Povežite se sa nama

MONITORING

DVIJE GODINE VLADE: Ljepota statistike

Objavljeno prije

na

Crna Gora je izvoznik sveukupne stabilnosti, pohvalio se prošle nedjelje premijer Duško Marković na sastanku Savjeta stranih investitora, upriličenom u sklopu obilježavanja druge godišnjice vlade. Što bi provladini optimisti rekli – na polovini mandata.

Kako se kaže, bez lažne skromnosti, premijer nije bježao od mogućnosti da prisvoji najveći dio zasluga za navedeni uspjeh. „Kada sam preuzeo dužnost predsjednika Vlade bilo je više razloga da vjerujem da nećemo uspjeti nego da ćemo prevazići postojeće probleme. Danas ipak mogu da kažem da smo uspjeli, da smo – kako bismo mi u Crnoj Gori rekli, ‘stali na zelenu granu’ – da smo obezbijedili pozitivan trend, da smo uhvatili priliku koja nam se pružila i da smo dali ozbiljan odgovor na sve izazove o kojima smo govorili”.

Lijepo je slušati, mada je malo teško prepričati. Ipak, „ozbiljan odgovor na sve izazove” mora imati makar neko značenje.

Da krenemo, recimo, od izvoza. Uz sveukupnu stabilnost Crna Gora je, prema podacima Monstata za prošlu godinu, u stanju da izveze još aluminijum (u vrijednosti 72 miliona eura), boksit (67 miliona), drvo (izvezeno je balvana, građe i ćepanica u vrijednosti 29 miliona) i struju (23,5 miliona). Doduše, struju smo i uvozili u tri puta većoj količini (74 miliona). A iz nekog, vlastima znanog, razloga dva najveća robna izvoznika iz Crne Gore su bankrotirane kompanije (KAP i Boksiti) u kojima stečajni postupak traje već godinama. Bez naznaka da će u skorije vrijeme biti završen.

Takvi detalji ne mogu pokolebati sljedbenike i simpatizere koji osjećaju da smo na pravom putu. I dokazuju:

-U mandatu ove Vlade Crna Gora je postala članica NATO;

– Autoput se gradi kao da nije bilo jednogodišnjeg zastoja, tako da više nema dileme da će prioritetna dionica biti završena. Nepoznanica je samo vrijeme kada će se to desiti i cijena koju valja platiti. Mjereno u u novcu i devastaciji prostora;

-Bruto društveni proizvod (BDP) raste tokom mandata Markovićeve vlade po prosječnoj stopi od skoro 4,5 odsto čime se, nije šala, ne može pohvaliti nijedna evropska ekonomija. Sem, možda, Kosovo.

Problem je, međutim, to što je Crna Gora pod vlašču DPS-a imala dva velika ekonomska sunovrata, početkom posljednje decenije prošlog i krajem prve decenije ovog vijeka, tako da je za bilo kakvo dostizanje i prestizanje neophodno da imate stope rasta koje su znatno veće od ovih sa kojima se vlast zori na sve strane.

,,Stabilizovane su javne finansije, imamo makroekonomsku stabilnost, povećana je investiciona aktivnost”, kazuje premijer dok se njegovi dive i papagajski ponavljaju. Ne postavljajući pitanje: da li je to zaista tako kako se priča na svečarskim prigodama?

Vlada će se do kraja godine zadužiti do „predviđenog iznosa”od 940 miliona eura, saopšteno je prije neki dan iz Ministarstva finansija. Nešto više od trećine pozajmljenog (oko 350 miliona) otišlo je na vraćanje starih dugova. Skoro 200 miliona će, do kraja godine, biti „ugrađeno” u autoput. Šta je sa ostatkom?

Optimisti, opet oni, kažu da se taj novac čuva u budžetskim rezervama. Pesimisti podsjećaju da je vlada na taj dio svojih troškova stavila oznaku strogo povjerljivo/državna tajna. A da smo i pored toga, dijelom i uz pomoć ministra finansija Darka Radunovića, saznali da Markovićeva vlada našim novcem nezakonito finansira državni Montenegroerlajns. Dok, jednako nezakonito, i dalje toleriše gomilanje poreskog duga povlašćenih preduzeća. Ili bi preciznije bilo reći – povlašćenih vlasnika.

Kako god bilo, vlada taji da je tokom njenog mandata – i u novčanom iznosu i u procentima – državni dug rastao brže od društvenog proizvoda. Što znači da se rast BDP-a finansira uglavnom iz novih kredita. I inflacije. Tokom prošle godine crnogorska inflacija bila je, u regionu rekordnih, 2,4 odsto. Nakon što je 1. januara ove godine stupila na snagu odluka o povećanju poreza na dodatu vrijednost (PDV) sa 19 na 21 odsto bilo je jasno da će se inflacioni trend nastaviti. I, prema podacima za period januar – septembar, ona iznosi 2,8 odsto.

Novi porezi i inflacija spadaju u onaj dio ekonomskih podataka koje ne pominje niko od vladinih glasnogovornika. S dobrim razlogom. Dvogodišnji rast društvenog proizvoda nimalo nije uticao na rast standarda građana Crne Gore. Prosječna plata i prosječna penzija danas su praktično iste kao u decembru 2016. godine. Nominalno plate su „zamrznute” na 510 eura, dok se prosječne penzije dvije godine „muče” da dosegnu 285 eura. I još nijesu.

U stvarnosti to znači da su zapošljeni i penzioneri u Crnoj Gori jedini građani zemalja u regionu (bivša SFRJ, Albanija, Bugarska, Rumunija) čija kupovna moć dvije godine zaredom ne raste nego pada, zahvaljujući inflaciji i novim porezima. Istina, ne onoliko koliko je to DPS znao da nam priušti u nekim drugim vremenima. Ali – pada.

Sjećate li se, možda, ko je i kada rekao sledeće: „Želim jasno da saopštim građanima Crne Gore da će najvažniji zadatak nove Vlade biti unaprjeđenje kvaliteta života svake porodice i svakog pojedinca u našoj zemlji. To mora biti vidljiv pomak, to se mora osjetiti realno, u svakodnevnom životu”. Ako ste zaboravili, ovo su obećanja iz ekspozea premijera Duška Markovića, iz decembra 2016. godine.

Premijer i (njegov?) DPS danas pričaju drugu priču.

Nakon što su poslanici vladajuće koalicije odbili da prijedlog SDP-a o povećanju minimalne zarade sa 193 na 250 eura makar uvrste u dnevni red aktuelne sjednice Skupštine CG, premijer Marković je objasnio da bi to moglo dovesti do otkaza za „najmanje produktivne radnike” i novog porasta rada na crno. Vlast, očigledno, previđa da Crna Gora ima najmanju minimalnu platu u regionu i da, zahvaljujući takvoj ekonomskoj politici, dva od pet zapošljenih (ukupno 77 hiljada osoba) primaju platu manju od 250 eura. Ogromna većina njih upošljena je u privatnom sektroru, ali podaci pokazuju da i država, odnosno lokalne samouprave i preduzeća pod njihovom kontrolom upošljavaju pet hiljada ljudi kojima plaćaju manje nego što je četvoročlanoj porodici potrebno samo za hranu (prema računici Monstata -256 eura mjesečno).

Ne glaska se više ni ministar Radunović mada je, koliko jesenas, najavljivao da će Vlada inicirati povećanje minimalne zarade. Ili bi se to, ipak, moglo dogoditi? Pod uslovom da sve zasluge za taj poduhvat pripadnu vladajućoj partiji i njenom premijeru. Predlog zakona o budžetu za 2019. godinu ponudiće odgovor i na to pitanje. Kad stigne.

Naredni budžet i neispunjena obećanja dovode nas na teren svakodnevice i teme u kojima se vlast snalazi vanredno dobro. Vjera, domovina, nacija… dovele su na vlast ovu političku garnituru. Još ih drže. Šta će biti sa limenkom na Rumiji? A šta sa onima koji ne ustanu tokom intoniranja državne himne? Čije je Jadransko more koje zapljuskuje crnogorsku obalu? Pišete li ćirilicom ili latiniciom? Ili je važno samo da ne čitate ništa…

Stanovnike Crne Gore, uglavnom, i danas kao 1991. straše onima koji su drugačiji. Po nacionalniom, vjerskom, klasnom, političkom ili seksualnom opredjeljenju. Sve vrvi i vrca od patriota i izdajnika. Ali neprijatelj neće proći poručuju naše i njihove vođe.

I premijer voli da podsjeti: „Puno je ljudi nezadovoljnih ili podstaknutih bilo na ulicima Podgorice odnosno glavnog grada i Vlada je bila suočena sa ozbiljnim izazovom da obezbijedi, ne samo političku nego i bezbjednosnu stabilnost zemlje, a da omogući njen rad i njeno funkcionisanje. To je bio taj politički ambijent u kojem smo počeli mandat”. I opomene, ili priprijeti, zavisi kako ko doživlajava njegove riječi. ,,Vidjeli smo gdje je problem: ne u ovoj demokratskoj i evropskoj vlasti, nego u istorijskim oponentima postojanja Crne Gore”, rekao je Marković u intervjuu za javni servis, „Nećemo im dati prostor, jer je Crna Gora izrasla u zemlju koja ima društveni, politički, bezbjednosni i društveni potencijal… Zaista nećemo dozvoliti da naš nacionalni interes i identitet bude kreiran sa strane. Mi smo odgovorni za to”.

Zahvaljujući takvoj politici, ali i dosljednosti druge strane sa ovdašnje političke scene, koja takođe insistira na novim i starim podjelama uz svakodnevna prebrojavanja ne podobne i nepodobne, dobili smo spisak osoba (pjesnik, istoričari, političari) koje ne mogu ući u Crnu Goru, opozicionog poslanika u zatvoru, ali i starlete koje iz Podgorice ne mogu otići u Beograd na posao.

Markovićeva vlada je za direktora Uprave policje postavila Veselina Veljovića, čovjeka koji je sa istog mjesta otišao nakon afere listing. Do danas ne razriješene. I koji se krivičnog gonjenja zbog svog doprinosa bizarnom bogaćenju Aca Đukanovića na račun državnog budžeta spasao zahvaljujući institutu zastare. Njegov prethodnik Slavko Stojanović podnio je ostavku nesposoban da prekine beskonačan niz ubistava u klanovskim ratovima koji bjesne Crnom Gorom i regionom. Zatim ga je Marković imenovao za sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost.

O odnosu vlasti prema kriminalu i korupciji govori i to što je čovjek osuđen za zlupotrebu položaja i dalje angažovan u Vladi premijera Markovića. Dok iz zemlje odlaze ljekari i inženjeri. Sa kartom u jednom pravcu.

Premijer najavljuje nova dostignuća. „Sasvim sigurno da ćemo u decembru otvoriti i jedno od najtežih poglavlja u pregovaračkom procesu, Poglavlje 27 – Životna sredina, za koje treba da odvojimo do 2035. godine blizu milijardu i po eura da bismo naš životni prostor obezbijedili da bude održiv i da bude u korist i razvoja, ali i kvaliteta života svakog pojedinca.” Toliko o Crnoj Gori ekološkoj državi.

Ukoliko se premijerove najave obistine, onda će u pregovaračkom procesu sa EU Crnoj Gori ostati neotvoreno još jedno poglavlje – konkurencija. I to govori samo za sebe.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beogradski Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. U trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između braće Šarić

 

 

Evropska komisija (EK) je prošle sedmice objavila izvještaj o napretku Srbije za 2024. Zvanični primjerak izvještaja je lično uručio predsjedniku Aleksandru Vučiću šef Delegacije Evropske unije (EU) Emanuel Žiofre tek prije četiri dana. Ambasador Žiofre je počeo obraćanje izrazima saučešće porodicama 14 poginulih u nesreći u Novom Sadu 1. novembra. Nakon toga je pozvao srbijanske vlasti da “ubrzaju reforme sa pristupanjem EU”. Kada je riječ o stanju pravosuđa, izvještaj navodi da je “postignut određeni nivo pripremljenosti, i da je ostvaren ograničen napredak”, što je najniži oblik napretka prema metodologiji EK. Ukazuje se da je potrebno ojačati “nezavisnost, nepristranost i efikasnost” pravosudnog sistema.

Tragični događaj u Novom Sadu će zasijeniti vijest koja je objavljena samo dan ranije i koja bi u sređenom društvu bila drugačije primljena. Naime, Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. I sam Lukić je potvrdio smjenu.

Smjena se desila u trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda, sa čijeg čela je skrajnut sudija Lukić. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između narko bosa Darka Šarića i njegovog brata Duška u kojoj su dogovarali kako da utiču na ishod presude za krijumčarenje skoro šest tona kokaina. Mlađi brat Duško je zbog ovog nezgodnog i nekooperativnog sudije bio na sastanku u sjedištu Bezbedonosno – informativne agencije (BIA) sa načelikom operative Markom Parezanovićem (sa kodnim SKY imenima “Markus“ i “Markos“). Kod Markusa je došao na sastanak i Duško Milenković, predsjednik Apelacionog suda u Beogradu da bi vidjeli kako pomoći starijem Šariću da izađe iz zatvora.

Milenković, koji je nedavno potpisao smjenu Lukića, se tada (maj 2020.godine) požalio na sastanku u sjedištu državne bezbijednosti da je Lukić „težak za bilo koju vrstu pritiska, osim institucionalnog“ -tj. od strane države, te da problem može riješiti “samo jedan čovek” – koga su članovi klana zvali Oskar. U prepiskama se navodi “jedino on (Markus) može da ode kod Oskara” svemoćnog čovjeka u Srbiji a “Markus (je) od poverenja Oskaru”. Parezanović je nakon sastanka sa svemoćnim Oskarom javio “da je sve ok”.

U daljem slijedu događaja Jasmina Vasović postaje predsjednica Vrhovnog suda kao jedini kandidat aprila 2021. voljom Vučićeve stranke. Vrhovni sud ukida 15. juna  pravosnažnu presudu apelacionog vijeća sudije Lukića, koje je prije osudilo Šarića na 15 godina za krijumčarenje kokaina. Postupak je vraćen Apelacionom sudu na novo odlučivanje uz napomenu da se iz sudskog vijeća izuzme sudija Lukić. Presuda je umanjena za godinu dana i Šarić je izašao iz zatvora nakon osam godina. Otišao je u kućni pritvor u dedinjsku vilu crnogorskog košarkaša Nikole Pekovića (sa kojim je u kumovskim i poslovnim vezama), umjesto na sopstvenu adresu koja je naznačena u zahtjevu odbrane za ukidanje pritvora. Istom presudom Šarićev blizak prijatelj Darko Tošić, koji je ranije dobio 13 godina je oslobođen.

Prema dokumentima u koje je KRIK imao uvid, Parezanović je bio državni oslonac i tutor Šarićevoj grupi. Parezanovića režimska štampa u Srbiji opisuje kao “jednog od najbližih i najodanijih saradnika predsednika Srbije… ali i jednog od ključnih arhitekata novog Srpskog sveta”. Odradio je i “niz specijalnih operacija koje su obezbedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore” kako slavodobitno navode, Vučiću odane, Večernje novosti. Jedna od konsekvenci rada Parezanovića su i “rezultati popisa” jer je “sve veći broj onih koji se opet izjašnjavaju kao Srbi”. Bilo bi interesantno saznati jednog dana koliko je na porast broja Srba u Crnoj Gori uticalo i djelovanje narko dilera i narko fondova pod palicom BIA-e.

Nije samo srbijanska vlast brinula o Šarićima. U Crnoj Gori je u vrijeme Demokratske partije socijalista (DPS) vođen maratonski sudski proces protiv Duška Šarića zbog pranja novca od droge. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) Milivoja Katnića je tako sročilo optužnicu da je bilo izvjesno i opravdano da ona padne na sudu kao i optužnice protiv drugih, režimu vjernih narko bosova. Milionske cifre koje je država kasnije isplaćivala Šarićima i drugima nisu bile razlog za bilo kakvu brigu. Pljevaski gradonačelnik iz DPS-a je javno hvalio Šariće kao korektne momke i njihov doprinos ekonomiji grada i države kao i da, i sve da zna gdje se tada krije Darko, ne bi ga prijavio. I šef režima Milo Đukanović je tada na televiziji, nakon operacije Balkanski ratnik i zaplijene 5,7 tona kokaina u urugvajskim vodama, javno govorio da su optužbe protiv Šarića “za sada samo sumnje” i da je legitimno da mu država garantuje povratak u crnogorsko državljanstvo.

Nakon što je  Vučić preuzeo apsolutnu vlast u Srbiji 2014. (navodno uz izdašnu pomoć Đukanovića) i kada se stariji Šarić predao, smijenjeni su svi iz BIA-e i MUP-a koji su učestvovali u operaciji Balkanski ratnik iako su za to dobili međunarodna priznanja. Radar navodi da je čak smijenjen i istražni sudija Dragan Lazarević, koji je odobrio prisluškivanje komunikacija narko klana.

U autorskom tekstu od 21. marta ove godine sudija Lukić je javno pozvao Tužilaštvo za organizovani kriminal da zatraži nastavak SKY razgovora, posebno iz vremena donošenja odluke vijeća Vrhovnog kasacionog suda. Lukić je napisao da ima snažan osjećaj da će se u nastavku pojaviti lice koje u razgovorima identifikuju kao veliki šef Oskar. “Tada ćemo videti da li je opozicija neosnovano i lažno teretila predsednika da je on veliki šef Oskar, ili će Vučić morati pred organima države da objašnjava zašto protivustavno deluje na rad pravosuđa”.

Nije samo slučaj sudije Lukića sporan. Kada instance trebaju da se bave pravima običnih građana onda izgleda ne zasjeda ni BIA ni predsjednici sudova. Ustavni sud Srbije do dana današnjeg nije postupao u predmetima i žalbama opozicije koji se tiču optužbi za krađu na parlamentarnim i dijelom opštinskim izborima iz decembra 2023. Sudija Ustavnog suda Vladan Petrov je krajem oktobra imao javni izliv divljenja gospodaru Srbije na TV Prva. On se zapitao ko sve finansira javne proteste opozicije, te “ko su ti ljudi koji imaju vremena da se neprestano bave protestima“.

“Ima u državi ljudi, poput predsednika Republike koji se očigledno, hvala Bogu, ne obaziru na to da li je stanje redovno ili vanredno, oni rade svoj posao. Za razliku od Vučića, na žalost, ima i onih koji pretenduju na vlast, a koji očigledno misle da je jedini način da se na vlast dođe neredovnim putem, a onda verovatno i da vlast ostvaruju na isti način“,  zaključio je. Petrov je jedan od 650 javnih ličnosti koje su podržale kandidaturu  Vučića za predsjednika Srbije 2017. godine.

Predsjednik Vučić radi svoj,  i posao svih drugih institucija u zemlji koje je preuzeo, bilo direktno ili preko Prvog brata ili kumova. Nakon nedavne tragedije u Novom Sadu napomenuo je da je pregledao cijelu dokumentaciju vezanu za urušavanje nadstrešnice i da će biti mnogo teško i tužilaštvu i sudovima, a vještacima ponajviše, da ustanove šta je bio problem. Za očekivati je da će tužioci i sudije itekako poslušati ove javne instrukcije dok su njemu odani mediji otpočeli kampanju da uvjere javnost da su za sve krivi inžinjeri i građevinci iz 1960-tih.

Kako se provedu oni koji upere prst na javašluk i korupciju se može vidjeti iz primjera zviždača Borka Josifovskog, doktora medicinskih nauka i stručnjaka za urgentnu medicinu. On je nakon objelodanjivanja nezakonitosti,  da pojedini ljekari Hitne pomoći pacijente na samrti nisu reanimirali i da su adrese umirućih pacijenata prodavali privatnim pogrebnim preduzećima, ekspresno smijenjen sa mjesta direktora Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć Beograda. Dvije godine kasnije je i otpušten. Zbog šikaniranja i prijetnji, bio je prinuđen i privremeno napustiti  zemlju. Nikada više nije mogao dobiti posao u državnim zdravstvenim ustanovama. Malo vijeće Ustavnog suda Srbije, u kom je bio i sudija Petrov, je nakon četiri godine odlučilo da, bez rasprave, odbaci žalbu Josifovskog i da mu uskrati zaštitu od odmazde, koju trpi već skoro 20 godina. Navode Josifovskog nadležni nikada nisu detaljno ispitali.

U maju ove godine je profesor dr Dragan Milić, koji je radio na Medicinskom fakultetu u Nišu i bio nosilac izborne liste Grupa građana “Dr Dragan Milić” u tom gradu ostao bez posla jer mu je “istekao petogodišnji ugovor”. Njegova lista je ozbiljno ugrozila Vučićevu stranku  koja je  morala namaknuti većinu u gradskoj skupštini drugim metodama. Izgledi dr Milića da nešto učini na sudu su vjerovatno jednako izgledni kao i njegovog kolege Josifovskog dok  je na vlasti sadašnji režim.

 

Bivša šefica crnogorskog pravosuđa nepravosnažno osuđena

Da se kad tad stvari mogu promijeniti govori slučaj Crne Gore i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Ona je ove sedmice  prvostepeno osuđena na šest mjeseci zatvora za krivično djelo zloupotreba službenog položaja u vezi bivšeg sudije Osnovnog suda Rožaje Milosava Zekića. SDT tereti Medenicu da je nezakonito i mimo znanja članova Sudskog savjeta donijela odluku i arhivirala predmet Zekića i time mu pomogla da ostvari korist jer nije obavijestila Sudski savjet o pritužbi građana da taj sudija nezakonito prima zarade.

Drugi, puno ozbiljniji slučaj Medenice i njenog sina Miloša za zloupotrebu položaja, i šverc cigareta i droge ima slabe izglede da se desi. Nedavno je bilo 20. jubilarno odgađanje ročišta po raznoraznim osnovama. Mnogi se pitaju kakve su tek šanse da se jednog dana održi suđenje autokratama koji su najzaslužniji za sadašnje (ne)prilike u dva oka u glavi.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KO SAVJETUJE DRŽAVNE ZVANIČNIKE: Radno mjesto za partijske drugove 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mjesto savjetnika u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti  nerijetko služi  za uhljebljenje partijskih kadrova.  Nađe se tu i pokoji potomak ili član familije partijskih drugova i drugarica

 

Reakcije, uglavnom negativne, u javnosti je izazvala vijest da je, krajem proteklog mjeseca, Vlada imenovala Predraga Bulatovića za savjetnika potpredsjednika Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Miluna Zogovića.

Zogović je potpredsjednik Demokratske narodne partije (DNP),a Bulatović  predsjednik Političkog savjeta te partije. Politički veteran Bulatović svakako će imati što da savjetuje svog dosta mlađeg partijskog kolegu. Što se tiče politike za infrastruku i razvoj nije baš sigurno.

Zogović nije jedini ministar koga savjetuju partijski drugovi i drugarice.  Mjesto savjetnika u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti  nerijetko služi upravo za uhljebljenje partijskih kadrova. Desi se i da budu bez mnogo radnog i partijskog iskustva.

Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić  okružio se sa najviše savjetnika, koji su pri tom  svi iz njegove partije.  

Njegova savjetnica Sandra Radević je Generalna sekretarka Demokrata. Završila je međunarodne odnose u Podgorici, bila zapošljena u MUP-u,  a savjetovala je Bečića i dok je bio predsjednik Skupštine.

Član Demokrata je i Bečićev savjetnik za digitalne medije Božidar Radinović. Radio je u IT sektoru Demokrata od 2016. godine, a od maja 2018. šef je tog sektora. Kadar Demokrata je i savjetnica Milica Kaluđerović, magistrica italijanskog jezika i književnosti.

Bečića savjetuju i stomatološkinja Valentina Minić, predsjednica Foruma žena Demokrata i ekonomistkinja Marija Nikčević, šefica računovodstva Demokrata.

Potpredsjednik Demokrata i potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravoduđe i antikorupciju Momo Koprivica ima isti broj savjetnika, pet, kao i njegov partijski lider. No, za razliku od Bečića okružio se i onima koji mogu da mu pomognu u oblastima za koje je nadležan.  Jedan od savjetnika mu je tako  Milan Popović, bivši profesor Pravnog fakulteta, istaknuti građanski aktivista,  toretičar savremenog društva, sociolog, politikolog.

Koprivicu savjetuje i Vladan Raičević, magistar kriminalistike i bezbjednosti, bivši poslanik Pokreta za promjene (PzP) i član Odbora za antikorupciju.

Savjetnica Koprivice je i magistrica filozofskih nauka Gordana Krcunović, saradnica u nastavi na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. U jednom od svojih autorskih članaka ona tvrdi da je – kultura superiornija od politike.

Da se ne kvari prosjek, tu si i partijske kolege Branko Vuković, politikolog, bivši odbornik Demokrata u Skupštini Podgorice, kao i Nihad Rastoder, član Opštinskog Odbora Demokrata u Petnjici.

Partijske kadrove za savjetnike birao je i potpredsjednik Vlade za međunarodne odnose Ervin Ibrahimović. savjetuje ga Adaleta Pecević predsjednica Foruma mladih Bošnjačke stranke Tuzi.  Ibrahimović je doduše za savjetnike birao i djecu svojih partijskih saboraca. Savjetuje ga i Adel Nurković, sin nekadašnjg ministra saobraćaja Osmana Nurkovića. I Mirza Muratović, suprug  predsjednice Foruma žena BS Sabine Muratović.

Budimir Aleksić, potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama ima dva savjetnika -. Zorana Dubljevića, profesora engleskog jezika i Dragana Vukića, član Socijalističke narodne partije (SNP), koji je ranije bio savjetnik potpredsjednika Vlade za demografiju i mlade Dragoslava Šćekića, takođe iz redova SNP.

Potpredsjedniku Vlade za ekonomsku politiku Niku Đeljošaju savjetnik za odnose sa javnošću je član glavnog odbora njegove stranke Albanske alternative Albert Bikaj. Savjetuje ga i drugi član glavnog odbora Edin Kraja. Savjetnica i šefica Đeljošajevog kabineta je profesorica ruskog jezika Tatjana Bulatović

Filip Ivanović, potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove nema savjetnika.

Premijer Milojko Spajić ima najviše savjetnika, čak osam. Ekonomistkinja Milena Milović je savjetnica premijera za ekonomsku politiku. Ona je bivša generalna direktorica Direktorata za obračun, kontrolu i politiku zarada u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja. Bila je jedan od ključnih ljudi u timu za izradu reformskog programa Evropa sad. Nije članica nijedne političke partije.

Spajićeva savjetnica za vanjske poslove je i Milica Perišić, profesorica francuskog jezika. Obavljala je poslove generalne sekretarke u Ministarstvu vanjskih poslova, a radila je i kao generalna sekretarka u Fondaciji Petrović Njegoš.

Spajić ima najviše savjetnika za medije. Premijerova savjetnica i rukovoditeljka Službe za odnose s javnošću je Jovana Bojović. Od 2018. do 2020. godine bila je zamjenica šefa Kabineta predsjednika Vlade. Dugogodišnji novinari Veliša Jovanović i Ljubica Milićević su savjetnici premijera za medije, a Ana Dulović iz PES-a savjetnica za digitalne medije.

Vučić Ćetković savjetnik je predsjednika Vlade za kulturu i mlade. Bio je direktor JU Muzeji i galerije Podgorice, pojedini mediji su ga nakon  izbora na ovu funkciju prozivali zbog veza sa DPS-om, a za njegovog mandata u Muzejima i galerijama je podnijeta prijava protiv NN lica zbog nestanka 150 muzejskih predmeta.

Bilo je još Spajićevih savjetnika o kojima su pisali mediji. Todor Goranović je  premijerov savjetnik za bezbjednost i odbranu. Bivši je direktor Direktorata za obavještajno-bezbjednosne poslove Ministarstva odbrane. U ljeto 2022.  ekspresno je vraćen u Podgoricu iz NATO sjedišta u Briselu, a pola godine kasnije napustio je i Vojsku Crne Gore.Mediji su pisali da je povratak Goranovića iz štaba NATO navodno bio uslovljen ,,bezbjedonosnim problemom”, što je on demantovao.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ima šest savjetnika. Njihove biografije su dostupne na sajtu, za razliku od vladinih savjetnika.

Savjetnica za medije predsjednika  je Milica Marinović, bivša novinarka. Bivši direktor ANB Dejan Vukšić savjetuje ga za oblast bezbjednosti i odbrane. Bio je advokat i sudija, a 2020.  predsjednika Skupštine opštine Kotor.  Pravnik Ivan Šikmanovićsavjetnik je zapravna pitanja. Radio je kao savjetnik u MUP-u,  načelnik u Ministarstvu javne uprave, a u dok je bio premijer Zdravka Krivokapića savjetovao je za pravna pitanja. Mladen Grgić je savjetnik za ekonomiju i ekonomsku diplomatiju, Radio je u OEBS-u, UNHCR-u i Vijeću Evrope, kao konsultant u privatnom sekrtoru, bio je na čelu Agencije za investicije Crne Gore.

Savjetnica za vanjsku politiku je Marija Lakić Barfus, profesorica engleskog jezika, sa stažom u diplomatiji od 2005. godine. Ekonomistkinja Olivera Vukajlović je savjetnica za održivi razvoj. U 42. i 43. Vladi obavljala je funkciju Generalne direktorice Direktorata za unapređenje konkurentnosti u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić ima četiri savjetnika. Savjetuje ga  književnik i publicista Želidrag Nikčević, član Političkog savjeta Mandićeve stranke. Nikčević je bio član žirija koji je 1993. dodijelio nagradu Risto Ratković – Radovanu Karadžiću. Jedan je od osnivača ogranka u Crnoj Gori – Demokratske stranke iz Srbije. Nakon što je taj projekat propao Nikčević je postao član Kilibardine Narodne stranke. Izabran je  1996. godine za poslanika u Skupštini Savezne republike Jugoslavije.Nakon raskola u Narodnoj stranci pridružio se frakciji Božidara Bojovića, i postao predsjednik 1998. Srpske narodne stranke. Tada postaje i ministar bez portfelja u Vladi SRJ Momira Bulatovića. Krajem 90-ih bio je urednik Ju info televizije, pod kontrolom Miloševićevog režima.

Mandićev savjetnik je i pravnik Matija Medojević, koji je od 2014. do 2021. obavljao poslove savjetnika u Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javnih nabavki i Ministarstvu javne uprave. Bio je ekspert za pravne poslove u „Berzi električne energije“ gdje je od septembra 2021. do januara 2024. godine bio i izvršni direktor.

Tu je i advokatica Žana Praščević-Milačić, supruga lidera Prave Crne Gore Marka Milačića. U Krivokapićevoj vladi bila je generalna sekretarka.

Mandića savjetuje i dugogodišnji funkcioner NOVE i poslanik Janko Milatović.  A od septembra ove godine i bivši sudija Ustavnog suda Milorad Gogić.  Angažovan je po ugovoru o djelu, obzirom da je odnedavno penzioner.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo prosvjete namjeravalo je da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića, za potrebe novog studentskog doma. Tik do Đukanovićevog univerziteta, čiji bi ga studenti takođe koristili. Plan je zamalo i uspio. Ugovor o kupoprodaji je potpisan, ali je u zadnjem trenu, a nakon pitanja Monitora, Vlada donijela  odluku o poništenju tog posla

 

 

Zamalo se desilo. Ministarstvo prosvjete je imalo namjeru da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića za potrebe novog studentskog doma. Za studente državnog i privatnog, Đukanovićevog univerziteta. Ugovor o kupoprodaji je potpisan prethodne sedmice, ali je u zadnjem trenutku, a nakon pitanja Monitora o zakonitosti ove kupovine, Vlada donijela  odluku o poništenju tendera.

Da je Vlada je od kompanije Čelebić City kupila objekat  nedaleko od Univerziteta Donja Gorica (UDG), saopštila je ministarka prosvjete, nauke i inovacija  Anđela Jakšić-Stojanović na konferenciji za štampu koja je upriličena krajem septembra. Ona je tada kazala da je cijena objekta 6,3 miliona eura i da će u narednih deset do 15 dana  biti na raspolaganju za smještaj studenata.

Na tenderu koji je Ministarstvo prosvjete raspisalo za kupovinu novog studentskog doma, određena je vrijednost nabavke od 2.975.206 eura. Jedini ponuđač Čelebić City, ćerka firma kompanije Čelebić  nudi cijenu od 6.290.500 eura, koju Ministarstvo prihvata iako je duplo veća od one koju su propisali nabavkom. Na pitanje Monitora –  da li je time prekršen Zakon o javnim nabavkama, iz Ministarstva nijesmo dobili odgovore u roku koji smo tražili. Umjesto toga, stigla je vijest o poništavanju tendera. A odgovori su nam proslijeđeni dan kasnije, pred samo zaključenje broja.

Monitor je pitanja Ministarstvu poslao u srijedu u 9:46. Istog dana, u 16:33 h, na sajtu Crnogorske elektronske javne nabavke (CeJN) objavljena je  odluka o postupku poništenja javne nabavke. Koju je, tog dana, potpisala ministarka Jakšić-Stojanović.

U obrazloženju odluke se navodi da je Vlada, na sjednici 30. oktobra, usvojila  zaključak kojim van snage stavlja zaključak od 3. oktobra, kada se saglasila sa ovom kupovinom.

Zvanično obrazloženje za poništenje tendera prilično je konfuzno. Navodi se tačka  Zakona o javnim nabavkama u kojoj se pominju slučajevi koji su izuzeti od primjene ovog zakona – kupovina ili zakup zemljišta, građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine.  Onda se konstatuje da ovu tačku zakona nije moguće pravilno primijeniti, pa su se stekli uslovi da se primijeni član koji daje uopšteno mogućnost razloga za poništenje javne nabavke, koji glasi – postoje drugi razlozi utvrđeni ovim zakonom.

U zadnji čas dostavljenim odgovorima, Ministarstvo prosvjete  ima dodatno objašnjenje: ,,Nadležni organi su u završnoj fazi postupka utvrdili da je kupovina nepokretnosti – novog studentskog doma  izuzeta iz Zakona o javnim nabavkama (Član 14 stav 1 tačka 1), te predmetna kupovina nije mogla biti izvršena primjenom pravila nabavki ovog Zakona”.

Prema pouzdanim Monitorovim izvorima, ministarka Jakšić-Stojanović je nakon potpisivanja spornog ugovora sa Čelebić City,  upozorena da se radi o neispravnoj, nezakonitoj kupovini, te da bi jedna od nadležnih institucija mogla reagovati.

Posebno sporna smatrala se odluka u dijelu cijene. Zakon o javnim nabavkama navodi da je, između ostalog, neispravna ponuda u kojoj visina ponuđene cijene prelazi procijenjenu vrijednost nabavke.

Eksperti sa kojima je Monitor razgovarao ukazuju i da je sporno i to što je obeshrabreno učešće drugih ponuđača, jer je cijena predviđena tenderom bila duplo manja od one prihvaćene.

Ministarstvo prosvjete se u odgovorima poziva na to da su u samom postupku, posebno napomenuli da se procijenjena vrijednost  (2.975.206)  odnosi na 2024. godinu, a da  u slučaju da ponuda pređe tu cifru „neće biti odbijena, već proslijeđena Vladi i Ministarstvu finansija na dalje odlučivanje“.

Tvrde i da su radili u cilju ostvarivanja konkurentnosti.

„U momentu raspisivanja poziva se nije mogla predvidjeti veličina i kapacitet objekta, te se tom napomenom uticalo na ostvarivanje konkurentnosti“, navode u odgovorima Monitoru. Napominju i da je prije odluke urađena procjena vrijednosti objekta od strane sudskog vještaka, i da je veća od vrijednosti ponude.

Priča je formalno počela u aprilu ove godine kada je Vlada zadužila Ministarstvo prosvjete da sprovede nabavku prostora  za novi studentski dom u najbržem mogućem roku.

Ministarstvo je ekspresno u julu raspisalo tender. Izjavu naručioca(Ministarstva) o nepostojanju sukoba interesa, potpisuju ministarka i članovi tenderske komisije.

Jedini ponuđač – Čelebić City dobija maksimalni broj bodova, između ostalog i za udaljenost budućeg doma od Plavog dvora u Svetozara Markovića 87 i I faze Novog studentskog doma  kod Tehničkih fakulteta. U prevodu najviša ocjena je data zato što se, kako se navodi u odluci Ministarstva, budući dom nalazi na 4.900 metara razdaljine od pomenutih lokacija!

Maksimalni broj bodova je dobijen i zato što je budući dom udaljen svega 190 metara od UDG.

Kako je objekat izgrađen 2020, komisija je cijenila da nije potrebno dodatno ulaganje osim proširenja i opremanja kuhinje, te manje prilagođavanje soba za osobe sa invaliditetom. Ipak, procijenjeno je da će to koštati dodatnih 100.000 eura. Ne navodi se na čiji račun.

Ponuđač je u ponudi naveo da će dom biti spreman u roku od 30 dana od donošenja odluke.

Komisija Ministarstva prosvjete je utvrdila da se radi o četvorospratnoj zgradi sa podrumom, na zemljištu od 2.947 kvadrata. Objekat posjeduje 230 mjesta za smještaj studenata, 109 dvokrevetnih i četiri trokrevetne sobe. Ukupna površina soba sa kupatilima je 2.618 kvadrata, a  zajedničkih prostorija 888 kvadrata.

Na sajtu CeJN postoje dvije odluke o prihvatanju ponude Čelebić City, jedna od 18. septembra, a druga od 17. oktobra, nakon što je Vlada 3. oktobra odobrila ovu transakciju.

Ministarka Jakšić-Stojanović  21. oktobra potpisuje ugovor o kupoprodaji sa izvršnom direktorkom Čelebić City Milenom Brajović. Monitor je imao uvid u ovaj ugovor.

U odluci Ministarstva o kupovini navedeno je da je Čelebić u obavezi da dostavi dokaz o pravu svojine i List nepokretnosti iz kojeg je jasno vidljivo da ne postoji pravna smetnja za zaključivanje ugovora o prodaji. Ukoliko su upisane hipoteke, ponuđač je u obavezi da dostavi izjavu kojom garantuje da će izvršiti brisanje svih zabilježbi. Čelebić se izjavom od 21. avgusta obavezao da će predati uredan List nepokretnosti u roku od 30 dana od Odluke o izboru najpovoljnije ponude.

Međutim, u potpisanom ugovoru navedeno je niz hipoteka na predmetnoj nepokretnosti.  Jedna, iz 2018., iznosi čak 3,6 miliona eura. Povjerilac je Investiciono razvojni fond (IRF), sa zabranom opterećenja, otuđenja i izdavanja u zakup bez saglasnosti povjerioca.

I za ostale hipoteke, ukupno četiri, povjerilac je IRF. Hipoteka je iz novembra 2021.  u iznosu od 970.000 eura, sa rokom otplate 36 mjeseci, grejs period šest mjeseci. Jedna od hipoteka je u visini od milion eura, sa rokom otplate do kraja januara 2026., dok na posljednjoj od tih hipoteka nema iznosa, odnosno ne navodi se u ugovoru o prodaji.

IRF  je 11. oktobra dao saglasnost kompaniji Čelebić City za zaključenje ugovora o kupoprodaji i Pismo namjere o brisanju hipoteke, koje potpisuje izvršni direktor Fonda Nikola Tripković. Pod uslovom da se dio tranše kupoprodajne cijene od milion eura uplati na račun Fonda u cilju umanjenja glavnice kredita iz 2018. Kao i da se iz prve tranše kupoprodajne cijene izmire dospjele a neizmirene obaveze po kreditima preduzeća Čelebić koja imaju izloženost kod Fonda – Čelebić City, Čelebić, C&S Energy. Navodi se i da je dio kredita koji se vodi na kompaniju Čelebić izmiren, ali da za njega još uvijek nije izvršeno brisanje hipoteke.

U potpisanom ugovoru se navodi da će Ministarstvo prosvjete platiti kompaniji Čelebić City 7,5 miliona eura (iznos sa uračunatim PDV-om). Dio od 3,6 miliona eura najkasnije u roku od sedam dana. I to tako što će milion eura biti uplaćeno IRF-u u cilju obaveza prema Čelebićevom kreditu iz 2018., a ostatak od 2,6 miliona na račun Čelebić City. Ostatak novca od 3,9 miliona, kompaniji je trebalo da se uplati najkasnije do kraja januara 2025.

Zanimljivo je da je notar kod koga je potpisan ovaj ugovor upozorio kupca, Ministarstvo prosvjete, na dostupne mjere osiguranja u svrhu obezbjeđenja svojih prava, mjere upisa zabilježbe i ugovornom kaznom za kašnjenje prodavca u realizaciji obaveza. U ugovoru se navodi da  Ministarstvo prosvjete ,,izričito izjavljuje da ne želii ugovaranje takvih mjera obezbjeđenja”, te da pristaje na sve rizike i posljedice u vezi sa tim.

U odgovorima koje su dostavili Monitoru, iz Ministarstva ukazuju da je uobičajeno da je u svakom postupku prometa nepokretnosti obaveza prodavca  da prije primopredaje objekta isti oslobodi opterećenja i hipoteka. „U konkretnom postupku ponuđač je izjavom garantovao da će prije potpisivanja ugovora dostaviti dokaz izdat od strane zajmodavca kojim će se garantovati uklanjanje predmetne hipoteke, što je i učinjeno”, tvrde.

Posljednje naše pitanje upućeno ministarstvu bilo je – Budući studentski dom nalazi se neposredno pored UDG, dok je od državnih univerziteta udaljen pet kilometara. Da li se na ovaj način obezbjeđuje smještaj za studente privatnog univerziteta, čiji su vlasnici Čelebić, Milo Đukanović, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić, a na kojem je ministarka prosvjete vandredna profesorica, dekanka jednog od fakulteta i direktorica studijskog programa?

,,Naglašavamo da ministarka Jakšić-Stojanović nijednim postupkom u svom dosadašnjem radu na čelu Ministarstva nije favorizovala UDG, ali ni druge univerzitete ili visokoškolske institucije u Crnoj Gori. U tom smislu, ni data aluzija u postavljenom pitanju nema činjenično uporište, pa je ne bismo dodatno komentarisali”, odgovorili su iz Ministarstva prosvjete.

Poništeni tender govori dovoljno.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo