DRUŠTVO
DVADESET SEDAM GODINA OD DEPORTACIJE BIH IZBJEGLICA: Ratni zločin vlast prekriva zaboravom

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Za izrućivanje izbjeglica iz Crne Gore ratnim vođama bosanskih Srba niko nije kažnjen, a sudovi presuđuju da to nije ratni zločin ignorišući međunarodne standarde. Tako će biti dok god je ove vlasti na čelu sa Milom Đukanovićem
Crnogorska vlast nikada, kada bi mogla da ima takvu moć, ne bi dozvolila da se pomene a kamoli na neki način obilježi 27. maj – dan kada se u Crnoj Gori dogodio zločin nezapamćen na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. No, nekoliko nevladinih organizacija, jedan broj intelektulaca i medija ni ove godine nisu dopustili da zaborav prekrije ratni zločin poznat kao deportacija bosanskohercegovačkih izbjeglice iz Crne Gore, koje su u njoj bile našle utočište bježeći od ratnih strahota u njihovoj državi.
Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila Muslimana i Srba, starosti od 18 do 66 godina, i kao taoce predala ih Vojsci bosanskih Srba da im, navodno, posluže za razmjenu ratnih zarobljenika.
Svi izručeni iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni, dok je druga grupa dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči. Samo je nekolicina preživjela. Još nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg Novog niti se pouzdano zna gdje su stradali.
Da su izbjeglice nezakonito uhapšene i izručene kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac. Milorad Krnojelac je bio upravnik logora u Foči.
Sudovi u Crnoj Gori to ipak nisu okvalifikovali kao ratni zločin. Presudom Višeg suda u Podgorici, koju je 17. maja 2013. potvrdio Apelacioni sud, devetorica optuženih bivših službenika crnogorske policije, MUP-a i Državne bezbjednosti oslobođeni su optužbe za zločin protiv civilnog stanovništva. Nisu, kako je obrazloženo, imali status ,,pripadnika strane u sukobu u BiH”, pa čak ni onih ,,koji su bili u službi strane u sukobu u BiH”, što je, prema tumačenju sudova,bilo neophodno da bi se mogli osuditi da su izvršili ratni zločin.
Naknadno je ekspert Evropske unije, italijanski tužilac i međunarodni sudija Maurizio Salustro u svom izvještaju o procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori istakao da je takvo tumačenje pogrešno i nepoznato u međunarodnom humanitarnom pravu i praksi.
Prošle nedjelje ispred Centra bezbjednosti u Herceg Novom okupili su se preživjeli i rodbina deportovanih, predstavnici nevladinog sektora i malobrojni građani i obilježili 27-godišnjicu od tog ratnog zločina.
Potom je, prošlog ponedjeljka u Podgorici, održana diskusija Zločin Deportacija 1992. – post factum 2019, koju je organizovala NVO Akcija za ljudska prava (HRA).
Zločin deportacija izbjeglica je dokazan, ali njegovi akteri nisu adekvatno kažnjeni u skladu sa međunarodnim i domaćim pravom.Umjesto pravde, crnogorske vlasti i nadležne institucije pokušavaju da imputiraju projektovani zaborav, ocijenjeno je na tom skupu, uz poruku da sve treba preduzeti da se takav zločin više nikada ne ponovi.
„Nalogodavci i oni koji su zločin mogli da spriječe, nikada nisu procesuirani, iako je tadašnji predsjednik države Momir Bulatović na sudu priznao da je slučaj bio državna greška“, kazala je Tamara Milaš, portparolka Koalicije za REKOM za Crnu Goru.
Izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević, kazala je da je, kada je riječ o satisfakciji za žrtve, naknada štete porodicama „jedina dobra vijest“.
Ona je podsjetila da je ukupna odšteta iznosila 4.130.000 eura, nakon što je doneseno 27 pozitivnih presuda od 42 sudska postupka. Odšteta je isplaćena poslije četvorogodišnjeg suđenja kao naknada zbog nezakonitog hapšenja i deportovanja izbjeglica.
„Osim nankade štete, nažalost, Crna Gora nema čime da se pohvali“, kazala je Gorjanc Prelević.Ona je naglasila da bi za porodice žrtava bilo veoma važno da se javno saopšte sve činjenice i puna istina o tom ratnom zločinu, jer je jasno utvrđeno da nije postojao pravni osnov za hapšenje izbjeglica, kao i da se pronađu svi nestali.
Alen Bajrović, čiji je otac Osman deportovan 1992. godine, živi u Bijeloj i, kako kaže, tu će i nastaviti da živi. Njegova porodica odbila je da primi odštetu.
,,Nama nije nikakva satisfakcija novac”, kaže Bajrović, poručujući da će tragati za istinom o tom zločinu dok je živ.
I istoričar Šerbo Rastoderkomentarisao je sudsku odluku o isplaćivanju odštete jednom broju porodica žrtava deportacije.
,,Nadoknadom štete država je utvrdila cijenu života i zločina. Da li život ima ekvivalent u novcu? Mislim da je sudski proces vođen na nivou obligackonog procesa, što je moralno problematično”, kazao je Rastoder, zaključujući da je za sada kvalifikativ ovog zločina politički.
Profesor Pravnog fakulteta i nekadašnji sudija Evropskog suda za ljudska prava Nebojša Vučinić kazao je da je suštinsko pitanje u vezi sa ovim zločinom to što crnogorski sudovi nisu uzeli u obzir ratni kontekst u kojem se zločin dogodio kao i stav suda da izbjegli nisu bili pripadnici ratujuće strane, iako su za to mogli da koriste brojne presude međunarodnih sudova. Ne možete donositi presude u ovakvim stvarima ako se ne pozivate na presude međunarodnih sudova, istakao je Vučinić.
,,Istraga mora da pokaže šta se i zašto se to desilo. U ovom slučuju rezulati istrage su u neskladu sa presudom da to nije ratni zločin. To je moja osnovna zamjerka”, kazao je Vučinić.
Po njegovom mišljenju bitno je da su izbjeglim građanima BiH u Crnoj Gori život i bezbjednost bili osigurani i da su u njoj zakonito boravili, ali su nasilno vraćeni tamo gdje su im i život i sigurnost bili ugroženi, ali to sudovi nisu uvažili. Takođe, sudovi nisu ušli u suštinu kako bi se pravno kvalifikovalo šta se sve desilo niti su uzeli u obzir uzimanje talaca, što je ratni zločin, zaključio je Vučinić.
Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta, smatra da je, kada se govori o sudskim procesima o ovom zločinu, vrlo deficitarna dijagnoza da se radi o nedostatku političke volje: ,,Prava dijagnoza je da je ovo besudna zemlja. Riječ je o čitavom sistemu, a ne samo o nedostatku političke volje”.
On, kako je rekao, ne zna da li će do kraja naših života ratni zločin deportacije biti procesuiran. „Jedino sam siguran da, dok je našeg vrhovnog oligarha na vlasti, neće“,uvjeren je Popović.
Nadžiba Bajrović, supruga deportovanog Osmana, kome se ni danas ne zna grob, ostala je da živi u Bijeloj i svake godine dolazi na memorijalno okupljanje u Herceg Novi. Došla je i prošle nedjelje.
,,Ovo je jedino mjesto na kome mogu iskazati svoju bol i nezadovoljstvo i uputiti kritike na više adresa za ovaj zločin. Pozivam sve institucije: predsjednike države, Vlade i Skupštine, sudstvo, Državno tužilaštvo i policiju da se uključe u rasvjetljavanje ovog zločina, a one koji su krivi privedu pravdi i zasluženo kazne”, poručila je Bajrović.
Pozvala je predstavnike EU i ambasada da se uključe u rasvjetljavanje zločina, navodeći da je razočarana njihovim dosadašnjim (ne) djelovanjem.
Pošto ratni zločini ne zastarijevaju ostaje nada će jednog dana svi odgovorni za ovaj biti adekvatno kažnjeni.
Krivična prijava protiv Đukanovića
Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. godine krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića i vrha tadašnje, a najvećeg dijela i sadašnje izvršne i pravosudne vlasati Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina ,,deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”.
,,Slučaj departacija” 1992. godine obuhvata više od 150 izbjeglica iz BiH, Bošnjaka i Srba, koji su nakon hapšenja u Crnoj Gori predati vlastima Republike Srpske. Mnogima od njih se od tada gubi svaki trag, navedeno je u prijavi.
Popović, Kočan i Pavlović, kao ključni dokaz za taj zločin, navode svjedočenje Momira Bulatovića u podgoričkom Višem sudu u novembru 2010. godine, koji je u vrijeme izvršenja tog zločina bio šef države.
,,Bulatović je pred sudom nedvosmisleno potvrdio: svi smo sve znali, a Milo najviše. U cjelini, svjedočenje Bulatovića bilo je istovremeno i samooptuživanje cjelokupnog crnogorskog državnog vrha 1992, a posebno i najviše Đukanovića, u vrijeme izvršenja zločina prvog ministra, odnosno predsjednika Vlade Crne Gore”, navodi se u prijavi. Podsjetimo, Momir Bulatović je sve ovo što je priznao označio ,,državnom greškom”.
Krivična prijava je odbačena, zbog navodnog nedostatka zločina, iako je ne samo dokaz, nego notorna činjenica da je u vrijeme izvršenja zločina Milo Đukanović bio predsjednik vlade Crne Gore, čiji je tadašnji ministar unurašnjih poslova Pavle Bulatović poslao nedvosmisleni telegram centrima bezbjednosti za postupanje koje je kasnije kvalifikovano kao ratni zločin deportacije.
Ni spomenika, ni izvinjenja
Nevladine organizacije HRA, Centar za građansko obrazovanje, ANIMA i Savjet za građansku kontrolu rada policije prije osam godina uputili su crnogorskim vlastima tri inicijative.
Prva je upućena tadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se proglasi Dan sjećanja na žrtve deportacije.
Tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću, ministru kulture Branislavu Mićunoviću i predsjedniku Opštine Herceg Novi Dejanu Mandiću obratili su se sa predlogom da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije ispred zgrade Uprave policije u Herceg Novom, čime su podržali i takvu želju porodica deportovanih žrtava.
Treća inicijativa adresirana je na ministra unutrašnjih poslova da se crnogorska policija izvini zbog nezakonitog postupanja prilikom hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci u Republiku Srpsku.
Nijedna inicijativa nije prihvaćena.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
IZDVOJENO
-
NOVA-STARA STRATEGIJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Monopol za privilegovane
-
ZORAN PUSIĆ: FOTOGRAFIJA CRNE RUPE (III): Vidjeti nevidljivo
-
STEVAN BODROŽA, REDITELJ: Vjerujem u katarzu
-
Kad realizam postane nerealan
-
IZBORI ZA EVROPSKI PARLAMENT: POPULISTIČKI NAPAD NIJE USPIO: Bez jasne ravnoteže moći
-
Bačilo na Šar Planini

Kako stvari stoje, Danilo Mandić će, i nakon najnovijih problema sa zakonom, ostati u službi kod strica Andrije Mandića, kao„savjetnik“ predsjednika Skupštine Crne Gore. Naoružan i opasan
Samo su naivni mogli pomisliti da će se „navodni“ pokušaj ubistva Podgoričana Darka Perovića i Arisa Turkovića, i hapšenje osumnjičenog za ovo krivično djelo Danila Mandića, bratanića i tjelohranitelja predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, završiti jednim policijskim saopštenjem.
Pet dana nakon te objave, množe se pitanja bez odgovora. Od dileme kako je Danilo Mandić, kao osuđivana osoba koje se u policijskim evidencijama vodi kao bezbjednosno interesantno lice, mogao postati visikorangirani službenik Skupštine Crne Gore (zvanično savjetuje predsjednika parlamenta, nezvanično – stara se o strikovoj bezbjednosti), pa do tvrdnje da se ništa od onoga o čemu nas je izvijestila policija nije dogodilo.
Umjesto da otklone sve nedoumice i objasne građanima šta se i kako dogodilo, ćutanjem se brane ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednost Aleksa Bečić ali i Agencije za nacionalnu bezbjednost. Ne oglašava se ni predsjednik parlamenta, kao da ga se ova priča ni malo ne dotiče. Nema ni tradicionalnog partijskog saopštenja kojim se, u sličnim prilikama, apeluje „pustite nadležne da rade svoj posao“. Muk.
Opozicija od Andrije Mandića traži da podnese ostavku. Kažu, ne zato što je postavio sinovca da mu bude lično obezbjeđenje, već što mu je sinovac bezbjednosno interesantno lice kojem je – ne zna se ko i kako – omogućeno da naoružan i van radnog vremena koristi službeno vozilo (koristio ga je, navodno, i u noći 19. aprila kada je, prema navodima policije, počinio krivično djelo pokušaj ubistva).
Umjesto valjanih i dokazima potkrijepljenih objašnjenja, dobili smo potvrdu teze da živimo u svijetu alternativnih činjenica: konstruišu se nove verzije događaja, mijenjanju se iskazi povrijeđenih (do mjere da se na kraju nijesu sjećali ni da je iko pucao u njih), a advokat Danila Mandića sve samouvjerenije ponavlja tvrdnju da njegov klijent 19. avgusta nije izvršio bilo kakvo krivično djelo, pošto takvog djela nije ni bilo. Kao ključni dokaz advokat Miroje Jovanović navodi postupanje nadležnih institucija. Odnosno, njihovo nepostupanje.
Jovanović je problematizovao činjenicu da u noći pucnjave nije obavljen uviđaj, što je par dana kasnije okrenuo u korist svog klijenta i zaključio da uviđaj nije obavljen jer se događaj nije ni desio. Sa druge strane, iz policije navode šta su sve utvrdili te noći.
Saopštili su da je dežurna služba oko 3.40 časova obaviještena o sukobu više osoba u blizini raskrsnice Bulevara Ivana Crnojevića i ulice Marka Miljanova, gdje je jedno lice upotrijebilo vatreno oružje. Nakon izlaska na lice mjesta zatekli su jednu osobu koja je odbila da policijskim službenicima pruži na uvid lična dokumenta. Umjesto da se legitimiše, ovaj muškarac je pošao sa lica mjesta vozilom marke „škoda“, podgoričkih registarskih oznaka, da bi nakon toga izazvao saobraćajnu nezgodu. Policija je tada utvrdila da je riječ o Peroviću kod kojeg je primijećeno da ima ranu u predjelu desne potkoljenice.
„On je upućen na ukazivanje ljekarske pomoći… Tom prilikom je testiranjem utvrđeno da je D.P. pozitivan na prisustvo alkohola u koncentraciji od 0,66 g/kg kao i psihoaktivnih supstanci u organizmu – opojne droge kokain, te da je vozilom upravljao pod dejstvom istih. Na licu mjesta nisu zatečena druga lica, osim očevidaca događaja. Licu D.P. je ukazana pomoć u Urgentnom bloku a isti je tom prilikom odbio detaljne ljekarske preglede i snimanja nakon čega je dežurni ljekar na osnovu vizuelnog pregleda sačinio izvještaj o povredi. Kasnije, nakon ponovnog pregleda, konstatovana je prostrelna rana u predjelu desne potkoljenice. Tokom pružanja medicinske pomoći licu D.P, isti policijskim službenicima nije dao tačne informacije na okolnosti povređivanja“, piše u posljednjem u nizu saopštenja policije.
Perović je zatim uhapšen zbog više počinjenih prekršaja iz Zakona o bezbjednosti saobraćaja i Zakona o javnom redu i miru, da bi dan kasnije 20. aprila, kod sudije za prekršaje oglašen krivim i kažnjen iznosom od 3.450 eura.
Nakon što je policija „došla do saznanja“ da je jedno lice upotrijebilo vatreno oružje, oko 5.00 časova obaviještena je dežurna tužiteljka u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, koja je „u komunikaciji sa policijskim službenicima koordinirala aktivnostima, a koju su policijski službenici blagovremeno obavještavali o novonastalim okolnostima“. Istog dana oko 7:47 sati, navodi se u saopštenju policije, sa svime je upoznata i državna tužiteljka u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, koja se izjasnila da postupanje po predmetnom događaju nastavi Osnovno državno tužilaštvo.
„Policijski službenici su prethodno, u ranim jutarnjim, i kasnije u dnevnim časovima tri puta izvršili pregled i pretragu užeg i šireg lica mjesta u cilju pronalaska predmeta i tragova o čemu su sačinjeni adekvatni spisi sa propratnom foto dokumentacijom. Preduzimajući policijsko-tužilačke aktivnosti pregledan je i izuzet veći broj nadzornih kamera u užem i širem licu mjesta, prikupljena su obavještenja od više lica, utvrđen boravak oštećenih i osumnjičenog lica tokom kritične večeri u jednom ugostiteljskom objektu, kao i kretanje vozila Range Rover za koje se sumnja da je korišćeno prilikom izvršenja krivičnog dela od strane lica M.D“, navode u saopštenju.
Tokom tih radnji identifikovana je i druga osoba koju je ranio osumnjičeni Danilo Mandić. Aris Turković je, ipak, ostao nedostupan policiji sve do večernjih sati. Tada je, kažu, „obezbijeđen“ na način što je lociran u svojoj kući, nakon čega se uputio na ukazivanje ljekarske pomoći. U Urgentnom centru su mu konstatovane povrede nastale od projektila ispaljenog iz vatrenog oružja.
„Policijski službenici su po prikupljenim saznanjima o događaju raspisali potragu za licem D.M. i u više navrata pokušali da lociraju vozilo i lice nakon čega je oko ponoći 20.4.2025. godine, D.M. pristupio prostorijama Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, i tom prilikom je izvršena kriminalistička obrada lica, izuzimanje i uzorkovanje tragova koji se mogu dovesti u vezu sa izvršenim krivičnim djelom – navode iz policije i dodaju da je vozilo kojim je upravljao Madnić dobrovoljno predato od strane trećeg lica.
Pokazalo se da je to vozilo (Range Rover) neobično makar koliko i njegov vozač. Ono je, tokom neke od aktuelnih istraga, oduzeto od vlasnika pa, ustupljeno na korišćenje Skupštini. Navodno, da bi se koristilo za obezbjeđenje štićenih osoba. Ali…
„Vozilo za koje se sumnja da je korišćeno prilikom izvršenja krivičnog djela nije u vlasništvu MUP-Uprave policije, već je isto u vlasništvu Skupštine Crne Gore na koju je i registrovano“, navode iz policije, uz objašnjenje da ne znaju ni kako je Danilo Mandić angažovan kao tjelohranitelj svog strica Andrije. „Uprava policije ne posjeduje saznanja o radno-pravnom statusu ovog lica, niti njegovom radnom angažovanju u javnom ili privatnom sektoru“.
Dok su istražitelji, pozivajući se i na svjedočenja povrijeđenih, tvrdili da je Mandić osoba koja je pucala u centru Podgorice, advokat Miroje Jovanović je, proročki, insistirao da nijedan dokaz ne povezuje njegovog branjenika sa tim krivičnim djelom. Onda su oštećeni/ranjeni promijenili priču. Jedan ne zna ko ga je ranio, a drugi, navodno, nije znao ni da je ranjen… Konačno, Ranjeni Perović je, nekoliko dana nakon ranjavanja, tužiteljki tvrdio da je pod policijskom prijetnjom označio Mandića kao osobu koja je pucala u njega i Turkovića.
Zataškavanje traje. Dok se nadležni nadmeću dokazujući nesposobnost i odsustvo elementarne volje da rade svoj posao. Ili se sve što rade preduzima da se prava istina ne otkrije.
Jedino što je nesumnjivo utvrđeno jeste da je Danilo Mandić od ranije poznat policiji. Osuđivan je zbog učešća u tuči, napada na policijskog službenika, nedozvoljenog držanja oružja. Izašao je iz zatvora početkom januara 2024. godine, gdje je služio kaznu za napad na službeno lice u vršenju službene radnje, a odmah nakon toga dobio posao kod strica, kao lično obezbjeđenje.
Kako stvari stoje, na tom mjestu će ostati i nakon najnovijeg problema sa zakonom. Savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore. Naoružan i opasan.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari

Nakon pada DPS-a, nove vlasti su konstantno u sukobu sa Bemaksom. S druge strane, najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori, nesmetano nastavlja da dobija unosne poslove od države Rekord bi mogao da bude oboren tokom ove godine, jer Bemaks već ima ugovorene poslove u vrijednosti od blizu 30 miliona eura
Bivši vlasnik kompanije Bemaks i sadašnji predsjednik Odbora direktora ove kompanije Veselin Kovačević pokrenuo je tužbu za raskid kupoprodajnog ugovora, kojim je u julu 2022. prodao tu firmu Ivanu Uboviću za 750.000 eura. To je uradio nakon što je dobio rješenje Poreske uprave da treba da plati 28,5 miliona eura na ime poreza na kapitalnu dobit nastalu iz ovog ugovora.
Ivan Ubović, sin Ranka Ubovića, u julu 2022 kupio je od Kovačevića Bemaks za manje od jedan odsto njene tadašnje vrijednosti iskazane u zvaničnim izvještajima. Kompanija je, prema finansijskim izvještajima iz 2021. godine, imala stalnu imovinu od 120 miliona eura, ukupan kapital je bio procijenjen na 142 miliona, a na računu je imala i neraspoređenu dobit iz ranijih godina od 141 milion eura.
Kovačević sada u žalbi na ovo poresko rješenje navodi da mu u trenutku potpisivanja ugovora nije bilo poznato da će naknadno zakon o porezu na dohodak biti mijenjan i da će imati retroaktivnu primjenu. Smatra i da sada treba prekinuti upravni postupak određivanja poreske obaveze dok Osnovni sud ne odluči o njegovoj tužbi za poništenje ugovora.
Poreska uprava je na osnovu izvještaja ovlašćenog vještaka utvrdila poresku obavezu Kovačeviću, u iznosu od 23,7 miliona eura zbog toga što je tu kompaniju u julu 2022. vrijednu 158,2 miliona eura prodao mlađem Uboviću za 750 hiljada eura. Rješenjem je utvrđena i pripadajuća kamata od 4,7 miliona eura od nastanka poreske obaveze do donošenja rješenja 20. februara ove godine.
Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica nedavno je saopštio da će Bemaks uplatiti državi 28,4 miliona eura po osnovu izbjegnutog poreza na kapitalnu dobit i obračunate kamate. Poručio je i da je ovo poruka svima da je vrijeme izbjegavanja poreza i dogovora iza zatvorenih vrata prošlo.
Nakon Bemaksovog prenosa vlasništva, kojim je višemilionska firma prodata za siću, Ministarstvo finansija, na čijem je čelu bio Aleksandar Damjanović, pokrenulo je izmjene zakona o porezu na dohodak fizičkih lica. U obrazloženju izmjena zakona naveli su da će se tako spriječiti zloupotrebe, kao i da će budžet Crne Gore ostvariti dodatne prihode. Izmjene zakona stupile su na snagu u januaru 2023.
Nakon godinu i po, potpredsjednik Vlade Momo Koprivica je 17. juna 2024. godine podnio Poreskoj upravi inicijativu za provjeru poreske obaveze u slučaju Bemaks. Poreska uprava je obavila inspekcijski nadzor i 16. januara ove godine sačinila o tome zapisnik. Rješenje je donijeto 20. februara kojim je utvrđena poreska obaveze Kovačeviću na ima poreza na kapitalnu dobit na osnovu ostvarene prodaje udjela u kompaniji Bemaks.
Veselin Kovačević tvrdi da je prodaja Bemaksa izvršena zakonito, transparentno i u skladu sa važećim propisima a da pravni osnov za preispitivanje cijene transakcije između privatnih subjekata ne postoji. Optužio je Koprivicu za instrumentalizaciju državne funkcije u svrhu predizborne kampanje u Nikšiću.
Od početka rada poslovanje ove kompanije se prepliće sa politikom. Bemaks je osnovan 2007. godine, prije ekonomske krize, u vrijeme građevinskog zamaha i očekivanja početka gradnje auto-puta. Slovio je za firmu blisko povezanu sa DPS-om. Kompanija se povezivala sa bivšim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom, za koga se tvrdilo da je njen skriveni vlasnik. Roćen je to više puta negirao. Mediji su pisali i da učešće u kompaniji imaju Ranko Ubović, Aleksandar Mijajlović, bivši premijer Igor Lukšić, kao i sada pritvoreni bezbjednjak i zamjenik direktora Uprave policije Zoran Lazović. Spekulisalo se da iza ove firme stoji takozvani klan Grand, koji se povezuje sa švercom cigareta i narkotika.
Formalno, osnivač, stopostotni vlasnik i direktor preduzeća bio je Veselin Kovačević koji je prethodno bio na čelu firme Fin Invest, jedne od firmi iz Atlas grupe Duška Kneževića.
Nakon promjene, nove vlasti su konstantno u sukobu sa ovom kompanijom. Bivši premijer Dritan Abazović je Ranka Ubovića i nekadašnjeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića krajem 2022. godine, između ostalog, optužio da su preko Bemaksa švercovali kokain i cigarete. Dodao je i da je ova kompanija eksploatacijom šljunka iz korita rijeka Morače i Cijevne nelegalno prihodovala desetine miliona. Početkom ove godine premijer Milojko Spajić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić optuživali su Bemaks da stoji iza studenskih protesta koji su uslijedili nakon tragedije na Cetinju.
S druge strane, najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori, nesmetano i nakon promjene vlasti nastavlja da na tenderima dobija unosne poslove od države. Prve godine nakon promjene vlasti 2021., Bemaks je iz budžeta povukao 19, a sljedeće 20 miliona. Za vrijeme premijera Abazovića, 2023. Bemaks bilježi rekord u poslovanju sa državom i iz budžeta naplaćuje 26,9 miliona. Tokom prošle godine iz budžeta im je uplaćeno 9,7 miliona eura. Rekord u poslovanju sa državom trebalo bi da bude oboren tokom ove godine, jer Bemaks već ima ugovorene poslove u vrijednosti od blizu 30 miliona eura.
Poslovni prihodi Bemaksa tokom prošle godine bili su 82,5 miliona eura, a kompanija zapošljava 124 radnika.
Uporedo sa građevinskim poduhvatima ovu kompaniju prati i priča o švercu. Prema dokumentu Uprave prihoda i carina iz avgusta 2022. godine, Bemaks je nastao iz kriminalnog klana Grand, preko kojeg je obavljan šverc cigareta. Ovaj dokument je upućen premijeru Abazoviću, dok je na čelu Uprave prihoda i carina bio Rade Milošević iz URA, koji je nakon par mjeseci u oktobru 2022. godine uhapšen zbog sumnje da je učestvovao u švercu cigareta. Dokument u kome se navodi sistem šverca cigareta preko Bemaksa aktuelizovan je i tokom prošle godine, kada je uhapšeno više lica koja se povezuju sa kompanijom.
Prvi udar na duvansku mafiju krenuo je pred sam kraj 2023. godine hapšenjem košarkaškog trenera, vlasnika barske firme Playmaker Đorđija Pavićevića. Nakon toga, u februaru 2024. uhapšen je Aleksandar Mijajlović. Optužen je za stvaranje kriminalne organizacije i šverc cigareta. U decembru 2024. zbog sumnje za šverc cigareta, uhapšeni su i drugi pripadnici navodnog klana, među kojima i biznismen Saša Pekić, nezvanični suvlasnik firme Tehnomax.
Krajem marta ove godine na podgoričkom aerodromu po dolasku u Crnu Goru uhapšen je vlasnik kompanije Tehnomax Vesko Petranović. SDT sumnja da je vlasnik ove kompanije bio uključen u pružanju logistike za transport cigareta, koje su švercerskim kanalima uzimane iz skladišta Slobodne zone Luke Bar.
Kompanija Tehnomax, osnovana je 2004, ima 17 maloprodajnih objekata za prodaju bijele tehnike, TV uređaja, računara, telefona… Poslovni prihodi kompanije u 2022. bili su 49 miliona, 2023. – 54 , a prošle godine 58 miliona eura. Tokom 2017. godine bila je dobitnik prestižne nagrade za najbolju firmu u Crnoj Gori po izboru Privredne komore.
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnja da brojni kontejneri cigareta iz Luke Bar nikada nisu ni ukrcani na brodove, već je pravljena lažna dokumentacija o fiktivnom izvozu, a zapravo su paketi cigareta iz lučkih skladišta kamionima završavali u švercerskim rukama.
Kako se navodi u spisima SDT-a, osumnjičeni Aleksandar Aco Mijajlović, koji se brani sa slobode, za godinu je naručio, kupio i organizovao prevoz bar 60.000 paketa cigareta iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su potom preko barske luke završavale na ilegalnom tržištu Crne Gore i drugih država.
Narudžbe su, kako piše u spisima SDT-a, praktično dogovarane na mjesečnom nivou, a prva za koji specijalni tužioci navodno imaju dokaz, dogodila se 19. novembra 2019. godine – kada je Mijajlović kupio ukupno 4.760 paketa
U akciji protiv duvanske mafije, Specijalno policijskog odjeljenja (SPO), protekle sedmice, uhapsilo je Velimira Milačića vlasnik poljoprivredne apoteke Agrarija, čije se sjedište nalazi u podgoričkom naselju Dahna. Milačiću se stavlja na teret krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje.
Kompanija Agrarija posluje od 2015. godine, a u lancu ima veliki broj poljoprivrednih apoteka širom države. Prihodi ove firme su u protekle tri godine udvostručeni, pa je tako ukupan prihod 2021. bio 1.5 miliona, dok je poslovna 2023. kao i prošla godina završena sa prihodima od 3,1 miliona eura.
Službenici SPO uhapsili su i Žarka Bulatovića, vlasnika firme BatBojana. Bulatovićeva firma se godinama bavi pružanjem usluga prevoza robe kamionima, a posljednjih godina širili su biznis i u građevini. Ova firma je sa 477 hiljada poslovnih prihoda u 2022. tokom 2023. uvećala prihode na 1,1 miliona, a prošle godine ostvarila poslovne prihode od 1,4 miliona.
Protekle sedmice uhapšen je i Rožajac Mujo Mujević, koji se više od deceniju i po u obavještajno-policijskim dokumentima pominje kao jedan od ključnih švercera cigareta na sjeveru države. SDT ga sumniči da je počinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje.
Ime uhapšenog Muja Mujevića u kontekstu šverca cigareta pomenuto je još 2013. kad je njegov sugrađanin Maharem Fejzić iznio da je Mujević navodno glavni organizator šverca cigaretama u Rožajama, te da je još u to vrijeme imao milionski vrijednu imovinu koju je zaradio od prekograničnog šverca.
Zbog tih tvrdnji, Fejziću su stizale prijetnje, a kasnije je i pravosnažno osuđen da plati 14.000 eura zbog toga što nije dokazao tvrdnje. Uhapšeni Mujević je lišavan slobode i 2010. godine nakon što je uhvaćen u švercu cigareta vrijednih 28.500 eura.
Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović-Marković, nedavno je izjavila, da postoji direktna veza između Đorđija Pavićevića i Aleksandra Mijajlovića u švercu cigareta. Obojica su tokom protekle godine pušteni da se brane sa slobode.
,,Rat” između države i Bemaksa se nastavlja.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu

Objavljeno prije
2 sedmicena
11 Aprila, 2025
Na poziv Vlade da opštine kandiduju projekte za potencijalna ulaganja iz UAE, iz lokalnih uprava na sjeveru različito su reagovali. Nekim opštinama nedostaje prostor za krupna ulaganja, pa nijesu kandidovale projekte. S druge strane, Kolašin je ponudio stotine hektara na Bjelasici i Sinjavini kao prostor za „valorizaciju“
Nakon dvije propale zimske turističke sezone, zbog nedostatka snijega i sitema za vještačko osnježavanje, kolašinska lokalna uprava i dalje sanja krupne snove. Iako državno skijalište Kolašin 1600, koje je građane koštalo nekoliko desetina miliona eura, i hipergradnja na Bjelasici, za sada, gradu ne donose nikakve benefite, iz Opštine su za potencijalna ulaganja iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) kandidovali projekte, koji podrazumijevaju i nove ski centre i nove hotele na planini.
Pored Bjelasice, prostor za gradnju turističkih kompleksa vidjeli su i na Sinjavini, iako taj dio kolašinske opštine, bar deklarativno, namjeravaju da stave pod zaštitu.
Na dvadesetak strana, aktuelna kolašinska vlast izložila je ideju o projektu, radno nazvanom Bjelasica 365, što bi, kako su Monitoru objasnili, trebalo da asocira na cjelogodišnje trajanje i diverzifikaciju turističke sezone.
„To podrazumijeva dalju turističku valorizaciju planine, koja će se oslanjati i biti pažljivo uvezana sa postojećim kapacitetima državnog i privatnog skijališta, buduće gondole, kao i ostalih turističkih kapaciteta. Naziv projekta odnosi se na cilj cjelogodišnje turističke ponude, kao i diverzifikacije kolašinskog turističkog proizvoda. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikovane su zone uz stanice gondola. Ideja se nadovezuje i na brojne projekte koji se realizuju ili planiraju u gradu“, kazali su Monitoru u lokalnoj upravi.
Prema ideji koja je poslata na adresu Vlade, a u koju je Monitor imao uvid, riječ je o novom talasu hipergradnje na planini, u onom dijelu do kojeg još nije stigao krupni kapital.
Država je nedavno pristala da finansira izgradnju gondole, koja bi povezivala grad sa Bjelasicom, a koštala između 60 i 80 miliona eura. Prema novoj ideji kolašinske vlasti, novac iz UAE mogao bi da posluži za gradnju hotela i turističkih naselja u blizini nekoliko međustanica te žičare. Svi ti kompleksi, kako su objasnili iz lokalne uprave, bili bi objedinjeni u novi Ski resort Bjelasica ESCAPE.
„Naslanjajući se na infrastrukturne potencijale PUP-a, veza grada sa skijalištem planirana je gondolom, na čijim međustanicaama su planirane razvojne turističke zone. Novi projekat ,koji bi uvezao realizovane i planirane ski kapacitete, moguće je planirati na čvorištima, odnosno stanicama gondole. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikuju se zone uz stanice gondola, a koje se nadovezuju na polaznu stanicu na obali Tare“, objašnjavaju iz kolašinske Opštine. „Predmetna trasa gondole, na obroncima Bjelasice, predstavlja nerazvijeni potencijal za kontinuiran urbani razvoj i obogaćivanje turističke ponude, ali i stvaranje uslova za održiv ekonomski razvoj“, konstatuju.
Prema toj ideji, planirani kapaciteti bi se prostirali na oko 1.400 mnv, u podnožju Ključa, jednog od vrhova Bjelasice, i bili bi infrastrukturno povezani sa gradom saobraćajnicom, dok bi gondola dodatno omogućila direktnu konekciju s gradom, ski centrom i, s druge strane, sa autoputem. Na taj način, uz sadašnju infrastrukturu privatnog i državnog skijališta Kolašin, tvrde iz Opštine, bilo bi moguće izgraditi 125 km skijaških staza, dva i po puta više u odnosu na sadašnju dužinu staza.
Iz Opštine su eventualnim investitorima poslali poruku da bi sve realizovali na državnom i dijelu privatnog zemljišta, koje je moguće otkupiti po povoljnim cijenama. Kolašinska lokalna uprava, godinama ne uspijeva da završi obavezu izgradnje komunalne infrastrukture ni za hotele i naselja koja se trenutno grade ili su završena.
Odlukom Vlade iz 2018. godine, konzorcijum „Kolašin 1600“ zakupio je na Bjelasici od države 270.000 metara kvadratnih na 90 godina. Na toj lokaciji, do koje još nije stigla ni vodovodna ni kanalizaciona mreža, trenutno je završen jedan, dva hotela su u izgradnji, a planirano je još turističkih objekata. Investitori na Bjelasici grade na osnovu Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi, a neki djelovi planine devastirani su nekontrolisanom i nesankcionisanom nelegalnom individualnom gradnjom.
Dok se u ideji za projekat Bjelasica 365 predviđa da Sinjavina bude „fabrika hrane“, drugi projekat poslat Vladi iz Kolašina, tu planinu takođe vidi kao prostor za gradnju hotela. Na konsultacijama sa sugrađanima oko ideja koje će poslati za potencijalna ulaganja iz UAE kolašinski funkcioneri nisu trošili vrijeme. Prema zvaničnim informacijama Monitora, jednu ideju za projekat je poslao potpredsjednik opštine Vasilije Ivanović (Pokret Evropa sad), a drugu predsjednik Petko Bakić (Demokrate).
U Opštini Mojkovac su, kad su predlagali projekte, bili i skromniji i jedinstveniji. Na listi njihovih želja je razvoj turističke infrastrukture na Bjelasici, tačnije, na lokaciji skijališta Žarski, u koje je do sada država uložila više miliona eura. Objasnili su da bi projekat obuhvatio „izgradnju gondola, završetak žičara, izgradnju turističkih naselja i prateće infrastrukture, čime bi se značajno povećala atraktivnost ovog kraja za domaće i strane turiste“. Pored toga, u Mojkovcu imaju ideju izgradnje luksuznih hotela i turističkih kompleksa u Podbišću, gdje Opština ima 100.000 metara kvadratnih zemljišta. Treći projekat, u kojem lokalna uprava vidi mogućnost za ulaganje, jeste restauracija i izgradnja srednjovjekovnog grada Brskovo. Kako su objasnili iz Opštine, izrada projektne dokumentacije za taj projekat je u završnoj fazi.
Lokalne uprave u Plužinama i Šavniku nijesu kandidovale nijedan projekat, jer nemaju „potencijale za velike projekte“. Iz Berana su predložili lokalitet Jelovice, uzimajući u obzir planska dokumenta, kao i prostor beranske strane Bjelasice, te revitalizaciju aerodroma. Prostor za kapital iz UAE u Plavu, na primjer, vide na planini Bogićevića „kao lokalitet sa izuzetnim potencijalom za razvoj zimskog i ljetnjeg turizma“.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
IN ENGLISH2 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH2 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
DRUŠTVO3 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku
-
SVIJET3 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU1 sedmica
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena