Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Bez mnogo nade

Objavljeno prije

na

Da smo  viđeli premijera Krivokapića  da onako breči Milu Đukanoviću, to bi bio pouzdan znak njegove odlučnosti, ali breka na direktore škola je bila znak ozbiljne slabosti. Prijeteći podignuti prst otkriva kako nije pripitomio autoritarca u sebi, ako je to uopšte i pokušavao

 

MONITOR:  Predsjednik Milo Đukanović  je potpisao zakone koje je prethodno odbio da potpiše, a u međuvremenu je između njega i nove vlasti postignut i dogovor oko opoziva ambasadora. Konstatovano je da je ,,kontinuirana i otvorena komunikacija preduslov uspješne kohabitacije”. Neki novi vjetrovi?

VUKOVIĆ: Đukanović će manevrisati đe god bude imao prostora za to, osvježavajući svoj autoritet i budeći nadu partijskom članstvu i pristalicama. Kao iskusan političar, svjestan međunarodnog konteksta, paziće da ne napravi nijednu grešku koja bi ga kompromitovala na adresama gdje je dugo uživao povjerenje.

MONITOR: Kako vidite ishod Kongresa DPS –a i sveopštu situaciju na opozicionoj sceni?

VUKOVIĆ: Vidim ga kao pokušaj botoksiranja omlohavljenog partijskog hardvera u kojem se i dalje nalazi prevaziđeni softver, inficiran virusima kvazipatriotizma. Đukanovićev DPS je profućkao šansu koju mu je ponudila istorija i negova dalja sudbina će biti slična onoj kockara koji nije umio na vrijeme ustati iza stola.

Ostatak opozicije su politički statisti koji tumaraju scenom, trenirajući strogoću.

MONITOR: A premijerove prijetnje prosvjetarima?

VUKOVIĆ: Da smo ga viđeli da onako breči Milu Đukanoviću, to bi bio pouzdan znak njegove odlučnosti, ali breka na direktore škola je bila znak ozbiljne slabosti. Prijeteći podignuti prst otkriva kako nije pripitomio autoritarca u sebi, ako je to uopšte i pokušavao.

MONITOR: Promijenila se vlast, ali da li se mijenja način vladanja?

VUKOVIĆ: Kratak je period da bi se moglo pouzdano reći da li će biti kvalitativnih promjena u načinu vladanja. Ta kvalitativna promjena bi, u stvari, trebala da znači da se više ne vlada, nego da se upravlja odgovorno javnim poslovima i društvenim dobrima. Najveći dio ekipe koju je sada zapalo da bude na vrhu mi ne uliva nikakvu nadu. Naprotiv.

MONITOR: Evo je  150 godina crnogorskog novinarstva. Kakvih je to vijek i po?

VUKOVIĆ: Čini mi se da se nemamo bog zna čime pohvaliti, osim da smo, eto, vijek i po dio društava koja koriste novinarstvo kao formu društvene komunikacije. Kad kažem da se nemamo čime pohvaliti ne želim da obezvrijedim nijedan negdašnji ili sadašnji pojedinačni ili kolektivni napor da se u Crnoj Gori ozbiljnije zapati novinarstvo koje će biti u službi javnog interesa i saveznik emancipatorskih stremljenja i praksi. Želim, međutim, da istaknem to da crnogorsko novinarstvo još nema referentnu tačku čiju vrijednost niko ne bi smio da dovodi u pitanje, niti nacionalni autoritet u ovoj oblasti kome bi svako skidao kapu. Poslije 150 godina novinarstva, mi nemamo nacionalnu novinarsku nagradu koju bi svi jednako cijenili i priželjkivali. Mi nemamo instituciju na čiju bi se arbitražu mogli svi pozvati, nezavisno od naših ljudskih i strukovnih podjela i omraza. Novinarstvo u Crnoj Gori se, u cjelini gledano, još nije emancipovalo do stepena koji ga čini slobodnom profesijom u službi javnog interesa i običnih ljudi.

MONITOR: Šta je danas za slavlje?

VUKOVIĆ: Slave se podvizi, uspjesi, dosezanje zrelosti… Ne vidim ništa od toga. Više bih volio da umjesto slavlja ozbiljno razgovaramo o tome ko smo i kakva je naša uloga u aktuelnom crnogorskom društvu. Prije petnaestak godina smo u Institutu za medije, tada krovnoj medijskoj organizaciji, za Dan novinara organizovali dvodnevne debate na kojima smo uspijevali da okupimo sve relevantne ljude iz medija. Sada su te debate još više nužne, ali se bojim da niko nema autoriteta da ih organizuje.

MONITOR: A šta nije?

VUKOVIĆ: Kad skrajnem pogled sa slavljeničkih margina, vidim neriješene slučajeve napada na novinare i imovinu medija, vidim sve lošije ocjene kvaliteta ovdašnjih medija koje izriču autoriteti iz inostranstva, vidim rast kvantiteta, a pad kvaliteta, puno mladih ljudi koji su studirali novinarstvo, a ne mogu da nađu posao ili rade za mizerne novce,  javnu nacionalnu televiziju koja je u službi partikularnih političkih interesa…

MONITOR: Media centar, Centar za istraživačko novinarstvo i Institut za medije Crne Gore dostavili su predsjedniku Vlade i Skupštine inicijativu za hitne izmjene Zakona o RTCG-u. Zašto te izmjene moraju biti hitne?

VUKOVIĆ:  Hitnost je ovdje nužna preventive radi, jer ako se ne pristupi izmjenama lani donesenog Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCG mora se ući u proceduru izbora novih članova Savjeta RTCG-a. Media centar smatra (a dobili smo podršku od Instituta za medije i CIN-a) da način izbora Savjeta RTCG-a predviđen važećim zakonom ostavlja odriješene ruke političarima u Skupštini Crne Gore da biraju, a to im ne treba dozvoliti. Principijelno gledajući, nije važno da li većinu koja bira Savjet RTCG-a čini DPS i njegovi kooalicioni patneri ili aktuelna parlamentarna većina. Važno je da Savjet RTCG-a ne smiju da biraju političari, već one grupacije koje su zakonom prepoznate kao autentični predstavnici određenih segmenata društva. Mogu političari u parlamentu biti najbolji mogući i najsenzibilisaniji za ono što je javni interes u sferi informisanja, ali se radi o tome da se mora naći model odlučivanja koji će biti maksimalno zaštićen od upliva partijskih politika, a koji će, na drugoj strani, doprinijeti afirmaciji civilnog sektora i njegove odgovornosti kada je u pitanju javni interes. Na parlamentu je da, kao formalni osnivač RTCG-a, nadzire zakonitost procedure izbora, a ne da bira Savjet nacionalnog javnog emitera.

MONITOR: Od 2003. do danas uslijedilo je više izmjena zakona o RTCG-u, ali još nijesmo dobili javni servis. Koliko su za to važni zakoni, a koliko adekvatna kultura, pa i politička?

VUKOVIĆ: Kada je o zakonima riječ, oni su pogoršavani od 2003. godine na ovamo, a onaj prvi i najliberalniji u pogledu izbora članova Savjeta je kršen cijelo vrijeme a da niko to nije spriječio. Zakonski okvir je važan zato što se njime motiviše ili demotiviše na stvaranje odgovarajuće klime i atmosfere. Nijedna se politička moć neće odreći mogućnosti da kontroliše medije na direktan ili indirektan način, jer time želi da oslabi izuzetno bitnu kontrolnu funkciju medija. Zato je važno ruke te moći što više udaljiti od javnih medija.

MONITOR: Kako vidite medijsku sliku nakon 30. avgusta. Vlast se promijenila, a mediji?

VUKOVIĆ: Kada su mediji u pitanju, ništa se bitno nije desilo. Doduše, ovo je moj impresionistički uvid u postizbornu medijsku stvarnost, tako da ocjenu izričem s rezervom.

MONITOR: Prošle sedmice na društvenim mrežama pojavila se karikatura kojom se kao žena  ponižava ministarka kulture Vesna Bratić. Vaš komentar?

VUKOVIĆ: Vidio sam taj uradak i moram odmah da kažem kako se to ne može nazivati karikaturom. To je nacrtana vulgarna i uvredljiva psovka na račun jedne žene koja trenutno obnaša jednu važnu političku dužnost. Psovka je legitiman izraz nečijeg emotivnog odnosa prema nečemu ili nekome, ali ona nije ni humoristična ni satirična forma. Karikaturom se izlaže podsmjehu i osudi nešto što je društveno problematično i štetno. Onaj koji psuje i vrijeđa samoga sebe izlaže javnom sramoćenju, a ne onoga kome su upućne uvrede i psovke.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo