Meni je najrealnije da će rasplet zavisiti od toga kako ga žele vidjeti u Briselu i Vašingtonu, a oni su, čini se, skloniji krpežu koji stabilizuje na kraći rok, nego nekim neizvjesnim inovacijama. Profili i kvaliteti ovdašnjih političkih igrača im daju za pravo, nažalost. U konačnici, kriza mora proći kroz čistilište novih parlamentarnih izbora
MONITOR: U parlamentu je u petak izglasano nepovjerenje manjinskoj vladi na čelu sa Dritanom Abazovićem. Kako to komentarišete?
VUKOVIĆ: Mislim da sam u prethodnom razgovoru za Monitor rekao da se manjinskom vladom ne rješava politička kriza, već da se ona samo prenosi na drugi kolosijek. Od početka je bilo manje ili više jasno da je manjinska vlada vidljivi vrh sante skrivenih agendi političkih aktera i da će politički brak iz računa propasti čim onaj slabiji počne da jačem izmiče tepih ispod nogu. Galama oko potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom je samo politička dimna zavjesa kojom se pokušava zakloniti glavni razlog uskraćivanja podrške od strane Demokratske partije socijalista i njenih političkih trabanata, a to je otvaranja Pandorine kutije kriminala i korupcije. Demokratska Crna Gora je došla na mobu iz sopstvenih političkih razloga, koji su razumljivi, ali ostaje otvoreno pitanje kako će i hoće li uopšte moći da kapitalizuju ovakvo ponašanje.
MONITOR: Kako vidite rad te vlade do danas?
VUKOVIĆ: Ta vlada, objektivno govoreći, nije ni mogla da učini ništa značajno. Ne zbog kratkoće mandata, nego upravo zbog toga što taj tim nije mogao biti naštimovan da ima zajedničke prioritete i da se na njih fokusira. Mislim da je pokušaj sa manjnskom vladom koju podržava DPS i njegovi stari partneri bilo gubljenje vremena. Bilo je mnogo racionalnije i politički čistije da se odmah išlo na formiranje privremene vlade čiji bi zadatak bio priprema vanrednih parlamentarnih izbora. To je bio minimum koji je parlamentarna većina konstituisana nakon 30. avgusta 2020. godine dugovala građanima koji su joj dali povjerenje i državi Crnoj Gori. Izbori su jedini način da građani uspostave kakvu takvu kontrolu nad zakonodavnom, a indirektno i nad ostale dvije vlasti – izvršnom i sudskom.
MONITOR: Nakon što su Demokrate glasale za inicijativu koju je podnio DPS, zaoštrena je politička retorika između avgustovskih pobjednika. Mislite li da je, imajući to u vidu, moguća rekonstrukcija Vlade u okviru te većine, što je jedna od opcija nakon izglasavanja nepovjerenja Vladi?
VUKOVIĆ: Vrijeme za moguću rekonstrukciju je prošlo jer tako nešto više nije moguće. Vladi i premijeru je izglasano nepovjerenje i oni su – bivši. Kormilo političkog broda je ponovo u rukama predsjednika države i od njega sada zavisi kome će i hoće li ikome povjeriti mandat za sastav nove vlade. Predsjednik Đukanović će svakako prvenstveno voditi računa o tome da ne učini ništa što bi njegovu partiju dodatno slabilo a njega kao političara dodatno kompromitovalo u očima Brisela i Vašingtona. On će, osnovano pretpostavljam, nastojati da bude maksimalno kooperativan sa relevantnim inostranim faktorima od kojih će, u krajnjem slučaju, zavisiti kakvu će završnicu imati aktuelna crnogorska politička drama.
MONITOR: Kakav je onda najvjerovatniji rasplet ove krize?
VUKOVIĆ: Uvodite me u minsko polje spekulacija, kojim je nezahvalno hoditi čak i kada imate na raspolaganju makar nešto što je čvrsta izvjesnost. Kada to nemate, onda možete dati mašti na volju i modelirati buduću političku stvarnost u optimističkoj i pesimističkoj perspektivi, pri čemu je ova pesimistička nekako realnija, imajući u vidu zrelost ovdašnje političke kaste i njenih perjanica. Meni je najrealnije da će rasplet zavisiti od toga kako ga žele vidjeti u Briselu i Vašingtonu, a oni su, čini se, skloniji krpežu koji stabilizuje na kraći rok, nego nekim neizvjesnim inovacijama. Profili i kvaliteti ovdašnjih političkih igrača im daju za pravo, nažalost. U konačnici, kriza mora proći kroz čistilište novih parlamentarnih izbora, nakon čega će se vidjeti hoće li ova politička zajednica ući u fazu kakve-takve stabilnosti ili će uslijediti nastavak kovitlanja „grdne mješavine”.
MONITOR: A koje je najbolje rješenje?
VUKOVIĆ: Najbolje rješenje u datim okolnostima je da u postojećem sazivu parlamenta bude uspostavljen minimalni konsenzus oko vraćanja povjerenja građana i građanki u sistem predstavničke parlmentarne demokratije, a to znači da bude pripremljen i usvojen lex specijalis kojim bi, u nedostatku valjanog izbornog zakonodavstva, bila uspostavljena privremena pravila po kojima bi bili održani vanredni parlamentarni izbori. Inostrana pomoć i pritisak se podrazumijeva.
MONITOR: Kako vidite političku crnogorsku scenu – koliko je sve politička kalkulacija i borba za vlast, a koliko borba za principe i javni interes?
VUKOVIĆ: Biću namjerno grub i izložiti se grdnjama i psovkama. Postojeće političke stranke, bez izuzetka, mene asociraju na bande koje se okupljaju da bi na izborima legitimisale moć da orobe društvene resurse, a ne da služe opštoj dobrobiti i da je unaprijede. Za uspostavljanje ovakve političke kulture treba, naravno, odati priznanje Demokratskoj partiji socijalista, koja je etalon kako treba iskarikirati politički sistem predstavničke, parlamentarne demokratije, zloupotrijebiti ga i iskoristiti bezobzirno za zadovoljenje vlastitih interesa.
MONITOR: Svi izreda obećavaju pomirenje i okretanje evropskom putu. Koliko smo daleko od ta dva cilja?
VUKOVIĆ: Ne vidim potencijal za pomirenje u ovoj generaciji političara. Za pomirenje je potrebno da se oni koji se bave politikom emancipuju do nivoa elementarne ljudske pristojnosti, što podrazumijeva da se u drugome ne vidi neprijatelj nego potencijalni saradnik u javnim poslovima sada ili u budućnosti.
Što se tiče evropskoga puta, najbolje se sjetiti šta su sve u ime toga puta činili najgorljiviji politički zagovornici ne skretanja sa toga puta. Sada vidimo kako njihovi tragovi ne vode dalje od Spuža. Kao što je s lakoćom, početkom posljednje dekade minulog vijeka, Crna Gora proglašena prvom ekološkom državom na svijetu, a onda učinjeno sve kontra kako bi ličilo na uspjelu sprdnju, tako se i naš evropski put sveo na parole kojima se skrivao kriminalno-koruptivni sistem koji je funkcionisao u andergraundu na dobrobit manjine. Hoće li Crna Gora biti prva ili posljednja u redu za prijem u EU je manje bitno, ali je i itekako bitno da se mi počnemo uljuđivati prema obrascima tradicionalnog morala na koji se tako često pozivamo.
MONITOR: Kada je formirana manjinska vlada, odnosno oborena vlada Zdravka Krivokapića, Demokrate su optuživale URU da su ojačali poziciju DPS-a. Danas URA za to optuzuje Demokrate. Ko je osnazio poziciju DPS-a i kakva je ona danas?
VUKOVIĆ: Poziciju DPS-a su osnažili svi oni koji su nakon 30. avgusta 2020. godine slavodobitno kliknuli da su dobili glasove da razvlaste dugogodišnje vlasnike Crne Gore i da je to učinjeno, a nakon toga učinili sve da iznevjere tu većinsku volju za promjenama. Ne želim da dijelim odgovornost kao metražnu robu, jer ih smatram odgovorne sve. Odgovorne prije svega zbog nedoraslosti da iskoriste političku šansu koja im je data voljom građana i građanki.
URA je imala hrabrosti da se odupre snažnim pritiscima i nakon izbora ne uđe u savezništvo sa DPS-om, ali se ne može nazvati hrabrošću njena odluka da u to savezništvo uđe kroz model podrške manjinskoj vladi. Ja to smatram političkom neodgovornošću, ne samo prema vlastitim biračima nego prema samoj ideji promjena i uspostavljanju temelja za jednu novu političku kulturu. Sa stanovišta političke pragmatičnosti, lakše bi bilo pravdati da je URA ponudila podršku manjinskoj vladi DPS-a nakon posljednjih izbora i iz te pozicije pokušala da utiče na političke procese u državi.
Tek ćemo da vidimo da li je učešće Demokrata na političkoj mobi rušenja manjinske vlade promišljena politička akcija koja koristi njima a ne DPS-u ili je to rezultat afektivnog raspoloženja vođstva te stranke.
MONITOR: Kakva bi trebala da bude uloga medija u ovim turbulentnim političkim zbivanjima?
VUKOVIĆ: Mediji bi trebalo da blagovremenu obavještavaju građane o onome što ih očekuje u bliskoj budućnosti i da obezbjeđuju prostor da se o tome razgovara. Tako rade u interesu opšteg dobra i pomažu da se donesu najbolje moguće odluke, utemeljene na konsenzusu ili kompromisu kao osnovama demokratije.
Iskoristiću priliku da podsjetim na sugestije dvojice poznatih američkih teoretičara, Bila Kovača i Toma Rozenstila, koji kažu da „novinarstvo mora da obezbijedi forum za javnu kritiku i kompromis”, ali da javna diskusija mora da „počiva na istim prinicipima kao ostalo novinarstvo –počevši od istinitosti, činjenica i provjeravanja. „Debata prožeta predrasudama i pretpostavkama samo uzburkava strasti”, poučavaju Kovač i Rozenstil i upozoravaju na to da „debata usredsređena samo na ekstremne argumente ne služi javnosti”.
Milena PEROVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice