Može Zemlja oko Sunca i kakvu piruetu da napravi, uzalud će i svitati i mrknuti – nedjelja, 20. i ponedjeljak 21. maj ove godine u Crnoj Gori neće se razdvajati. U nedjelju će Milo Đukanović ponovo biti inaugurisan u zvanje predsjednika Crne Gore, u ponedjeljak je dvanaesta godišnjica crnogorske nezavisnosti. On gine da bi je sačuvao, ona mu daruje sve, spremna da poklanja sebe uprkos opasnosti da postane prazna ljuštura i nestane. Kad se isključi romantika, činjenica da je dvanaest godina nakon obnove nezavisnosti Crna Gora neodvojiva od jednog čovjeka govori o našoj sumornoj stvarnosti.
Modu sa inauguracijom uveli smo 1998. Nakon što je Đukanović, krajem 1997. pobijedio Momira Bulatovića, sredinom januara 1998, noć nakon nereda u Podgorici na protestu Bulatovićevih pristalica, na Cetinju je priređena inauguracija novog predsjednika.
Kako je tada napola pukla Crna Gora, sastavljala se nije. Ništa tu nijesu promijenile godine nezavisnosti. Ni prva, ni dvanaesta.
Milo Đukanović položiće, dakle, 20. maja zakletvu pred poslanicima u Vladinom domu na Cetinju. Tekst glasi: ,,Zaklinjem se svojom čašću, na Ustavu Crne Gore, da ću dužnost Predsjednika Crne Gore obavljati savjesno i odgovorno za dobro svih građana naše domovine. Kao Predsjednik države posvetiću se očuvanju nezavisnosti i suvereniteta Crne Gore i njenoj afirmaciji kao građanske, demokratske, ekološke i države socijalne pravde, zasnovane na vladavini prava”.
Da o časti ne pričamo, kažnjivo je po zakonu.
Zakleće se predsjednik da će dužnost obavljati za dobro svih građana Crne Gore. Kakve ptice, i kamenje u Crnoj Gori zna koliko će mu kletva biti prava. Jednostavno, ne možete raditi za dobro svih građana ako onu polovinu koja ne glasa ispravno, redovno, sve krupnijim i krupnijim riječima, označavati kao izdajnike, rušitelje države, teroriste i fašiste.
Stvari se katkad smire tokom neizbornih godina, koje su ovdje rijetke. Tada se i vlast kojom diriguje Đukanović sjeti da najdemokratski od svih referenduma ne može biti najdemokratskiji od svih referenduma ako se građanima koji su u toj silnoj demokratiji kazali ,,ne”, nezavisnoj Crnoj Gori i dalje spočitava da su bili ,,protiv svoje države”. Ta etiketa i dalje se po potrebi lijepi svagda i svukuda, od parlamenta, do radnog mjesta.
„Vidim da ih jako pogađa kada ih mi opominjemo na prošlost i zašto im se ne može vjerovati… Kada ih podsjetimo na to da su bili protiv države Crne Gore, da su formirali Sedmi bataljon koji je trebalo da hapsi crnogorsku mladost, da su organizovali rušilačke demonstracije zbog našeg priznavanja Kosova, kad ih podsjetimo da ne priznaju crnogorsku zastavu, nego da im se priviđa trobojka kao državna zastava…”, razjašnjavao je Đukanović na jednom od nastupa u predizbornoj kampanji.
Došlo je dotle da je, kad Đukanović govori o skrivanju prošlosti, pristojnog čovjeka sramota da ga podsjeti na šah, Dubrovnik, rat za mir, ljubav sa Miloševićem. Jedan od ozbiljnih problema građana Crne Gore koji ne pristaju da im vlast uređuje misli je to što svakodnevno ne malu količinu energije moraju da troše odgovarajući na pitanje – jesam li ja lud?
Nema izbora na kojim glavni adut vlasti nije očuvanje države. Nema dovoljno malog mjesta u kojem u borbi za vlast glavni argument nije: ,,Koliko god mržnje da imaju prema nama, nijedna količina mržnje ne može da opravda toliku mržnju prema svojoj državi”. I tako stalno.
Teorijski, valjda je moguće imati dovoljno veliko srce pa biti predsjednik i onih građana koji ,,mrze svoju državu” čak i u situaciji kada je u centru svega onoga što mrzitelji mrze upravo predsjednik.
Kakvi predsjednik, svetac bi to morao da bude. Đukanoviću, ako ćemo pošteno, na osnovu širokogrudosti oreol ne bi dali ni najvjerniji obožavaoci.
Jednom je, 2011, na partijskom kongresu, predsjednik DPS-a proglasio da je jedan od glavnih zadataka partije učvršćivanje nacionalnog i duhovnog identiteta, kao i prevazilaženje tradicionalnih podjela. Najavio je zalaganje za standardizaciju crnogorskog jezika i objedinjavanje pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Bila je peta godina nezavisnosti, i tada je bilo jasno koliko je ta priča prazna. Na popisu iste godine 42,88 odsto građana Crne Gore kazalo je da govori srpski, 36,97 – crnogorski. Još sedam godina smo pridali, novo nema ništa. Crnogorski jezik je, zahvaljujući izvedbi u režiji vlasti, više predmet podsmijeha neko dio identiteta, Crnogorsku pravoslavnu crkvu ne shvataju dovoljno ozbiljno ni oni što u njoj činodejstvuju.
To ne znači da nema priča o identitetu pogodnih za partijsku upotrebu, provjeravanje pravovjernosti zaposlenih u državnim službama i sličnog. Prije nekoliko godina šefovi su zavirivali ko će a ko neće potpisati inicijativu za poništenje odluka Podgoričke skupštine. Možda bi mogli da se ponište i rezultati bitke na Vučjem dolu, kao znak pažnje prema turskim investitiorima.
Osim posvećenosti očuvanju nezavisnosti i suvereniteta Crne Gore Đukanović će zakletvom garantovati i njenu afirmaciju kao građanske i demokratske države.
Uf! Jedina stepenica koju smo ka razvoju građanske države i demokratije savladali je postojanje više partija i održavanje izbora kao takvih. Fakat da nikad na izborima nije promijenjena i da to traje tako dugo čini da je sljedeći stepenik iz dana u dan sve viši. Ne zvuči nemoguće progoza da nikad neće biti dosegnut, već da će se stepenice morati rušiti.
U izgradnji građanskog društva nijesmo savladali ni osnovu. Na izborima svaki glas ne vrijedi isto. Neki je dvadest, neki pedeset, neki hiljadu eura. Ima i onih čija je cijena džak brašna, bandera pred kućom ili državni posao. Valuta u tim transakcijama su i socijalna pomoć, čokolade od sto eura, otpisivanje računa za struju metri lokalnih puteva, kilogrami straha. Na povijenim, na primjer, leđima starca koji vjeruje da mu ,,Milo daje penziju”.
Da, tu je i priča u kojoj su ,,građani” suprotstavljeni ,,nacionalistima”. U njoj je sve pobrljano. DPS je, trenutno, ,,građanski” onoliko koliko u njemu ima Srba i onoliko koliko dopušta Srbima da budu građani. Otpilike kao što je devedesetih bio ,,građanski” prema Bošnjacima.
Dio zakletve je i posvećenost ekologiji. Prvi i jedini Ustav obnovljene Crne Gore državu je deklarisao kao ekološku. Red je početi od Pljevalja. Tamo se ljudi godinama guše u smogu zbog toga što se griju na ugalj, jer Termoelektrana koja proizvodi polovinu struje u državi ne može da obezbijedi toplifikaciju grada. Dok Evropa kojoj težimo propisuje zatvaranje termoelektrana, Crnoj Gori je jedan od glavnih planova da napravi još jednu. U Pljevljima. Opštini čije su šume, najbogatije u državi, date predsjedniku bliskom biznismenu. Tu se stalno vrte nekakvi milioni investicija – ni drvena polica, kao finalni proizvod nije napravljena. Radnici u povlaštenom preduzeću redovno štrajkuju zbog neredovnih plata.
Nezavisna Crna Gora rasprodaje samu sebe i trajno upropaštava prostor toliko da on neće valjati sve ako sjutra ovdje niknu neki mnogo bolji ljudi sa mnogo boljom vlašću. Rijeke su nam prljave, čista voda nam postaje nedostupna, svaka stopa nam je deponija. Životna sredina je jedino poglavlje koje ekološka država Crna Gora nije otvorila u postupku pregovaranja o članstvu u Evropskoj uniji.
Tu nam je, opet i u Ustavu i u zakletvi, i država socijalne pravde. Neko vrijeme smo bili među zemljama sa najdubljim jazom između bogatih i siromašnih, poslije smo prestali da mjerimo.
,,Ne smijemo dozvoliti našim potomcima da kao generacije naših predaka pa i naša čežnjivo razmišljamo o tome kada ćemo zaraditi nešto novca da provedemo vrijeme u Parizu Rimu i Londonu. Mi možemo dalje od ovoga u bliskoj budućnosti. Nije ova budućnost o kojoj govorim namjenjena generaciji naših potomaka…Za prvu deceniju od obnove nezavisnosti smo udvostručili plate obezbijedili šest milijardi stranih investicija, povećali standard građana. Crna Gora se dinamično kreće i to može da registruje svako ko iole ozbiljnije prati ekonomska i društvena kretanja u CG”, objašnjava ovih dana Đukanović u kampanji za lokalne izbore.
Ovi što ne ,,prate ekonomska kretanja” nego gledaju sopstvenim očima teško uočavaju sav taj napredak. Prema zvaničnim podacima više od polovine zaposlenih u Crnoj Gori prima platu do 250 eura. Oni razmišljaju kako da se prehrane, ne kako da provedu vrijeme u Parizu, Rimu, Londonu. Preko 30 odsto građana ima platu između 250 i 500 eura, što znači da samo 20 odsto zaposlenih zarađuje više od prosječne plate.
Fala na liderstvu, u nezavisnoj Crnoj Gori odrasta deset odsto siromašne djece. I taj podatak je od onih koje više ne mjerimo.
Jeste, zakleće se predsjednik i da će se posvetiti afirmaciji države zasnovane na vladavini prava. Kipti od primjera: Svetozar Marović i sin mu koji šetaju umjesto da su u zatvoru; smiješne kazne za policajce koji su prebili Mija Martinovića; dokazana nevinost Kalića i Šarića. Bogati i siromašni, lijevi i desni, bijeli i zeleni – sve je smiješno u odnosu na Kavčane i Škaljarce. Tu lete glave. Kako Kavčanima i Škaljarcima tako i neobaviještenima koji se u blizini zateknu.
Ne treba nam izvještaj Evropske komisije o poglavljima 23 i 24 dovoljna je obična vijest. U Dobroti je surovo ubijena Ukrajinka Anastasija Lašmanova. U Crnu Goru je došla prije nekoliko godina i radila kao konobarica. Potom je postala moćna i uticajna osoba, a imovina kojom raspolaže, prema procjenama, vrijedi na desetine miliona eura. Riječ je o direktorici kompanije Sea trejd, koja je prije tri godine kupila tivatski hotel Mimoza i na tom mjestu je izgrađen hotelski kompleks Perla. Lašmanova je vlasnica salona ljepote Femme fatale koji se nalazi u hotelu Tre kane u Budvi, pišu danima naši mediji.
Onda je i stigla vijest da je smijenjen Zoran Stanović, šef ispostave granične policije na Aerodromu Tivat, čijeg sina Arsenija policija traži zbog ubistva Lašmanove. Obrazloženja za smjenu nije bilo, tako da svako može da nagađa – je li policajac što pogriješio u službi na aerodromu ili pomaže sinu da se sakrije ili je, možda, imao veze sa transformacijom ugostiteljske radnice u bogatašicu. Istraga je u toku.
I kao što biva, one koji su srcem zazivali Crnu Goru, dok su je Bulatović, Đukanović i Marović gurali u mrak ratova i mržnje, slabo ko će na praznični dan pomenuti. Liberali – nego što.
Miloš BAKIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice