Povežite se sa nama

MONITORING

Dukljanski vrtovi od betona

Objavljeno prije

na

Mnogo se toga od 2007. promijenilo na poznatom budvanskom poluostrvu Zavala. Jedan od najvećih poduhvata ruskih investitora u Crnoj Gori, iza kojeg su stale lokalna i državna vlast, stambeno-turistički kompleks Astra Montenegro, čiju je gradnju započela moskovska kompanija Miraks, godinama privlači pažnju javnosti burnim događajima koji ne jenjavaju.

Ambiciozan projekat elitnog grada-kluba sa luksuznim vilama, hotelom sa pet zvjezdica, jedinstvenim stambenim objektom u vidu jedra sa preko 30 spratova, sa sopstvenom marinom i sadržajima koji su obećavali „najviši standard življenja u samom srcu budvanske rivijere”, pretvorio se u jedan od najskandaloznijih graditeljskih poduhvata u regionu.

Umjesto novog graditeljskog simbola Crnogorskog primorja, kako su projekat promovisali ruski investitori i lokalni čelnici, Zavala je postala sinonim korupcije, bespravne gradnje i varvarskog uništenja prirode. Zavala je slučaj od kojeg bezmalo zavisi i put Crne Gore ka Evropi u kome su za nezakonito postupanje pale i prve zatvorske kazne visokim funkcionerima grada i vladajuće partije.

U toku je borba za preuzimanje posustalog posla na poznatom budvanskom rtu u kojoj je pobjedu, uz značajnu pomoć vlasti, odnijela grupa kupaca nedovršenih stanova, dok druga, na čelu sa vlasnikom i začetnikom cijelog posla prijeti međunarodnom arbitražom i dugom sudanijom.

Na Zavali je izmijenjeno gotovo sve – i vlasnik i osnovna koncepcija naselja, a nedavno i ime pod kojim je stekla onoliku popularnost.

Dva Ukrajinca Igor Čapljigin i Igor Peljuhno i Neil Emil Forb, državljanin SAD, porijeklom iz Uzbekistana, osnivači udruženja kupaca AMIA, postali su nedavno i zvanično vlasnici projekta Zavala kupovinom preduzeća u stečaju Slav-In i tako preoteli posao od ruskog milijardera Sergeja Polonskog, koji je zbog ekonomske krize i sopstvenog finansijskog kraha 2009. odgodio gradnju vila.

U želji da prekinu sve veze sa Miraksom i neslavnim projektom Astra Montenegro, novi vlasnici odlučuju da, čisto radi uroka, promijene ime naselja koje sada nosi naziv Dukljanski vrtovi.

Ruska zvijezda na obali Jadrana, kako je Polonski nazvao svoj projekat na budvanskoj rivijeri, preimenovana je u vrtove stare države Duklje.

Vijest o naselju Duklja u sred drevne, antičke Budve, nasmijala je mnoge Budvane.

Investitori koji svoja zdanja podižu uz crnogorsku obalu imaju zaista bujnu maštu pri krštenju svojih grandioznih projekata. Obično se opredijele za imena raznih božanstava, najčešće boginja ili, kao u slučaju Zavala, koketiraju sa istorijom u vidu imbecilnog podilaženja crnogorskim vlastima od koje očekuju ustupke i povlastice.

Zavala je divan primjer kako jedan neoprostiv, kriminalan akt uništenja rijetke prirodne ljepote, paljenja i sječenja guste mediteranske borove šume i maslina radi gradnje stanova za tržište, dobija nadahnuta poetska ili imena sa nacionalnim predznakom.

Dukljanski vrtovi su graditeljsko ruglo od 42 gusto zbijene vile, od kojih je desetak sagrađeno na samoj obali, na pijesku, u zoni morskog dobra, sa garažama na javnom šetalištu i „pjeni od mora”. Između ružnih građevina postavljenih po principu koliki plac tolika i kuća, nema mjesta vrtovima pa makar i dukljanskim. Sve je brižljivo zazidano. To će po svoj prilici biti jedinstveni vrtovi od betona, stakla i gvožđa.

Razglednicu Dukljanskih vrtova, novu ambijentalnu vizuru poluostrva između Budve i Bečića, dopunjuje zgrada hotela Harmonija, vlasništvo porodice Branislava-Brana Mićunovića, koja se poput monstruma ili strašne morske nemani uzdiže nad Zavalom i predstavlja dio novog pejzaža turističke prijestonice.

Potezanje Duklje na Zavali, simbolu pohlepe, bezakonja i nasilja nad prirodom, nikome od nadležnih nije zasmetalo. Nema institucionalne zaštite od zloupotrebe imena države, istorijskih ličnosti od nacionalnog značaja ili preimenovanja gradskih četvrti, uvala, plaža i rtova po nahođenju novobogataša i povlašćenih investitora.

Dva puta je promijenjen i naziv brenda Miraks koji je zvanično prestao da postoji u martu prošle godine. Naslijedila ga je firma Nazvanie.net , dok se Sergej Polonski podiže iz pepela finansijskog bankrota. Uspio je, prema pisanju ruskih medija, ponovo da zadobije povjerenje ruskih banaka i nastavi gradnju nedovršenih objekata u Rusiji i inostranstvu.

U novu poslovnu avanturu Polonski ulazi sa kompanijom pod imenom Potok, sljedbenicu Nazvania, osnovanu u decembru 2011. čije ime simbolizuje protok, beskonačno kretanje.

Prilikom stečaja firme Slav In, otvorenog zbog dugovanja firme prema partnerima i bankama, Polonski je ponudio 11 miliona eura jednokratne uplate za otkup sopstvene firme, ali se stečajni upravnik opredijelio za AMIA udruženje i ponuđenih 16,5 miliona sa rokom isplate od 18 mjeseci. Ponude su višestruko premašile procijenjenu vrijednost firme Slav In od tri miliona eura.

Ko ima Slav In dobija cijelu Zavalu, objasnili su predstavnici Polonskog u Crnoj Gori.

Tako je AMIA kupovinom Slav In stekla kontrolu nad nosiocem projekta, firmom Zavala invest koja je u stopostotnom vlasništvu Miraksa.

Oni ističu da je oko 100 ljudi kupilo kvadrate na Zavali upravo zahvaljujući poslovnom ugledu Polonskog i da je on spreman da nastavi radove i vile završi za godinu kako bi svi kupci dobili ono što su platili.

Stečaj je uveden nakon što su iz Moskve stigle najave nastavka gradnje na Zavali. Zvanično zbog duga prema Moninvestu iako je ova firma obezbijedila svoja dugovanja posebnim ugovorom kojim je dobila 3.300 kvadrata u vilama. Ovaj dodatni ugovor nije raskinut nakon uvođenja stečaja, naglašavaju sagovornici Monitora.

U razgovoru za list Vedomosti Rusije Polonski je optužio članove AMIA za falsifikovanje dokumenata i potpisa, za nestanak aktive firme, vrijedne imovine koja se sastojala od 10 automobila, stana u Budvi, luksuzne jahte, avio flote od dva helikoptera i dva aviona, od kojih je jedan mlaznjak.

On je kazao da je u kompleks Astra Montenegro uloženo preko 100 miliona i da je završen 60 odsto. Prije početka sukoba sa suinvestitorima prodato je oko 16.000 kvadrata od ukupno izgrađenih 44.000.

Naglasio je da ima dovoljno sredstava da ovaj projekat privede kraju.

Milioner – šoumen, koga su visoki državni funkcioneri vozali helikopterima iznad atraktivne budvanske rivijere da probere lokaciju na kojoj bi investirao, pet godina kasnije primoran je da istima piše pisma i molbe za spas svoje investicije.

Polonski se za pomoć obratio državnim organima Rusije i Crne Gore. Poslao je više pisama na adrese predsjednika Filipa Vujanovića i premijera Igora Lukšića. Obratio se i ministru policije, specijalnom državnom tužilaštvu, ministru pravde i predstavnicima Evropske unije u Crnoj Gori od kojih očekuje da razmotre dostavljene informacije i zauzmu stav. U suprotnom, zatražiće međunarodnu arbitražu u slučaju preuzimanja projekta Astra Montenegro.

On ne isključuje mogućnost dogovora sa trojicom suinvestitora, novih vlasnika Zavale. Povratak Polonskog uslovljava se plaćanjem sume od 26 miliona eura, što je neprihvatljivo, tvrdi sagovornik Monitora.

Zavali se, po svemu sudeći, neće uskoro pomračiti medijska slava, niti će se bez belaja preseliti u zonu mira i hladovine dukljanskih vrtova.

Borba za kvadrate tek se zahuktava sa Potok-om do u beskonačnost.

Branka PLAMENAC

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo