Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DVIJE I PO DECENIJE OD DEPORTACIJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKIH IZBJEGLICA: Najveći nekažnjeni ratni zločin

Objavljeno prije

na

Niko ni od nalogodavaca ni izvršilaca, koji su desetine građana Bosne i Hercegovine iz Crne Gore isporučili vlastima Republike Srpske, gdje je većina našla smrt, nije osuđen. Svih devet visokih policijskih funkcionera za to optuženih oslobođeni su po drugi put. U Herceg Novom, gdje su ti građani većinom hapšeni, još, i pored nekoliko inicijativa da se to uradi, nema spomen obilježja niti je 27. maj proglašen za Dan sjećanja na stradale.

Crna Gora je sa tim poraznim činjenicama dočekala i dvadeset petu godišnjicu najvećeg ratnog zločina počinjenog na njenoj teritoriji ratnih devedesetih. Riječ je o deportaciji bosansko-hercegovačkih izbjeglica koje su, bježeći od ratnih strahota, potražile spas kod komšija, a oni ih predali vojsci Republike Srpske, zapravo vratili u – logore i smrt.

Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila Muslimana i Srba iz BiH, a po mnogim izvorima čak 160, i predala ih snagama Radovana Karadžića. Protivno crnogorskoj etici, Ustavu i međunarodnim konvencijama. Lov na izbjeglice trajao je mjesecima. Nesrećni ljudi hapšeni su duž Crnogorskog primorja od Ulcinja do Herceg Novog, ali i u unutrašnjosti. Većina je 27. maja te godine odmah ubijena, ostali su mučeni pa ubijeni u logorima, a samo je manji broj njih preživio. Tijela nekih još nisu pronađena, niti se zna gdje su tačno ubijeni. Na crnogorskoj teritoriji ubijene su i dvije tročlane izbjegličke porodice – Klapuh i Avdagić, iz Foče, o čemu je pisao i naš nedjeljnik.

Pozivajući se na dokumente Vrhovnog savjeta odbrane tadašnje Savezne republike Jugoslavije Monitor je objavio da je vlada premijera Mila Đukanovića i početkom 1994. godine deportovala vlastima u RS izbjeglice iz BiH koje su utočište pronašle u Crnoj Gori. U BiH su izvršene prisilne moblizacije Srba, građana BiH, koji su u Crnoj Gori imali status izbjeglica. Izbjegli Muslimani su 1992. godine deportovani na zahtjev Radovana Karadžića pod izgovorom „razmjene”, a izbjeglice Srbi zbog „vojne obaveze”!

Da su nezakonito uhapšeni i izručeni utvrđeno je i presudom Haškog tribunala. Međutim, sudovi u Crnoj Gori nisu smogli snage da za taj ratni zločin bilo koga kazne.

Viši sud u Podgorici oslobodio je 29. marta 2011. sve optužene. Prvooptuženi je bio bivši šef crnogorske tajne policije Boško Bojović. Optuženi su bili i Milisav Marković, Radoje Radunović, Milorad Ivanović, Milorad Šljivančanin, Božidar Stojović, Sreten Glendža, Duško Bakrač i Branko Bujić.

Apelacioni sud je potvrdio tu presudu. Optuženi su oslobođeni optužbe jer navodno nisu imali status “pripadnika strane u sukobu u BiH”. U optužnici je navedeno da su oni izvršili „nezakonito preseljenje građana Bosne i Hercegovine srpske i muslimanske nacionalnosti koji su imali status izbjeglica izvršavajući naredbu tadašnjeg crnogorskog ministra unutrašnjih poslova Pavla Bulatovića”.

,,Tokom postupka nije dokazano da su optuženi izvršili krivična djela koja im je tužilaštvo stavilo na teret”, kazala je obrazlažući presudu predsjednica Sudskog vijeća Milenka Žižić. Ona je navela da je nesporno da je bilo prinudnog preseljenja, ali ne i deportacije izbjeglica iz BiH. ,,Optuženi su vršili svoje svakodnevne poslove. Nisu kršili odredbe međunarodnog humanitarnog prava ni izvršili ratni zločin protiv civilnog stanovništva”, navela je Žižić.

Crnogorski čelnici koji su svjedočili u istrazi o zločinu deportacija kazali su da se radi o „državnoj, a ne o pojedinačnoj greški”. Predsjednik i premijer Crne Gore tada su bili Momir Bulatović i Milo Đukanović.

Bulatović je na svjedočenju 2010. godine kazao: ,,Ako je napravljena greška, onda je ona bila državna, a ne pojedinačna. To potvrđuje dokumentacija koju sam predao sudu. Optuženi za deportaciju nisu ništa radili samostalno i sve aktivnosti sprovedene su u konsultacijama sa državnim tužilaštvom”, kazao je bivši crnogorski predsjednik. Prema njegovim riječima, izručenje je bio sastavni dio ,,redovnih aktivnosti na očuvanju građanskog mira i sprječavanja prenošenja terorizma iz BiH na crnogorsku teritoriju”.

Đukanović je, svjedočeći u istrazi o deportacijama, pred sudijom kazao da o tome ništa nije znao.

Glavni svjedok u ovom procesu, bivši policijski inspektor u Herceg-Novom Slobodan Pejović kazao je: „Muslimani su deportovani da bi kasnije bili ubijeni, a Srbi da bi ratovali, kako se to u Crnoj Gori govorilo, da bi branili svoja ognjišta”. Pejović je zbog svojih stavova od 1992. godine nekoliko puta i fizički napadan, a protiv njega je pokrenuta višegodišnja hajka.

Poslije četvorogodišnjeg suđenja na osnovu sudskog poravnanja Crna Gora je porodicama žrtava ovog zločina, po njihovoj tužbi, platila naknadu štete. No, osim toga i deklarativnih izvinjenja, nije se dalje otišlo.

NVO Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Centar za žensko i mirovno obrazovanje – ANIMA i predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Zeković, prije šest godina uputili su inicijativu predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se 27. maj proglasi Danom sjećanja na žrtve zločina deportacije izbjeglica 1992. godine. Istovremeno su uputili inicijativu tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i ministru kulture Branislavu Mićunoviću, kao i tadašnjem predsjedniku Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejanu Mandiću – da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom. Nijedna od tih inicijativa nije prihvaćena.

Nekadašnji predsjednik Skupštine Opštine Herceg-Novi Dejan Mandić izjavio je da Herceg-Novi nije spreman da podrži inicijativu za podizanje spomen obilježja.

Krivična prijava protiv Đukanovića

Sredinom 2012. godine Milan Popović, Esad Kočan i Koča Pavlović podnijeli su krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića zbog ratnog zločina deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu. ,,Godinama insistiramo na tome da crnogorska država privede pravdi i osudi naredbodavce i počinioce ratnog zločina deportacije BiH izbjeglica. To podrazumijeva suđenje Milu Đukanoviću, kojega kao ondašnjeg premijera smatramo najodgovornijim za deportaciju i za 20-godišnje prikrivanje tog državnog zločina. Uprkos tome, crnogorsko tužilaštvo, sudstvo, režimski mediji i medijski režimski agenti na čelu sa Šemsudinom Radončićem – složno ponavljaju da nema dokaza o krivici Mila Đukanovića. Vlast i njeni servisi pokušavaju za krivca proglasiti bivšeg policijskog inspektora Slobodana Pejovića, jedinog čovjeka iz državnog aparata koji je o tom zločinu javno progovorio”, naveli su u krivičnoj prijavi. Ni do danas tužilaštvo na nju nije reagovalo.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo