Kakva će biti sudbina optužnice Županijskog državnog odvjetništva (tužilaštva) iz Dubrovnika protiv desetorice oficira JNA, koja je podignuta krajem 2009? Optužnicom br. 46/09 obuhvaćeni su Jevrem Cokić, Mile Ružinovski, Pavle Strugar, Miodrag Jokić, Milan Zec, Branko Stanković, Obrad Vičić i Radovan Komar. Oni se terete da ,,tokom agresije JNA na područje Dubrovnika 1991. i 1992. godine” nijesu ni pokušali da spriječe ponašanje podređenih jedinica protivno Ženevskim konvencijama.
Tvrdi se da su njima potčinjene jedinice, bez izbora cilja, artiljerijskim oruđem granatirale naseljena mjesta; ubijale civilno stanovništvo, zatvarale ga, maltretirale i tjerale u bijeg; po ulasku u naseljena mjesta, stoji u optužnici, jedinice JNA pod njihovom komandom su rušile civilne, kulturne, vjerske i privredne objekte, pljačkale ih i palile, pri čemu je ,,ubijeno 116 civila dok je više stotina civila ranjeno a uništeni su kulturni i istorijski spomenici, te nanesena šteta velikih razmjera”.
Dvojica drugih JNA oficira, Vladimir Rambo Kovačević i Zoran Gvozdenović, takođe se okrivljuju optužnicom br. 46/09 zbog izdavanja neposrednih naredbi za granatiranje ,,istorijskog jezgra Starog grada Dubrovnika, koje je kao cjelina pod zaštitom UNESKO-a od 1979. godine i predstavlja spomenik nulte kategorije”, zatim za granatiranje naseljenih mjesta, ,,gađajući Cavtat, Župu Dubrovačku, Zaton, Trsteno, hotele Croatia, Belvedere, Plakir, Tirena i Minčeta”, kojom prilikom je ,,ubijeno više civila”.
Tužilaštvo u Dubrovniku za sve optužene predložilo je mjere pritvora i raspisivanje potjernica. Međutim, optužnica nije postala pravosnažna, jer se svi optuženi još nijesu izjasnili o krivici.
Predmet je sada u ingerenciji Županijskog suda u Dubrovniku, gdje su izvještaču Monitora kazali da je postupak u toku.
,,Županijski sud u Dubrovniku je postavio optuženicima advokate po službenoj dužnosti. Uputio im je optužnice sa poukom o pravu na prigovor. Dosad su stigla četiri prigovora protiv optužnice koje su podnijeli advokati, jedan prigovor je podnio optuženik lično. Kada isteknu svi rokovi za izjavljivanje prigovora protiv optužnice o podnesenim prigovorima će odlučiti ovaj Sud”, rekla je za Monitor sutkinja Marija Vetma, glasnogovornica Županijskog suda u Dubrovniku.
U Hagu se, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY), sudilo za događaj na dan 6. decembar 1991. kada je JNA izvršila bombardovanje Dubrovnika. Strugaru i Jokiću su izrečene kazne od sedam i po i sedam godina zatvora. Nakon odležane dvije trećine izrečenih kazni njih su dvojica pušteni na slobodu. Pravila ICTY-a su da se za isto djelo niko ne može ponovo optužiti.
Međutim, hrvatska optužnica se odnosi na događaje prije i poslije 6. decembra 1991. a bazirana je na dokumentaciji koju je prikupio ICTY. Naime, ICTY posjeduje raznovrsnu JNA arhivu, pa je vjerovatno moguće utvrditi organizaciju i djelovanje 2. operativne grupe JNA u kojoj su bile grupisane snage JNA i jedinice Teritorijalne odbrane Crne Gore u tzv. dubrovačkoj operaciji. Iz ICTY-a dokumentaciju je preuzeo ,,oficir za vezu” kancelarije Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u Hagu i ona je 2009. postala dostupna tužilaštvu u Dubrovniku.
U ICTY dokumentaciji ustupljenoj hrvatskom pravosuđu nalaze se i direktive za napad, naredbe za borbena djejstva i izvještaji koje su ,,potpisivali optuženici”. Za dubrovačko tužilaštvo dokumenti iz ICTY-a su dragocjena pomoć utvrđivanju ko je od njih i u kojem razdoblju zapovijedao pojedinim jedinicama i kakva je bila komandna odgovornost optuženika. U optužnici iz Dubrovnika je rekonstruisano nastajanje i borbeno djelovanje 2. operativne grupe JNA od oko 30.000 ljudi.
Mimo ICTY-a, neočekivanu ,,pomoć” hrvatskom tužilaštvu dao je general Jevrem Cokić, prvi komandant 2. operativne grupe, koji je 2008. objavio knjigu Početak kraja sa podacima o stvarnim namjerama napada na Dubrovnik. Tokom ljeta 1991. je, piše Cokić, planirana ofanzivna operacija u koju su bili neposredno uključeni šefovi JNA – Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Stane Brovet. Krajem septembra 1991. Cokić je podnio na odobrenje Adžiću (načelniku Generalštaba) direktivu za opšti napad na dubrovačko područje. JNA je, nakon „pacifikacije” Dubrovnika, planirala prodor preko zapadne Hercegovine radi spajanja sa 9. korpusom (Knin) na potezu Split-Zadar.
Ovom izvještaču Cokić je 2007. kazao: ,,Tačno je da sam bio komandant 2. operativne grupe JNA na početku tzv. dubrovačko-hercegovačke operacije. Ali, ja sam već 5. oktobra 1991. oboren u helikopteru JNA, zajedno s kapetanom bojnog broda Krstom Đurovićem, koji je poginuo. Nemam nikakve veze s operacijama koje su se zbile kasnije i koje su sada problem”.
U helikopterskom udesu je, tvrdi, postao invalid 80 odsto, liječio se godinu dana. Ali, to nije bio kraj njegove oficirske karijere. Penzionisan je februara 1995. sa mjesta komandanta 1. armije (Beograd) Vojske Jugoslavije.
Generali Cokić, Mile Ružinovski i Pavle Strugar su, tim redosljedom, bili komandanti 2. operativne grupe JNA. Sve jedinice JNA i TO i njihovi zapovjednici, sada optuženici, u tzv. dubrovačkoj operaciji bili su njima potčinjeni: komandant 9. vojno-pomorskog sektora (VPS) viceadmiral Miodrag Jokić, njegov zamjenik kapetan bojnog broda Milan Zec, komandant 2. taktičke grupe general Branko Stanković, komandant 472. motorizovane brigade (mtbr) iz Trebinja potpukovnik Obrad Vičić i njegov zamjenik major Radovan Komar, komandant 3. bataljona 472. mtrb kapetan Vladimir Kovačević i Zoran Gvozdenović, poručnik bojnog broda, zapovjednik topovnjače 403 iz sastava Jugoslovenske ratne mornarice. Zec i Kovačević su bili u Hagu optuženi u predmetu Strugar i ostali; Zec je osobođen uslijed nedostatka dokaza, dok je Kovačević, zbog medicinskih problema, prebačen u Srbiju gdje će mu se suditi (postupak trenutno obustavljen).
Optuženi uglavnom žive u Srbiji i BiH (Republika Srpska), dok su u Crnoj Gori Pavle Strugar i Radovan Komar. Poput ostalih optuženih oficira JNA, državljana drugih država, Strugar i Komar nijesu dostupni hrvatskim pravosudnim organima niti mogu biti izručeni Hrvatskoj. Ukoliko se predmet po toj optužnici ustupi pravosuđu Crne Gore, državni tužilac procjenjuje da li prihvata tu optužnicu i dokaze uz nju. Po tom je modelu procesuiran pred Višim sudom u Podgorici i predmet Sabirni logor Morinj.
Jedini se dosad oglasio Komar, penzionisan u činu pukovnika, koji je zimus Vijestima kazao da će pomoći svima koji se budu bavili njegovom optužnicom, ali da ne vjeruje u objektivnost hrvatskih sudova. Rekao je za 3. bataljon 472. mtbr, kojim je komadovao kapetan Kovačević, da je bio pretpočinjen direktno Jokiću, odnosno komandi 9. VPS-a. U stvarnosti, 472. mtbr je kao cjelina i prije ratnih sukoba bila podređena komandi 9. VPS-a iz Kumbora.
Komar je rekao da je ,,Jokić svoju odbranu pred Haškim sudom vodio tako da okrivi 472. mtbr kao vojnu formaciju koja se svetila bivšem komandantu Nojku Marinoviću jer je prešao na hrvatsku stranu”. Pukovnik JNA Marinović je neposredno uoči početka napada napustio komandu 472. mtbr iz Trebinja, pa u Dubrovniku organizovao odbranu grada. Marinović je penzionisan kao general Hrvatske vojske, a Komaru je odgovorio preko hrvatske štampe:
,,Nije mi poznato da je 3. bataljon (472.mtbr) bio pretpotčinjen. To oni pokušavaju vraćati Jokiću jer je bio pokajnik na Haškom sudu. Jokić je u jednoj rečenici u Hagu rekao da je Komar bio oficir s velikim ambicijama i da je želio dokazati da je kao ja ili bolji od mene”.
Marinović je bio svjedok tužilaštva u Hagu, dok je Jokić priznao krivicu za tačke optužnice koje se odnose na odgovornost za ubistva, nasilje nad civilima, opsadu i granatiranje grada, uništavanje kulturnih, vjerskih i istorijskih objekata, neopravdano razaranje civilnih objekata i okrutno postupanje.
Šta su radili nakon 1991.
JEVREM COKIĆ, do juna 1991. zapovjednik 32. korpusa (Varaždin) JNA, potom nakratko glavni inspektor Oružanih snaga SFRJ. Krajem septembra 1991. prvi zapovjednik 2. operativne grupe JNA. Isticao se u optužbama protiv svog nasljednika na mjestu komandanta 32. korpusa generala Vlada Trifunovića. Cokić je svojevremeno kazao da bi Trifunović trebalo da izvrši samoubistvo.
MILE RUŽINOVSKI, sredinom 1991. načelnik Prve uprave Generalštaba, zadužen za operativno planiranje. Bio u prvoj polovini oktobra 1991. oko neđelju dana komandant 2. operativne grupe, potom smijenjen i penzionisan, navodno iz razloga ,,što Crnogorci i drugi ne mogu da dozvole da im komanduje Makedonac” (izjava svjedoka Aleksandra Vasiljevića, 1991. šefa KOS-a, na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu).
PAVLE STRUGAR, u ljeto 1991. komandant Republičkog štaba Teritorijalne odbrane Crne Gore, od sredine oktobra 1991. treći po redu komandant 2. operativne grupe JNA, u Hagu osuđen kao ratni zločinac. U Vojsci Jugoslavije, sa činom general-pukovnika, do avgusta 1993. komandant Druge armije (Podgorica).
MIODRAG JOKIĆ, 1989-1991. ministar odbrane Srbije. Oktobra 1991, nakon pogibije kapetana bojnog broda Krsta Đurovića, postavljen na mjesto zapovjednika 9. VPS-a u Kumboru. Penzionisan maja 1992. U Hagu osuđen kao ratni zločinac.
MILAN ZEC, 1991. načelnik štaba 9. VPS-a, napredovao 1990-ih do čina admirala, penzionisan 2001. a u Hagu oslobođen optužbi za ratne zločine.
BRANKO STANKOVIĆ, komandant 2. taktičke grupe, bio na dužnostima u 2. korpusu (Titograd) JNA, komandovao 1991. akcijom zauzimanja Aerodroma Čilipi.
OBRAD VIČIĆ, 1991. zapovjednik 472. mtbr, karijeru tokom rata u BiH nastavio u Vojsci RS (VRS). Bio zadužen za operativno planiranje u Drinskom korpusu (Zvornik) VRS.
RADOVAN KOMAR, načelnik štaba 472 mtbr, ostao u Ratnoj mornarici Vojske Jugoslavije. Nakon penzionisanja, pokrenuo časopis za ekologiju, turizam, lov, ribolov i sportove u prirodi. U štampi se, prije referenduma, oglašavao kao pristalica crnogorske nezavisnosti.
VLADIMIR KOVAČEVIĆ, komandant 3. bataljona 472 mtbr, nakon granatiranja Dubrovnika 6. decembra 1991. unaprijeđen u čin majora. Uhapšen u Srbiji 2003.
ZORAN GVOZDENOVIĆ, nakon 1991. komandant svih raketnih topovnjača Vojske Jugoslavije. Zaposlio se 1998. u rječenoj kapetaniji u Pančevu.
Vladimir JOVANOVIĆ