Povežite se sa nama

INTERVJU

EDO MAAJKA: Resetovanje je nemoguće

Objavljeno prije

na

Edin Osmić, poznatiji kao Edo Maajka, rođen je 1978. u Brčkom (BIH). Kao izbjeglica je došao u Hrvatsku 1992. da bi se radi studiranja vratio u Bosnu. Upravo tu i počinje njegova muzička karijera. Prvo u bendu Discord, pa kroz ekipu FMJAM i Disciplinsku Komisiju. Po povratku u Zagreb snima prve demo stvari Minimalni rizik i Mahir i Alma, a nakon uspješnog probijanja leda slijedi ugovor sa kućom MENART. Njegov prvijenac Slušaj Mater izlazi 2002.i Edo Maajka preko noći postaje jedan od najslušanijih hip hopera regiona. Sa narednim izdanjima No Sikiriki, Stigo ćumur, Balkansko a naše, Spomen ploča i prošlogodišnjim materijalom Štrajk mozga potvrdio je svoj kvalitet i ustoličio se na mjestu jednog od najkreativnijih autora. Njegovi stihovi govore o socijalnoj nepravdi, ljubavi, mržnji, ratu, nacionalizmu, ljudima uopšte, hip hopu, grafitima u maniru storytellinga, reprezenta pa i bettlea. Radio je i muziku za film Srđana Vuletića Ljeto u zlatnoj dolini, te hip hop mjuzikl Prosjačka opera za Tuzlanski teatar, a pozajmljivao je i glas junacima animiranih filmova. Danas živi i radi na relaciji Zagreb – Jerusalem u kojem žive njegova žena i kćerka.

MONITOR: Prošle godine je bila puna decenija od izlaska debi materijala. Možeš li zaokružiti taj period? Šta je isto, šta se promijenilo?
EDO MAAJKA: Moj debi materijal je izašo u vrijeme kad je hip hop scena bila najaktivnija 2001/ 2002. godine. Svaki mjesec je neko izdavo novi album, izdavači su bili puni posla, a sada je izdavaštvo u nezavidnoj poziciji. Izađu možda četiri albuma godišnje u cijeloj regiji i to je to. Glavnina promocije se odvija preko društvenih mreža i portala, radio i televizija su postali manje bitni. Odnos šunda i dobre muzike je manje više isti.

MONITOR: Nastupaš svuda po regionu, ali i dobar dio vremena provodiš vani. Iz tvoje perspektive, šta se tu promijenilo? Jesmo li bliži ili dalji nego prije, recimo, deset godina?
EDO MAAJKA: Puno smo bliže. Sjećam se svog prvog nastupa u Srbiji, Marčelovog u Tuzli, Bad Copys u Zagrebu, u Banja Luci… Sad su to standardna odredišta, protok informacija između bivših republika je puno bolji na svim razinama. Još uvijek je to daleko od onog o čemu sam mašto prije deset godina ali ipak smo svi dosta bliže.

MONITOR: Imaš li neku predstavu gdje ćemo biti za deset godina?
EDO MAAJKA: Iskreno ne znam, nadam se samo da će se svijest ljudi podići barem u nekim segmentima, nadam se ko i svi boljem, evoluciji… Inače ozonske rupe će nas jebat u dupe.

MONITOR: Može li se živjeti od muzike?
EDO MAAJKA: Puno je teže, ali može. Treba biti artist i s računima.

MONITOR: Čini se da je hip hop prisutniji u posljednjih par godina. Da li su ljudi počeli da kapiraju stihove ili jednostavno prihvataju ono što je aktuelno?
EDO MAAJKA: Općenito gledajući ja mislim da je hip hop dosta pao. Pala je i potražnja i ponuda, jedan dio je osto na razini a drugi se razvodnio i priklonio zabavnoj, folku, house muzici. Rijetko koji grad ima klub u kojem se jednom sedmično može slušat striktno hip hop, toga je recimo prije bilo puno više. Svejedno mislim da ex yu regija ima jako dobru scenu, iz svake države imamo po nekoliko grupa ili pojedinaca koji bi ti osvijetlili obraz na bilo kojem festivalu u svijetu.

MONITOR: Odradio si nekoliko nastupa i u Crnoj Gori. Jesi li imao očekivanja, strahova?
EDO MAAJKA: Na prvom koncertu me jako zanimalo kako će nas ljudi prihvatiti. Da li to slušaju i šta još slušaju? Kakva je raja? To mi je bio prvi posjet Crnoj Gori i od tad dolazim svake godine. Ljudi su znali sve pjesme, cijela ekipa je bila oduševljena. Repo sam i nakon koncerta pred lokalom nekoj ekipi koja nije mogla ući unutra. Osim toga upozno sam i dosta ljudi sa scene i vidio kojim žarom rade kod vas. Dođem često, zadnji put sam nastupo na nikšičkom Lake Festu, to je bilo totalno ludilo, nisam očekivo tolko ljudi s obzirom da smo nastupali dosta rano. Hvala svima još jednom.

MONITOR: Na tvom Fejsbuk profilu se našao zanimljiv video nakon ljetošnjeg gostovanja u našoj zemlji. Da li je stereotipija o kojoj priča tvoj sagovornik toliko prisutna?
EDO MAAJKA: Na Balkanu se stereotipi i predrasude jako sporo ispravljaju, ima toga ima…

MONITOR: Kakvo je tvoje viđenje muzike i kulture u regionu? Posljednji album je urađen i objavljen putem interneta. Misliš li da je završeno sa diskografskim kućama?
EDO MAAJKA: Mislim da je to samo pitanje vremena. I ovi diskografi kod nas koji su preživjeli, ne znam kako su preživjeli do sad. Možda će smislit neki prihvatljivi novi model ili se rekonstruirat i počet baviti sa milion drugih stvari da bi preživjeli, ali ovako jednostavno nemaju šanse.

MONITOR: Štrajk mozga donosi veliki broj saradnji. Prisutna su i imena poput Smaka i Arsen Dedića koja na prvu loptu nekima djeluju iznenađujuće. Jesu li ovi autori bili dio tvog muzičkog odrastanja ili su drugi razlozi njihovog prisustva na albumu?
EDO MAAJKA: To su carevi, mislim da ne postoji čovjek u muzici sa Arsenovim znanjem i iskustvom, on je kategorija sam za sebe, i još uvijek radi lik punom parom. Smak je bend najboljih rifova, vječno sam zahvalan bratu što mi je pušto njih i slične dok sam bio klinac. Veliki sam fan Smaka i Arsena. Hvala im puno…

MONITOR: Štrajk mozga je još uvijek aktuelan. Čini mi se kao apel za svojevrsnim resetovanjem. Misliš li da je nešto tako moguće?
EDO MAAJKA: Resetovanje je nemoguće, svi bi mi htjeli neki reset nakon boli i razočarenja i dobro je što ga nema jer tako ne bi ništa naučili. Štrajk mozga je album koji govori o povratku sebi, vjeri u sebe i otklonu od naučenih strahova i predrasuda koji nas ne vode nikuda. Ono što te uči sredina nije uvijek istina. Pogotovo ne na našim prostorima.

MONITOR: Ispada da si izbacivao po jedan materijal svako godinu i po, plus brojne saradnje, gostovanja… Da li misliš da bi isto bilo da živiš u sređenoj sredini u kojoj nema toliko tema za obraditi?
EDO MAAJKA: Ko zna, možda bi, samo bi se albumi zvali Ljubavne 1, Ljubavne 2, Multikulturalnost…. Ima tu i sredine naravno, al mislim da je prije svega radi hiperakcije. Znam Njemce koji rade album godišnje, a nekad izbace i dva. Ja generalno mislim da je strah – strah i mržnja je mržnja, nebitno dal je riječ o balkanskoj ili njemačkoj ili bliskoistočnoj, problemi su jednaki samo su različitih intenziteta.

MONITOR: Podijelili smo se nacionalno, etnički, vjerski, sve su vidljivije i razlike u shvatanjima seksualnih sloboda… Ima li kraja našim podjelama?
EDO MAAJKA: Ja mislim da nema. Kad kreneš s tim nema stajanja. Svi smo mi različiti jedni od drugih, to sam objasnio u pjesmi Drukčiji. Tražiti razlike je poso koji beskrajno traje. Počneš na nekim nacionalno religijskim osnovama, a završit ćeš tako da ćeš biti fokusiran na razlike u kvartovima, zgradama, obitelji i krvnim grupama. Na kraju ćeš doći do toga da je svaki pojedinac različit i da ne postoje dva ista koja će se poklopiti u ukusima i promišljanjima i eto ti mjesta za konflikt s bilo kim. Nesigurnost! Da su ljudi sigurniji u sebe ne bi se tolko bojali drukčijeg i drukčijih.

FRENDOVI I JARANI

MONITOR: Jarani su u međuvremenu postali friendovi. Tvoj posljednji hit jasno opisuje ovu pojavu. Udaljavaju li nas baš toliko internet i društvene mreže?
EDO MAAJKA: One bliske malo udalji, a one daleke malo približi i to je to. Svejedno ne može se gledat na društvene mreže ko na neku negativnu pojavu, jako su korisne, ali ljudi, ko i sa svime, jednostavno nekad pretjeraju. Imam osjećaj da nisu tu, često pričam s ljudima i skontam da me ne slušaju jer su na smartfonu, pričaju s tobom dok gledaju na statuse. Ono – likovi se samo isključe. To mi je bio i poriv za uradit pjesmu posvećenu tom fenomenu. Fejsbuk mi je oteo jarane.

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo