Prije nešto više od mjesec, po ko zna koji put tokom minulih devet godina, radnici nekadašnjeg bjelopoljskog giganta AD Vunko u stečaju, pozvali su nadležne u Opštini da se hitno uključe u rješavanje njihovog problema. Poručili su da su strpljivo čekali na naplatu svojih potraživanja, a da nadležni i pored preko dvadeset raspisanih tendera nijesu našli kupca za fabriku.
,,Punih devet godina čekamo da dođemo do svojih prava na jedan potpuno demokratski način, naravno vjerujući u institucije države. Prioritetna potraživanja radnika su 841.000 eura. Osim toga tražimo i da se Vlada odrekne dijela svojih potraživanja, makar pola miliona, da bi mogli isplatiti otpremnine po godini radnog staža”, kazali su radnici.
Oko 330 nekad zaposlenih u tom preduzeću su zatražili i smjenu stečajnog upravnika Radojice Grbe koji je, kako kažu, glavni krivac za agoniju u kojoj se nalaze. Najavili su da će od njega tražiti da vrati novac koji je uzeo u stečajnom postupku.
Stečajni upravnik je prije godinu i po bio uvjeren da rješenje, ipak, postoji. On je tada, uz posredovanje gradonačelnika Bijelog Polja Aleksandra Žurića, o prodaji Vunka razgovarao i s bjelopoljskim privrednicima.
,,Postoji interesovanje bjelopoljskih privrednika da to kupe u djelovima. U tom pravcu smo uradili elaborat o podjeli na 21 parcelu. Predstoji procjena vrijednosti i onda ćemo napraviti anketu ko je za šta zainteresovan. Ako bude interesovanja da se na taj način većina može prodati, onda ćemo raspisati tender”, objasnio je tada Grba.
No, nekadašnji ponos bjelopoljske privrede i dalje je neprodat. Bjelopoljac Slavko Fuštić tvrdi da je za sada spriječeno ,,poklanjanje” onog što je ostalo od tog preduzeća. Protesti su, kaže on, urodili plodom i spriječili stečajnog upravnika, koji je pokušao da proda zemljište Vunka po cijeni od 260 eura za ar da to učini. Riječ je o oko 10 hektara u industrijskoj zoni s kompletnom infrastrukturom.
Fuštić je u februaru 2014. godine, dok je bio predsjednik Opštinskog odbora Demokratskog fronta osnovnom državnom tužiocu protiv Grbe podnio i krivičnu prijavu, sumnjičeći ga za zloupotrebu službenog položaja i nesavjestan rad.Prijava je odbačena u avgustu prošle godine.
Fuštić tvrdi, što je i predočio tužilaštvu, da je Grba od kada je postavljen za stečajnog upravnika 2008. godine prodao, bez tendera, između ostalog, velike količine repromaterijala i gotovih proizvoda, koji su se zatekli prilikom uvođenja stečaja.
,,Otuđio je i veliki broj mašina, koje su navodno otišle u staro gvožđe, a postoje opravdane sumnje da su u upotrebi u državama regiona. Otuđio je poslovni prostor u Beogradu i Ljubljani, takođe, bez tendera. Nezakonito je otuđio trafostanicu Vunka preko koje su se snabdijevali električnom energijom svi djelovi fabrike. Na taj način je ugrozio funkcionisanje fabrike i doveo je u zavistan položaj”, naveo je Fuštić u krivičnoj prijavi, a iza tih tvrdnji, kaže, stoji i danas.
Festić tvrdi da je Grba izdavao u zakup imovinu, opet bez tendera. Od tih prihoda, kaže, isplaćena su određena potraživanja radnika, kao i oko 90. 000 duga za struju i 12. 000 eura za vodu.
,,No, i pored toga, potraživanja koja su prijavljena i evidentirana na dan uvođenja stečaja 2008. godine nijesu ni po kojem osnovu umanjena. Ostaje nejasno kako Vunko troši električnu energiju i vodu u ogromnim količinama ako je u stečaju i ne radi. Takođe, stečajni upravnik je sebe nagradio s preko 40.000 eura za navodno upravljanje imovinom . Osnovano sumnjam da se sredstva za zakup ne uplaćuju na žiro-račun, već se daju na ruke ili za razne kompenzacije”, tvrdi Fuštić.
On tvdi i da je Grba u januaru 2014. godine raspisao licitaciju za prodaju djelova Vunka bez saglasnosti povjerilaca, bez izvršene segmentacije kod Uprave za nekretnine i bez procjene tržišne vrijednosti ponuđenih djelova od suda ovlašćenog procjenjivača.
,,Znam da je postojao investitor iz Srbije, koji je nudio da uzme fabriku u zakup na sedam godina i odmah zaposli 600 radnika, a u roku od godinu i dodatnih 1.500. Ali mu nijesu dozvolili. Za sve ovo imam dokumentaciju” , kaže Fuštić.
Pored srbijanskog investitora, navodno, prije dvije godine za ono što je ostalo od Vunka bio je zainteresovan Italijan Antonijo Bataljo iz Narlete, vlasnik firme Bikap. On je, kako je tada saopšteno, bio spreman da za bijelopoljsku firmu plati oko 2,5 miliona eura i uposli ,,veći broj” radnika. Zbog čega je Italijan, koji je u Bijelom Polju planirao proizvodnju HTZ opreme i obuće odustao, nije poznato.
Međutim, tradicionalno, pred još jedne izbore, iz lokalne vlasti javljaju da imaju rješenje i za Vunko, koji nijesu uspjeli da prodaju na ukupno 24 licitacije.
Potpredsjednik Opštine Petar Smolović, uz još nekoliko projekata, koje je najavio za narednu godinu, prošle je sedmice obznanio i plan za to preduzeće. ,,Posvetili smo pažnju i takozvanim brownfield investicijama, kao što je prostor nekadašnje fabrike Vunko. Tu je preko 300 radnika s neisplaćenim zaradama, u stečaju duži niz godina, a pokušaji da se obavi prodaja nijesu uspjeli. Zato je promijenjen koncept, pri čemu je urađena preparcelizacija u 24 parcele podijeljene u hale i zemljišta. Nakon usvajanja DUP- a stečajni sud može da objavi javnu licitaciju za sve ove parcele”, kazao je on.
Odjednom, prema riječima potpredsjednika Opštine, ne fali ni zainteresovanih investitora, čak sedam domaćih i tri sa različitih strana svijeta. On je kazao da su, pored crnogorskih, za novi koncept rješavanja problema Vunka zainteresovani i investitori iz Italije, Turske i Saudijske Arabije. Smolović je otkrio da postoji ideja da se parcela koja se ne proda pretvori u tehnopolis i biznis inkubator, uz podršku Ministarstva nauke.
Bivši radnici kažu da ne drže mnogo do tih najava i da su se sličnih naslušali tokom minulih godina.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice