Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dužnik partije

Objavljeno prije

na

Ljetošnji posao sa lubenicama uspješno je odradio. Probrani proizvođači predali su ih po 12 centi za kilogram, od države subveniconirani prodavci u megamarketima prodavali za 10, a oni što nijesu imalu sreću da svoj rod predaju otkupnim stanicama pod kontrolom Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, ostavili su svoju muku da trune po oranicama. Pred ministrom Tarzanom Miloševićem novi je izazov: treba organizovati otkup jagnjadi na sjeveru Crne Gore. Nije da je on skroz nov u pričama o otkupu. Mlijeko, med, šumske plodove prikupljene u bjelopoljskoj opštini godinama su otkupljivale firme Jugotes, u vlasništvu Tarzana Miloševića i preduzeće Frukta milk u kojoj je (skromnu) platu zarađivala njegova supruga Svetlana Milošević. Nije se to pokazalo kao neki pretjerano unosan posao. Ili Tarzan nije bio dovoljno vješt preduzetnik.

SVE IZ RAČUNA: Tek, u Bijelom Polju se početkom prošle decenije uveliko pričalo u velikim dugovima Tarzana Miloševića. Što prema predratnim poslovnim partnerima iz Bosne, što prema lokalnim preduzetnicima koji su se bavili ,,privatnim bankarstvom”, odnosno, zelenašenjem. Kao garancija za namirenje dugova Milošević je, pričalo se tada i pisalo, pod hipoteku stavio novu poslovnu zgradu u vlasništvu Jugotesa površine tek nešto manje od 900 kvadrata. Danas je u tom zdanju porodični hotel Dominus, koji vodi supruga Svetlana.

Mnogo uspješnije Milošević je gradio političku karijeru. Preko noći, nakon rascjepa u DPS, Tarzan je krupnim koracima zagrabio ka vrhu lokalne partijske piramide. Značajnu ulogu u tom napredovanju odigrala je – košarka.

Kao nekadašnji košarkaš, Tarzan je sponzorisao lokalni klub Jedinstvo, koji je nosio i ime njegovog preduzeća. Kasnije je, kao gradonačelnik, najveći dio lokalnog budžeta namijenjenog za sport usmjeravao u kasu ženskog košarkaškog kluba Jedinstvo. Onog što je, koliko juče, obznanilo da zbog nedostatka novca (,,otišo si Tarzane, ostala je tuga”) raspušta seniorsku ekipu. Košarka je, zna se, u to vrijeme privlačila pažnju mnogih Crnogoraca od uticaja. A dvojica najuticajnijih u tom društvu su bili premijer Milo Đukanović i kontroverzni biznismen Veselin Barović. Prvi je od Miloševića napravio političku zvijezdu i osigurao njegov politički opstanak nakon prilično skromnog referendumskog rezultata u maju 2006. Drugi je, faktički, postao najznačajniji investitor u Bijelo Polje – demonstrirajući svoj preduzetničku filozofiju od Bjelasice Rade (prošla kroz stečaj) do velelepnog poslovno-tržnog centra City park (završio na dobošu).

Tarzan Milošević je za gradonačelnika Bijelog Polja, prvi put, izabran je u decembru 2001. Priče o dugovima ni tada nijesu prestale. Milošević u razgovoru za Reviju Polje, odgovarajući na pitanje može li se kao gradonačelnik nositi sa hipotekom čovjeka koji je ostao dužan poslovnim partnerima, kaže: ,,Moja imovina daleko prevazilazi moje dugove”.

Prema podacima sa sajta Komisije za sprječavanje konflikta interesa, s početka ove godine, Tarzan Milošević posjeduje stambeni prostor od 275 kvadratnih metara u Bijelom Polju, staru porodičnu kuću od 160 kvadrata, i polovinu poslovnog prostora od 825 kvardrata. Njegov sin Nikola ima vikendicu od 82 kvadrata u Lipovu kod Kolašina. Zvanično, to je to.

,,Ne smeta mi što Bijelo Polje spada u siromašne opštine”, objašnjavao je Milošević kao prvi čovjek opštine poznate i po skoro svakodnevnim protestima prevarenih radnika iz desetina propalih preduzeća, ,,jer vidim da ima veliki broj izuzetno bogatih pojedinaca”.

PORODIČNE VEZE: Ti pojedinci se, tvrde Miloševićevi oponenti, nalaze u najužem gradonačelnikovom okruženju: političkom i porodičnom. Pogotovu ga krasi briga za bližnjeg svog.

Nakon pomenutog rascjepa vladajuće partije na krila koja su predvodili predsjednik Momir Bulatović i premijer Đukanović, lokalna radio stanica je, uz pomoć institucija zvanične Podgorice, prešla u ruke ljudi lojalnih Đukanovićevom DPS-u. Tada je za direktora radija čiji je osnivač SO Bijelo Polje imenovana Zagorka Duda Rabrenović, rođena sestra Tarzana Miloševića. Prema arhivi Monitora, ona je na crnogorskoj medijskoj sceni ostala zapamćena kao autorka opširnih članaka kojima se u Bjelopoljskim novinama optužuje Evropska unija predvođena ,,fašističkom Njemačkom” za rušenje Jugoslavije i nametnuti rat srpskom narodu. ,,Ponos i prkos”, glasila je omiljena fraza gospođe Rabrenović iz tog perioda. I šta je život: u oktobru 2007. godine promovisana je u savjetnika za odnose sa javnošću predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića.

Voljom gradonačelnika Bijelog Polja, Zagorku je na mjestu direktora Radija zamijenio Dragić Rabrenović. Njen sin. Tarzan Milošević je uredno objasnio kako je njegov sestrić posao dobio ,,po zakonu, na transparentan način i skladu sa kriterijumima za obavljanje funkcije”. Pride u lokalnom Radiju već je radila Dragićeva supruga. „Vi ste srećni, vi imate Tarzana, a Tarzanu je njegova Džejn njegovo Bijelo Polje”, objasnio je jednom, predizbornom, prilikom Svetozar Marović.

Pokazalo se da Miloševićeve tvrdnje i procjene ne treba uzimati pretjerano ozbiljno.

,,Da imam novca, uložio bih ga u Bijelo Polje i sjever Crne Gore”, tvrdio je uoči investicionog buma u Crnoj Gori, ,,jer sam siguran da će vrijednost zemljišta i nekretnina mnogo više da raste ovdje nego na jugu Crne Gore”.

Milošević je i lakovjeran: ,,Vlada je dužna da, kako je i obećala, u septembru 2008. započne izgradnju auto-puta sjever-jug”. Ili samo želi da takav izgleda. Kao što se svojevremeno, na stranicama Monitora hvalio: ,,Ja sam svoj u budućnost vezao za Bijelo Polje”. I objašnjavao kako je njegova najveća prednost to što ,,ne razmišlja o nekim višim funkcijama”. A onda se preselio na posao u Podgoricu. I krenuo u otkup lubenica.

Da umije sa riječima Milošević je pokazao i ljetos, nakon odluke predsjednika DPS-a Mila Đukanovića da ga ne uvrsti u novo Predsjedništvo partije: ,,Mislim da se radi o dobroj procjeni”. Šta bi tek pričao da ga je Đukanović prizvao u glavno partijsko tijelo.

BARSKI SLUČAJ: Tarzan ovog ljeta nije bio medijski najeksponiraniji Milošević. Prednjačio je njegov brat Nebojša, arhitekta i vlasnik barske kompanije Basketing. To preduzeće i njegov vlasnik imaju značajnu ulogu u krivičnim prijavama koje je NVO MANS podnijela protiv gradonačelnika Bara Žarka Pavićevića.

MANS Pavićeviću spočitava da je u februaru 2007. sa kompanijom Basketing zaključio Ugovor o trajnoj poslovno tehničkoj saradnji na izradi planske i tehničke dokumentacije, kao i izgradnji i rekonstrukciji objekata i terena. U Ugovoru se navodi da će svaki pojedinačni posao biti predmet posebnog ugovora koji će se zaključiti po principu da Basketing odredi cijenu, a Opština je plati. Takođe, navodi se da je Ugovor „bez vremenskog ograničenja”. Vječan!?

U praksi, saradnja Pavićevića i Miloševića funkcioniše na sljedeći način: Ugovorom iz februara 2009. godine između Basketinga i Opštine Bar predviđena je izrada izmjena i dopuna DUP-a Topolica 1. Procijenjena vrijednost posla je bila 9,8 hiljada eura, a u ugovoru se navodi da je to „ukupna i jedina naknada” za Basketing. Onda je izmjenama tog DUP-a legalizovana nelegalno podignuta sedmospratnica koju je gradio Pavićevićev ZIB, a finansirao gradonačelnikov prijatelj Miodrag Đurović Keko. Kada je većina u lokalnom parlamentu aminovala izmjene koje su legalizovale gradonačelnikov posao i donijele mu, prema nekim procjenama, oko milion eura prihoda, Pavićević zaključuje Aneks Ugovora kojim je Basketingu isplaćeno još osam hiljada eura, po osnovu „naknadnih zahtjeva naručioca”.

Tužilaštvo MANS-ovu prijavu osmatra – od proljetos. Iz istog su perioda i glasine da bi se optuženim lokalnim i državnim funkcionerima u slučaju Zavala, uskoro mogle pridružiti još neke ,,krupne ribe” iz političkog života. Licitiralo se potom da li će se na meti tužilaštva naći Podgorica, Bar ili, možda, Bijelo Polje. Nije se desilo ništa od najavljenog.

Glasine, kažu da je šef zabranio da se procesuiraju već spremljene optužnice. Što bi Tarzan Milošević rekao ,,Mislim da se radi o dobroj procjeni”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo