Povežite se sa nama

OKO NAS

DVIJE I PO DECENIJE OD MITINGA SOLIDARNOSTI U TITOGRADU: Početak sunovrata Crne Gore

Objavljeno prije

na

Dvadesetog avgusta navršile su se dvije i po decenije od mitinga solidarnosti u Titogradu, koji je bio uvod u takozvanu antibirokratsku revoluciju nakon koje je na ulici smijenjeno dotadašnje crnogorsko rukovodstvo, a vlast preuzeli ,,mladi, pametni i lijepi” Momir Bulatović, Milo Đukanović, Svetozar Marović…. Miting solidarnosti bio je i početak realizovanja velikosrpskog projekta koji je doveo do krvavog raspada Jugoslavije.

Održavanje protestnog skupa kosovskih Srba i Crnogoraca u Titogradu prvi put je, telefonski, zatražio od Opštinske konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Titograda Miroslav Šolević 15. avgusta 1988. radi, kako je rekao, ,,posjete grupe Srba i Crnogoraca sa Kosova u Titogradu”. Kosovski Srbi i Crnogorci tvrdili su da su ugroženi od Albanaca i tražili su ukidanje autonomije Kosova.

Dva dana kasnije, 17. avgusta, na zatvorenoj sjednici crnogorski čelnici su zaključili da miting može imati ozbiljne političke implikacije na političko-bezbjednosnu situaciju u Titogradu i Crnoj Gori. Predsjednik Predsjedništva CK SK Crne Gore dr Miljan

Radović obavijestio ih je da je pokušao da stupi u kontakt sa glavnim

organizatorom protesta – Slobodanom Miloševićem kako bi ga ubijedio da spriječi okupljanje u Podgorici. Radović nije uspio da razgovara sa Miloševićem.

I tako je 20. avgusta u Crnoj Gori održan prvi promiloševićevski miting. Taj datum nije izabran slučajno – bio je to rođendan Slobodana Miloševića, kojeg su njegove pristalice zvale srpski vožd.

Miting je zvanično najavljen kao socijalni protest zbog navodno teškog ekonomskog stanja u zemlji. Bilo je to vrijeme bujanja nacionalizama i manipulisanja svim i svačim u tadašnjoj Jugoslaviji, pa su populistička okupljanja imala plodno tlo i u Srbiji i Crnoj Gori, sve očiglednije prerastajući u revolt prema tadašnjem crnogorskom rukovodstvu.

U ljeto te godine, prije mitinga podrške kosovskim Srbima i Crnogorcima, više puta je provjeravana odanost crnogorskog rukovodstva srpskom. Prvo je po scenariju iz Beograda pokušano organizovanje političkih zborova radnika u Crnoj Gori radi podrške srpskom rukovodstvu i njegovoj politici prema Kosovu. Pošto se u tome nije uspjelo, stigao je zahtjev da se takvi zborovi organizuju u djelovima preduzeća čija su matična sjedišta u Srbiji.

Predsjedništvo CK SK Crne Gore zatražilo je od opštinskih komiteta SK da te političke aktivnosti, dirigovane iz Beograda, ne dozvole u svojim opštinama.

I Centralni komitet SKJ je na sjednici 29. jula 1988. godine usvojio odluku o zabrani mitinga, ali su, uprkos tome, Miloševićeve pristalice odlučile da organizuju miting u Titogradu.

Služba državne bezbjednosti Crne Gore je u akciji Korab razotkrila da se radi o organizovanom puču kojim je dirigovao Miroslav Šolević. Na titogradskom mitingu Šolević se nalazio iza bine i davao znak mitingašima kad treba da pjevaju nacionalističke pjesme i uzvikuju parole Hoćemo oružje, Dajte nam oružje…

Srbi i Crnogorci sa Kosova počeli su da pristižu u Titograd tog vrelog 20. avgusta u rano jutro – autobusima, automobilima i vozom. Procijenjeno je da ih je bilo oko 2.000. Istovremeno, pristizali su i građani iz drugih krajeva Crne Gore, a stiglo je i desetak putničkih automobila iz Trebinja.

Kolona titogradskih taksista otišla je na Bioče da susretne kosovske Srbe i Crnogorce. Tu su im priredili srdačan doček i potom se, uz jeku sirena, dugačka kolona vozila slila u Titograd. Kolona vozila je oko devet sati prošla titogradskim ulicama. Zaustavili su se kod nedavno srušenog hotela Crna Gora i odatle pješke, takođe u koloni, prošli su glavnom titogradskom ulicom. Na čelu kolone nalazilo se i jedan sveštenik.

Tada se prvi put pojavila ikonografija koja je kasnije godinama bila nezaobilazna na raznim protestnim skupovima. Pjevane su srpske nacionalističke pjesme, skandirano Slobodanu Miloševiću, nošene su Njegoševe i Karađorđeve fotografije…

Prije mitinga i na njemu skandirano je: Mi smo vaša braća, Život damo – Kosovo ne damo, Kosovo je Srbija, Stradanja na Kosovu su i naša stradanja, Od Kanjiže do Prizrena Srbija je jedna zemlja, Hoćemo nepodijeljenu Srbiju, Tražimo miran san srpskoj i crnogorskoj djeci na Kosovu, Dolje birokratija, živjela radnička klasa, Hoćete li dozvoliti da odemo sa vjekovnih ognjišta…

Pjevane su pjesme Ko to kaže ko to laže, Listaj goro cvjetaj cvijeće, Crna Gora u boj kreće, Igrale se delije…

Pobjeda je objavila da je „više od 25.000 žitelja glavnog i drugih gradova Crne Gore jednodušno na današnjem mitingu solidarnosti dalo podršku opravdanim zahtjevima Srba i Crnogoraca sa Kosova da se odlučnije, brže i energičnije i odgovornije suzbije kontrarevolucionarno djelovanje albanskih nacionalista i separatista” .

Miting je nakon zvaničnog dijela na titogradskom trgu nastavljen ispred hotela Crna Gora, gdje su govorili Batrić Jovanović i Miroslav Šolević ističući ,,da je narod iz Crne Gore oprao mrlje sa svog obraza”.

Istog dana mitingaši su otputovali za Kolašin gdje je su u poslijepodnevnim satima održali miting iako on uopšte nije bio prijavljen.

Predsjedništvo OK SK Prištine je povodom organizovanja mitinga u Titogradu izdalo saopštenje u kome je navedno da to nije put i način za rješavanje problema i da je dužnost članova SKJ da se bore protiv tih pojava koje su suprotne stavovima najvećih organa SKJ.

Nekoliko mjeseci kasnije, Predsjedništvo CK SKJ je (8. oktobra) zaključilo: „Nacionalističke snage pokušale su iskoristiti protestni skup u Titogradu da pučističkim putem smijene rukovodstvo SK Crne Gore i da ugroze njen ustavni položaj kao ravnopravne članice jugoslovenske federacije. Zloupotrebljavajući gostoprimstvo crnogorskog naroda i djelujući na platformi srpskog nacionalizma, takve militantne grupe i pojedinci, u savezništvu sa svojim istomišljenicima u Crnoj Gori, sve agresivnije dovode u pitanje postojanje crnogorske nacije, njene istorije, kulture…”

No, ubrzo nakon tih upozorenja najvišeg jugoslovenskog partijskog rukovodstva u Titogradu je održan novi miting na kojem su njegovi učesnici tražili smjenu crnogorskog rukovodstva. Zahtjev im nije ispunjen, ali puč je uspio 11. januara 1989. godine. Tada je u glavnom gradu Crne Gore organizovano novo ,,događanje naroda” i kompletno crnogorsko državno i partijsko rukovodstvo podnosi ostavku. Na političku scenu stupaju Momir Bulatović, Milo Đukanović, Svetozar Marović i ostali ,,mladi, pametni i lijepi” koji su od Crne Gore stvorili ovo što imamo danas – državu nesmjenjive vlasti, državu kriminala, siromaštva, korupcije…

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ MALE HIROELEKTRANE BISTRICA: Opet pred institucijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Protekle sedmice Specijalnom državnom tužlaštvu (SDT) podnijeta je krivična prijava protiv bivšeg premijera Mila Đukanovića zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prijava se odnosi na slučaj male hidroelektrane (mHE) Bistrica, a podnio ju je potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica

 

 

Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica podnio je protekle sedmice Specijalnom državnom tužlaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv bivšeg premijera Mila Đukanovića zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prijava se odnosi na slučaj male hidroelektrane (mHE) Bistrica.

Iz kabineta Koprivice su ponovili, ono što javnost odavno zna, da je Đukanović omogućio svom sinu Blažu da zaključi ugovor sa Vladom na čijem je bio čelu.

Precizirali su da je time Đukanović teže povrijedio odredbe člana 14 Zakona o sprječavanju korupcije. Tim članom je propisano da organ vlasti u kojem javni funkcioner vrši javnu funkciju ne može da zaključi ugovor sa privrednim društvom ili drugim pravnim licem u kojem javni funkcioner i s njim povezano lice ima privatni interes.

Ipak, institucije do sada nijesu tako tumačile odredbe zakona. Raniji saziv Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) donio je rješenje u kom se navodi da Milo Đukanović nije bio u konfliktu interesa kada je kao predsjednik vlade u oktobru 2016. godine potpisao odluku o koncesiji za malu elektranu firmi BB Hidro, čiji je suvlasnik njegov sin Blažo. ASK je tada tvrdio da Đukanović kao predsjednik Vlade nije odlučivao već je samo potpisao odluku, a da su odlučivali drugi niži organi Vlade!

ASK je 2019. odbio zahtjev Organizacije KOD da ispita mogući konflikt interesa u slučaju Prokletije kada je Vlada, kojom je predsjedavao Milo Đukanović, 2015. godine posao izrade Prostornog plana posebne namjene Nacionalnog parka Prokletije dodijelila Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje. Vlasnik RZUP-a je brat tadašnjeg premijera Aco Đukanović, a podizvođač je bila firma Capital invest, tada u vlasništvu Mila Đukanovića.

I dok se na jednoj strani pokušava procesuirati očigledna korupcija, na drugoj vlasnici malih hidroelektrana traže pravdu preko sudova. Sudski sporovi su otpočeli nakon što je Vlada Zdravka Krivokapića u decembru 2020. raskinula ugovore za gradnju malih HE, kao primjer početka borbe protiv korupcije. Većina  malih HE su povezani sa DPS-om, najviše sa bivšim premijerom, predsjednikom i počasnim predsjednikom te partije Đukanovićem.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EPILOG SLUČAJA SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U PODGORIČKOJ GIMNAZIJI: I – ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu Ministarstva prosvjete,nauke i inovacija, podnijetu protiv profesora podgoričke gimnazije R.Č. zbog krivičnog djela seksualno uznemiravanje, jer prijavljeno djelo nije bilo krivično djelo u vrijeme izvršenja. Istovremeno, smijenjena direktorica Gimnazije postala je savjetnica predsjednika parlamenta

 

 

Podgoričko Osnovno tužilaštvo je protekle sedmice odbacilo krivičnu prijavu protiv bivšeg profesora podgoričke Gimnazije Radomana Čečovića jer seksualno uznemiravanje, u vrijeme kada je slao uznemirujuće poruke bivšoj učenici, nije bilo propisano kao krivično djelo.

„Istovremeno,tužilac je po službenoj dužnosti cijenio i eventualno postojanje krivičnog djela proganjanje,ali je utvrđeno da je za to djelo  nastupila zastarelost krivičnog gonjenja i prije podnošenja krivične prijave, odnosno prije nego što je događaj prijavljen“, navodi se u saopštenju tužilaštva.

Samo nekoliko dana ranije objavljeno je da je smijenjena direktorica Gimnazije  Biljana Vučurović, izabrana za savjetnicu predsjednika parlamenta Andrije Mandića. To je, sve u svemu,  epilog slučaja koji je krajem prošle godine uznemirio javnost, nakon što je objavljeno svjedočenje bivše učenice Gimnazije Sare Vujisić. Ona je optužila svog bivšeg profesora jezika Čečovića za seksualno uznemiravanje, a direktoricu Vučurović za neadekvatnu reakciju nakon što ju je sa tim upoznala. Bivša direktorica kaznila je profesora sa 30 odsto od plate i potrudila se da slučaj prođe ispod radara javnosti ili nadležnih institucija.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG) krajem novembra 2024. objavio je tekst u kojem, pored ostalog, navode i slučaj nastavnika R.Č. koji je 2021. godine svojoj dojučerašnjoj učenici slao nedolične poruke, a direktorica gimnazije BIljana Vučurović ga je tada sankcionisala novčano. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPN)) je nakon objavljivanja istraživanja CIN-CG, iniciralo više inspekcijskih nadzora u Gimnaziji. Prosvjetna inspekcija je predložila razrješenje Vučurović, o čemu je potom odluku donijela i ministarka Anđela Jakšić Stojanović. Ministarstvo prosvjete,nauke i inovacija, na čelu sa Jakšić Stojanović, podnijelo je krivičnu prijavu protiv profesora Čečovića, a po preporuci prosvjetne inspekcije smijenjena  je Biljana Vučurović sa mjesta direktorice

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVA JOŠ BEZ RJEŠENJA ZA DUGOVANJA VEKTRE JAKIĆ I VEKTRE NORD: Iza Brkovićeve imperije ostali radnički jad i čemer

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši radnici u firmama Dragana Brkovića još čekaju da država ponudi rješenje za višemilonaska  potraživanja po osnovu zarada i doprinosa. Nakon  kraha poslovnog carstva Brkovića završili su  na evidenciji ZZZ, a  preostalo im je jedino,  da na svoju muku podsjete, sporadičnim protestima i apelima Vladi

 

 

Vlast, ni nakon 2020. godine, nije napravila nikakav napor da ispravi bar dio nepravde prema bivšim radnicima preduzeća u okviru propale poslovne imperije Dragana Brkovića. Vijeće Višeg suda u Podgorici,  polovinom prošle godine,  potvrdilo je optužnicu koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo protiv Brkovića, njegovih sinova Borisa i Bojana Brkovića, kao i Milića Popovića, za produžena krivična djela zloupotrebe ovlašćenja u privredi i zloupotrebu ovlašćenja u privredi putem pomaganja, te krivična djela pranje novca i pranje novca putem pomaganja.

Kako su bivši radnici njegovih preduzeća u Pljevljima i Kolašinu kazali Monitoru, država ne pokazuje volju da iznađe rješenja kojim bi višemilionski dugovi po osnovu zarada i doprinosa bili bar djelimično izmireni. Podsjećaju da je decenijama iza Brkovića stajala država i da su „nasjeli na mnoga ranija obećanja koja su dolazila od predstavnika vlasti“. Bivši  radnici „Vektre Jakić“” i firmi nastalih  iz te kompanije  sve što mogu je da, s vremena na vrijeme, protestuju, apluju  i mole državu za pomoć.

Bivši radnici  kompanije „Vektra Jakić“ , njih oko 50-ak, početkom marta, na sat, blokirali su magistralni put Pljevlja-Prijepolje, još jednom podsjećajući vlast  da godinama ne mogu da naplate zaostala potraživanja. Najavili su radikalizaciju protesta ukoliko od Vlade ne dobiju obećanje da će im isplatiti zaostala dugovanja.Za Monitor podsjećaju da je Brković radnicima ostao dužan od 15 do 20 zarada, a da doprinosi nisu uplaćivani od dvije do pet godina. Imaju informaciju da su ukupna dugovanja bivšim radnicima od 2017. do 2023. godine oko 1,2 miliona eura.

„Ovdje smo se danas okupili jer nas je Brković sve prevario, a milionske dugove ostavio državi. Dobio je kredit od Abu Dabi fonda koji će morati država da vraća. Pozivam premijera Milojka Spajića da se uključi u rješavanje problema i isplati zaostala dugovanja radnicima. Nas ništa drugo ne interesuje nego samo naše zarade koje čekamo godinama “, poručili su.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo