Dugo me zanima način na koji se oblikuje jezik koji se koristi u društvenom, javnom, političkom životu – gdje je sve često samo simulacija, prezentacija individualizma, površna demonstracija moći, gdje se ljudi i ne slušaju, suštinski ne komuniciraju
Elegija lovora – debitantski igrani film reditelja Dušana Kasalice, premijerno je prikazan u Narodnom pozorištu Sarajevo, u Glavnom takmičarskom programu ovogodišnjeg izdanja Sarajevo Film Festivala. Glumačku ekipu čine Frano Lasić, Savina Geršak, Nikolina Bogdanović, Momo Pićurić, Olivera Vuković, Draginja Voganjac, Lidija Kordić, Lidija Petrone, Zoran Trojanović… Direktor fotografije je Igor Đorđević, scenografkinja i kostimografkinja Natalija Vujošević, dizajner zvuka Jakov Munižaba, montažerka Jelena Maksimović, dok je producentkinja Jelena Angelovski.
Elegija lovora nastala je u produkciji Meander Filma uz podršku Filmskog centra Crne Gore i u koprodukciji sa Non-Aligned Films iz Beograda. Projekat je podržan i od strane Filmskog centra Srbije.
MONITOR: Vaš film imao je svjetsku premijeru na prestižnom Sarajevo Film Festivalu, gdje su i Vaši kratki filmovi prethodnih godina imali premijere, a oba su dobila i priznanja. Kažete nam utiske o ovogodišnjem festivalu i kako je protekla premijera?
KASALICA: Sarajevo Film Festival je za mene poseban festival. Tamo sam učestvovao sa kratkim filmovima, naša producentska kompanija Meander Film je sa projektima prisutna na Cinelinku, pa je i premijera filma na ovogodišnjem SFF-u bila čast, ali i osjećaj da film prikazujemo među prijateljima. Pored cijele situacije sa COVID-om, koja se usložnjava, drago mi je da smo imali priliku gledati film u bioskopu, a nadam se da je publika reagovala na pravi način – da ih je film zapitao i inspirisao.
MONITOR: Dok čekamo crnogorsku premijeru filma, kažite nam nešto o filmu za koji ste Vi pisali scenario, a koji je inspirisan bajkom Ivane Brlić Mažuranić ,,Šuma Striborova”.
KASALICA: Narativno, film možemo posmatrati kroz dvije cjeline. U prvom dijelu imamo priču o Filipu i Katarini, tumače ih Frano Lasić i Savina Geršak, naizgled savršenom, skladnom bračnom paru, koji zapravo živi u završenom odnosu, samo što to još uvijek niko nije izgovorio. Oni sa tim problemom odlaze na odmor u banju. Ubrzo njihov brak se završava. Ono što je zanimljivo je da tenzija postojećeg problema, koji Filip ili ne vidi, ne shvata ili izbjegava da ga prihvati i možda pokuša da riješi, propituje sve dublje i dublje lik kakav je Filip kojeg tumači Lasić. Iz toga je proizašla struktura filma u kojoj Filip prolazi kroz nekolike životne situacije prije nego li bijeg od problema pronađe u bajci, koja je u drugom dijelu filma slobodna adaptacija čuvene bajke Šuma Striborova.
MONITOR: Kroz tu priču bavite se i generacijom koja je stasavala u državi koje više nema. Film se dotiče dosta bitnih tema, ali šta je za Vas najvažnija tema filma Elegija lovora?
KASALICA: Dugo me već zanima način na koji se oblikuje jezik koji se koristi u društvenom, javnom, političkom životu – gdje je sve često samo simulacija, prezentacija individualizma, površna demonstracija moći, gdje se ljudi i ne slušaju, suštinski ne komuniciraju, a onda se civilizovano toliko pozivamo na čuvenu moć dijaloga. Uz to sam krenuo sa slikama, prostorima koje sam htio da imam u filmu, zvukovima i iz svega toga se razvila priča o generaciji naših roditelja o naizgled savršenom čovjeku koji nije u stanju da komunicira, da se poveže sa svijetom oko sebe, već nesvjesno bježi u svijet fantazije.
Prije svega kroz likove koje tumače Savina i Frano proističe narativ kroz koji se bavim starijom generacijom, srednjom klasom Jugoslavije, koja je bez velike odgovornosti konzumirala taj sistem, gledala njegovu propast, uspostavljanje bizarnih vrijednosti kojima smo okruženi, a da se ne preduzme bilo šta. Čini mi se da su odlučili da žive u romantičnoj samodovoljnosti kojom se bavim kroz lik Filipa.
Struktura filma je podijeljena na nekoliko ključnih situacija u Filipovom životu u kojima se njegov karakter propituje. Onoga trenutka kada Filip nema gdje da pobjegne od problema sa kojima ne želi da se suoči on odlazu u bajku koja na arhetipski način propituje odnose majka – sin- fatalna žena, a koji su se mogli dovesti u vezu sa ostatkom priče ovog filma.
MONITOR: Snimanje je trajalo godinu dana, kakav je bio proces snimanja? Koliko je bilo izazovno jer se u filmu pojavljuju i životinje, a pročitao sam da ste film snimali i bez vještačkog osvjetljenja.
KASALICA: Snimanje je bilo zahtjevno i naporno, no i to je dio našeg procesa. Bitno nam je bilo da radimo sa malom ekipom, da imamo mobilnost ali i neophodnu intimnost na setu, kako bi se posvetili isključivo sadržaju koji snimamo. Dalje, radili smo duge mizen kadrove, sa čestom upotrebom zoom objektiva pa je sve to imalo svoje izazove. Za mene su snimanja uvijek intenzivan proces jer se stalno propitujemo, trudimo da se posvetimo svakom detalju.
MONITOR: Jednu od glavnih likova tumači Savina Geršak – glumica koja je nama poznata iz filmova Živka Nikolića, koja nije snimala 30 godina. Kakav je bio rad s glumcima?
KASALICA: Vrlo brzo, nakon napisanog scenarija, počeo sam da razmišljam o Franu, koji pored toga što ima karijeru kakvu ima, nosi sa sobom i tu simboličku vrijednost, istinske i voljene jugoslovenske zvijezde, što me je inspirisalo da dovedem u vezu sa kontekstom filma i upravo sa njim krenem da radim. Iz sličnih razloga sam razmišljao o Savini, koja posebno mjesto zauzima, prije svega, u crnogorskoj kinematografiji sa filmovima Živka Nikolića. Sve ovo je samo polazište, oni su mnogo više donijeli i filmu i meni kao reditelju, jer je to bila saradnja puna razumijevanja i predanosti procesu koji smo imali. Oboje su likovima donijeli dostojanstvo i suptilnost, što mi je bilo veoma važno.
MONITOR: Jeste li se ugledali na nekoga što se tiče same estetike filma?
KASALICA: Možda. Za ovaj film su mi najvažniji bili Daglas Sirk, Mikelanđelo Antonioni, a od savremenih reditelja Lisandro Alonso i njegov film Jauja, koji je bio aktuelan dok smo pripremali film.
MONITOR: Šta predstavlja najveći problem za mlade filmske autore iz Crne Gore i regiona koji se upuste u proces snimanja filma?
KASALICA: Mi živimo u zemlji koja samo probleme ima, da ne znam šta je olakšavajuća okolnost, a sve ostalo je isključivo i uvijek problem. Bojim se da se ne naviknemo da je ovo stanje normalno.
Miroslav MINIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice