Crna Gora je izvoznik sveukupne stabilnosti, pohvalio se prošle nedjelje premijer Duško Marković na sastanku Savjeta stranih investitora, upriličenom u sklopu obilježavanja druge godišnjice vlade. Što bi provladini optimisti rekli – na polovini mandata.
Kako se kaže, bez lažne skromnosti, premijer nije bježao od mogućnosti da prisvoji najveći dio zasluga za navedeni uspjeh. „Kada sam preuzeo dužnost predsjednika Vlade bilo je više razloga da vjerujem da nećemo uspjeti nego da ćemo prevazići postojeće probleme. Danas ipak mogu da kažem da smo uspjeli, da smo – kako bismo mi u Crnoj Gori rekli, ‘stali na zelenu granu’ – da smo obezbijedili pozitivan trend, da smo uhvatili priliku koja nam se pružila i da smo dali ozbiljan odgovor na sve izazove o kojima smo govorili”.
Lijepo je slušati, mada je malo teško prepričati. Ipak, „ozbiljan odgovor na sve izazove” mora imati makar neko značenje.
Da krenemo, recimo, od izvoza. Uz sveukupnu stabilnost Crna Gora je, prema podacima Monstata za prošlu godinu, u stanju da izveze još aluminijum (u vrijednosti 72 miliona eura), boksit (67 miliona), drvo (izvezeno je balvana, građe i ćepanica u vrijednosti 29 miliona) i struju (23,5 miliona). Doduše, struju smo i uvozili u tri puta većoj količini (74 miliona). A iz nekog, vlastima znanog, razloga dva najveća robna izvoznika iz Crne Gore su bankrotirane kompanije (KAP i Boksiti) u kojima stečajni postupak traje već godinama. Bez naznaka da će u skorije vrijeme biti završen.
Takvi detalji ne mogu pokolebati sljedbenike i simpatizere koji osjećaju da smo na pravom putu. I dokazuju:
-U mandatu ove Vlade Crna Gora je postala članica NATO;
– Autoput se gradi kao da nije bilo jednogodišnjeg zastoja, tako da više nema dileme da će prioritetna dionica biti završena. Nepoznanica je samo vrijeme kada će se to desiti i cijena koju valja platiti. Mjereno u u novcu i devastaciji prostora;
-Bruto društveni proizvod (BDP) raste tokom mandata Markovićeve vlade po prosječnoj stopi od skoro 4,5 odsto čime se, nije šala, ne može pohvaliti nijedna evropska ekonomija. Sem, možda, Kosovo.
Problem je, međutim, to što je Crna Gora pod vlašču DPS-a imala dva velika ekonomska sunovrata, početkom posljednje decenije prošlog i krajem prve decenije ovog vijeka, tako da je za bilo kakvo dostizanje i prestizanje neophodno da imate stope rasta koje su znatno veće od ovih sa kojima se vlast zori na sve strane.
,,Stabilizovane su javne finansije, imamo makroekonomsku stabilnost, povećana je investiciona aktivnost”, kazuje premijer dok se njegovi dive i papagajski ponavljaju. Ne postavljajući pitanje: da li je to zaista tako kako se priča na svečarskim prigodama?
Vlada će se do kraja godine zadužiti do „predviđenog iznosa”od 940 miliona eura, saopšteno je prije neki dan iz Ministarstva finansija. Nešto više od trećine pozajmljenog (oko 350 miliona) otišlo je na vraćanje starih dugova. Skoro 200 miliona će, do kraja godine, biti „ugrađeno” u autoput. Šta je sa ostatkom?
Optimisti, opet oni, kažu da se taj novac čuva u budžetskim rezervama. Pesimisti podsjećaju da je vlada na taj dio svojih troškova stavila oznaku strogo povjerljivo/državna tajna. A da smo i pored toga, dijelom i uz pomoć ministra finansija Darka Radunovića, saznali da Markovićeva vlada našim novcem nezakonito finansira državni Montenegroerlajns. Dok, jednako nezakonito, i dalje toleriše gomilanje poreskog duga povlašćenih preduzeća. Ili bi preciznije bilo reći – povlašćenih vlasnika.
Kako god bilo, vlada taji da je tokom njenog mandata – i u novčanom iznosu i u procentima – državni dug rastao brže od društvenog proizvoda. Što znači da se rast BDP-a finansira uglavnom iz novih kredita. I inflacije. Tokom prošle godine crnogorska inflacija bila je, u regionu rekordnih, 2,4 odsto. Nakon što je 1. januara ove godine stupila na snagu odluka o povećanju poreza na dodatu vrijednost (PDV) sa 19 na 21 odsto bilo je jasno da će se inflacioni trend nastaviti. I, prema podacima za period januar – septembar, ona iznosi 2,8 odsto.
Novi porezi i inflacija spadaju u onaj dio ekonomskih podataka koje ne pominje niko od vladinih glasnogovornika. S dobrim razlogom. Dvogodišnji rast društvenog proizvoda nimalo nije uticao na rast standarda građana Crne Gore. Prosječna plata i prosječna penzija danas su praktično iste kao u decembru 2016. godine. Nominalno plate su „zamrznute” na 510 eura, dok se prosječne penzije dvije godine „muče” da dosegnu 285 eura. I još nijesu.
U stvarnosti to znači da su zapošljeni i penzioneri u Crnoj Gori jedini građani zemalja u regionu (bivša SFRJ, Albanija, Bugarska, Rumunija) čija kupovna moć dvije godine zaredom ne raste nego pada, zahvaljujući inflaciji i novim porezima. Istina, ne onoliko koliko je to DPS znao da nam priušti u nekim drugim vremenima. Ali – pada.
Sjećate li se, možda, ko je i kada rekao sledeće: „Želim jasno da saopštim građanima Crne Gore da će najvažniji zadatak nove Vlade biti unaprjeđenje kvaliteta života svake porodice i svakog pojedinca u našoj zemlji. To mora biti vidljiv pomak, to se mora osjetiti realno, u svakodnevnom životu”. Ako ste zaboravili, ovo su obećanja iz ekspozea premijera Duška Markovića, iz decembra 2016. godine.
Premijer i (njegov?) DPS danas pričaju drugu priču.
Nakon što su poslanici vladajuće koalicije odbili da prijedlog SDP-a o povećanju minimalne zarade sa 193 na 250 eura makar uvrste u dnevni red aktuelne sjednice Skupštine CG, premijer Marković je objasnio da bi to moglo dovesti do otkaza za „najmanje produktivne radnike” i novog porasta rada na crno. Vlast, očigledno, previđa da Crna Gora ima najmanju minimalnu platu u regionu i da, zahvaljujući takvoj ekonomskoj politici, dva od pet zapošljenih (ukupno 77 hiljada osoba) primaju platu manju od 250 eura. Ogromna većina njih upošljena je u privatnom sektroru, ali podaci pokazuju da i država, odnosno lokalne samouprave i preduzeća pod njihovom kontrolom upošljavaju pet hiljada ljudi kojima plaćaju manje nego što je četvoročlanoj porodici potrebno samo za hranu (prema računici Monstata -256 eura mjesečno).
Ne glaska se više ni ministar Radunović mada je, koliko jesenas, najavljivao da će Vlada inicirati povećanje minimalne zarade. Ili bi se to, ipak, moglo dogoditi? Pod uslovom da sve zasluge za taj poduhvat pripadnu vladajućoj partiji i njenom premijeru. Predlog zakona o budžetu za 2019. godinu ponudiće odgovor i na to pitanje. Kad stigne.
Naredni budžet i neispunjena obećanja dovode nas na teren svakodnevice i teme u kojima se vlast snalazi vanredno dobro. Vjera, domovina, nacija… dovele su na vlast ovu političku garnituru. Još ih drže. Šta će biti sa limenkom na Rumiji? A šta sa onima koji ne ustanu tokom intoniranja državne himne? Čije je Jadransko more koje zapljuskuje crnogorsku obalu? Pišete li ćirilicom ili latiniciom? Ili je važno samo da ne čitate ništa…
Stanovnike Crne Gore, uglavnom, i danas kao 1991. straše onima koji su drugačiji. Po nacionalniom, vjerskom, klasnom, političkom ili seksualnom opredjeljenju. Sve vrvi i vrca od patriota i izdajnika. Ali neprijatelj neće proći poručuju naše i njihove vođe.
I premijer voli da podsjeti: „Puno je ljudi nezadovoljnih ili podstaknutih bilo na ulicima Podgorice odnosno glavnog grada i Vlada je bila suočena sa ozbiljnim izazovom da obezbijedi, ne samo političku nego i bezbjednosnu stabilnost zemlje, a da omogući njen rad i njeno funkcionisanje. To je bio taj politički ambijent u kojem smo počeli mandat”. I opomene, ili priprijeti, zavisi kako ko doživlajava njegove riječi. ,,Vidjeli smo gdje je problem: ne u ovoj demokratskoj i evropskoj vlasti, nego u istorijskim oponentima postojanja Crne Gore”, rekao je Marković u intervjuu za javni servis, „Nećemo im dati prostor, jer je Crna Gora izrasla u zemlju koja ima društveni, politički, bezbjednosni i društveni potencijal… Zaista nećemo dozvoliti da naš nacionalni interes i identitet bude kreiran sa strane. Mi smo odgovorni za to”.
Zahvaljujući takvoj politici, ali i dosljednosti druge strane sa ovdašnje političke scene, koja takođe insistira na novim i starim podjelama uz svakodnevna prebrojavanja ne podobne i nepodobne, dobili smo spisak osoba (pjesnik, istoričari, političari) koje ne mogu ući u Crnu Goru, opozicionog poslanika u zatvoru, ali i starlete koje iz Podgorice ne mogu otići u Beograd na posao.
Markovićeva vlada je za direktora Uprave policje postavila Veselina Veljovića, čovjeka koji je sa istog mjesta otišao nakon afere listing. Do danas ne razriješene. I koji se krivičnog gonjenja zbog svog doprinosa bizarnom bogaćenju Aca Đukanovića na račun državnog budžeta spasao zahvaljujući institutu zastare. Njegov prethodnik Slavko Stojanović podnio je ostavku nesposoban da prekine beskonačan niz ubistava u klanovskim ratovima koji bjesne Crnom Gorom i regionom. Zatim ga je Marković imenovao za sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost.
O odnosu vlasti prema kriminalu i korupciji govori i to što je čovjek osuđen za zlupotrebu položaja i dalje angažovan u Vladi premijera Markovića. Dok iz zemlje odlaze ljekari i inženjeri. Sa kartom u jednom pravcu.
Premijer najavljuje nova dostignuća. „Sasvim sigurno da ćemo u decembru otvoriti i jedno od najtežih poglavlja u pregovaračkom procesu, Poglavlje 27 – Životna sredina, za koje treba da odvojimo do 2035. godine blizu milijardu i po eura da bismo naš životni prostor obezbijedili da bude održiv i da bude u korist i razvoja, ali i kvaliteta života svakog pojedinca.” Toliko o Crnoj Gori ekološkoj državi.
Ukoliko se premijerove najave obistine, onda će u pregovaračkom procesu sa EU Crnoj Gori ostati neotvoreno još jedno poglavlje – konkurencija. I to govori samo za sebe.
Zoran RADULOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice