Povežite se sa nama

FOKUS

Dvor je go

Objavljeno prije

na

Nove tehnologije opasno su ogolile prirodu poretka. I ranile svemoć, ničim ograničenu. Hiljade medijskih izvještaja o zloupotrebama vlasti nijesu prenijeli sliku o suštini dvora kao dva snimka – onaj audio sa sjednica DPS-a i ovaj kombinovani iz kabineta bivšeg potpredsjednika Vlade i aktuelnog predsjednika Senata Državne revizorske institucije Miroslava Ivaniševića. Prvi je objavio dnevnik Dan, ali je internet prezenatcija koju su čule desetine hiljada ljudi vjerno prenijela metode kojima DPS vlada i dobija izbore sistemskom diskriminacijom – kupujući birače i uhodeći službenike raznim poštolozima.

Bura se nije ni stišala, a avanture nevaljalog Miroslava Ivaniševića iz njegovog kabineta, postavljene na You Tubu, dodatno su razgolitile režim. Snimak bi možda zavrijedio pažnju samo posjetilaca pornografskih sajtova da se ne radi o ugledniku režima i jednom novom svjedočanstvu. To nije samo uvid u Ivaniševićevu intimu, koja je naravno njegova lična stvar, već svjedočenje o gorkoj crnogorskoj stvarnosti, o licu režima iza zatvorenih vrata, gdje se govori jezikom moći i novca.

I jedan i drugi snimak, iako na prvi pogled sasvim različiti, svjedoče o zloupotrebi državnih resursa da bi se zadovoljili različiti porivi. U prvom slučaju vlast, u drugom tjelesni užitak. O tome da vlast sve može kupiti – glasača za brašno i radno mjesto, ljubavnicu, grand čiroki… Od naših para, koje su prisvojili i koje prosipaju.

Prema svjedočenju akterke seksiliksa, prijateljice Miroslava Ivaniševića, tridesettrogodišnje Vesne Đukić-Ivanović, snimak nije ona postavila na You Tubu, niti time ucjenjuje ministra, sa kojim navodno ima dijete.

Ivanišević je u prvoj reakciji, pošto je snimak dospio u žižu javnosti, izjavio da je žrtva ucjene žene sa kojom je u sporu oko dokazivanja očinstva. Đukić-Ivanović, međutim, tvrdi da je imala duge i komplikovane odnose sa Ivaniševićem, da je on već priznao očinstvo u jednom dokumentu, navodno ovjerenom u sudu, te da joj bivši ministra finansija plaća alimentaciju od 3.000 eura, što je i formalizovano ugovorom ovjerenim u sudu.

I tu nije kraj ovoj priči. Đukić-Ivanović tvrdi i da posjeduje dokaze o zloupotrebama položaja ovog istaknutog funkcionera, koji je obavljao najvažnije funkcije u zemlji.

Ona ističe da je Ivanišević vlasnik nekoliko firmi u Crnoj Gori, koje se formalno vode na imena drugih ljudi, da posjeduje ogromnu imovinu, tajne račune u Švajcarskoj. Za više crnogorskih funkcionera spekulisalo se slično, ali do sada nije bilo svjedočenja iz njihovog intimnog kruga. U intervju za Dan, Đukić-Ivanović tvrdi da je Ivanišević, kako bi njoj kupio luksuzni džip od 70.000 eura, podigao kredit na njeno ime, falsifikujući njen potpis u NLB Leasing banke. Ratu od 1.062 eura vraćao je, tvrdi Đukić- Ivanović, on kao žirant, donedavno. Milan Marković, direktor lizinga, prema navodima Đukić-Ivanović, dao je lizing za koji je garancija bila „Miškova riječ da će se kredit vraćati”.

„Tekst koji je objavljen u Danu, a tiče se NLB Leasinga i mene lično obiluje brojnim neistinama. Jedna od njih je da g-đa Vesna Đukić Ivanović nije potpisala ugovor i da je njen potpis falsifikovan. Naravno da je ona potpisala svu dokumentaciju i da njen potpis niko nije falsifikovao”, rekao je Monitoru Milan Marković, direktor NLB Leasinga. Marković je Monitoru dostavio demanti upućen Danu u kom se navodi da je NLB Leasing ispoštovao svu zakonsku proceduru oko izdavanja tog kredita.

Prema papirima, čije faksimile prenosi Dan, Ivanišević je samo za alimentaciju i kredit plaćao mjesečno preko 4.000 eura. Njegova je plata nešto preko 1.700 eura. Ako su tačni navodi Đukić- Ivanović, kako je sve to plaćao? Pokušali smo od Ivaniševića da dobijemo odgovor na ova pitanja, ali je bio nedostupan. Đukić- Ivanović je svojim izjavama bacila sumnju da se pomagao računima u Švajcarskoj i prihodima svojih firmi koje su navodno pod tuđim imenom. Mnogo je detalja koje bi trebalo da ispita tužilaštvo. Ako ga ova zemlja ima.

Ivanišević je poznat kao jedan od aktera duvanske afere. Na italijanskoj optužnici bio je skupa sa Milom Đukanovićem, Veselinom Barovićem, Branislavom Mićunovićem, Dušankom Pešić, Brankom Vujoševićem, Stankom Subotićem, Andrijom Draškovićem i nekim italijanskim državljanima. Oslobođen je optužbi pred sudom u Bariju u maju 2010. Na teret mu se stavljalo falsifikovanje dokumenta, a njegov advokat je tvrdio da za to „ne može odgovarati u Italiji”. Da li su iz tog doba tajni računi i veliko bogatstvo? Kako god, nije svoje novce trošio za odbranu u Bariju. Iz crnogorskog budžeta isplaćeno je više stotina hiljada eura advokatima koji su branili bivšeg ministra finansija u Italiji.

Ivanišević je nedavno osporavao bilo kakvu vezu sa duvanskim poslovima. Obustavljanje procesa protiv Stanka Subotića Caneta u Bariju poslužilo je državnoj propagandi da proglasi čitavu priču o švercu cigareta konstrukcijom medija i pojedinaca koje vlast ne kontroliše. Ivanišević je dao doprinos toj propagandi – tražio je da za aferu odgovaraju ,,njeni kreatori” tvrdeći da su nanijeli veliku bol njemu i njegovoj porodici. Ko će sada odgovarati za bol njegove porodice?

,,Podnosim neopozivu ostavku na funkciju predsjednika Senata Državne revizorske institucije cijeneći svoje ponašanje koje je zaokupilo medijsku i ostalu javnost nedostojnim državne funkcije. Izvinjavam se svojoj porodici, građanima Crne Gore i državnim institucijama, smatrajući da u ovom aktuelnom trenutku naše stvarnosti ne želim da obavljanjem značajne državne funkcije predstavljam bilo kakvo opterećenje bilo kojim strukturama i procesima u Crnoj Gori”, naveo je Ivanišević u ostavci koju je podnio odmah pošto su crnogorski mediji prenijeli sadržaje sa You Tuba.

Bivši predsjednik Senata ponovio je i u ostavci da je žrtva ucjena i kriminalnih aktivnosti i da se nada da će to biti u prilici da dokaže u okviru institucija sistema. Njegova bivša vanbračna partnerka, sa druge strane, podnijela je više krivičnih prijava zbog ugrožavanja bezbjednosti, jer joj je navodno prijećeno, i to od ljudi iz Ivaniševićevog okruženja.

Nije Ivanišević jedini akter duvanske afere, koji je bio predmet medijske pažnje zbog seksualnog skandala. Prije više od deset godina u centru skandala se našao premijer Milo Đukanović i dio visokih zvaničnika iz policije i pravosuđa. Oni su dovođeni u vezu sa aferom S.Č – moldavskom državljankom, žrtvom trgovine ljudima. Ona je, navodno, u svetostefanskoj vili Stanka Subotića Caneta doživljavala psihička i fizička zlostavljanja u, kako je tvrdila, masovnim orgijama moćnih, na kojima je, kako je tvrdila, bio i premijer. Pored Svetog Stefana, ona je, kako je svjedočila, podvođena i po mnogim drugim mjestima, od Ulcinja preko Rožaja do Nikšića… Slučaj je dospio na sud, ali je prekinut bez presuda. S.Č. je napustila zemlju, nikada nije razmršeno šta se zaista dešavalo. Ostala je brojna sudska dokumentacija i zastrašujuća svjedočenja.

Iako je afera S.Č bila u fokusu i međunarodne javnosti, posebno OEBS-a i nekih internacionalnih nevladinih organizacija, režim je 2002. bio dovoljno jak da iz svega izađe bez ožiljaka.

Šta će biti epilog dva posljednja skandala, dvije afere Snimak. Ivanišević je dao ostavku, da bi spriječio štetu režimu, u kako, sam kaže, osjetljivom momentu. Sada je, međutim, pitanje da li će ta ostavka zaustaviti ozbiljnu raspravu o prirodi režima – u kome jedan njen službenik, dok hiljade ljudi gladuje, može da odvaja desetine hiljada eura godišnje za servisiranje jedne od svojih intimnih prijateljica.

Glavno je pitanje da li će nakon svega zaista odgovarati kreatori ovog pogubnog sistema, u kome se izdigla cijela jedna klasa kojoj može biti gotovo sve.

Postoji za ovaj sistem jedan problem. You Tube, društvene mreže i nekoliko medija koje vođa ne kontroliše. I insajderi, oni partijski ili intimni, svejedno… Đukanović će možda probati da proizvede kontra afere. Poput onog Pobjedinog snimka sa sjednica opozicije, ili Bebine 71 stranice. Ne bi bilo iznenađenje da sada službe na You Tubu postavljaju uratke o oponentima. Oni su prema informacijama Monitora mnogo prije ovih skandala koristili privatne snimke za ucjene, čak su i nekim ambasadorima prijetili. Ali to je bila samo zloupotreba, kršenje prava na privatnost, a ne svjedočenje o korišćenju naših resursa za lična zadovoljstva… Na kraju, moguće i da ovaj snimak odgovara pojedincima u vlasti jer DRI važi za instituciju koja profesionalno obavlja svoj posao i čiji su izvještaji pogodili pojedine moćnike.

Previše je ozbiljne evidencije iscurilo u posljednjih nekoliko sedmica da bi režim ostao neoštećen. Pitanje je da li će alternativa ovom poretku prljavih strasti znati da odgovori. Opozicija nekako ne smije dozvoliti da afera Snimak otplovi u plićak i zaglavi se u pričama o verbalnim izletima marginalaca. Taj scenario vlast je već razradila i nudi ga parlamentu. Opozicija ne smije u tome učestvovati i davati pokriće režimu. Ona mora, u parlamentu i van njega, nametnuti ozbiljnu priču o odgovornosti i držati je u fokusu javnosti. Bio bi red da se u događaje koji ovih dana potresaju Crnu Goru, napokon, svom snagom uključi civilni sektor.

Sve što ovdje izlazi na površinu, liči na dane prije kraha Rima, kada su obijesni vladari grcali u bahanalijama dok je sistem pucao. Iskustvo opominje: taj proces, ako izostane akcija i ako se prepusti toku truljenja, može trajati jako, jako dugo.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo