Krajnje vrijeme, da se neki opozicioni prvaci uozbilje i urade sve  da opozicija što jedinstvenije izađe na predizbornu trku, ili da budu jedinstveni u tome da bojkotuju izbore

MONITOR:  Vlast je raspisala izbore usred ljeta. Mislite li da joj se slučajno žuri, pošto je za izbore izabrala doba u kom ćemo svi biti dodatno dekoncentrisani, što od tenzija, što od virusa, što od  vrućine?

PEPIĆ: Pri ovakvom stanju svijesti vladajućih, ništa nije slučajno. Termin je namjerno tempiran, baš u vrijeme kada to  Đukanoviću i odgovara. Kako nas očekuje teška ekonomska situacija, a kao što je i  ministar finansija  prije nekoliko dana rekao  ,,da su do septembra, obezbijeđena sredstva za  redovna primanja” naravno da je  DPS, i bez  velikih konsultacija sa koalicionim partnerima izabrao, da se izbori održe 30. avgusta. Uz to, već je vidljivo, da zbog situacije  sa epidemijom virusa,  neće biti velikih prihoda od turizma. Kako završetak ,,projekta vijeka” prve dionice auto-puta, još nije izvjestan, dolazi se do takvog dana izbora.Vladajući računaju i na to da im povoljan izborni rezultat donose i tenzije, koje oni  uvijek majstorski stvaraju i održavaju. Evo 30 godina svaki izbori su nam bili ,,istorijski” pa će tako biti i sa ovim. To što će se oni održati u potpuno nedemokratskim uslovima, bez bilo kakvog političkog koncenzusa, političkih subjekata, ide u prilog  Đukanoviću i DPS-u, koji su postali vrhunski majstori da zadrže vlast.
Očekuje nas predizborna kampanja u kojoj će ,,glavni “argumenti  biti identitetska pitanja i ,,očuvanje” države. Praktično mini-referendum  ,,za i protiv” Mila.

MONITOR:  Hoće li DPS-u na ruku ići i situacija sa pandemijom?

PEPIĆ: Naravno. U ovim i ovakvim društvenim sistemima, sve se koristi. Sve je isuviše ispolitizovano pa  i situacija sa pandemijom.  Za mene neće biti nikakvo iznenađenje ako se u sastavu poslaničke liste DPS-a, ili SD-a, visokopozicionirano nađe ime, nekih od ljekara iz NKT-a, poznatih lica sa konferencija za štampu. Iako,  poznavajući situaciju, znam da to nijesu bili, ,,ljekari na prvoj liniji fronta”, koji su   liječili pacijente oboljele od Covida-19.

A  možda najbolji primjer u kakvom društvu živimo  su baš zdravstveni radnici. Koliko do prije pola godine, raspravljano je o tome ,,sa koliko procenata” im povećati njihova skromna primanja. A onda, nastupa za vrijeme epidemije, moram reći sa pravom, zahvalnost, aplauzi za njihovu požvrtovanost. Kad se na dnevnom redu nedavnog zasjedanja parlamenta našao prijedlog da im se poveća procenat zarade, oni koji su im aplaudirali, zahvalili su im se tako što su ostali ,,uzdržani”. No, ko zna, možda su se poslanici vladajućih partija i rukovodili onim prizorom iz Nikšića, kada su neki zdravstveni radnici, ispred Opšte bolnice u ovom gradu, dočekali Đukanovića pljeskanjem.

MONITOR: Da li će opozicija uspjeti do tada da ponudi organizovani odgovor?

PEPIĆ: Plašim se da ne! Smetnja ,,ukrupnjavanju” opozicije nijesu toliko njihove ideološke razlike, već prije svega,  sujete. Ko i koliko mjesta na listi ima, ko je ,,više”, a ko ,,manje zaslužan”…  Vrijeme prolazi, izbori su tu!
Krajnje je vrijeme da se neki opozicioni prvaci uozbilje i urade sve  da opozicija što jedinstvenije izađe na predizbornu trku, ili da budu  jedinstveni u tome da bojkotuju izbore. Treba ostaviti po strani bilo kakvu netrpeljivost,  a mislim da  je najviše  u pitanju lična netrpeljivost među opozicionarima, kako bi se na adekvatan način suprotstavili vladajućem režimu.

MONITOR:  U Srbiji je opozicija reagovala bojkotom. Mislite li da je to i ovdje rješenje? I zašto nije, ili zašto jeste?

PEPIĆ: Bojkot je legitiman vid otpora,  ja bih ga nazvao, ignorantsko pokazivanje otpora. Ali, već se jasno nazire da će neki  opozicioni politički subjekti  učestvovati u izbornoj trci. Uvijek se kod nas nađe neka grupacija koja  hoće da pruži  ,,legitimitet” izborima. Ako bi bojkot bio potpun od onih koji su protiv ove i ovakve vlasti, onda bi to imalo smisla i političkog odjeka. Poznavajući političku scenu, mislim da smo daleko od takvog rješenja.

MONITOR:  Da li je problem Crne Gore nepostojanje dobre alternative ovoj vlasti?

PEPIĆ: Nasuprot, ja ne mislim da dobre alternative ne postoji. Ona svakako postoji. Ali, da li je to ona koja se trenutno nudi, to se možemo zapitati. Bilo je uvijek alternative i to prave. Zar to nije bio LSCG i Slavko Perović. To što većinska CG, nije htjela ili nije smjela Slavka i LS, posljedice toga svi trpimo.
Ipak, i ova i ovakva CG, ima alternativu! Kada to kažem, mislim na pojedince koji imaju stručne i naročito naglašavam, etičke reference. Takvih ljudi, koje krase njihova dijela, ima. Samo se ti ljudi trebaju umrežiti i oni bi trebali da budu elita, koja hoće, a ja vjerujem i   može, doprinijeti da Crna Gora ubrzo postane prihvatljivo demokratsko društvo.
No,  djelimično se slažem  da ova, ili bolje rečeno djelovi alternative koji se nude, nijesu najprihvatljiviji. Pri tom,  mislim  da bilo ko da dođe novi, teško da može da bude gori od ovih koji su na vlasti, neki neprekidno 30 godina.  A da bi demokratski procesi  stvarno počeli, da se ukorijene, prvi uslov je promjena vlasti. Da bi se to prije postiglo, treba ojačati ,,instituciju” Građanin,  i boriti se za njegov suverenitet! Kao društvo trebamo više uraditi na razvijanju individualnih prava.

MONITOR: Trenutno je najjača opozicija DPS-u u stvari Mitropolija. Šta to u stvari znači?
PEPIĆ: To je u ovom trenutku tačno. A da tako bude najviše je doprinjela vlast, donošenjem Zakona o vjerskim slobodama i pravima, (nastranu kvalitet zakona), u neadekvatno vrijeme i neadekvatnim uslovima. Ako je trebao ovakav zakon, zašto  nije donijet u prvoj godini mandata Vlade, već 10-ak mjesci pred izbore. To je dovelo do nezadovoljstva  svještenstva i  vjernika SPC-a.
Uz to, ovom prilikom,  su se se na dvije ,,suprotstavljene” strane našli izuzetno  dobri  poznavaoci. Koji su se na crnogorskoj javnoj sceni pojavili prije 30 godina, u skoro isto vrijeme. Đukanović na čelu svjetovne, a mitropolit Amfilohije duhovne vlasti. Od tada i jedan i drugi imaju veliki uticaj na događaje i procese u društvu.  Često su imali zajedničke ,,poglede”, sada su na suprotstavljenim stranama. Ni jedan ni drugi ne mogu  donijeti  nešto  previše dobra Crnoj Gori.  Da je sreće Crna Gora bi u praksi trebala bude ono što je i  po Ustavu – sekularna država.

MONITOR:  Kako komentarišete  dešavanja  u Budvi?
PEPIĆ: Kao još jedan, veoma ozbiljan udarac.  Dešavanja u Budvi, a nedavno i u Kotoru, nose  strašnu i opasnu poruku.  Ako tako može da se radi – čemu onda služe izbori. Pokazuju da su moćnici, ako im se ne sviđa neka vlast, u stanju da raznim mahinacijama nađu nekoga, koji će  preći ,,na njihovu stranu“. Prekrajajući izbornu volju građana.
U Budvi se upravo dešava to.  Odakle pravo Džakoviću, koji je na mjesto odbornika u SO Budva, došao sa liste DF-a ( bez obzira, šta o njima mislili) da glasove Fronta ,,prebaci” DPS –u. Ovo je i etičko pitanje. Ako je bio toliko ,,ljut” zbog njegovog projekta „otvorene liste” sa kojim, gle čuda, nije uslovio, najveću stranku – DPS,  trebao je vratiti mandat, a ne pokloniti onima koji vladaju   na republičkom nivou. Ovim činom   obilježio je svoje krajnje neprincipijelno političko djelovanje. Postavlja se i pitanje, kako se  Crnogorska ( koja se zalaže za   fer uslove), uortačila sa partijom iz koje su dva gradonačelnika i više funkcionera, kao i čuveni Svetozar Marović, i u sudskom postupku, osuđeni kao članovi organizovane kriminalne grupe.
Svakako, nije za pohvalu ni ponašanje pripadnika Uprave policije, koja drži u opsadi zgradu SO Budva, kako bi omogućili  ,,nesmetan“ rad novoj većini, koja je v.d. upravu izabrala u restoranu.

MONITOR: Pripadali ste LSCG, borili se i sanjali građansku Crnu Goru, zemlju vladavine prava i jednakih šansi. Je li Crna Gora sve dalje od tog cilja, i  šta je potrebno da se on dostigne?
PEPIĆ: Ovo je daleko od one i onakve Crne Gore za koju sam se zalagao kao član LSCG. Iskreno smo  se zalagali za demokratsku CG,  vladavinu prava. Društvo u kojem nećemo biti svi isti, ali  u kojem ćemo imati jednake šanse. U kojem će se cijeniti znanje i etika. Gdje će se onaj koji otuđuje, ono što pripada društvu ili nekom drugom,  osuditi i nazvati  pravim imenom – lopov.
Iskrenim liberalima Crna Gora je  zaista domovina, njima ( vladajućima) je imovina.
Daleko smo danas od toga. Danas su ,,najveći” Crnogorci,( a dosta je i onih koji su nas proganjali zbog toga 90-ih, koji su dok smo mi klicali ,,sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče” vodili rat za mir, pljuvali i cijepali našu i ondašnju, a od 2004 godine državnu zastavu itd…) oni koji, jednu ruku drže na “srce, a drugu zavlače državi u džep”. Koji su ,,sposobni”, “snašli se u tranziciji”. Među takvima su, nažalost,  i  neki bivši članovi LSCG, koji su u međuvremenu postali zaštitnici lika i djela  Đukanovića.
Situacija se može promijeniti nabolje samo ako bi  se našli pravi ljudi na pravom mjestu. Spremni da iz temelja mijanjaju sistem.

Čast mi je i ponosan sam što sam bio (i ostao) član LSCG, kao i to što sam bio i ostao prijatelj Slavka Perovića, najčasnije i najprincipijelnije ličnosti crnogorskog višestranačja.

  Milena PEROVIĆ KORAĆ