Društvo, zajednica koja nema svoje “jedinstveno MI”, teško može iznjedriti stabilnu vladu, armiranu principima. Prije ćemo, bojim se, svjedočiti nekoj ‘sklepotini’ koja će odražavati pluralizam partitokratskih interesa, kao i interesa inostranih mentora
MONITOR: Početkom sedmice uhapšen je dugogodišnji bivši direktor UP Veselin Veljović. Kako to komentarišete?
VUKOVIĆ: Kad god neko od uzdanica dugotrajuće DPS vlasti bude osumnjičen ili uhapšen, sjetim se Latif age, zvanog Karađoz, lika iz ‘Proklete avlije’ Ive Andrića. On je upravnik zatvora koji govori kako u njegovom zatvorskom vilajetu nema nevinog čovjeka, jer ili je kriv ili se makar očešao o krivca. Ove Karađozove riječi bi se mogle odnositi na svakoga ko je učestovao u gradnji i održavanju sistema vlasti koji je bio udešen tako da sve institucije čija je svrha postojanja služenje javnom interesu ,podredi dobrobiti kriminalizovane DPS buržoazije u nastajanju i njene raznovrsne posluge.
Veljović je, bez sumnje, jedan od važnih likova iz te opskurne družine i njegovo pritvaranje se može tumačiti kao prelomna tačka u kojoj će se vidjeti snaga ili slabost pravne države, koja je tek u povojima.
MONITOR: Nakon optužbi aktuelnog ministra policije Filipa Adžiča dijela političke scene te civilnog sektora, oglasio se bivši predsjednik Milo Đukanović s ocjenom da nova vlast ide ka totalitaraizmu i ukazao na to da su kritika i kritičari „snaga i činilac demokratskog razvoja“. Kako to vidite?
VUKOVIĆ: Bivši predsjednik države i partije koja se lažno predstavlja kao demokratska i socijalistička nije, na žalost, sebi osigurao kredibilitet i autoritet da kritički govori o bilo čemu što se tiče odnosa u crnogorskom društvu. To, naravno, ne znači da je on izgubio pravo na kritički govor, ali njegova zalaganja i odbrane će, bojati se, kompromitovati ono za šta se zalaže i one u čiju zaštitu ustaje, jer njegov lik i djelo su u dubokom nesaglasju sa vrijednostima koje treba da krase demokratska i pravedna društva.
MONITOR: Ipak, koliko se odnos prema kritičarima promijenio nakon pada DPS u avgustu 2020?
VUKOVIĆ: Ja ne znam vlast koja voli kritiku i kritičare, tako da ne primjećujem neke promjene u posljednjih par godina. Postoji razlika u smislu da je DPS vlast bila u stanju da kritičarima nanese ozbiljnu štetu i prikrije, manje ili više vješto, svoje učešće u tim rabotama, dok novi vlastodršci, srećom, takvih moći nemaju.
Naravno, i kada je kritika vlasti u pitanju, treba odvajati “žito od kukolja”. Kritika, kada govorimo o javnim poslovima i politikama, po mome mišljenu, podrazumijeva otvorenost za raspravu, ukrštanje argumenata i njen cilj bi trebao da bude rješavanje problema i unapređivanje cjeline društva i života ljudi. Novinarstvo bi trebalo da podstiče takvu vrstu kritike i obezbjeđuje za nju što više prostora.
MONITOR: Ove sedmice završen je prvi krug pregovora najvjerovatnijeg mandatara Milojka Spajića sa potencijalnim partnerima, radi formiranja buduće vlade. Kakvu ćemo vladu dobiti i može li ona donijeti stabilnost o kojoj se toliko govorilo?
VUKOVIĆ: Nezahvalno je prognozirati ishode političkih procesa čak i kada ste u poziciji insajdera, a pogotovo kada taj proces posmatrate sa strane i nijeste u prilici da vidite šta se sve dešava u ‘crnoj kutiji’, koliki je uopšte manevarski prostor domaćih aktera, imajući u vidu činjenicu nepotpunog suvereniteta Crne Gore, i da li se uticaj inostranih mentora zaustavlja na savjetodavnoj liniji ili je uveliko prekoračuje.
MONITOR: Mislite li da će deset principa koje je Spajić ponudio kao osnovu za formiranje vlade biti presudni za njen konačan sastav, ili će je nešto drugo odrediti?
VUKOVIĆ: Principi? Hm? Principi su okvir kojim, po potrebi, možete uramiti razne sadržaje.
Meni je blisko razmišljanje mladog političkog teoretičara Feđe Pavlovića, koji je nedavno kazao da “u ‘postđukanovićevsko’ doba ulazimo kao duboko polarizovano društvo, koje sve više liči na konfederaciju otuđenih skupina čije su vođe svjesno pocijepale onu tkaninu zajedničkog identiteta koja nas čini jedinstvenom cjelinom i koja crnogorskoj državnosti daje smisao i svrhu”. Takvo društvo, zajednica koja nema svoje “jedinstveno MI”, teško može iznjedriti stabilnu vladu, armiranu principima. Prije ćemo, bojim se, svjedočiti nekoj ‘sklepotini’ koja će odražavati pluralizam partitokratskih interesa, kao i interesa inostranih mentora.
MONITOR: Kako vidite to što na pregovore o formiranju Vlade Spajić nije zvao jedino DPS i URU?
VUKOVIĆ: Distanciranje u odnosu na DPS je ideološko-politički motivisano, to je razumljivo, dok je ono prema URA, čini mi se, posljedica lične netrpeljivosti, koja je pred izbore dodatno osnažena.
MONITOR: Kako komentarišete situaciju oko ponovnog izbora Borisa Raonića na čelo RTCG, te postupak koji je potom pokrenut?
VUKOVIĆ: Ima jedan sjajan aforizam Aleksandra Baljka, koji glasi: “Biraćemo ih dok im ne dosadi”. Prijatelji i poslovni partneri Borisa Raonića u Savjetu RTCG su odlučili da se drže uputstava iz citiranog aforizma. Izabrali su ga prvi put nezakonito, jer je on baš volio da bude direktor nacionalnog javnog medijskog servisa, a onda su, uprkos sudskoj odluci, procijenili da njemu direktorovanje nije dosadilo i da su, kao prijatelji, dužni da ga ponovo izaberu.
MONITOR: Najnoviji non paper EK bavi se i tim slučajem, ali ukazuje i da” Crna Gora, što se tiče slobode medija i slobode izražavanja, još nije usvojila medijski zakonodavni paket”. Takođe, podsjeća se da se još čeka na rešavanje ozbiljnih slučajeva napada na novinare. Kako vidite te ocjene EK?
VUKOVIĆ: Neusvajanje seta medijskih zakona, ali i brojnih drugih važnih, pokazuje da je postdepeesovska parlamentarna većina sposobna za politikantske muljaže ali ne i za ozbiljne reformske zahvate. Važno je, naravno, procijeniti čija je krivica za to veća a čija manja, ali su svi zajedno pokazali da od drveća svojih partikulizama ne vide šumu zajedničkog interesa.
Milena PEROVIĆ