Povežite se sa nama

MONITORING

EFIKASNOST ZDRAVSTVENOG SISTEMA: MINISTARSTVO ZDRAVLJA VS STVARNOST: Samo ko mora

Objavljeno prije

na

Za 48 sati, protekle nedjelje, sakupljeno je preko 200 hiljada eura za liječenje Selene Mandić. Građani i svi koji su mogli su se odazvali i podržali nadu u izlječenje trogodišnje djevojčice.

Da buđenje solidarnosti u uspavanoj Crnoj Gori nije bezazleno i može da smeta nadležnima, potvrdilo je saopštenje Ministarstva zdravlja objavljeno u jeku prikupljanja pomoći: ,,Ministarstvo zdravlja još jednom apeluje na građane da svoje zdravstvene probleme rješavaju isključivo kroz redovne medicinske procedure, jer će im se na taj način, ukoliko postoje medicinske indikacije, obezbijediti pravovremena i kvalitetna zdravstvena usluga”. Uputili smo pitanje Ministarstvu zdravlja koji je bio cilj ovog saopštenja, ali odgovor nijesmo dobili.

Saopštenje je izazvalo revolt javnosti, a grupa od 70 nevladinih organizacija i pojedinaca je ocijenila da je dopis Ministarstva ,,sraman, a ujedno i opsan”.

O redovnim medicinskim procedurama najbolje znaju brojni pacijenti i njihove porodice. Višemjesečno čekanje na dijagnostiku u nekim slučajevima se završava kobno – pacijent umre prije nego što dođe na red. Porodicama ostaje žal što nije imala novac ili vezu da ubrza liječenje. Da ne bi dolazilo do toga porodice sve češće apeluju na građanje da se prikuplja pomoć za neophodno liječenje u regionu i inostranstvu.

Javnost je tako saznala i za slučaj Srđana Roćenovića koji je nakon četiri operacije, dvije u KCCG, po jedne na Cetinju i u Beogradu, vezan za postelju. Za dalje liječenje potrebno je oko 10.000 eura. ,,Uzalud sam se obraćala ministru zdravlja Budimiru Šegrtu i ministarki Zorici Kovačević da nam pomognu u daljem liječenju, ali su nam ponudili 250 eura, kao da smo na prodaji”, izjavila je Srđanova majka Mira Ćirković.

Iz Fonda za zdravstveno osiguranje su saopštili da je na sjednici 27. januara razmatran zahtjev za liječenje Roćenovića u Zagrebu, ali da treba sačekati dodatno obrazloženje konzilijuma! Napomenuli su i da je Fond osam puta slao Roćenovića na liječenje u Srbiju i u Igalo.

Amer Ramusović, portparol Fonda za zdravstveno osiguranje, za Monitor kaže: ,,Postupak za upućivanje na liječenje u zdravstvene ustanove van sistema zdravsta Crne Gore se brzo završava, za par dana, a u hitnim slučajevima u roku od par sati od momenta dostavljanja Fondu za zdravstveno osiguranje zahtjeva uz prateću medicinsku dokumentaciju”. Napominje i da se ,,pitanje sredstava za liječenje u inostranstvu ne postavlja nikada kao problem bez obzira na iznos potrebnih sredstava za liječenje kada je isto odobreno od strane Konzilijuma KCCG i Komisije za liječenje u inostranstvu”.

Ovako to lijepo zvuči no mnogima te procedure i nijesu tako ubrzane, pa oni koji imaju para sami uplaćuju liječenje u regionu. U takvim slučajevima Fond ne refundira troškove jer nije ispoštovana procedura.

No i da bi se došlo do liječenja u inostranstvu, ako je neophodno, treba proći domaću dijagnostiku. A po dužini čekanja na medicinski tretman Crna Gora je na začelju Evrope (vidi boks). Najviše prijava na CEMI-jevoj aplikaciji zdravozdravstvo.me se odnosi upravo na prijave kršenja prava pacijenata, gdje se izdvajaju dugo čekanje na zdravstvenu uslugu – primjer zakazanog kontrolnog pregleda na Dječijoj klinici u Podgorici za 19. septembar 2017.

Dugo čekanje, protekcija, slučajevi neadekvatnog liječenja, samo su neke od činjenica koje dodatno podgrijavaju nezadovoljstvo pacijenata zdravstvenim sistemom. Zna se da je bolest svačija ali liječenje baš i nije – mnogi smatraju da je najbolja slika našeg zdravstva ta što se političari i moćnici i ne liječe u Crnoj Gori nego kad ih nešto zaboli, pomoć traže u inostranstvu ili regionu. Koliko smo se na to navikli najbolje govori i primjer Svetozara Marovića koji je umjesto u zatvor otišao na liječenje u Beograd.

Za razliku od aktuelnog ministra zdravstva Kenana Hrapovića, koji se ne oglašava na posljednje vijesti da je naše zdravstvo i zvanično među najgorima u Evropi, o neophodnosti promjena u zdravstvu svijest je imao njegov prethodnik Budimir Šegrt koji je izjavio da se čitav sistem mora transformisati. Istina ovu izjavu je dao neopsredno prije izbora kada je u javnost lansirana revolucionarna ideja budućnosti zdravstvene zaštite u Crnoj Gori. Naime, Vlada je najavila da pregovara sa zdravstvenom organizacijom iz Malte Vitals Global Healthcare (VGH) o mogućnosti da im se na 30-godišnji zakup da uprava crnogorskim zdravstvenim ustanovama. Oni bi uložili 375 miliona eura, a mi bi postali prva država u Evropi koja je privatizovala svoj zdravstveni sistem.

No dok privatizacija ne zaživi, promjene teku sporo. Nakon burne višesatne rasprave sa čela Ljekarske komore smijenjen je Đoko Jočić. Za dvije decenije, koliko je Jočić bio prvi čovjek Komore, ni jednom ljekaru nije oduzeta licenca, a grešaka je bilo. Novi predsjednik Ljekarske komore Aleksandar Mugoša aplelovao je na pacijente da imaju strpljenja jer se sistem zdravstva mora oporaviti.

U izvještaju Evropskog zdravstvenog potrošačkog indeksa (ECHI), koji je naš sistem ocijenio kao pretposljednji u Evropi, kao jedna od povoljnosti se navodi da ,,Crna Gora ima samo 650.000 stanovnika, zbog čega bi reforme mogle veoma brzo da se sprovedu”.

Mogle. No, umjesto toga tu su bajke o privatizaciji i ,,kvalitetnom i efikasnom zdravstvu”.

EVROPSKI ZDRAVSTVENI POTROŠAČKI INDEKS: Među najgorima u Evropi

Prema podacima Evropskog zdravstvenog potrošačkog indeksa (ECHI) za 2016. Godinu, od crnogorskog zdravstva gore je samo rumunsko. Crna Gora je za prošlu godinu ostvarila 34 boda više u odnosu na 2015, kada je zauzela posljednje mjesto na ovoj listi. ECHI istraživanje se sprovodi od 2005. i predstavlja poređenje za procjenu funkcionisanja nacionalnih sistema zdravstvene zaštite u 35 zemalja. U šest bodovanih indikatora, Crna Gora je u prvom Prava i obaviještenost pacijenata na posljednjem mjestu u Evropi koje dijeli sa Grčkom. U Pristupačnosti (vremenu čekanja na tretman) Crna Gora je na začelju liste, za razliku od Makedonije koja je u ovoj oblasti prvorangirana, ima bodova koliko zemlje na čelu ove liste Belgija i Švajcarska. Makedonija za zdravstvo izdvaja skoro isto novca po glavi stanovnika koliko i naša zemlja, i po tome, sa Albanijom, zauzimamo začelje evropske liste. Što se tiče Ishoda liječenja, Obima i područja usluga i Prevencije Crna Gora je u donjem dijelu liste ali nije među najgorima. Međutim, po pristupačnosti ljekovima Crna Gora i Albanija su na posljednjem mjestu u Evropi. Od bivših jugoslovenskih republika, najbolje je plasirana Slovenija, koja je na 16. mjestu, slijedi Hrvatska (19), Makedonija (20). Srbija, koja je 2015. bila na 30. mjestu, najviše je napredovala i zauzela 24. mjesto. Albanija je na 32. mjestu.

 

FOND ZA ZDRAVSTVO: Liječenje u inostranstvu

,,Fond za zdravstveno osiguranje uputio je 4.456 osiguranika u zdravstvene ustanove u Srbiji, ali ti podaci nijesu konačni, jer još uvijek pristižu fakture, a po tom osnovu u 2016. godini Fond je uplatio 5.642.180 eura”, kaže za Monitor Amer Ramusović, portparol Fonda za zdravstvo. Pored Srbije, na liječenje, kontrolu i dijagnostiku u zdravstvene ustanove u inostranstvu u 2016. upućeno je 325 pacijenata i po tom osnovu Fond je, na osnovu do sada pristiglih faktura, uplatio 2.090.650.87 eura. Prema podacima Fonda najveći broj zahtjeva se odnosi na upućivanje na dijagnostiku PET CT (vrsta skenera koji se koristi u dijagnostici kod oboljelih od karcinoma). Na ovu dijagnostiku osiguranici se upućuju u KC Srbije ili bolnicu Acibadem u Istambulu. Najskuplja su liječenja hemato-onkoloških oboljenja – uglavnom VMA za odrasle osiguranika, dok za djecu u Institut za zdravstvenu zaštitu majke i djeteta Dr Vukan Čupić- Beograd, Dečija klinika u Tiršovoj i dr. Ukoliko se konzilijumi ovih klinika izjasne da se dalje liječenje ne može sprovoditu u tim ustanovama, na predlog konzilijuma KC CG upućivanje se vrši u druge države Evrope. Hemato-onkološki pacijenti najčešće se liječe u klinikama u Njemačkoj: Flensburg, Minhen, Hamburg, Frankfurt i dr. Ova liječenja u Njemačkoj fakturišu se od 150 do 300 hiljada eura, u zavisnosti od težine oboljenja i dužine liječenja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo