U požaru na auto-otpadu u mjestu Kuće Rakića, na putu ka Tuzima, progutani su automobili, i – opasni otpad. Nije poznato šta je sve izgorelo, a stvarne posljedice ekocida znaće se sredinom maja. Od siline jedne od eksplozija, vatra se prenijela preko pruga i puta, i zapalila susjednu livadu. Nijedan hidrant, od grada do Tuzi, nije bio u funkciji
Veliki požar koji je prošlog četvrtka izbio na auto-otpadu u mjestu Kuće Rakića, na putu ka Tuzima, lokalizovan je poslije višečasovne mukotrpne borbe. Vatra i eksplozije koje su se mogle čuti u blizini gutale su automobile, i opasni otpad. Šta je sve izgorelo – ne zna se. Ova ekološka katastrofa prošla je gotovo potpuno ispod radara.
Od siline jedne od eksplozija na otpadu, vatra se prenijela preko pruga i puta, i zapalila susjednu livadu. Gorele su gume, ulja, maziva, metal… Na gašenju požara bio je angažovan veliki broj vatrogasaca, a na terenu su bili prisutni i brojni policajci. Vatrogascima su pomagali i radnici sa otpada, koji su sklanjali na sigurno veliku količinu kablova i žica kako ih ne bi zahvatila vatra.
Komandir Službe zaštite i spasavanja u Podgorici Goran Janković saopštio je Televiziji Vijesti da su požar gasile sve raspoložive ekipe, odnosno 10 vozila sa 30 vatrogasaca.
Prema njegovim riječima, nijedan hidrant, od grada do Tuzi, nije bio u funkciji. ,,Od Podgorice do Tuzi ne funkcioniše hidranstka mreža na svim velikim objektima. To je jedan od razloga zašto smo prošle godine tražili izmjene i dopune Zakona o zaštiti i spasavanju. Računamo da ćemo, od početka ljetnje sezone, u Podgorici imati jednog inspektora za zaštitu i spasavanje koji će uočiti i sankcionisati sve negativne pojave na terenu”, objasnio je Janković.
Problem u lokalizovanju požara put Tuzi pravila je parcela do otpada, gdje se nalazi nekoliko cisterni koje se ne mogu pomjeriti.
Iz Glavnog grada su kazali da su, s obzirom na to da je postojala ,,opravdana sumnja” da se na tom mjestu nalazio i otpad koji se može tretirati kao opasan, informisali Upravu policije (UP) i Ekološku inspekciju.
,,Crna Gora ima veliki problem sa požarima u urbanim sredinama. Naročito kada gore napuštene hale, fabrika ili skladišta, jer ne znamo šta se sve u njima nalazi. Slučaj na putu ka Tuzima je takav primjer. Nije bilo popisa koji pokazuje kakvi se sve materijali tamo nalaze. To je ključno za odlučivanje kako će se gasiti požari, jer se ne gasi svaki na isti način“, kaže za Monitor ekološki aktivista Aleksandar Dragićević.
Kako je on objasnio, požari se dijele na klase A, B, C, D i F. U klasu A se svrstavaju požari u kojima gore čvrsti materijali, poput drveta, i oni se gase vodom. U klasi B su požari zapaljivih tečnosti, koji se ne miješaju sa vodom, kao što su derivati nafte, boje, lakovi, masti, rastvarači,… i za njihovo gašenje koriste se prah ili pjena. Pod klasu C potpadaju požari gasova koji se takođe gase prahom, a pod D – požari lakih metala (aluminijuma, magnezijuma i njihovih legura,…), za čije se gašenje koriste suva sredstva, poput suvog kvarcnog pijeska. Takvih je materijala bilo na auto-otpadu put Tuzi. U klasu F spadaju požari biljnih i životinjskih ulja i masnoća.
Iz firme SS Alga Nikšić, koja drži otpad sekundarnih sirovina, kazali su Vijestima da vjeruju da požar nije podmetnut, kao i da ne znaju zbog čega je izbio. Tehnički direktor, Luka Baletić, rekao je da firma posjeduje sve potrebne dozvole za obavljanje otkupa i prevoza sekundarnih sirovina.
U Crnoj Gori ne postoji deponija za trajno odlaganje opasnog otpada, iako bi, prema evropskim standarima, morala. Nema ni spalionica za njegovo uništavanje, pa se opasni otpad izvozi ili nepropisno skladišti i uništava Njegov uvoz je zabranjen. I pored toga što je za projekat pod nazivom Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje od Svjetske banke još 2014. godine uzet kredit od 50 miliona eura, ovaj problem nije riješen. Tako se među komunalnim otpadom, na primjer, mogu pronaći baterije ili hemikalije.
U Izvještaju o sprovođenju Državnog plana upravljanja otpadom u Crnoj Gori za 2020. godinu Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU), objavljenom krajem prošle godine, navodi se da se prvo ,,moraju stvoriti uslovi za ostvarivanje pretpostavki za evidentiranje ovog otpada”. To podrazumijeva izradu katastra opasnog otpada, sprovođenje mjera karakterizacije i kategorizacije otpada, obezbjeđivanje i označavanje lokacija na kojima je uskladišten opasan otpad, obezbjeđenje uslova u cilju njegovog zbrinjavanja, kao i remedijaciju degradiranih prostora nakon zbrinjavanja otpada.
U Ekološkoj inspekciji, kao jednoj od najvažnijih karika za sprovođenje Zakona o upravljanju otpadom, prema pomenutom izvještaju, popunjeno je tek sedam mjesta, uključujući i mjesto glavnog inspektora, iako je sistematizovano sedamnaest.
Zakonom o upravljanju otpadom propisana je obaveza za uvoznike i proizvođače proizvoda od kojih nastaju posebne vrste otpada da se uključe u sistem preuzimanja, sakupljanja i obrade. Prema saznanjima Monitora, takvi sistemi u državi nijesu organizovani, i u praksi ne funkcionišu kako je zamišljeno.
Aleksandar Dragićević napominje da bi inspekcijske službe, koje su nadležne za kontrolisanje i skladištenje opasnih materija, trebalo da izvrše dodatne kontrole kako bi se one popisale na teritoriji Crne Gore. ,,Te materije nijesu problematične samo pri sagorijevanju, već i pri izlivanju u podzemne vode, trovanju životinja, ljudi, a neke su i jako eksplozivne”.
U Nacionalnoj strategiji za implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne sredine za period od 2016. do 2020. godine ističe se da ,,u sistemu upravljanja otpadom u Crnoj Gori još nijesu u potpunosti primijenjeni osnovni principi na kojima se zasniva upravljanje otpadom u EU…”
Iz Agencije za zaštitu životne sredine (AZŽS) su se oglasili tvrdnjom da njihove tri mjerne jedinice nijesu registrovale prekomjerno zagađenje vazduha nakon požara na putu ka Tuzima. Tome su, kako su kazali medijima nakon požara, doprinijeli i povoljni vremenski uslovi. Koliki je stvarni uticaj koji je vatra imala na životnu sredinu, kako su istakli, znaće se tek sredinom maja.
Vatrogasne službe još ne posjeduju akte o procjeni rizika na radnom mjestu. Uz tu, među drugim poraznim činjenicama, vatrogasci u Crnoj Gori ,,proslavili” su svoj ovogodišnji Međunarodni dan. I njima i građanima, sudeći po spremnosti nadležnih da stanje mijenjaju, preostaje da se uzdaju u puku sreću da među otpadom nema onog opasnog.
Andrea JELIĆ