Povežite se sa nama

OKO NAS

DUGE GODINE AGONIJE BJELOPOLJSKOG VUNKA: Prazna obećanja

Objavljeno prije

na

Prije nešto više od mjesec, po ko zna koji put tokom minulih devet godina, radnici nekadašnjeg bjelopoljskog giganta AD Vunko u stečaju, pozvali su nadležne u Opštini da se hitno uključe u rješavanje njihovog problema. Poručili su da su strpljivo čekali na naplatu svojih potraživanja, a da nadležni i pored preko dvadeset raspisanih tendera nijesu našli kupca za fabriku.

,,Punih devet godina čekamo da dođemo do svojih prava na jedan potpuno demokratski način, naravno vjerujući u institucije države. Prioritetna potraživanja radnika su 841.000 eura. Osim toga tražimo i da se Vlada odrekne dijela svojih potraživanja, makar pola miliona, da bi mogli isplatiti otpremnine po godini radnog staža”, kazali su radnici.

Oko 330 nekad zaposlenih u tom preduzeću su zatražili i smjenu stečajnog upravnika Radojice Grbe koji je, kako kažu, glavni krivac za agoniju u kojoj se nalaze. Najavili su da će od njega tražiti da vrati novac koji je uzeo u stečajnom postupku.

Stečajni upravnik je prije godinu i po bio uvjeren da rješenje, ipak, postoji. On je tada, uz posredovanje gradonačelnika Bijelog Polja Aleksandra Žurića, o prodaji Vunka razgovarao i s bjelopoljskim privrednicima.

,,Postoji interesovanje bjelopoljskih privrednika da to kupe u djelovima. U tom pravcu smo uradili elaborat o podjeli na 21 parcelu. Predstoji procjena vrijednosti i onda ćemo napraviti anketu ko je za šta zainteresovan. Ako bude interesovanja da se na taj način većina može prodati, onda ćemo raspisati tender”, objasnio je tada Grba.

No, nekadašnji ponos bjelopoljske privrede i dalje je neprodat. Bjelopoljac Slavko Fuštić tvrdi da je za sada spriječeno ,,poklanjanje” onog što je ostalo od tog preduzeća. Protesti su, kaže on, urodili plodom i spriječili stečajnog upravnika, koji je pokušao da proda zemljište Vunka po cijeni od 260 eura za ar da to učini. Riječ je o oko 10 hektara u industrijskoj zoni s kompletnom infrastrukturom.

Fuštić je u februaru 2014. godine, dok je bio predsjednik Opštinskog odbora Demokratskog fronta osnovnom državnom tužiocu protiv Grbe podnio i krivičnu prijavu, sumnjičeći ga za zloupotrebu službenog položaja i nesavjestan rad.Prijava je odbačena u avgustu prošle godine.

Fuštić tvrdi, što je i predočio tužilaštvu, da je Grba od kada je postavljen za stečajnog upravnika 2008. godine prodao, bez tendera, između ostalog, velike količine repromaterijala i gotovih proizvoda, koji su se zatekli prilikom uvođenja stečaja.

,,Otuđio je i veliki broj mašina, koje su navodno otišle u staro gvožđe, a postoje opravdane sumnje da su u upotrebi u državama regiona. Otuđio je poslovni prostor u Beogradu i Ljubljani, takođe, bez tendera. Nezakonito je otuđio trafostanicu Vunka preko koje su se snabdijevali električnom energijom svi djelovi fabrike. Na taj način je ugrozio funkcionisanje fabrike i doveo je u zavistan položaj”, naveo je Fuštić u krivičnoj prijavi, a iza tih tvrdnji, kaže, stoji i danas.

Festić tvrdi da je Grba izdavao u zakup imovinu, opet bez tendera. Od tih prihoda, kaže, isplaćena su određena potraživanja radnika, kao i oko 90. 000 duga za struju i 12. 000 eura za vodu.

,,No, i pored toga, potraživanja koja su prijavljena i evidentirana na dan uvođenja stečaja 2008. godine nijesu ni po kojem osnovu umanjena. Ostaje nejasno kako Vunko troši električnu energiju i vodu u ogromnim količinama ako je u stečaju i ne radi. Takođe, stečajni upravnik je sebe nagradio s preko 40.000 eura za navodno upravljanje imovinom . Osnovano sumnjam da se sredstva za zakup ne uplaćuju na žiro-račun, već se daju na ruke ili za razne kompenzacije”, tvrdi Fuštić.

On tvdi i da je Grba u januaru 2014. godine raspisao licitaciju za prodaju djelova Vunka bez saglasnosti povjerilaca, bez izvršene segmentacije kod Uprave za nekretnine i bez procjene tržišne vrijednosti ponuđenih djelova od suda ovlašćenog procjenjivača.

,,Znam da je postojao investitor iz Srbije, koji je nudio da uzme fabriku u zakup na sedam godina i odmah zaposli 600 radnika, a u roku od godinu i dodatnih 1.500. Ali mu nijesu dozvolili. Za sve ovo imam dokumentaciju” , kaže Fuštić.

Pored srbijanskog investitora, navodno, prije dvije godine za ono što je ostalo od Vunka bio je zainteresovan Italijan Antonijo Bataljo iz Narlete, vlasnik firme Bikap. On je, kako je tada saopšteno, bio spreman da za bijelopoljsku firmu plati oko 2,5 miliona eura i uposli ,,veći broj” radnika. Zbog čega je Italijan, koji je u Bijelom Polju planirao proizvodnju HTZ opreme i obuće odustao, nije poznato.

Međutim, tradicionalno, pred još jedne izbore, iz lokalne vlasti javljaju da imaju rješenje i za Vunko, koji nijesu uspjeli da prodaju na ukupno 24 licitacije.

Potpredsjednik Opštine Petar Smolović, uz još nekoliko projekata, koje je najavio za narednu godinu, prošle je sedmice obznanio i plan za to preduzeće. ,,Posvetili smo pažnju i takozvanim brownfield investicijama, kao što je prostor nekadašnje fabrike Vunko. Tu je preko 300 radnika s neisplaćenim zaradama, u stečaju duži niz godina, a pokušaji da se obavi prodaja nijesu uspjeli. Zato je promijenjen koncept, pri čemu je urađena preparcelizacija u 24 parcele podijeljene u hale i zemljišta. Nakon usvajanja DUP- a stečajni sud može da objavi javnu licitaciju za sve ove parcele”, kazao je on.

Odjednom, prema riječima potpredsjednika Opštine, ne fali ni zainteresovanih investitora, čak sedam domaćih i tri sa različitih strana svijeta. On je kazao da su, pored crnogorskih, za novi koncept rješavanja problema Vunka zainteresovani i investitori iz Italije, Turske i Saudijske Arabije. Smolović je otkrio da postoji ideja da se parcela koja se ne proda pretvori u tehnopolis i biznis inkubator, uz podršku Ministarstva nauke.

Bivši radnici kažu da ne drže mnogo do tih najava i da su se sličnih naslušali tokom minulih godina.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo