ovako je premijer Dritan Abazović odgovorio na pitanje da li iznajmljeni trajekt kojim je JP Morsko dobro preuzelo saobraćaj na liniji Kamenari – Lepetani zadovoljava minimum propisanih uslova.

Prema nezvaničnim informacijama, ozbiljan odgovor na postavljeno pitanje morao je biti nešto sadržajniji. Makar da saznamo: Da li je tačno da Morsko dobro još nije registrovano za obavljanje poslova pomorskog prevoza, iako joj je Vlada prije desetak dana odobrila traženu statusnu promjenu (procedura je u toku); Kako trajektnu liniju održava (državna) kompanija koja nema za taj posao neophodnu koncesiju, nakon što je posao oduzet (privatnom) preduzeću koje je koncesiju posjedovalo i plaćalo. Da li je tačno da trajekt Vasilije nije registrovan za prevoz putnika i tereta, već samo kao teretni ro-ro brod. Koje su koristi države, lokalnog stanovništva i njihovih gostiju u situaciji kada umjesto šest trajekata Pomorskog saobraćaja koja je zapošljavala preko sto radnika i izmirivala propisane dadžbine, trajektnu liniju drži manje plovilo sumnjive bezbjednosti, bez naplate prevoza i plaćanja bilo kakvih obaveza prema državi i lokalnim samoupravama…

Umjesto svega toga premijer je ponudio sljedeće objašnjenje: „Crna Gora je već imala tragediju da je dozvolila mafijašima i tajkunima da upravljaju svim njenim privrednim dobrima. Mi smo tu tragediju riješili. Radi se o ljudima koji su estremno bahati i koji su trebali da finansiraju predsjedničku kampanju Mila Đukanovića“.

Znači li to da je Pomorski saobraćaj izbačen iz posla zato što su njegovi vlasnici „ekstremno bahati“ i spremni da finansiraju predsjedničku kampanju kandidata DPS-a? Ili je, ipak, aktuelna drama nastala zbog toga što Vlada nije bila u stanju da se u atraktivan posao uključi, ili ga u potpunosti preuzme, na pravno nesporan način, nakon raspisivanja novog tendera za dodjelu koncesija za trajektni saobraćaj u Bokokotorskom zalivu. Na taj tender se, inače, čeka od 2019. godine.

U međuvremenu su vlasnici Pomorskog saobraćaja, braća Dejan i Dušan Ban i njihov partner Željko Mihajlović od Privrednog suda zatražili da izrekne privremenu mjeru i vrati ih u posao, dok se ne okonča započeti sudski spor. Prema medijskim najavama, izvjestan je i njihov zahtjev za naknadu štete kompaniji Pomorski saobraćaj. Na optuženičkoj klupi naći će se država.

Mnoge je ova priča podsjetila na dešavanja sa Montenegroerlajnsom krajem 2020. Neposredno po formiranju Vlade Zdravka Krivokapića nacionalna avio kompanija je ostala bez državne pomoći (proglašena je za nedozvoljenu), pa je prizemljena zbog opasnosti da povjerioci počnu plijeniti njene avione. Slijedio je stečajni postupak koji i danas traje. Dok MNA na sudu od države traži 100 miliona  eura obećane pomoći, sve češće se pominje kako se i novoformirana nacionalna aviokompanija TooMontenegro nalazi pred sličnim nevoljama.

„Kompanija i dalje ima jedan i po avion“, navodi Zoran Đurišić, prvi direktor MNA i doskorašni član Abazovićevog savjetničkog tima. „Nije jasno iz kojih sredstava će da se plati remont motora za šta su potrebna tri miliona eura, dok vjerovatno niko pouzdano ne može reći gdje se taj motor nalazi. Saobraćaj se obavlja prema svega tri destinacije, u odnosu na nekadašnjih 15, i kompanija krcka posljednje eure od osnivačkog kapitala koji je iznosio velikih 30 milion eura. Ni na vidiku nema pet aviona koji su neophodni za kvalitetan sabraćaj u predstojećoj sezoni, a kvalitetni kadar se polako odliva…“.

Ne možemo, ipak, reći kako Vlada skrštenih ruku posmatra dešavanja u novoj aviokompaniji. Naprotiv. Nedavno je imenovala novog direktora kompanije. Sada treba da riješi to što je Inspekcija rada to postavljenje proglasila za nezakonito. Ili će taj posao velikodušno prepustiti resornom Ministarstvu kapitalnih investicija, odnosno, bordu direktora TooMontenegra.

Premijer ima prečih poslova. U Roterdamu je upravljao (licenciranim) trajektom. Dokazujući tako, valjda, da je Vlada sposobna da istim poslom ovlada i u Bokokotorskom zalivu. Onda je u Nikšiću otvorio EPCG Željezaru, novoformiranu državnu kompaniju osnovanu na ostacima nekadašnjeg privrednog giganta. Prvi posao za dvjestotinak naslijeđenih radnika je čišćenje fabričkog kruga. Za ostalo – ima vremena. Ionako bi i ovaj posao mogao završiti na sudu. Pošto se, prema nezvaničnim saznanjima Monitora, za njega zainteresovalo i tužilaštvo u Podgorici.

U sudnici bi se, prema advokatskim najavama, moglo nastaviti i Abazovićevo prepucavanje sa vlasnicima Bemaksa. Pravdu na sudu će, izgleda, tražiti i vlasnici cigareta skladištenih u Luci Bar, koje je država zaplijenila prije nepunih godinu. Moguće, bez valjanog razloga i obrazloženja. Samo da se i taj teret ne svali na Rada Miloševića.

Zajednički imenitelj za sve pomenute biznise i biznismene, osim državnih avio kompanija, jeste bliskost sa čelnicima DPS-a. Zato mnogi razumiju kako je Vladin juriš na „mafijaše i tajkune“ zapravo pokušaj da se DPS i njegovi finansijeri oslabe i kazne selektivnim oduzimanjem poslova, umjesto obećanih zakona o lustraciji, preispitivanju i oduzimanju nelegalno stečene imovine i očekivanih sudskih postupaka za brojne kriminalne i koruptivne radnje iz perioda njihove tridecenijske vlasti. Od tih obećanja, za sada, nijesmo dobili skoro ništa.

Jedni su oprezni da obećani zakoni ne dobiju na širini i tako zahvate i one koji ne pripadaju strukturama bivših vlasti, ali su koristili ili koriste njihove metode materijalizacije stečenih pozicija. Drugi nijesu kadri da svoje želje i obećanja pretoče i prihvatljiva zakonska rješenja. I pravosuđu obezbijede adekvatne uslove da kvalitetno odrade povjereni posao. Bez amnestiranih, privilegovanih ili onih koje treba sankcionisati po svaku cijenu, zbog ličnih ili političkih animoziteta.

Dok traje bitka ekonomske destrukcije starih i novih, neki istinski prioritetni poslovi čekaju bolja vremena. Počev od neophodnih koraka ka nastavku gradnje auto-puta. Na koje ćemo čekati makar do naredne godine. Posao u koji smo već uložili približno milijardu eura ne bi smio biti na marginama interesovanja aktuelnih vlasti. Makar zbog toga što Vlada koja je, za dva mjeseca, milione i miliona novca iz budžeta  uložila u otkup dionica Luke Bar, mora znati da ta kompanija nema budućnost bez potpuno funkcionalnog auto-puta i željeznice u neuporedivo boljem stanju od sadašnjeg.

A ono, iz Montekarga (dio državne željezničke kompanije zadužen za prevoz tereta na ovdašnjim prugama) najavljuju štrajk. Pošto je Vlada, tvrde nezakonito, dio njihovog posla ustupila privatnim firmama.

„Favorizovanjem privatnika i zatvaranjem očiju na njihove nedostatke i nelegalnosti od Uprave za željeznice i samog direktora, direktno se utiče na budućnost naše firme“, poručuju iz sindikata kompanije, podsjećajući da su oni među rijetkim državnim preduzećima koja posluju u plusu. „Čini se sve da se naša firma učini neperspektivnom i možda rasprodaju naši vagoni i mašine koje su revizirane u ovlašćenim remontnim servisima u Srbiji, za razliku od već navedenog privatnika čiji vagoni imaju neurednu, netačnu i neispravnu reviziju iz Koplika (Albanije), za šta imamo dokaze“.

Red nacionalizacije, pa red privatizacije. A sve filovano politikom.  I borbom za nastavak/povratak na vlast.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo