Mnogo se toga od 2007. promijenilo na poznatom budvanskom poluostrvu Zavala. Jedan od najvećih poduhvata ruskih investitora u Crnoj Gori, iza kojeg su stale lokalna i državna vlast, stambeno-turistički kompleks Astra Montenegro, čiju je gradnju započela moskovska kompanija Miraks, godinama privlači pažnju javnosti burnim događajima koji ne jenjavaju.
Ambiciozan projekat elitnog grada-kluba sa luksuznim vilama, hotelom sa pet zvjezdica, jedinstvenim stambenim objektom u vidu jedra sa preko 30 spratova, sa sopstvenom marinom i sadržajima koji su obećavali „najviši standard življenja u samom srcu budvanske rivijere”, pretvorio se u jedan od najskandaloznijih graditeljskih poduhvata u regionu.
Umjesto novog graditeljskog simbola Crnogorskog primorja, kako su projekat promovisali ruski investitori i lokalni čelnici, Zavala je postala sinonim korupcije, bespravne gradnje i varvarskog uništenja prirode. Zavala je slučaj od kojeg bezmalo zavisi i put Crne Gore ka Evropi u kome su za nezakonito postupanje pale i prve zatvorske kazne visokim funkcionerima grada i vladajuće partije.
U toku je borba za preuzimanje posustalog posla na poznatom budvanskom rtu u kojoj je pobjedu, uz značajnu pomoć vlasti, odnijela grupa kupaca nedovršenih stanova, dok druga, na čelu sa vlasnikom i začetnikom cijelog posla prijeti međunarodnom arbitražom i dugom sudanijom.
Na Zavali je izmijenjeno gotovo sve – i vlasnik i osnovna koncepcija naselja, a nedavno i ime pod kojim je stekla onoliku popularnost.
Dva Ukrajinca Igor Čapljigin i Igor Peljuhno i Neil Emil Forb, državljanin SAD, porijeklom iz Uzbekistana, osnivači udruženja kupaca AMIA, postali su nedavno i zvanično vlasnici projekta Zavala kupovinom preduzeća u stečaju Slav-In i tako preoteli posao od ruskog milijardera Sergeja Polonskog, koji je zbog ekonomske krize i sopstvenog finansijskog kraha 2009. odgodio gradnju vila.
U želji da prekinu sve veze sa Miraksom i neslavnim projektom Astra Montenegro, novi vlasnici odlučuju da, čisto radi uroka, promijene ime naselja koje sada nosi naziv Dukljanski vrtovi.
Ruska zvijezda na obali Jadrana, kako je Polonski nazvao svoj projekat na budvanskoj rivijeri, preimenovana je u vrtove stare države Duklje.
Vijest o naselju Duklja u sred drevne, antičke Budve, nasmijala je mnoge Budvane.
Investitori koji svoja zdanja podižu uz crnogorsku obalu imaju zaista bujnu maštu pri krštenju svojih grandioznih projekata. Obično se opredijele za imena raznih božanstava, najčešće boginja ili, kao u slučaju Zavala, koketiraju sa istorijom u vidu imbecilnog podilaženja crnogorskim vlastima od koje očekuju ustupke i povlastice.
Zavala je divan primjer kako jedan neoprostiv, kriminalan akt uništenja rijetke prirodne ljepote, paljenja i sječenja guste mediteranske borove šume i maslina radi gradnje stanova za tržište, dobija nadahnuta poetska ili imena sa nacionalnim predznakom.
Dukljanski vrtovi su graditeljsko ruglo od 42 gusto zbijene vile, od kojih je desetak sagrađeno na samoj obali, na pijesku, u zoni morskog dobra, sa garažama na javnom šetalištu i „pjeni od mora”. Između ružnih građevina postavljenih po principu koliki plac tolika i kuća, nema mjesta vrtovima pa makar i dukljanskim. Sve je brižljivo zazidano. To će po svoj prilici biti jedinstveni vrtovi od betona, stakla i gvožđa.
Razglednicu Dukljanskih vrtova, novu ambijentalnu vizuru poluostrva između Budve i Bečića, dopunjuje zgrada hotela Harmonija, vlasništvo porodice Branislava-Brana Mićunovića, koja se poput monstruma ili strašne morske nemani uzdiže nad Zavalom i predstavlja dio novog pejzaža turističke prijestonice.
Potezanje Duklje na Zavali, simbolu pohlepe, bezakonja i nasilja nad prirodom, nikome od nadležnih nije zasmetalo. Nema institucionalne zaštite od zloupotrebe imena države, istorijskih ličnosti od nacionalnog značaja ili preimenovanja gradskih četvrti, uvala, plaža i rtova po nahođenju novobogataša i povlašćenih investitora.
Dva puta je promijenjen i naziv brenda Miraks koji je zvanično prestao da postoji u martu prošle godine. Naslijedila ga je firma Nazvanie.net , dok se Sergej Polonski podiže iz pepela finansijskog bankrota. Uspio je, prema pisanju ruskih medija, ponovo da zadobije povjerenje ruskih banaka i nastavi gradnju nedovršenih objekata u Rusiji i inostranstvu.
U novu poslovnu avanturu Polonski ulazi sa kompanijom pod imenom Potok, sljedbenicu Nazvania, osnovanu u decembru 2011. čije ime simbolizuje protok, beskonačno kretanje.
Prilikom stečaja firme Slav In, otvorenog zbog dugovanja firme prema partnerima i bankama, Polonski je ponudio 11 miliona eura jednokratne uplate za otkup sopstvene firme, ali se stečajni upravnik opredijelio za AMIA udruženje i ponuđenih 16,5 miliona sa rokom isplate od 18 mjeseci. Ponude su višestruko premašile procijenjenu vrijednost firme Slav In od tri miliona eura.
Ko ima Slav In dobija cijelu Zavalu, objasnili su predstavnici Polonskog u Crnoj Gori.
Tako je AMIA kupovinom Slav In stekla kontrolu nad nosiocem projekta, firmom Zavala invest koja je u stopostotnom vlasništvu Miraksa.
Oni ističu da je oko 100 ljudi kupilo kvadrate na Zavali upravo zahvaljujući poslovnom ugledu Polonskog i da je on spreman da nastavi radove i vile završi za godinu kako bi svi kupci dobili ono što su platili.
Stečaj je uveden nakon što su iz Moskve stigle najave nastavka gradnje na Zavali. Zvanično zbog duga prema Moninvestu iako je ova firma obezbijedila svoja dugovanja posebnim ugovorom kojim je dobila 3.300 kvadrata u vilama. Ovaj dodatni ugovor nije raskinut nakon uvođenja stečaja, naglašavaju sagovornici Monitora.
U razgovoru za list Vedomosti Rusije Polonski je optužio članove AMIA za falsifikovanje dokumenata i potpisa, za nestanak aktive firme, vrijedne imovine koja se sastojala od 10 automobila, stana u Budvi, luksuzne jahte, avio flote od dva helikoptera i dva aviona, od kojih je jedan mlaznjak.
On je kazao da je u kompleks Astra Montenegro uloženo preko 100 miliona i da je završen 60 odsto. Prije početka sukoba sa suinvestitorima prodato je oko 16.000 kvadrata od ukupno izgrađenih 44.000.
Naglasio je da ima dovoljno sredstava da ovaj projekat privede kraju.
Milioner – šoumen, koga su visoki državni funkcioneri vozali helikopterima iznad atraktivne budvanske rivijere da probere lokaciju na kojoj bi investirao, pet godina kasnije primoran je da istima piše pisma i molbe za spas svoje investicije.
Polonski se za pomoć obratio državnim organima Rusije i Crne Gore. Poslao je više pisama na adrese predsjednika Filipa Vujanovića i premijera Igora Lukšića. Obratio se i ministru policije, specijalnom državnom tužilaštvu, ministru pravde i predstavnicima Evropske unije u Crnoj Gori od kojih očekuje da razmotre dostavljene informacije i zauzmu stav. U suprotnom, zatražiće međunarodnu arbitražu u slučaju preuzimanja projekta Astra Montenegro.
On ne isključuje mogućnost dogovora sa trojicom suinvestitora, novih vlasnika Zavale. Povratak Polonskog uslovljava se plaćanjem sume od 26 miliona eura, što je neprihvatljivo, tvrdi sagovornik Monitora.
Zavali se, po svemu sudeći, neće uskoro pomračiti medijska slava, niti će se bez belaja preseliti u zonu mira i hladovine dukljanskih vrtova.
Borba za kvadrate tek se zahuktava sa Potok-om do u beskonačnost.
Branka PLAMENAC
ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor