Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Masovni protesti kao jedini izlaz

Objavljeno prije

na

Opozicija je slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front

 

MONITOR: Povodom 30 godina od osnivanja LSCG, kazali ste da  se taj pokret nije borio za ovakvu Crnu Goru  i  ,,režim nije preuzeo ništa od LSCG, pa ni izvornu ideju nezavisnosti”.  Kako je trebalo da izgleda Crna Gora po mjeri LSCG, a kako izgleda danas?

PEROVIĆ: Crna Gora za koju se zalagao Liberalni savez je sušta suprotnost od Crne Gore kakva je danas. LSCG se zalagao za državu kakvu je na velikim građanskim protestima tražio i pokret Odupri se, a to je država vladavine prava, sa autonomnim institucijama koje rade po zakonu, državu u kojoj je kriminal i korupcija eksces a ne redovno stanje, državu sa nadom i ekonomskim prosperitetom, državu u kojoj se vlast mijenja jer građani glasaju po slobodnim uvjerenjima a ne pod pritiskom, ucjenom ili za vreću brašna.

U demokratskom ambijentu mi bi gradili pomirenu Crnu Goru u kojoj ne bi bilo ni pobjednika ni poraženih. Tako smo bili i započeli sa Narodnom slogom.

MONITOR: Situacija danas, rast nacionalnih i vjerskih tenzija,  nerijetko se  vezuju  za devedesete godine. Liči li vam današnja Crna Gora na onu iz devedesetih? 

PEROVIĆ: U nekim segmentima liči. U sijanju međunacionalne i međuvjerske mržnje i podjela sa vrha režima. To, i pljačka državnih resursa uz blagoslov zarobljenih institucija su jedina sličnost.

Liči na 90-te u dijelu koji  nam servira ista vlast, ali ne i u odgovoru građana. Tada su u tišini gašene fabrike i pljačkana društvena preduzeća, a sada je odgovor građana mnogo svjesniji i savjesniji. Znaju da su žrtve onih koji su poharali državu, obogatili se do neslućenih razmjera i znaju da je u tome izvor nepravde. Od proljeća prošle godine znaju i formulu za osvajanje slobode. To su masovni protesti protiv režima i njihovih pomagača koji su se uhljebili unutar sistema.

MONITOR: Neki smatraju da je danas teže, da su na sceni  dva fašizma. Mislite li i vi da je teže?

PEROVIĆ: Mislim da se olaku poteže riječ fašizam. Svi oblici rasne, vjerske, nacionalne netrpeljivosti su odlike fašizma ali fašizam je ipak poredak. Mi živimo u autokratskoj poretku sa odlikama diktature malog broja ljudi koji se koriste svim metodama da održe vlast i pokornost građana, koristeći zarobljene institucije kao simuliranje državnih organa. A najviše rabe upravo antifašističku retoriku i neku multikulturanost kojom više ne mogu zavarati nikoga. Mržnju šire ciljano kako bi stvarali podjele i tenzije, jer samo u toj atmosferi mogu da lažu kako brane državu.

Dakle ne slažem se o fašizmu, mislim da je više dupli pas, hrane se međusobno, podigravaju. A oni koji im se protive su na ulici i pozivaju na solidarnost. Tamo su za razliku od 90-ih u jednom taboru, pored Srba i Crnogorci, i muslimani  i katolici. Nedovoljno ali biće ih sve više. Dužnost je svakog građanina da pruži solidarnost onome ko je ugrožen, kome se uskraćuju prava. U atmosferi kuju porukama kreira šef režima, tipa: da oni koji žele biti nezivisni ne treba da rade u državnim institucijama, a još bolje da ne žive u ovoj državi, samo tjera slobodne ljude na litije, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ljudi su željni pravde i slobode. Jednakih prava i jednakih šansi za sve.

Toliko je branio prethodne države da je svima postao smiješan. U svaku se kleo. Mislim da sam sačuvao negdje krivičnu prijavu, protiv mene, zbog korišćenja sintagme ,,takozvana Jugoslavija”. Danas to više ne prolazi. Diktator je ogoljen, potrošio je sav arsenal gluposti. Loše ga savjetuju ili nije više ostalo izlaznih strategija. Otići će ove godine, ne ličeći na sebe. On već danas ne liči na sebe.

MONITOR:  Dijelite li pesimizam onih koji smatraju da je danas građanska Crna Gora dalje nego ikad?

PEROVIĆ: Prividno je tako, ali ja mislim da je samo previše u defanzivi. Ko prati litije iz režimskih medija, neće se složiti ali ja uočavam njihov građanski karakter. To su razumni pozivi i Mitropolije i vjernika na solidarnost Srba i Crnogoraca, pa čak i pozivi pripadnicima drugih vjera. Mislim da se polako prepoznaje da  je u XXI vijeku rješavanje pitanja crkve –   zamka. Da se tokom cijele 2020. dijelimo samo da bi diktator, proizvodeći stalnu tenziju, dobio još jedne izbore.

Po meni režim je usvojio Zakon o vjerskim zajednicama sa namjerom da ga drži kao veliko bure baruta čiji dugački fitilj potpaljuje i gasi po potrebi. I da će to potrajati, da na tome dobije još jedne izbore. Računa diktator da vjerska pitanja najviše raspaljuju strasti i dijele ali građani već razbijaju tu matricu.

MONITOR: Šta je sa protestima koje je pokret Odupri se pokrenuo u proljeće prošle godine. Rekli ste da oni moraju biti nastavljeni. Da li je to realno očekivati u današnjem ambijentu?

PEROVIĆ: Naravno, moraju biti nastavljeni. Vlast je upregla sve instrumente da ih prikaže sumnjivim, uperenim protiv države, beznadnim… I taman kada su se ponadali da su uspjeli desile su se litije. Želeći suprotno, opet je probuđena nada u protest, otpor. Osjećaj nepravde i težnja za smjenom režima i za osvajanjem slobode je tek uzela maha. To više niko ne zaustavi.

MONITOR: Bliže se izbori. Vrijeme za pripreme da oni budu fer i demokratski ističe. Mislite li da je moguće napraviti te uslove ?

PEROVIĆ: Zadato  vrijeme je već isteklo, zbog nesloge u opoziciji. Umjesto da se drže potpisanog Sporazuma o budućnosti, kada bi i pritisak Brisela za fer i poštene izbore bio neuporedivo snažniji, vukli su se pojedinačni potezi koji su išli na ruku, već poljuljanom režimu. To ću da ilustrujem događajem sa pregovora, prije potpisivanja Sporazuma – neki lideri, pobornici ostajanja u Skupštinu, kada su potrošili ,,argument” da to od njih traži međunarodna zajednica, izrekli su gotovo identičnu rečenicu:  Sve druge tačke su nebitne kada imate tačku koja nas sve obavezuje da nećemo izlaziti ni na kakve izbore bez ispunjavanja uslova iz uvodnog dijela Sporazuma (ostavke, Vlada građanskog jedinstva, usaglašeno izborno zakonodavstvo…) Uz časnu riječ da se neće ulaziti u Skupštinu, osim kod sudbonosnih pitanja, ovo je zvučalo sasvim razumno i nije se imalo što zamjeriti. Mi smo ipak tražili tačku koja kompenzira, dodali smo tačku 5. – Potpisnici Sporazuma će se dogovarati o svim oblicima zajedničkod vaninstitucionalnog djelovanja.  Znamo kako su se dogovarali. O svemu ovome ću podrobnije ako se Sporazum brutalno prekrši (izlaskom na izbore u Tivtu, recimo). Ne zbog namjere da oslabim opoziciju, već naprotiv, zbog toga što bi izlazak na izbore koji organizuje ovaj režim bio davanje legitimiteta još jednom (svom) porazu i oživljavanje mtvaca.

Opozicioni birači se moraju osnaživati.  Izlazak na takve izbore bi bio veliki grijeh prema građanima. Svima, ne samo onima koji su taj zahtjev sa protesta uputili upravo opoziciji. Zato mislim da se još uvijek može izvršiti pritisak na režim, za demokratske i fer izbore. Ali i na opoziciju. Urodilo je plodom prošle godine, urodiće i sada. Sada smo kao građani baš načisto, samo preuzimanje svoje sudbine u svoje ruke, samo masovnim protestima može se razbiti matrica sistema. I naravno biće ih opet. Masovnijih i odlučnijih. I što teže bude izvojevana sloboda, biće slađa. Moramo se priključiti normalnim društvima i državama. Upravo masovni protesti pokazuju da to i zaslužujemo. Ovo će biti godina ulice i godina slobodnih izbora.

MONITOR: Kako to uraditi? Opozicija je slabija nego ikad, a Zakon o vjerskim zajednicama prekrio je sve druge priče, pa i tu o slobodnim i fer izborima.

PEROVIĆ: Rekoh, samo masovnim protestima. Opozicija jeste možda slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front. Protesti su pokazali i zavidan potencijal u svim slojevima društva: osim nezaposlenih, penzionera i ostalih žrtava sistema tu su još i intelektualci, studenti, grupe građana, NVO, pokreti za zaštitu prirode… Svako iz opozicije ko bude kočio zajednički, opštenarodni front, biće pročitan i samoisključen iz svake priče o budućoj slobodnoj Crnoj Gori. Iz obaveze prema građanima u onoj hladnoj podgoričkoj noći, koji su jedina nada za spas Crne Gore, ima nas koji ćemo istrajati u raskrinkavanju svih, pa makar to bila i opozicija.

MONITOR:  Kako vidite Crnu Goru u budućnosti? Kao evropsku uređenu državu ili…? 

PEROVIĆ: Vidim je kao svoj nepromjenjeni san, od pada jednopartijskog sistema, a danas je sasvim blizu ostvarenja. Vidim je kao državu vladavine prava, državu blagostanja u kojoj će biti mjesta za sve, jer imamo razvojni potencijal u materijalnim i ljudskim resursima. Državu u koju će se građani vraćati a ne bježati iz nje.  Državu koju ne treba braniti od bilo koga, jer će je kao takvu voljeti i braniti svi njeni građani.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo