Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Vrijeme izgubljene nade

Objavljeno prije

na

Svakako da je najbolje, a ja bih rekao i najpoštenije rješenje, održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Zašto? Zato što, htjeli da priznamo, ili ne, promijenjena je izborna volja od 30. avgusta 2020. godine

 

MONITOR: Kako vidite pregovore avgustovske većine da formiraju 44. Vladu?

PEPIĆ: Kao jedan, u suštini, krajnje iznuđen potez. U smislu  da se spasi, što se spasiti može. Naravno, svako onaj koji iole zna i poznaje crnogorske političke prilike, zna i to da su na ovako nešto neki od političkih činilaca nerado pristali. No, što bi se reklo, već viđeno. U pitanju je više ono ,,nametanje, po svaku cijenu našega”, nego što je u pitanju, racionalan princip da se stvarno iznađe rješenje i ponudi konkretan predlog za formiranje 44. Vlade.

Vidimo da se politički subjekti ,,avgustovske većine”, po skoro svim pitanjima slažu ,,kao rogovi u vreći”. Neki se i ponašaju u stilu ,,ili uzmite ove naše, ili sve propada”. Ovakva pregovaranja mi više liče na nametanje, nego stvarnu želja za dogovorom. Nije naknadna pamet, ali se i nakon izglasavanja nepovjerenja Abazovićevoj Vladi i poziva, prije svega DF-a, da se ponovo ,,okupi stara većina”, znalo, zbog toga što se mnogo toga izdešavalo, da se do nekog prihvatljivog rješenja ili neće ili će se dosta teško doći.

MONITOR: Iako je, kako su kazali, postojala velika saglasnost oko imena Miodraga Lekića kao mandatara, pregovori su nastavljeni.

PEPIĆ: Nakon ,,licitiranja”, pominjanja više imena, govora o tome, kakvog pola treba da su kandidati, iskristalisalo se ime Miodraga Lekića. Istina, ovo ime se i u nekim ranijim situacijama, spominjalo. Iako ovaj i ovakav predlog i ne smatram toliko lošim, ovaj i ovakav potez smatram potpuno iznuđenim u stilu ,,daj što daš i što imamo, da se možemo dogovoriti!“  Odmah nakon i takve ponude, nastavljena su prepucavanja i uslovljanja, oko toga, kome i koliko mjesta ,,treba da pripadne”. Tako da i ovakvo rješenje je pod upitnim znakom! Previše je i ucjenjivačkog, sa previše uslovljavanja među političkim akterima ,,stare većine”, da će veoma teško doći do kompromisa među njima. A i ako dođe, više sam nego siguran, da će on biti ,,truli”. Previše je sujete među njima, a bogami i više pohlepe u tome ,,ko i koliko treba, da dobije mjesta u Vladi, kao i po dubini i širini!“ I da će se se ,,serija” optužbi i prepucavanja nastaviti. No, ostaje i  mogućnost da  se makar ,,privremeno” usaglase oko Lekića. Ali, konačno se o tome ,,pita”  Đukanović, da li će on i prihvatiti tu  ponudu, i da li će on to ime, ponuditi crnogorskom parlamentu, i dati mu mandat da sastavi Vladu!

MONITOR: Šta je ključni razlog dosadašnjih neuspješnih dogovora avgustovske  većine?

PEPIĆ: Sujeta većine političara koji učestvuju u njima. Isuviše je bilo grubih riječi, uvreda, prozivanja, napada… Iako može da djeluje grubo, ipak mora se reći, da su se oni puno više zalagali i da se zalažu za partijske i lične interese, nego za javni. Pritom uopšte skoro se i ne osvrćući na ono što su obećali svojim biračima.

Iako se ponekad čini  da smetnju  predstavljaju i ideološke razlike, mislim da to i nije prevashodno. Puno veći  problem je u tome što su politički subjekti koji su bili većina nakon 30. 08. 2020. godine prihvatili skoro u potpunosti onu vrstu političke pohlepe –  angažovanje svojih ,,po dubini i širini” – skoro u potpunosti nastavljajući  tako trodecenijsku praksu DPS-a  i njegovih ,,satelita”.  Pored toga, problem je  što smo tipično partitokratsko društvo. Imamo političare kojima je prvo i jedino radno mjesto da su političari. I koji su u politiku ušli bez i jednog dana radnog staža u obavljanju nekih drugih poslova. I koji se zbog toga ,,svim sredstvima i bore da očuvaju te svoje pozicije”. Jer i hoće da žive od politike, i od privilegija koje se od nje dobijaju. A ko ti ga zna, možda i nijesu ,,spremni”, ili i ne umiju da se nečim drugim bave!

MONITOR: Predsjednik Milo Đukanović zakazao je za kraj sedmice konsultacije sa partijama o novom mandataru, rekavši da su izbori realniji. Kako će se rasplesti ova politička kriza?

PEPIĆ: Moglo bi se slobodno reći da sve ovo što se dešavalo i dešava ide u prilog Đukanoviću, što on koristi za jačanje sopstvene pozicije.

Postavlja se pitanje –  šta i da se dogovori  avgustovska većina? I da sve  usklade, to i ne mora da znači  da će im Đukanović izaći u susret. I da im mora  dati mandatara, po svaku cijenu.

MONITOR: A šta je najbolje rešenje?

PEPIĆ: Svakako da je najbolje, a ja bih rekao i najpoštenije rješenje, održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Nije  naknadna pamet, to sam rekao i odmah nakon pokretanja  stvaranja manjinske Vlade, koju je ponudila URA ( 17. 01. 2021. godine).  Zašto? Zato što htjeli da priznamo, ili ne, promijenjena je izborna volja od 30. 08. 2020. Ako ne svi, onda makar većina onih koji su glasali za koaliciju Crno na bijelo, su glasali zato što su im i  Dritan Abazović i ostali iz ove koalicije dali čvrsto obećanje ,,da nikakve saradnje neće i ne smije biti sa DPS-om”. Posebna je priča sa SNP-om. Koji ima pet poslanika u koaliciji  Za bolju budućnost CG. A ta koalicija je na tim izborima dobila 133 261 ,,glas”. Ko i kako može odrediti, koliko je od tih ,,glasova”, dobio baš SNP. I da li je bilo uopšte onih koji su glasali tu koaliciju, a prihvatljiv im je  bilo kakav vid saradnje sa DPS-om. A upravo se to desilo kada je formirana manjinska Vlada.

Uz to što im je DPS davao podršku u parlamentu ( istina kratku), bilo je i mnogo angažovanja članova DPS- a, i po širini i dubini!

Izbori su, otuda, najpoštenije rješenje. A opravdanje tipa da nemamo institucije, i nije baš neko veliko ,,opravdanje” i ne može da stoji. Jer, mi ih u pravom smislu, nijesmo ni dosad imali. Naravno, to ne znači, da se mora pokušati uraditi sve da se neke, prije svega, pravosudne institucije unaprijede.

MONITOR:  Kako vidite dvije godine od avgustovskih izbora?

PEPIĆ: U najkraćem ove dvije godine, nazvao bih  vrijeme izgubljene nade. Ni ona ,,ekspertska”, ni ova ,,manjinska”, ni približno nijesu ispunile očekivanja onih koji su se istinski zalagali za promjene, a ne za zamjene. Izgubljeno je dragocjeno vrijeme. Najveći gubitnici smo  mi koji smo se više decenija, na demokratski način borili da naše društvo što prije postane demokratsko i građansko. Dobro je  da se vlast promijenila. I da to nije smak svijeta. Ali,  izuzetno loše je to što su oni koji su ,,preuzeli” vlast veoma malo  radili na promjenama. Umjesto toga su se ponašali kao klasična zamjena.

MONITOR: Zašto se nijesu desile promjene?

PEPIĆ: Može se reći da je promjena bilo samo u personalnom, ali ne i u suštinskom smislu. Nastavilo se sa partijskim zapošljavanjem i nepotizmom… Mora se reći i to –  negdje i sa većim intenzitetom. Neki od političara, koji su bili  žestoki kritičari toga do avgustovskih izbora 2020. godine  tražili su i dobijali  za članove svojih porodica visokopozicionirana radna mjesta. Isključivo partijski angažmani u mnogim preduzećima su nesmetano nastavljani. Moram reći i to da je za vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića (decembar 2020 – april 2022. godine) bilo i dosta nesnalaženja, pa i neznanja. A i ta i takva Vlada je bila dosta i potpuno nepotistička i pod velikim uticajem jedne crkvene organizacije sastavljena. Dok je ova ,,manjinska” Vlada Dritana Anazovića ( april – avgust 2022.godine), koja je po meni više bila koaliciona, na ,,velika vrata” povratila  neke od kadrova iz vremena  vladavine DPS- a, i imenovala ih na neke pozicije. Ponašajući se u potpunosti u tipičnom partitokratskom smislu.

Mislim da kao društvo  moramo doživjeti katarzu. Da nam ono ,,struka i etika” budu prevashodni u odnosu na ono ,,samo je važno da su naši”. Mi smo nažalost, tipično partitokratsko društvo gdje je puno važnije   koga znamo i ko nas zna, od onoga što znamo. Uz sve to političke ,,elite”, i dalje se više bave i  guraju identitetska pitanja, od onih puno bitnijih. A to je rješavanje najvećeg problema, koji istinski imamo, teškog ekonomsko-socijalnog položaja najvećeg dijela građana! I kada bi se pitanja iz ekonomije istinski počela rješavati, tada bi i ova pitanja, koja nam se  nameću, bila lakše rješiva!

MONITOR: Da li je DPS politička istorija, i ako nije, zašto nije?

PEPIĆ:  Iako to po mnogim ,,zaslugama”  treba da  bude, kao i  sistem koji su kreirali,  daleko smo još od toga.  Sistem vrijednosti koji su ova politička grupacija i  Milo Đukanović uspostavili još uvijek imaju i velikog značaja i uticaja. I umjesto da se u ovih dvije godine više radilo na urušavanju ovog sistema, dosta su ,,novi”  radili po tom istom sistemu.  Ispada da  neki  koji su bili protiv Đukanovića i DPS-a, nijesu to bili iz suštinskih razloga, i zbog stvarnih sistemskih promjena, već prosto samo da im budu zamjena! Uz to, i sam način, formiranje i funkcionisanje ,,manjinske ” Vlade dodao je  vjetar u jedra imenovanjima i postavljenima, održavanju i jačanju DPS-a, kao i njegovih ,,tradicionalnih” partija-saradnica. Tako da se slobodno može reći da je DPS  još uvijek jak. I da će i dalje, nažalost, imati značajnu ulogu u našem društvu.

MONITOR: Svi politički akteri se kunu u reforme i evropski put. Ipak, daleko smo od cilja. Zašto?

PEPIĆ: Tačno tako! Svi politički akteri nas ubjeđuju da su za iskrene reforme. Da su one ,,na pravom evropskom putu”. Da su one te ,,koje nas vode u bolje sjutra”. Da bez ,,njih i njihovog djelovanja, Evropa će nam biti sve dalja i dalja”. I zaista, sve one se ,,ubiše” da nam dokažu da su one te koje ,,baštine evropske vrijednosti”.

Ali , dok se  priča i naglaba  o globalnom, u praksi se i dalje  ćera po lokalnom. Dok su im usta  puna evroatlanskih integracija, naša politička ,,elita” koristi benefite i onoga što im pripada i ne pripada. Dok se priča i poziva na Evropu i njene vrijednosti, naši političari u pravom  balkanskom stilu i dalje nesmetano rade na svoj način. I dalje se koriste mnoge privilegije: službeni automobili, kojih  u prosjeku imamo najviše u Evropi, zapošljavanje i angažovanje svojih, bez obzira na stručnu spremu… i mnogo toga još. I tako će i biti, sve dok se bude i dalje samo pričalo o evropskim vrijednostima, a ne po njima i vladalo. Uz to  mnogi političari nas ubjeđuju da su oni ti kojima ,,Evropa vjeruje”! Treba saslušati ono što nam  nudi i predlaže ,,zapadni svijet”, ali ne sve to bespogovrno prihvatiti. Počesto treba uzeti u obzir i domaće prilike.

Uglavnom, kako radimo i kako se ponašamo, još uvijek smo mi daleko od Evrope.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostavka Miloša Vučevića, predsjednika vlade Srbije, neće umanjiti duboku krizu povjerenja između vlasti i različitih društvenih grupa

 

 

MONITOR: Situacija u Srbiji već više od dva mjeseca dobija i izvjesne dramatične dimenzije. Da li je ostavka  premijera Miloša Vučevića i odluke Predsjednika Srbije o pomilovanjima učesnika protesta, dobar manevar režima ili znak da on počinje da gubi kontrolu nad događajima?

SURLIĆ: Situacija u Srbiji nosi elemente ozbiljne društvene krize, koja je započela sa nezadovoljstvom studenata. Na iznaneđenje mnogih, studentske blokade su kulminirale potpunom paralizom viskoobrazovnih institucija u zemlji, a protest se prelio i na srednje škole. Ubrzo je usledila podrška iz polja nauke, umetnosti i kulture. Protesti su pokazali visok stepen nezadovoljstva, ali nisu uspeli da zahvate sve slojeve društva. Vlast i dalje ima kontrolu nad ključnim institucijama, ali su kontinuirani protesti i studentske blokade narušili njenu sposobnost da nesmetano upravlja političkim procesima i određenim institucijama. Ostavka premijera Vučevića i pomilovanja demonstranata su deo strategije deeskalacije, ali deluju kao bezusupešni pokušaji umanjivanja nezadovoljstva. Reč je o dubokoj krizi poverenja između vlasti i različitih društvenih grupa koje osećaju opravdan revolt zbog višegodišnjeg zarobljavanja institucija.

MONITOR: Studentskim blokadama se, povremeno, pridružuju i neke esnafske ili sindikalne organizacije…One se i „isključuju“ pošto sa Vladom postignu dogovor. Unija prosvjetnih radnika Srbije je to učinila pozivajući se na svoju zadatu apolitičnost, ali se ispostavilo da mnogi prosvetari i dalje učestvuju u protestima. Da li su studentske blokade nekima tek dobrodošao „kišobran“ da ispune i svoje želje?

SURLIĆ: Studentski protesti su se pokazali kao snažan mobilizatorski faktor koji je privukao različite društvene grupe, uključujući sindikate i profesionalna udruženja. Neki sindikati su se priključili protestima kako bi povećali svoj pregovarački kapacitet, ali su se nakon postizanja dogovora sa Vladom povukli. Ovo ne znači da su studenti iskorišćeni, već da su njihove blokade pružile prostor drugim nezadovoljnim grupama da artikulišu svoje zahteve. Međutim, činjenica da mnogi prosvetni radnici i dalje učestvuju u protestima pokazuje da sindikalni dogovori nisu nužno smirili celokupno nezadovoljstvo u obrazovanju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

MONITOR: Ako su partijski interesi  ključ za razumijevanja crnogorske političke scene, gdje nas to vodi?

VUKOVIĆ: Crnogorsko društvo je razoreno po više osnova i njegovi komadi plutaju po površini koju talasaju političke partije i svu energiju troše na to da što više tih plutajućih komada privuku sebi i manipulišu njima na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi. Kada političke partije mantraju o evropskom putu, recimo, meni to ne zvuči kao iskrena želja da od toga puta obični ljudi ovdje imaju vajde, već kao vazalno dodvoravanje i pokazivanje spremnosti da se ispunjavaju tuđe agende. Takva politika ne integriše društvo i ne skicira jasno njegovu budućnost.

MONITOR:Protesti na kojima se traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora, nakon masovnog zločina na Cetinju,  se nastavljaju i čini se rastu.  Kako vidite reakciju Demokrata koji rukovode bezbjednosnim sektorom na te proteste?

VUKOVIĆ: Činjenica je da su Demokrate naslijedile probleme u bezbjednosnom sektoru, ali to im se ne može uzimati kao olakšavajuća okolnost za nesnalaženje i nepokazivanje spremnosti za samokritiku i snošenje odgovornosti. Umjesto proaktivnog djelovanja u tom pravcu, oni su svojim nesamokritičnim odbrambenim gardom nalili vodu na mlinski točak opozicije. Ne ulazim u to da li je pojavu ad hoc grupe Kamo śutra pogurala opozicija ili neke sa njom interesno povezane neformalne ili formalne grupe, ali su Demokrate dodatno pogriješile što su tu grupu odmah kriminalizovale.

MONITOR: Kako vidite medijsko izvještavanje nakon zločina na Cetinju?

VUKOVIĆ:  Koliko sam uspio da ispratim, čini mi se da u ovim iole ozbiljnijim medijima nije bilo ozbiljnijeg kršenja profesionalnih standarda i etičkih principa. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je skrenula pažnju na problematične sadržaje u programima dvije po medijskom poganstvu od ranije poznate televizije iz Srbije, a sličnog poganstva je bilo ponegdje i na nekim ovdašnjim portalima.

Saglasan sam sa onima koji misle da je u crnogorskim medijima izostalo produbljenije bavljenje pitanjima koja je aktuelizovao ovaj strašni zločin.

MONITOR: A izlive mržnje na društvenim mrežama?

VUKOVIĆ:   I najzdravija društva imaju osobe koje jedino dobro funkcionišu u simbiozi sa mržnjom. Ovakvi zločini i tragedije u nezdravim društvima, a Crna Gora je, na žalost, takvo društvo, dodatno podižu mrzilački talog sa društvenog dna.

MONITOR: Ove sedmice podnijeta je prijava protiv policijskog službenika zbog sumnje da je dostavio srpskim tabloidima privatni snimak žrtve samoubistva. Isti tabloidi su na sličan način izvještavali o zločinu na Cetinju. Šta su mehanizmi za borbu protiv tabloidizacije?

VUKOVIĆ: Tabloidizacija medija na balkanski način je rezultat spoja burazerskog kapitalizma i lokalnog primitivizma i poganluka. Bojim se da su svi raspoloživi legalni mehanizmi nedostatni za borbu koju pominješ, čak da tim mehanizmima rukuju najčestitiji ljudi.

MONITOR: Obilježava se Dan novinara. Mijenja li se nesto od jubileja do jubileja?

VUKOVIĆ: Ne vidim da se išta značajno nabolje dešava, na žalost. Imamo sada nešto bolje medijsko zakonodavstvo, ali ćemo tek vidjeti je li to nešto što će unaprijediti kvalitet novinarstva u Crnoj Gori. Nacionalni javni emiter RTCG se dodatno kompromituje pod nezakonitim menadžmentom, a kvalitetni novinari napuštaju profesiju nezadovoljni statusom i zaradama. Ne zvuči optimistično.

MONITOR: Kad premijer tvitne God bless the USA  koja se čula na inauguraciji Donalda Trampa, nakon sto mu drugi put čestita mandat, šta pomislite?

VUKOVIĆ: Lično me je bilo sramota zbog ovakvog ljuboskuta, ali nije iznenađenje da jedan crnogorski japijevac, „maneken kapitala“, odnjihan u zipci neoliberalnog doživljaja svijeta klikće imperiji koja svojim demonima opsjeda cijeli svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo