Prvo poluvrijeme hajke na udžbenik istorije za četvrti razred gimnazije završeno je tako što će istoriju u drugom polugodištu đaci učiti iz dva udžbenika. Ne zna se ko će i kako birati koja će se lekcija učiti iz nove, a koja iz stare knjige, ali ne treba sumnjati da će postupak biti pažljiv. Izvjesno niko, odgovarajući na času, neće morati da izgovori kako su Momir Bulatović i Milo Đukanović poveli zemlju u rat. Savjet za opšte obrazovanje zaključio je da treba formirati novu recenzentsku komisiju koja će analizirati Istoriju za četvrti razred gimnazije koju su napisali prof. dr Šerbo Rastoder, mr Dragutin Papović i Sait Šabotić. Nakon analize znaće se konačna sudbina udžbenika. ,,Moguće su sve opcije – da se udžbenik povuče, dopuni ili ostane onakav kakav je sada”, kazao je predsjednik Savjeta Radovan Damjanović. Zaključak Savjeta proizišao je iz preporuka Komisije za srednje obrazovanje, koja je uvažila prijedlog Zavoda za udžbenike. Isti Savjet i isti Zavod, prošlog ljeta udžbenik nijesu smatrali spornim – njegova upotreba odobrena je u julu prošle godine.
Udžbenik istorije izazvao je, odjekivalo je ovih dana, ,,reakcije stručne i laičke javnosti”; predstavnici nekih partija i Matice Bošnjaka Sandžaka tražili su njegovu izmjenu ili povlačenje. Tačno je, samo nedostaje glavno – mogli su svi protojereji zajedno sa Maticom Bošnjaka Sandžaka da dube na glavi, ni Zavod ni Savjet prstom ne bi mrdnuli. Revnost je posljedica načina na koji se u udžbeniku govori o zaslugama naše vlasti za pohod na Dubrovnik, o etničkim čišćenjima, sankcijama i ostalim blagodetima koje nam je donijela. Posebno je za pravednike bolno poglavlje Raspad Jugoslavije, u kojem mr Dragutin Papović piše o događajima od početka devedesetih do ovih dana. Problematizovani su i djelovi udžbenika o Drugom svjetskom ratu, ali ta stvar je više ukrasne prirode.
,, Slažem se s mojim kritičarima samo u tome da se ni meni ne sviđa istina iz Drugog svjetskog rata i iz prve polovine devedesetih godina XX vijeka. I ja bih volio da u Crnoj Gori nije bilo zločina, da su svi bili na strani antifašizma, da nijesmo učestvovali u ratnom pohodu na Dubrovnik, da nijesmo bili pod sankcijama UN, da svi ljudi koji su za to odgovorni to nijesu uradili i da se nijesu desile sve te ružne stvari. No, činjenica je i istorijska istina da su se te ružne stvari desile i to treba reći”, objasnio je mr Papović.
Ocjenjujući da rješenje o uvođenju paralelnih udžbenika ,,nije ništa strašno” predsjednica Komisije za srednje obrazovanje Božena Jelušić objasnila je da je korišćenje dva udžbenika dokaz „demokratskog iskoraka koji čini Crna Gora, pokušavajući da svestrano valorizuje svoju noviju istoriju i da se sa njom suoči”.
,,Ovo je još jedan očigledan dokaz servilnosti državnih institucija prema onima koji su i početkom devedesetih kao i danas vodili Crnu Goru u sunovrat. Podsjetiću, u slučaju Mugoša imali smo savršenu koordinaciju policijsko-bolničko-tužilačkog aparata, a ovom prilikom, u sličnom poduhvatu šikaniranja onih koji savjesno obavljaju svoju profesiju, im se pridružio i obrazovni aparat”, ocjenjuje u izjavi za Monitor profesor političke psihologije Filip Kovačević.
Iz Savjeta za opšte obrazovanje najavljeno je da Zavod za školstvo treba da razgovara sa nastavnicima istorije i uputi ih kako da koriste oba udžbenika. Stari udžbenik će učenicima biti podijeljen besplatno. Budući da se u njemu ne pominje odgovornost vlasti za događaje devedesetih, čudo je da uz knjigu ne ide i čokolada.
,,Žao mi je što Savjet nije zabranio udžbenik, jer bi to možda bila mjera adekvatna pokušaju da se u udžbeniku istorije kaže istina”, ocjenjuje u izjavi za Monitor prof. dr Šerbo Rastoder. On smatra da je riječ o političkoj odluci tijela koje bi trebalo da bude stručno. ,,Savjet se pokazao kao neka vrsta agit-propa u najbolje vrijeme te institucije”.
Mr Dragutin Papović za Monitor kaže: ,,Ovo je politička odluka i ništa više. Prevladao je politički interes, političari određuju šta je, a šta nije podobno da se pojavi u udžbeniku”. On objašnjava da je Savjet na ovakvu odluku imao pravo, ali da ona pokazuje da nije usvojeno pravilo da se o prošlosti govori na osnovu naučnih podataka. ,,Kao autor poglavlja Raspad SFRJ, iznio sam činjenice koje su apsolutno utemeljene, ne vodeći računa kome te činjenice mogu da zasmetaju”.
Na sve primjedbe na udžbenik Papović je, na dvanaest strana, odgovorio Zavodu i Savjetu. Predsjedniku Savjeta, Radovanu Damjanoviću zasmetala je, na primjer formulacija „crnogorske vojne snage”, koja je upotrijebljena za pripadnike vojske koji se sumnjiče da su izvršili zločin u Bukovici. ,,Damjanović smatra da Crna Gora tada nije imala svoju vojsku, što nije tačno, jer je tadašnja vojska SRJ bila i crnogorska vojska. Tom vojskom su komandovali i crnogorski državni predstavnici, koji su s predstavnicima Srbije bili u političkim tijelima koja su upravljala vojskom. Formulacija o pripadnicima crnogorske vojske iz udžbenika je opravdana i zbog toga jer su osobe iz vojske koje državno tužilaštvo sumnjiči da su počinile zločin u Bukovici građani Crne Gore. Zbog toga ja činjenično opravdano reći da je to i crnogorska vojska” objasnio je Papović u odgovorima. Njegov trud bio je uzaludan prosto zato što ne postoje ni teoretske šanse da ove činjenice Damjanović i ostali nijesu znali. Samo im se ne sviđaju.
,,Nakon odluke Savjeta uviđam da moji naučni odgovori na kritike nijesu bili relevantni za Zavod i Savjet. Ignorisali su ih, što potvrđuje da je njihova odluka politička”, kaže Papović.
Po Papovićevom mišljenju, odluka Savjeta o paralelnom korištenju dva udžbenika učenike dovodi u konfuznu situaciju.
,,Učenicima je istorija inače ‘dosadna’. Ako teško izlaze na kraj sa jednim, kako će tek sa dva udžbenika”, kaže za Monitor Sait Šabotić, jedan od autora udžbenika. Uz napomenu da već ima dosta iskustva na polju pisanja udžbenika istorije jer je ovo četvrti udžbenik čiji je koautor, Šabotić ocjenjuje da udžbenik istorije za IV razred gimnazije sa didaktičko metodičkog i pedagoškog stanovišta, a i sa stanovišta zahtjeva relevantnih evropskih institucija koje se bave školskim udžbenicima, zadovoljava sve zahtjeve reformisane škole, aktivnog učenja i kritičkog promišljanja istorijskih procesa i događaja. ,,To što se oko ovog udžbenika podigla nepotrebna buka samo je posljedica naših nedovršenih tranzicionih i demokratskih promjena i želje pojedinih političkih elita da sve ima svoj poželjan kraj.”
Šabotić tvrdi da se kvalitet ,,sporne” Istorije lako može provjeriti ako se uporedi sa udžbenicima koji su bili u upotrebi prije samo deceniju.
Godinama su naša djeca učila o nasilnoj secesiji Slovenije, Hrvatske i Bosne od Jugoslavije, školske knjige su im tumačile kako su ,,Njemačka i Austrija po treći put u ovom vijeku ponovile svoj ‘Drang nach Osten’!”. Izučavala se uloga Vatikana koji ,,preko katoličke crkve i njenih fanatizovanih vjernika vodi borbu protiv pravoslavlja i Srba pravoslavaca”. Nadležni nijesu imali primjedbi. Bila je idila.
,,Jasno je kao dan, za vladajuću DPS-SDP koaliciju kao i za njihove poslušnike u ‘državnim’ savjetima , koji u suštini i ne postoje jer ih je vlast privatizovala, Milo Đukanović i Svetozar Marović su ‘humanisti’ svjetskog glasa, a istorija kao nauka samo zato i postoji da bi ovjekovječila svetost i uzvišenost njihovih postupaka za buduće generacije”, kaže profesor Kovačević. Po njegovoj ocjeni, pritisak koji se vrši na profesore Univerziteta Crne Gore je svojevrsna ,,inkvizicija” uma u Crnoj Gori ,,jer se zločini nedavne prošlosti na perfidan način, kroz institucionalizovanu diskriminaciju, skrivaju od mladih naraštaja”.
Ako ćemo pravo, u ovoj i ovakvoj Crnoj Gori, odluka Savjeta sasvim je prirodna. Kao što je prirodno što ovdje nije bilo, niti će u dogledno vrijeme biti lustracije. Kao što je prirodan teror nad svima koji odbijaju da zaborave. U zemlji nekažnjenih i nekažnjivih zločina čudo je da je udžbenik istorije koji ne blagosilja vlast štampan. Valjaće, jednom, kad oni odu.
Klopka za recenzenta
U odgovorima na primjedbe na udžbenik istorije Dragutin Papović je detaljno odgovorio na prigovore istoričara Radoja Pajovića, u nastavcima objavljivane u Pobjedi. Pored ostalog piše: ,,Pajović kaže da je podatak u udžbeniku na str. 168 o 300 ubijenih zarobljenih četnika u Grahovu od strane partizana „rezultat četničke propagande i daleko je od istine”. No, u knjizi Đura Vujovića Crna Gora u NOR-u, koju je, recenzirao Radoje Pajović, na str. 351 stoji: „Napadima na Grahovo, koje su vršili Deseta crnogorska i jedan bataljon Šeste brigade, grahovski garnizon nije mogao odoljeti pa je Grahovo 21. oktobra 1944. oslobođeno. Noć uoči oslobođenja oko 100 Nijemaca je uspjelo da se izvuče iz garnizona i preko Bijele Gore povuče u Boku. Iz Grahova je uspio da se izvuče i jedan broj četnika, ali ih je oko 300 zarobljeno i svi su do jednoga, u nekoliko grupa i na nekoliko mjesta postrijeljani u okolini Grahova”. Ukoliko Pajović smatra da su njegova recenzija i knjiga Đura Vujovića rezultat četničke propagande i daleko od istine, onda ja priznajem da sam podlegao njihovoj četničkoj propagandi i iznosio neistine”. ,,Pajović navodi i da je podatak u udžbeniku prema kojem je četnički sud pri zatvoru u Kolašinu osudio oko 350 lica na smrt strijeljanjem pretjeran. Ako je Pajović u pravu, onda sam ja pretjerao zahvaljujući samom Pajoviću, jer sam ovaj podatak pronašao u njegovoj knjizi Kontrarevolucija u Crnoj Gori i to na str. 287 gdje Pajović kaže: „Samo onaj sud u Kolašinu poslao je u smrt oko 350 ljudi”.
Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor
Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.
Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.
Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.
Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima predviđeno je oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.
Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.
U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.
Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale ili duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.
Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart, pa je logično da su sve smjernice i urbanistički parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.
Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.
Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.
„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.
Krajnji ishod višemjesečnih međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.
Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.
Slučaj je udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana. Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.
Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.
Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.
Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“ DOO iz Podgorice.
Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.
Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.
Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited, promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.
Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima
Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.
Da će tako ostati potvrđuje i Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.
Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.
Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.
Vlada je konačno usvojila Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.
Ivan ČAĐENOVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net
Svaki saziv Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra Pavla Radulovića
Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.
U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.
Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.
Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.
Branka PLAMENAC Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice