Svakako da je najbolje, a ja bih rekao i najpoštenije rješenje, održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Zašto? Zato što, htjeli da priznamo, ili ne, promijenjena je izborna volja od 30. avgusta 2020. godine

MONITOR: Kako vidite pregovore avgustovske većine da formiraju 44. Vladu?

PEPIĆ: Kao jedan, u suštini, krajnje iznuđen potez. U smislu  da se spasi, što se spasiti može. Naravno, svako onaj koji iole zna i poznaje crnogorske političke prilike, zna i to da su na ovako nešto neki od političkih činilaca nerado pristali. No, što bi se reklo, već viđeno. U pitanju je više ono ,,nametanje, po svaku cijenu našega”, nego što je u pitanju, racionalan princip da se stvarno iznađe rješenje i ponudi konkretan predlog za formiranje 44. Vlade.

Vidimo da se politički subjekti ,,avgustovske većine”, po skoro svim pitanjima slažu ,,kao rogovi u vreći”. Neki se i ponašaju u stilu ,,ili uzmite ove naše, ili sve propada”. Ovakva pregovaranja mi više liče na nametanje, nego stvarnu želja za dogovorom. Nije naknadna pamet, ali se i nakon izglasavanja nepovjerenja Abazovićevoj Vladi i poziva, prije svega DF-a, da se ponovo ,,okupi stara većina”, znalo, zbog toga što se mnogo toga izdešavalo, da se do nekog prihvatljivog rješenja ili neće ili će se dosta teško doći.

MONITOR: Iako je, kako su kazali, postojala velika saglasnost oko imena Miodraga Lekića kao mandatara, pregovori su nastavljeni.

PEPIĆ: Nakon ,,licitiranja”, pominjanja više imena, govora o tome, kakvog pola treba da su kandidati, iskristalisalo se ime Miodraga Lekića. Istina, ovo ime se i u nekim ranijim situacijama, spominjalo. Iako ovaj i ovakav predlog i ne smatram toliko lošim, ovaj i ovakav potez smatram potpuno iznuđenim u stilu ,,daj što daš i što imamo, da se možemo dogovoriti!“  Odmah nakon i takve ponude, nastavljena su prepucavanja i uslovljanja, oko toga, kome i koliko mjesta ,,treba da pripadne”. Tako da i ovakvo rješenje je pod upitnim znakom! Previše je i ucjenjivačkog, sa previše uslovljavanja među političkim akterima ,,stare većine”, da će veoma teško doći do kompromisa među njima. A i ako dođe, više sam nego siguran, da će on biti ,,truli”. Previše je sujete među njima, a bogami i više pohlepe u tome ,,ko i koliko treba, da dobije mjesta u Vladi, kao i po dubini i širini!“ I da će se se ,,serija” optužbi i prepucavanja nastaviti. No, ostaje i  mogućnost da  se makar ,,privremeno” usaglase oko Lekića. Ali, konačno se o tome ,,pita”  Đukanović, da li će on i prihvatiti tu  ponudu, i da li će on to ime, ponuditi crnogorskom parlamentu, i dati mu mandat da sastavi Vladu!

MONITOR: Šta je ključni razlog dosadašnjih neuspješnih dogovora avgustovske  većine?

PEPIĆ: Sujeta većine političara koji učestvuju u njima. Isuviše je bilo grubih riječi, uvreda, prozivanja, napada… Iako može da djeluje grubo, ipak mora se reći, da su se oni puno više zalagali i da se zalažu za partijske i lične interese, nego za javni. Pritom uopšte skoro se i ne osvrćući na ono što su obećali svojim biračima.

Iako se ponekad čini  da smetnju  predstavljaju i ideološke razlike, mislim da to i nije prevashodno. Puno veći  problem je u tome što su politički subjekti koji su bili većina nakon 30. 08. 2020. godine prihvatili skoro u potpunosti onu vrstu političke pohlepe –  angažovanje svojih ,,po dubini i širini” – skoro u potpunosti nastavljajući  tako trodecenijsku praksu DPS-a  i njegovih ,,satelita”.  Pored toga, problem je  što smo tipično partitokratsko društvo. Imamo političare kojima je prvo i jedino radno mjesto da su političari. I koji su u politiku ušli bez i jednog dana radnog staža u obavljanju nekih drugih poslova. I koji se zbog toga ,,svim sredstvima i bore da očuvaju te svoje pozicije”. Jer i hoće da žive od politike, i od privilegija koje se od nje dobijaju. A ko ti ga zna, možda i nijesu ,,spremni”, ili i ne umiju da se nečim drugim bave!

MONITOR: Predsjednik Milo Đukanović zakazao je za kraj sedmice konsultacije sa partijama o novom mandataru, rekavši da su izbori realniji. Kako će se rasplesti ova politička kriza?

PEPIĆ: Moglo bi se slobodno reći da sve ovo što se dešavalo i dešava ide u prilog Đukanoviću, što on koristi za jačanje sopstvene pozicije.

Postavlja se pitanje –  šta i da se dogovori  avgustovska većina? I da sve  usklade, to i ne mora da znači  da će im Đukanović izaći u susret. I da im mora  dati mandatara, po svaku cijenu.

MONITOR: A šta je najbolje rešenje?

PEPIĆ: Svakako da je najbolje, a ja bih rekao i najpoštenije rješenje, održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Nije  naknadna pamet, to sam rekao i odmah nakon pokretanja  stvaranja manjinske Vlade, koju je ponudila URA ( 17. 01. 2021. godine).  Zašto? Zato što htjeli da priznamo, ili ne, promijenjena je izborna volja od 30. 08. 2020. Ako ne svi, onda makar većina onih koji su glasali za koaliciju Crno na bijelo, su glasali zato što su im i  Dritan Abazović i ostali iz ove koalicije dali čvrsto obećanje ,,da nikakve saradnje neće i ne smije biti sa DPS-om”. Posebna je priča sa SNP-om. Koji ima pet poslanika u koaliciji  Za bolju budućnost CG. A ta koalicija je na tim izborima dobila 133 261 ,,glas”. Ko i kako može odrediti, koliko je od tih ,,glasova”, dobio baš SNP. I da li je bilo uopšte onih koji su glasali tu koaliciju, a prihvatljiv im je  bilo kakav vid saradnje sa DPS-om. A upravo se to desilo kada je formirana manjinska Vlada.

Uz to što im je DPS davao podršku u parlamentu ( istina kratku), bilo je i mnogo angažovanja članova DPS- a, i po širini i dubini!

Izbori su, otuda, najpoštenije rješenje. A opravdanje tipa da nemamo institucije, i nije baš neko veliko ,,opravdanje” i ne može da stoji. Jer, mi ih u pravom smislu, nijesmo ni dosad imali. Naravno, to ne znači, da se mora pokušati uraditi sve da se neke, prije svega, pravosudne institucije unaprijede.

MONITOR:  Kako vidite dvije godine od avgustovskih izbora?

PEPIĆ: U najkraćem ove dvije godine, nazvao bih  vrijeme izgubljene nade. Ni ona ,,ekspertska”, ni ova ,,manjinska”, ni približno nijesu ispunile očekivanja onih koji su se istinski zalagali za promjene, a ne za zamjene. Izgubljeno je dragocjeno vrijeme. Najveći gubitnici smo  mi koji smo se više decenija, na demokratski način borili da naše društvo što prije postane demokratsko i građansko. Dobro je  da se vlast promijenila. I da to nije smak svijeta. Ali,  izuzetno loše je to što su oni koji su ,,preuzeli” vlast veoma malo  radili na promjenama. Umjesto toga su se ponašali kao klasična zamjena.

MONITOR: Zašto se nijesu desile promjene?

PEPIĆ: Može se reći da je promjena bilo samo u personalnom, ali ne i u suštinskom smislu. Nastavilo se sa partijskim zapošljavanjem i nepotizmom… Mora se reći i to –  negdje i sa većim intenzitetom. Neki od političara, koji su bili  žestoki kritičari toga do avgustovskih izbora 2020. godine  tražili su i dobijali  za članove svojih porodica visokopozicionirana radna mjesta. Isključivo partijski angažmani u mnogim preduzećima su nesmetano nastavljani. Moram reći i to da je za vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića (decembar 2020 – april 2022. godine) bilo i dosta nesnalaženja, pa i neznanja. A i ta i takva Vlada je bila dosta i potpuno nepotistička i pod velikim uticajem jedne crkvene organizacije sastavljena. Dok je ova ,,manjinska” Vlada Dritana Anazovića ( april – avgust 2022.godine), koja je po meni više bila koaliciona, na ,,velika vrata” povratila  neke od kadrova iz vremena  vladavine DPS- a, i imenovala ih na neke pozicije. Ponašajući se u potpunosti u tipičnom partitokratskom smislu.

Mislim da kao društvo  moramo doživjeti katarzu. Da nam ono ,,struka i etika” budu prevashodni u odnosu na ono ,,samo je važno da su naši”. Mi smo nažalost, tipično partitokratsko društvo gdje je puno važnije   koga znamo i ko nas zna, od onoga što znamo. Uz sve to političke ,,elite”, i dalje se više bave i  guraju identitetska pitanja, od onih puno bitnijih. A to je rješavanje najvećeg problema, koji istinski imamo, teškog ekonomsko-socijalnog položaja najvećeg dijela građana! I kada bi se pitanja iz ekonomije istinski počela rješavati, tada bi i ova pitanja, koja nam se  nameću, bila lakše rješiva!

MONITOR: Da li je DPS politička istorija, i ako nije, zašto nije?

PEPIĆ:  Iako to po mnogim ,,zaslugama”  treba da  bude, kao i  sistem koji su kreirali,  daleko smo još od toga.  Sistem vrijednosti koji su ova politička grupacija i  Milo Đukanović uspostavili još uvijek imaju i velikog značaja i uticaja. I umjesto da se u ovih dvije godine više radilo na urušavanju ovog sistema, dosta su ,,novi”  radili po tom istom sistemu.  Ispada da  neki  koji su bili protiv Đukanovića i DPS-a, nijesu to bili iz suštinskih razloga, i zbog stvarnih sistemskih promjena, već prosto samo da im budu zamjena! Uz to, i sam način, formiranje i funkcionisanje ,,manjinske ” Vlade dodao je  vjetar u jedra imenovanjima i postavljenima, održavanju i jačanju DPS-a, kao i njegovih ,,tradicionalnih” partija-saradnica. Tako da se slobodno može reći da je DPS  još uvijek jak. I da će i dalje, nažalost, imati značajnu ulogu u našem društvu.

MONITOR: Svi politički akteri se kunu u reforme i evropski put. Ipak, daleko smo od cilja. Zašto?

PEPIĆ: Tačno tako! Svi politički akteri nas ubjeđuju da su za iskrene reforme. Da su one ,,na pravom evropskom putu”. Da su one te ,,koje nas vode u bolje sjutra”. Da bez ,,njih i njihovog djelovanja, Evropa će nam biti sve dalja i dalja”. I zaista, sve one se ,,ubiše” da nam dokažu da su one te koje ,,baštine evropske vrijednosti”.

Ali , dok se  priča i naglaba  o globalnom, u praksi se i dalje  ćera po lokalnom. Dok su im usta  puna evroatlanskih integracija, naša politička ,,elita” koristi benefite i onoga što im pripada i ne pripada. Dok se priča i poziva na Evropu i njene vrijednosti, naši političari u pravom  balkanskom stilu i dalje nesmetano rade na svoj način. I dalje se koriste mnoge privilegije: službeni automobili, kojih  u prosjeku imamo najviše u Evropi, zapošljavanje i angažovanje svojih, bez obzira na stručnu spremu… i mnogo toga još. I tako će i biti, sve dok se bude i dalje samo pričalo o evropskim vrijednostima, a ne po njima i vladalo. Uz to  mnogi političari nas ubjeđuju da su oni ti kojima ,,Evropa vjeruje”! Treba saslušati ono što nam  nudi i predlaže ,,zapadni svijet”, ali ne sve to bespogovrno prihvatiti. Počesto treba uzeti u obzir i domaće prilike.

Uglavnom, kako radimo i kako se ponašamo, još uvijek smo mi daleko od Evrope.

Milena PEROVIĆ