Povežite se sa nama

MONITORING

Dukljanski vrtovi od betona

Objavljeno prije

na

Mnogo se toga od 2007. promijenilo na poznatom budvanskom poluostrvu Zavala. Jedan od najvećih poduhvata ruskih investitora u Crnoj Gori, iza kojeg su stale lokalna i državna vlast, stambeno-turistički kompleks Astra Montenegro, čiju je gradnju započela moskovska kompanija Miraks, godinama privlači pažnju javnosti burnim događajima koji ne jenjavaju.

Ambiciozan projekat elitnog grada-kluba sa luksuznim vilama, hotelom sa pet zvjezdica, jedinstvenim stambenim objektom u vidu jedra sa preko 30 spratova, sa sopstvenom marinom i sadržajima koji su obećavali „najviši standard življenja u samom srcu budvanske rivijere”, pretvorio se u jedan od najskandaloznijih graditeljskih poduhvata u regionu.

Umjesto novog graditeljskog simbola Crnogorskog primorja, kako su projekat promovisali ruski investitori i lokalni čelnici, Zavala je postala sinonim korupcije, bespravne gradnje i varvarskog uništenja prirode. Zavala je slučaj od kojeg bezmalo zavisi i put Crne Gore ka Evropi u kome su za nezakonito postupanje pale i prve zatvorske kazne visokim funkcionerima grada i vladajuće partije.

U toku je borba za preuzimanje posustalog posla na poznatom budvanskom rtu u kojoj je pobjedu, uz značajnu pomoć vlasti, odnijela grupa kupaca nedovršenih stanova, dok druga, na čelu sa vlasnikom i začetnikom cijelog posla prijeti međunarodnom arbitražom i dugom sudanijom.

Na Zavali je izmijenjeno gotovo sve – i vlasnik i osnovna koncepcija naselja, a nedavno i ime pod kojim je stekla onoliku popularnost.

Dva Ukrajinca Igor Čapljigin i Igor Peljuhno i Neil Emil Forb, državljanin SAD, porijeklom iz Uzbekistana, osnivači udruženja kupaca AMIA, postali su nedavno i zvanično vlasnici projekta Zavala kupovinom preduzeća u stečaju Slav-In i tako preoteli posao od ruskog milijardera Sergeja Polonskog, koji je zbog ekonomske krize i sopstvenog finansijskog kraha 2009. odgodio gradnju vila.

U želji da prekinu sve veze sa Miraksom i neslavnim projektom Astra Montenegro, novi vlasnici odlučuju da, čisto radi uroka, promijene ime naselja koje sada nosi naziv Dukljanski vrtovi.

Ruska zvijezda na obali Jadrana, kako je Polonski nazvao svoj projekat na budvanskoj rivijeri, preimenovana je u vrtove stare države Duklje.

Vijest o naselju Duklja u sred drevne, antičke Budve, nasmijala je mnoge Budvane.

Investitori koji svoja zdanja podižu uz crnogorsku obalu imaju zaista bujnu maštu pri krštenju svojih grandioznih projekata. Obično se opredijele za imena raznih božanstava, najčešće boginja ili, kao u slučaju Zavala, koketiraju sa istorijom u vidu imbecilnog podilaženja crnogorskim vlastima od koje očekuju ustupke i povlastice.

Zavala je divan primjer kako jedan neoprostiv, kriminalan akt uništenja rijetke prirodne ljepote, paljenja i sječenja guste mediteranske borove šume i maslina radi gradnje stanova za tržište, dobija nadahnuta poetska ili imena sa nacionalnim predznakom.

Dukljanski vrtovi su graditeljsko ruglo od 42 gusto zbijene vile, od kojih je desetak sagrađeno na samoj obali, na pijesku, u zoni morskog dobra, sa garažama na javnom šetalištu i „pjeni od mora”. Između ružnih građevina postavljenih po principu koliki plac tolika i kuća, nema mjesta vrtovima pa makar i dukljanskim. Sve je brižljivo zazidano. To će po svoj prilici biti jedinstveni vrtovi od betona, stakla i gvožđa.

Razglednicu Dukljanskih vrtova, novu ambijentalnu vizuru poluostrva između Budve i Bečića, dopunjuje zgrada hotela Harmonija, vlasništvo porodice Branislava-Brana Mićunovića, koja se poput monstruma ili strašne morske nemani uzdiže nad Zavalom i predstavlja dio novog pejzaža turističke prijestonice.

Potezanje Duklje na Zavali, simbolu pohlepe, bezakonja i nasilja nad prirodom, nikome od nadležnih nije zasmetalo. Nema institucionalne zaštite od zloupotrebe imena države, istorijskih ličnosti od nacionalnog značaja ili preimenovanja gradskih četvrti, uvala, plaža i rtova po nahođenju novobogataša i povlašćenih investitora.

Dva puta je promijenjen i naziv brenda Miraks koji je zvanično prestao da postoji u martu prošle godine. Naslijedila ga je firma Nazvanie.net , dok se Sergej Polonski podiže iz pepela finansijskog bankrota. Uspio je, prema pisanju ruskih medija, ponovo da zadobije povjerenje ruskih banaka i nastavi gradnju nedovršenih objekata u Rusiji i inostranstvu.

U novu poslovnu avanturu Polonski ulazi sa kompanijom pod imenom Potok, sljedbenicu Nazvania, osnovanu u decembru 2011. čije ime simbolizuje protok, beskonačno kretanje.

Prilikom stečaja firme Slav In, otvorenog zbog dugovanja firme prema partnerima i bankama, Polonski je ponudio 11 miliona eura jednokratne uplate za otkup sopstvene firme, ali se stečajni upravnik opredijelio za AMIA udruženje i ponuđenih 16,5 miliona sa rokom isplate od 18 mjeseci. Ponude su višestruko premašile procijenjenu vrijednost firme Slav In od tri miliona eura.

Ko ima Slav In dobija cijelu Zavalu, objasnili su predstavnici Polonskog u Crnoj Gori.

Tako je AMIA kupovinom Slav In stekla kontrolu nad nosiocem projekta, firmom Zavala invest koja je u stopostotnom vlasništvu Miraksa.

Oni ističu da je oko 100 ljudi kupilo kvadrate na Zavali upravo zahvaljujući poslovnom ugledu Polonskog i da je on spreman da nastavi radove i vile završi za godinu kako bi svi kupci dobili ono što su platili.

Stečaj je uveden nakon što su iz Moskve stigle najave nastavka gradnje na Zavali. Zvanično zbog duga prema Moninvestu iako je ova firma obezbijedila svoja dugovanja posebnim ugovorom kojim je dobila 3.300 kvadrata u vilama. Ovaj dodatni ugovor nije raskinut nakon uvođenja stečaja, naglašavaju sagovornici Monitora.

U razgovoru za list Vedomosti Rusije Polonski je optužio članove AMIA za falsifikovanje dokumenata i potpisa, za nestanak aktive firme, vrijedne imovine koja se sastojala od 10 automobila, stana u Budvi, luksuzne jahte, avio flote od dva helikoptera i dva aviona, od kojih je jedan mlaznjak.

On je kazao da je u kompleks Astra Montenegro uloženo preko 100 miliona i da je završen 60 odsto. Prije početka sukoba sa suinvestitorima prodato je oko 16.000 kvadrata od ukupno izgrađenih 44.000.

Naglasio je da ima dovoljno sredstava da ovaj projekat privede kraju.

Milioner – šoumen, koga su visoki državni funkcioneri vozali helikopterima iznad atraktivne budvanske rivijere da probere lokaciju na kojoj bi investirao, pet godina kasnije primoran je da istima piše pisma i molbe za spas svoje investicije.

Polonski se za pomoć obratio državnim organima Rusije i Crne Gore. Poslao je više pisama na adrese predsjednika Filipa Vujanovića i premijera Igora Lukšića. Obratio se i ministru policije, specijalnom državnom tužilaštvu, ministru pravde i predstavnicima Evropske unije u Crnoj Gori od kojih očekuje da razmotre dostavljene informacije i zauzmu stav. U suprotnom, zatražiće međunarodnu arbitražu u slučaju preuzimanja projekta Astra Montenegro.

On ne isključuje mogućnost dogovora sa trojicom suinvestitora, novih vlasnika Zavale. Povratak Polonskog uslovljava se plaćanjem sume od 26 miliona eura, što je neprihvatljivo, tvrdi sagovornik Monitora.

Zavali se, po svemu sudeći, neće uskoro pomračiti medijska slava, niti će se bez belaja preseliti u zonu mira i hladovine dukljanskih vrtova.

Borba za kvadrate tek se zahuktava sa Potok-om do u beskonačnost.

Branka PLAMENAC

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo