Umjesto  da bude zapamćen po obnovi,  Đukanović je doveo u opasnost i opstanak države. Koja danas nije ugrožena od  Krivokapića, Bečića i Abazovića, već od njegove porodice, tajkuna, mafije… Odužilo se, ali smo konačno dočekali njegov pad

MONITOR:  Pokret Odupri se zagovarao je bojkot izbora, zbog uslova u kojima su održani. Desilo se ipak neočekivano – opozicija je, kršeći Sporazum o budućnosti, pobijedila. Da li ste iznenađeni, i šta to znači za Crnu Goru?

PEROVIĆ: Zapravo nije.  Proteste je pokrenula jedna koverta koja je bjelodano dokazala da se kod nas izbori kupuju, pa je naš osnovni cilj bio – prvi demokratski i pošteni izbori, koji bi srušili korumpirani režim. Zbog tog cilja uspostavljeni su zahtjevi kao mapa puta. Jedan od koraka je bila tačka da se pod dosadašnjim uslovima neće izaći na izbore. Sporazum je potpisan uz ocjenu opozicije da je  bojkot izbora, ključni uslov.

Desilo se neočekivano i ja ne želim da pametujem u ovom trenutku,  ali bilo je znakova u kampanji da se nešto može očekivati. Prije svega: neočekivano unutaropoziciono nenapadanje, što nije bio slučaj nikada ranije, DF je isturio potpuno čistog lidera i niz osvježenja, drugačiji imidž, ne samo u retorici itd. To me prelomilo da izađem na izbore.

Mene je zapravo iznenadila mirnoća u saopštavanju pobjede od strane opozicionog bloka i mirnoća Šefa režima u saopštavanju da će izborna volja za njega biti „zakon koji ćemo bespogovorno poštovati“. To nije bio onaj neprikosnoveni stav diktatora, koji je beskrupulozno ranije prekrajao izbornu volju, kupovao poslanike ili čitave partije. I priznao je tako tijesan rezultat!? U vremenu koje slijedi  saznaćemo zašto je to tako teklo. Ja imam izvjesne sumnje koje neću izgovoriti. Ako je to učinjeno jer je ocijenjeno ( od strane više aktera, uključujući i njega) da se mora naći razrješenje krize mirnom tranzicijom vlasti, svi akteri na političkoj sceni to treba da ispoštuju. I svi dobronamjeni građani.

MONITOR: I sami ste ipak glasali.

PEROVIĆ: Jesam. U uslovima kada se cijela opozicija odlučila za izlazak na izbore, ali i ljudi koje cijenim, jer je režim prosto motivisao nedemokratskim postupcima i retorikom, ne glasati bi bilo kao predaja pred prijetnjama. Uvjeren da režim odavno ne uživa većinsko povjerenje građana, već prekraja njihovu volju, odlučio sam da nastavim sa doprinosom da se on ogoli na svaki način.

U uslovima visoke izlaznosti, kada bojkot gubi smisao, ocijenio sam da i sam gubim legitimitet kao apstinent.

MONITOR:  Kako vidite dane poslije izbora, odnosno poruke sa političke scene, i vlasti i opozcije,  ali i incidente koji su se dešavali tokom proslave, iza čije organizacije javno ne stoji niko?

PEROVIĆ: Rekoh što me sve iznenadilo nakon zatvaranja birališta. Pa je to onda preraslo u najprijatnije iznenađenje usklađenim izjavama čelnika pobjedničkih lista, pa lakoća u sporazumu oko ključnih tačaka i vrhunac, saglasnost oko vlade eksperata sa ograničenim mandatom, nastavak spoljnopolitičkog kursa, pa novi izbori na polovini mandata. Nadam se da su svi vidjeli kako u ovome provejava duh Sporazuma za budućnost. Samo bez DPS -a.

MONITOR: Šta bi, po Vama, nova vlast morala sada da preduzme?

PEROVIĆ: Prvo je važno smiriti tenzije, izgraditi međusobno povjerenje i povjerenje svih građana. I onih koji su glasali za DPS. Pokazati bitnu vrijednosnu razliku, koju nije demonstrirao ni predsjednik Đukanović ( ,,ne zalijećite se, više nas je”) niti vlada DPS-a. Vladu treba konstituisati brzo, po mom ukusu ( liberalnom konceptu) sa umanjenim brojem ministarstava. Ne samo zbog krize, koja će biti sve veća, već zbog toga što smo mala zemlja, mali sistem koji može i mora da opsluži mnogo efikasnije, mali državni aparat. A i zbog ušteda. Od vlade bi morale da počnu.

MONITOR: Lider URA-e, koja je sada ,,tas na vagi”, Dritan Abazović, saopštio je da trpi pritiske, ali da im neće podleći i da nema dogovora sa DPS-om i SDP-om.  Kako ocjenjujete te pritiske, i koliko je sada po Vama važna uloga te partije?

PEROVIĆ: Uh, Liberalni savez je prošao kroz to 2001, znam kako to izgleda, ne bio u njegovoj koži. Upravo zbog važnosti URA-e potrebna je, ne samo odlučnost i principijelnost već i mudrost. Ne bi bilo loše sve pritiske koje indirektno vrši režim udbaškim metodama, presjeći neposrednim razgovorom sa odlazećim režimom. Baš u duhu ,,CRNO NA BIJELO”. Znam da se za to nema dovoljno vremena i da bi pale sumnje sa druge strane, ali čeka nas velika kriza, čeka nas oslobađanje institucija. Na koncu, moramo se naučiti kooperativnosti u vršenju vlasti. Ima mnogo toga za reformisati, a po Ustavu se to mora učiniti sa kvalifikovanom većinom, više od 50% plus jedan. DPS je zbog nekooperativnosti doveo nipodaštavao ulogu važnih institucija, pa su danas one u VD stanju ili u potpunoj blokadi.

MONITOR: Najavljeni su i kontra skupovi 6. septembra. DPS se ogradio od organizovanja tog skupa sa porukom „Crna Gora prije svega“, ali ga podržava na društvenim mrežama.

PEROVIĆ: To je već retrogradno. Ti i takvi skupovi. DPS se ograđuje, ali poziva?! Jedna od mojih ključnih zamjerki DPS-u je upravo ne izgrađivanje demokratske kulture i demokratske edukacije građana. A to je jedna od važnih funkcija partija. Time se bavio samo Liberalni savez. Građani koji nijesu živjeli ni dana u demokratskom društvu, sada teže prihvataju promjene. Zato je danas tako lako manipulisati njima. Zato imamo ovako primitivne podjele. Na one koji brane državu i one koji će da je otmu. Ili drugi primjer: nakon trideset godina višepartizma DPS dobija najmanje 10.000 glasova penzionera koji misle da ako ode Milo neće imati ko da im daje penzije! Nije smiješno. Tragično je.

MONITOR: Ljudi, nerijetko, kad komentarišu rezultate izbora, kažu da ne mogu da vjeruju da je DPS smijenjen na miran način, i da im se čini da je sve san. Da li je to posljedica decenija provedenih pod istim režimom, tokom kojih smo počeli da vjerujemo da neke stvari nijesu moguće ili je DPS bolji nego što smo mislili?

PEROVIĆ: Dijelim taj utisak, djeluje kao san. Ipak smo prošli kroz najgore dvije godine vladavine DPS-a i sve je mirisalo na konfliktno razrešenje.  A posljedica čega? Samo ovo prvo. Tri decenije nesmjenjivosti. Na razgovorima u Briselu, neki očigledni lobisti  crnogorskog režima, su imali odgovor na svaku našu primjedbu. Čak i za endemsku korupciju, eufemizam za opštu poharu svih državnih resursa. Rekli bi, ima korupcije i u drugim zemljama.  Samo na primjedbu da režim vlada 30 godina, ima li toga u Evropi, zaćutali su, a jedan učesnik je rekao da „nema ni u Africi“.

Jer bez smjenjivosti nema demokratije i zato nam se sada čini da nam je neko poklanja. A ne poklanja. Mnogo je znoja i suza žrtava režima proliveno  u borbi protiv DPS-a, za koji tvrdim da u regularnim demokratskim uslovima ne bi prešao cenzus. Dakle, nije DPS bolji nego što smo mislili. Gori je. Ako ekspertska vlada bude radila kako treba, tek ćemo vidjeti koliko je bio opakiji nego što smo znali:  jer bio je u funkciji pljačke, stvaranja prvilegovane familije, kaste bogataša, dovođenja pohlepnih ludaka na odgovorne funkcije i sl.

MONITOR: Ima i onih koji i dalje strahuju od promjena, plašeći se, srpskog nacionalizma, gubitka države, izlaska CG iz NATO-a, i stopiranja EU integracija, iako je nova vlast jasno poručila da se to neće desiti. Kako vidite te strahove, koje DPS podgrijava?

PEROVIĆ: Ima tu i opravdanih strahova, ali svi su oni iz jednog razloga, te proklete nesmjenjivosi na izborima, kroz cijelu crnogorsku istoriju. Kao posljedicu imamo podjele, na naše i na njihove, na četnike i partizane. I zacementiranost podjela. I predrasude tipa Oni, Njihovi su svi isti. Ako dođu Oni, satrijet će Nas.

Demokratija je proces. Nema sličnosti ili nema relevantnih sličnosti između 2020. i 1990. da ne navodim okolnosti i prilike. Samo činjenica da su ratovi gotovi prije 20 godina, mijenja sve. Neki bi da retoriku devedesetih stave u usta, recimo profesoru Krivokapiću. Ne ide. Pretiče nas Albanija,  a mi se zavaravamo da smo odmakli na evropskom putu. Ili primjer iz Ulcinja, oni koji nose na promocijama albanske zastave, straše svoje sunarodnike nekim drugim kolonama sa drugim zastavama. To je kada partije ne edukuju svoje birače, a sistem obrazovanja nam je zarobljen ništa manje od drugih institucija. Usuđujem se reći, sve što je pozitivno učinjeno u edukaciji o demokratiji učinile su NVO.

MONITOR: Rekli ste da je Đukanović u stvari izgubio  kada je odlučio da slomi Liberalni savez. Zašto tako mislite?

PEROVIĆ: Da, nadovezao sam se na jedan članak. Radilo se o nabrajanju njegovih nedemokratskih poteza, koji su određivali pravac razvoja (lutanja i potonuća) države. Opšta je razočaranost u ponovo uspostavljenu državu, jer je tako režim usmjerio, umjesto na vlast. U nastojanjima da postane nesmjenjiv stalno je vukao diktatorske poteze. Jedan od njih je i uništenje LS CG. Svim sredstvima. Paradoksalno, on nije ukrao program Liberala, on se u sukobu sa politikom  Miloševića, koja ga je instalirala na vlast, bježeći od odgovornosti za ratne zločine, uskočio na pripremljen teren liberal i krenuo u kooperativnost sa zapadnim demokratijama. U potrazi za biračkim tjelom uskočio je među Crnogorce željne dostojansva i države, pripadnike manjinskih naroda željne sigurnosti. Uvjerljivo je kroz ratni period demonstrirao da može činiti zločine, pa po logici može i zaštiti manjine uvjerljivije od liberala u opoziciji i označenih kao neprijatelje. Sve je kod njega bilo deklarativno, koristeći evropski rječnik. Sve to bez LS CG nije imalo nikakvog smisla. Prevara koja traje, jer je imao silu vlasti, novac od šverca, pljačke…Tako se nije mogla graditi država koja se zove Crna Gora, priznata de jure na Berlinskom kongresu, a de fakto vijek ranije. Ukratko, umjesto da prigrabi zasluge za obnovu i postane državnik, opredijelio se za mafijaško upravljanje koristeći državne institucije da pokrade svoju državu. Umjesto da bude zapamćen po obnovi, doveo je u opasnost i opstanak države. Koja danas nije ugrožena od  Krivokapića, Bečića i Abazovića, već od njegove porodice, tajkuna, mafije, a sada i Kine. Odužilo se, ali smo konačno dočekali njegov pad. Ako ga nova vlada bude držala u okviru Ustava, vegetiraće do kraja mandata i gotovo.

Prvi korak

MONITOR: Kao  nekom ko je nekada bio u Liberalnom savezu, da li Vam izgleda da je Crna Gora sada bliža ili dalja od sna tog pokreta –  zemlje vladavine prava, i zemlje za sve?

PEROVIĆ: Još sa formiranjem Narodne sloge imali smo taj spasonosni cilj, smjena neokomunističkog režima. Pad berlinskog zida u Podgorici i u glavama ljudi. Njegova diktatura, krađa izbora i svega ostalog je to prolongirala. I što se više oteglo problemi su se gomilali. Biće veoma teško. Za vladavinu prava najteže. Razorene su nam institucije, bolje bi bilo da ih nema. Ionako je kontrolisao sve.

Prije svega treba obnoviti moral i probuditi optimizam kod građana, vjeru u slobodu i bolji život. Izgleda kao nemoguća misija, ali slagao bih ako kažem da nisam srećan. Zbog ovog prvog koraka. Nadam se u demokratiju i slobodu.

Milena PEROVIĆ