Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Mi smo žrtve dogovorene tranzicije

Objavljeno prije

na

Vlada je od formiranja, naizgled, nestabilna. To što joj je podrška od prvog dana upitna služi da se vlasi ne dosjete da je ta čudna Vlada rezultat dogovorene tranzicije. Stalna nestabilnost treba da opravda svaki neuspjeh pred nezadovoljnim građanima. Ostrašćenost se proizvodi sa obje strane, kako bi se građani držali u grču

 

„Lokalni izbori u Nikšiću su produbili podjele, prije svega između Srba i Crnogoraca, dok se dominantne političke grupe još koriste retorikom devedestih. A najodgovorniji ne brinu o zdravlju građana već isključivo o svom političkom ineteresu“ kaže  Džemal Perović na početku razgovora.

MONITOR: Mogu li rezultati tih izbora donijeti neke promjene u preraspodjeli vlasti i njenom ponašanju?

PEROVIĆ: Vlada je od formiranja, naizgled, nestabilna. To što joj je podrška od prvog dana upitna treba da posluži da se vlasi ne dosjete da je ta, po svemu čudna, Vlada rezultat dogovorene tranzicije. Stalna nestabilnost treba da opravda svaki neuspjeh, pred nezadovoljnim građanima koji nakon decenijske pljačke i nepravdi imaju svoja očekivanja.

Svjedoci smo da se proizvodi ostrašćenost sa obje strane, kako bi se građani držali u grču. I to upravo onaj svjesniji dio, višedecinijska iskrena opozicija režimu, koji je i pokrenuo promjene. Ne treba zaboraviti da je politička elita, u posljednjoj deceniji naročito, zaposjela političku scenu sa ciljem da se stvari ne mijenjaju, da se kanališe nezadovoljstvo i oteže proces istinskih promjena. Partiokratija je postala garant pljačke, zaduživanja, devastacije životne sredine, zarobljenih institucija, socijalnog raslojavanja.

MONITOR: Vratimo se toj  dogovorenoj tranziciji?

PEROVIĆ: Ovdašnja politička klasa  uz snažan upliv izvana,  pravi rokade i prekompozicije, nanovo harmonizuje odnose – uz drugačiju podjelu karata. Biće tu poneko kolateralna šteta, vidjećemo neku žrtvu figure ali toga je bilo i ranije ( Marović, neki gradonačelnici…).

Ovdje, naravno, ima puno nepoznanica u vezi razmjere dogovorene tranzicije. Informacije će stizati malo, pomalo. Za sada, bode oči činjenica da su svi lopovi u sedlu. Bilo je samo nekih teatralnih hapšenja, u stvari, samo privođenja. Da se ovdje desila prava tranzicija vlasti, mnogi bi već bili van zemlje, kod svojih pokradenih para. Umjesto toga, ovdje se bivši ministar – osvjedočeni lopov – kočoperi i sprema tužbe.

Neće lokalni izbori niti bilo koja prijetnja iz redova većine dovesti do krize Vlade. Svi čudni postupci ove Vlade imaju jedno objašnjenje: dobro su privezali konja.

MONITOR: Kakve poruke su glasači u Nikšiću uputili opozicionim partijama u Skupštini CG?

PEROVIĆ: Opozicija predvođena DPS-om je u Nikšiću ostvarila najbolji mogući rezultat poslije gubitka izbora na državnom nivou i svih dokaza za pljačke koji su u međuvremenu isplivali. Zašto je to tako trebala bi da se zapita nova vlast, parlamentarna većina, a najviše njihovi glasači. Debakl bivše vlasti u Nikšiću je trebao biti potvrda da je došlo do istinske smjene diktatorskog režima. Ali nije.

MONITOR: Šest mjeseci od formiranja nove parlamentarne većine i tri mjeseca nakon formiranja Vlade – kako ocjenjujete njihov rad?

PEROVIĆ: Učinjen je veliki korak, građani su u neregularnim uslovima glasali za promjene. Smjenjivost vlasti na izborima je prvi korak ka demokratiji, ka izlasku iz privatne države zarobljene od par familija. Pa čak i prvi koraci pobjednika su zvučali optimistično: Sporazum, retorika pomirenja, obećana borba protiv korupcije…

Sve što je  uslijedilo može se objasniti samo dogovorom da Kurta ne dira puno Murtu, već da prave rokade. Kako, inače, objasniti veliki korak nazad po pitanju manjina. Vlast se ne trudi da takvo postupanje makar opravda nečim. Bojim se da je taj teren svjesno prepušten DPS-u i oni to koriste kao slamku spasa, iako svi znamo po kojim kriterijumima je bivši režim vrednovao manjine (poslušnost, sluganstvo i mrvice).

Vlada je dozvolila naglašen uticaj Crkve na njen izbor i rad, što u startu i nije moralo značiti ništa loše… Malo oduška obespravljenima koji su osjetili ukus pobjede. Ali drugo je povući Crnu Goru unazad sa proklamovanog evropskog puta, koji je i nova vlast prihvatila i obećala ubrzanje. To me učvršćuje u uvjerenju da je stvar dogovorena, da DPS ne bude kažnjen kao kriminalno mafijaška organizacija.

Crna Gora se nalazi pred opasnošću da se DPS vrati! Imali bi tada stanje gore nego u Srbiji. Oživljeni DPS bi tek bio nemilosrdan. Uzdam se samo u svijest građana. Onih koji znaju za opasnost, znaju da prepoznaju fašizam sa jedne i druge strane, i da prepoznaju ovu igru političke vrhuške. Da ne bude zabune, uzdam se i u pojedine nosioce nove vlasti i međunarodnu zajednicu koja je odgovorna za odvijanje ovog procesa tranzicije, koliko god ih interesovala samo stabilnost. Moraju znati da su građani  pokazali visoku svijest o građanskim pravima, o životnoj sredini, kao i želju za pomirenjem kao preduslovom za napredak. Nova je vlast upravo njih izolovala i drži ih podalje.

MONITOR: Ne zvuči kao da je nova većina opravdala podršku koju ste im pružili uoči prošlogodišnjih parlamentarnih izbora?

PEROVIĆ: I pored skromnih očekivanja, jer znam za razmjere tridesetogodišnje pustoši, nijesu opravdali ni očekivanja ni podršku. I to ne samo moju, bojim se i velike većine učesnika protesta Odupri se. Iako ne pravim razliku između nezadovoljnih građana na protestima ili litijama, vidim da sve više raste nezadovoljstvo jednih i drugih.

Nova Vlada treba podršku, ali ona neće biti bolja ako se nastavi nekritičko navijanje. Građani čekaju rezultate. Čekaju poteze koji će se pozitivno odraziti na kvalitet života. A gorivo je za dva i po mjeseca poskupilo četiri puta.

MONITOR: Da li je prelazak u opoziciju donio novi kvalitet partijama bivše većine?

PEROVIĆ: Ne. Mučno je slušati njihove kritike na račun nove vlasti. Sramno. Morali bi ućutati izvjesno vrijeme ili kritikovati, po mogućnosti, samo one poteze koji ne liče njihovim.

Moralni legitimitet da kritikuju sada imaju samo osvjedočeni borci protiv bivšeg režima. Mnogi od njih se nalaze u teškoj situaciji: kako smislenom kritikom ukazivati na greške novih vlasti, a ne pomoći starom režimu. Očekujem uskoro mnogo žešće napade na vlast. Ja nastojim da se ne bavim kritikom personalnih rješenja, nepotizmom, imitiranjem DPS-a u mnogo čemu. Taj je virus prenio DPS svim partijama, kao gubu.

Ali, očekujem ubrzo i korupcionaške afere, brzo će naučiti i da kradu, ipak ulaze u DPS gnijezda. Zato očekujem od Vlade i Skupštine da učine bar jednu važnu stvar, da vrate (predlože, usvoje) prvobitnu verziju Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Da možemo da ih kontrolišemo.

MONITOR: Većinu lidera tri vladajuće koalicije upoznali ste tokom pregovora i razgovora koji ste sa njima vodili u ime pokreta Odupri se. Da li su sada, iz pozicije vlasti, potvrdili ono što ste tada zaključili o njima?

PEROVIĆ: Bojim se da jesu, potvrdili i premašili. Još nijesam rekao sve o utiscima i dijalozima tih dana, da ne nanesem štetu, ne njima, nego alternativi pogubnom DPS režimu. Za vrijeme protesta sam se uvjerio u potencijale, (ne)iskrenost i volju za promjenama kod većine lidera. Sada jasnije vidim da su već tada znali za ovaj scenario. Stalno me kopkalo zašto se spremaju da izađu na izbore bez zakonske infrastrukture i elementarnih uslova. Bojim  se da će nam svi naredni izbori ličiti na nikšićke, ali će o neregularnostima govoriti samo poraženi.

MONITOR: Da li je nova vlast uspjela da definiše svoje prioritete i koliko su oni saglasni sa prioritetima društva?

PEROVIĆ: Nije.  To je moja najveća zamjerka. Nakon prvobitnih smjernica, proklamovanih prioriteta, obećanja oko lustracije, uspostavljanja nezavisnih institucija, zakona o porijeklu imovine, još ne pokazuju da je zauzet taj pravac. To su teme koje bi mogle okupiti osiromašene i obespravljene građane, osnažiti podršku Vladi.

Do sada su bar mogli uskladiti retoriku i ne izlijetati  sa kontradiktornim izjavama. Otuda utisak da ovu Vladu pola građana ne doživljava kao svoju.

MONITOR: Ima li u Crnoj Gori politike bez identitetskih pitanja?

PEROVIĆ: Vjera i nacija kao centralne teme, to je nazadno i loše za društvo.  To plaćamo civilizacijskim zaostajanjem, evo 30 godina. Tu vidim i suodgovornost građana, jer ne bi ni loši političari sijali to sjeme da teren nije plodonosan. Nacionalizam i vjerska isključivost su ipak klizav teren, koji ne daje rezultate na dugi rok. Uzme se neki mandat, uzme se neđe i vlast, napravi se šteta, pokrade se ponešto. I ostaje bruka. Tako su završili svi nacionalisti. Kao bogati i zli. Želim da to uvide u Vladi. Naročito istinski vjernici i patriote. Oni mogu puno učiniti samo nepotezanjem takvih tema u javnom diskursu.

MONITOR: Sve češći incidenti govore kako jača pritisak na manjine. Kako na to gledate vi iz Ulcinja?

PEROVIĆ: Ulcinj je širokogrud, iako ne sasvim imun na ovaj novi talas. Duga tradicija suživota i više od sto godina turističke tradicije je donijela i ukorijenila civilizacijske vrijednosti. Ali imam od početka razumijevanje za zebnju manjina, suviše se toga lošeg desilo u ovih 30 godina.

Uvjeravao sam koliko sam god mogao, da se 90-e ne mogu ponoviti, ali retorika radikalnih struja u dijelu nove vlasti je otrovna. Proizvodi veliku štetu, distancu.  U tome nema sreće ni za većinu ni za manjine.

 

Propuštena šansa

MONITOR: Da li partije manjinskih naroda griješe pristajući na svrstavanje u „tradicionalne partnere“ DPS-a?

PEROVIĆ: Zbog naslijeđene ranjivosti manjina, manjinske partije treba uvijek da participiraju u vlasti. To je već ukorijenjeno na postratnom Balkanu.

Ovdje je napravljen izuzetak, koliko zbog njihovih veza sa DPS-om, toliko zbog ne baš iskrene ponude nove vlasti. Da je ta ponuda bila iskrena, pokazalo bi se nakon odbijanja partija manjina, bar neka mjesta u novoj vlasti bi dobili pripadnici manjina koji nijesu u nacionalnim strankama.

Vlada je praktično jednonacionalna, tačnije jednovjerska. Kome to ide u prilog, valjda ćemo saznati. Za sada se samo zna da to jača DPS.

MONITOR: Koliko Vam, ipak, izgleda moguća jača saradnja manjinskih partija sa sadašnjom većinom?

PEROVIĆ: Poslije propuštene šanse kod formiranja Vlade, sada su šanse minimalne. Mislim da su dobili neke garancije od DPS-a, da će vrhuškama biti isto i ako ostanu kod Kurte. Što se tiče građana čije glasove uzimaju, ostaće sve po starom, samo što će sada imati na koga da upiru prstom.

 

Ne treba nam VDT trenutne većine

MONITOR: Tužilaštvo ostaje jedna od „crnih tačaka“ našeg društva. Kako razriješiti taj problem? 

PEROVIĆ: Tužilaštvo i sudstvo su zarobljene institucije, rak rana ovog društva.

Mora se raditi na što bržem rješavanju tog problema, ali ne oruk sistemom, već u skladu sa preporukama EU. Zakonska infrastruktura je neupitna i to što je bivši režim zloupotrebio ne smije biti putokaz novoj vlasti. Treba  pregovarati, tražiti kompromisno rješenje i čitav proces voditi transparentno.

Vladavina prava je uslov broj jedan na evropskom putu. Na tome poslu je opravdan dogovor sa DPS-om. Sa nadom da će budući VDT, izabran kvalifikovanom većinom, biti istinski profesionalac, privržen zakonu i Ustavu. Ne treba nam VDT trenutne većine.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo