Istraživanje nafte i gasa u našoj zemlji moglo bi ponovo krenuti 2014. godine. Jer, crnogorska Vlada je objavila da će u septembru biti raspisan tender koji će biti otvoren devet mjeseci. Navodi se, takođe, da će se u ponudi za istraživanje naći površina od 3.100 kvadratnih kilometara. „Za sada imamo interesovanje dvadesetak kompanija iz Amerike, Velike Britanije, Rusije, Italije, Francuske, Grčke, Norveške. Ali, kada raspišemo tender i uputimo pismo s tenderskom procedurom na adrese 200 kompanija koje smo odabrali, onda možemo govoriti o ozbiljnijem interesovanju”, rekao je pomoćnik ministra ekonomije Vladan Dubljević.
Već je isplanirano da će država od naftnih kompanija ubirati 70 odsto njihovog profita na godišnjem nivou kroz unaprijed definisane naknade i poreze. Veći prihodi se, inače, očekuju za pet godina, oko 2017, kada, uostalom, stiže na naplatu i najveći broj kredita kojima je ova vlast u prethodnih nekoliko, a posebno u ovoj godini, izdašno zadužila Crnu Goru i sve njezine stanovnike.
Raspisivanje ovog tendera olakšano je činjenicom što je grčki Helenik petroleum, koji je pod sumnjivim okolnostima, a s blagoslovom tadašnjeg američkog ambasadora u Beogradu Vilijema Montgomerija, kupio kotorski Jugopetrol, izgubio koncesije za istražne radove u crnogorskom podmorju. Ulaganje najmanje 200 miliona eura u ove radove Grcima se nije isplatilo, jer su oni maksimalno iskoristili monopolsku poziciju koju imaju na crnogorskom tržištu.
,,Jugopetrol je prodat uoči parlamentarnih izbora 2002. godine za 65 miliona eura, a danas se pokazuje da je to bila loša odluka, jer niti država ima veću korist, niti građani plaćaju podnošljivu cijenu goriva”, ocijenili su iz MANS-a.
Prema Strategiji razvoja energetike, koja se bazira na geološkim procjenama, rezerve nafte u crnogorskom podmorju procijenjene su na sedam milijardi barela, dok se rezerve prirodnog gasa procjenjuju na čak 425 milijardi kubnih metara. A treba imati u vidu da i nafta i gas, zbog tektonskih i geoloških uticaja mogu nestati s ovih prostora. Indikativno je svakako da u Strategiji razvoja energetike nema ni slova o mogućnosti da nafte ima i na sjeveru države. Upravo na prostoru koji su bili zainteresovani da istražuju Rusi. U Gazpromu, koji je kupio Naftnu industriju Srbije, odlično znaju da Crna Gora, BiH i Albanija imaju veoma slične geološke karakteristike. U Albaniji se izvorišta nafte na kopnu već eksploatišu, a u Bosni postoje ozbiljni planovi ruskih kompanija za eksploataciju. Vrijednost četiri nalazišta nafte u toj zemlji procjenjuju se na 27 milijardi dolara, pa Rusi smatraju da i u Crnoj Gori, možda, mogu doći do naftne žile. Još je to izvjesnije na jugu. U albanskom podmorju nedavno su otkrivene velike naslage koje bi toj zemlji mogle donijeti milijardu barela crnog zlata. Prema ugovoru koji vlada u Tirani ima sa stranim kompanijama koje istražuju naftu u toj zemlji, država zarađuje deset odsto od ukupne proizvodnje i 50 odsto od prodaje nafte, ako su operacije korišćenja uspješne.
U periodu od 1950-1991. godine u Crnoj Gori je izvedeno 17 istražnih bušotina, a u svima njima je praktično utvrđena pojava gasa i nafte. Najznačajnija naftonosna potencijalnost utvrđena je kod „antiklinalne strukture Ulcinj”, čija je površina 150 kvadratnih kilometara i u podmorju Boke Kotorske. Šezdesetih godina uveliko se tragalo za naftom na kopnu Crne Gore (Buljarica, Grahovo, Crmnica), ali tadašnja tehnologija nije omogućavala dublji prodor u utrobu zemlje, koji bi dao rezultate. Na bušotini koja je bila označena kao Južni Jadran 3, a nalazila se u moru sjeverozapadno od Budve, nafta je potekla, ali je nije bilo u komercijalnim količinama, tako da eksploatacija nije ni počela. Udružene jugoslovenske naftne kompanije osamdesetih su godina prošlog stoljeća postavile četvrtu bušotinu južno od Ulcinja, ali nafta nije pronađena. Jugopetrol i novosadski Naftagas osamdesetih su godina bušili u Valdanosu kod Ulcinja do dubine od 5.309 metara. Na tu bušotinu stavljen je čep, a često se u blizini mogu vidjeti velike naftne mrlje.
U jednom elaboratu Helenik petroleuma navodi se da se ,,u ulcinjskom bloku nalazi potencijalnih desetak nalazišta prirodnog gasa”. Krajem 2006. godine čelnici američke kompanije Foster Viler predložili su Vladi Crne Gore gradnju rafinerije kod Ulcinja. Tu bi se, kako su saopštili, prerađivala uvezena, ali i nafta eventualno pronađena u podmorju južnog Jadrana. Preradom sirove nafte dobijali bi se svi derivati, od benzina do običnog petroleja. Cijela investicija iznosila je 1,5 milijardu eura, a zapošljavala bi 350 ljudi. Sve je, međutim, ostalo samo na planovima, a ni Ulcinjani ni Crnogorci nijesu postali šeici. Tih su godina oni očekivali da im, navodno, dođu pravi šeici iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i kupe Veliku plažu kako bi tu izgradili novi Dubai. Od njih su ostale samo kompjuterske animacije s neboderima na pijesku!
Iako je daleko mogućnost da se do nafte ubrzo dođe, stručnjaci upozoravaju da Crna Gora kao ekološka država mora veoma voditi računa o zaštiti prostora.
,,Istraživanje i eksploatacija nafte i gasa obuhvata niz tehnoloških procesa, koji, izmaknu li kontroli mogu da predstavljaju veliku opasnost po životnu sredinu”, kaže geolog dr Dušan Dragović. On ističe da prilikom objavljivanja tendera, odnosno sklapanja koncesionih ugovora za istraživanje i eksploataciju nafte i gasa u podmorju Crne Gore, životna sredina, odnosno održivi razvoj treba da dobije adekvatno mjesto.
,,U ovom momentu, bez kompleksne analize, teško je dati odgovor da li je istraživanje i eksploatacija nafte i gasa na Crnogorskom primorju alternativa turizma na tom području”, zaključuje Dragović.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice