Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

I novinara iz Bara Mladena Stojovića brutalno su pretukli 2008. nepoznati počinioci i to dok je pisao u svojoj kući. Ovaj slučaj više ni formalno nije u nadležnosti tužilaštva i policije, jer je tužilac koji je bio zadužen za ovaj predmet proglasio zastaru krivičnog gonjenja i zatvorio ga.

Novinarka Jelena Jovanović, koja izvještava o organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, već godinama živi pod policijskom pratnjom zbog prijetnji i zastrašivanja.

Prema izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA) iz 2016. godine, u periodu od 2004. do 2016. prijavljeno je i procesuirano 55 slučajeva, od kojih najveći broj njih 34, nije riješen. Među njima su napadi na Željka Ivanovića, Jevrema Brkovića, Gojka Raičevića, podmetanja eksplozivnih naprava i kamenovanja zgrada redakcija TV Vijesti, TV Montena, Dan,.. Sve najozbiljnije napade (ubistvo i pokušaj ubistva, fizičke napade, prijetnje, podmetanje eksplozivnih naprava i paljenje vozila) pretrpjeli su novinari i mediji koji su kritikovali vlast ili istraživali korupciju i organizovani kriminal.

Od 2016. nije se puno toga promijenilo. Prema podacima Sindikata medija Crne Gore (SMCG), u 2022., 2023. i 2024. godini registrovana su 53 napada, od čega su čak 31 bili napadi na novinarke. Najbrojniji su bili verbalni i fizički napadi kojih je bilo 12, potom prijetnje – 11, kao i govor mržnje, koji je registrovan u jednom slučaju.

Svi ovi slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji. Neki od njih spominju se kontinuirano u izvještajima Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima (Komisija), u kojima se može vidjeti da se jako sporo napreduje u njihovom rješavanju. Razlozi za to su, kako se može pročitati u ovim izvještajima, loša komunikacija i različite statistike i podaci koje imaju Komisija, policija i nadležna tužilaštva.

Formiranje jedinstvenih jedinica u okviru Uprave policije (UP) koje bi se bavile isključivo napadima na novinare i novinarke bila je mogućnost koja je u Crnoj Gori najavljivana od smjene vlasti iz 2020. U junu 2021., tadašnji i aktuelni direktor UP Zoran Brđanin najavio je da će policija unaprijediti svoj rad kada je riječ o napadima na novinare i da će tome “doprinijeti i formiranje posebne jedinice u UP, čiji će posao biti samo to“.

,,Očigledno je da formiranje ove jedinice nije među prioritetima donosiocima odluka u MUP-u i Vladi Crne Gore. Javno obećanje o njenom formiranju dobili smo od tadašnjeg i sadašnjeg direktora UP na početku rada ovog saziva Komisije prije tri godine. Od tada nema konkretnih pomaka u realizaciji tog obećanja“, kaže član Komisije Predrag Nikolić.

Iz Uprave policije međutim navode da je ta obaveza realizovana: „Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji MUP-a od avgusta 2022. godine, reorganizovan je Sektor za borbu protiv kriminala u dijelu koji je zadužen za suzbijanje napada na novinare, medije i njihovu imovinu. Novina je da su u okviru Grupe za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata, sistematizovana tri nova radna mjesta za inspektore koji se konkretno bave slučajevima napada na novinare i predstavnike medija (u prethodnom periodu za to je bio zadužen samo jedan službenik). Službenici raspoređeni na tim radnim mjestima, osim trenutnih slučajeva sprovode mjere i radnje i na tzv hladnim slučajevima,“ piše u odgovoru UP.

Dodaju da su pri regionalnim centrima i odjeljenjima bezbjednosti određeni „policijski službenici visokog ranga koji su shodno internim procedurama dužni da rade na slučajevima napada na novinare i predstavnike medija, tj. da informišu inspektore u sjedištu o tim slučajevima i postupaju sa njima u takvim slučajevima“.

I formiranje jedinstvenih jedinica u okviru tužilaštva koje bi se bavile isključivo napadima na novinare i novinarke bila je mogućnost koja je u Crnoj Gori do sada pominjana, ali nije realizovana. Vrhovni državni tužilac Milorad Marković u aprilu 2024. dostavio je svim državnim tužilaštvima obavezujuće uputstvo za postupanje u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistva novinara i napada na imovinu medija. Tim se uputstvom državna tužilaštva obavezuju da ubrzaju i poboljšaju rad u predmetima formiranim povodom napada na novinare i imovinu medija, a rukovodioci državnih tužilaštava da u predmetima u kojima je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja zatraže od postupajućih državnih tužilaca detaljno izjašnjenje o razlozima zbog kojih je nastupila zastarjelost i o tome obavijeste vrhovnog državnog tužioca. ,,Uputstvom je predviđeno da rukovodioci odrede kontakt osobu koja će biti zadužena da prikuplja podatke, prati kretanje predmeta, te o tome blagovremeno obavještava rukovodioca. Kontakt osoba će ujedno biti odgovorna za saradnju sa koordinatorom kojeg je odredio VDT, a za potrebe izrade izvještaja i saradnje sa Komisijom“, navode iz VDT-a.

U crnogorskim sudovima, potvrdili su iz Vrhovnog suda (VS), ne postoje koordinatori čija bi uloga bila da ubrzaju predmete povodom napada na novinare. ,,Organizacija poslova u sudovima utvrđena je Zakonom o sudovima i Sudskim poslovnikom, a uloga koordinatora nije predviđena ovim propisima. Međutim, imajući u vidu da Vrhovni sud u okviru evropskih integracija aktivno učestvuje u Radnoj grupi za Pregovaračko poglavlje 23 – Pravosuđe i temeljna prava, koordinator za sve mjere iz nadležnosti sudova redovno prikuplja podatke o predmetima povodom napada na novinare i/ili imovinu medija u krivičnim i prekršajnim postupcima, koji se koriste za potrebe zajedničke evidencije sudova, Državnog tužilaštva i Uprave policije“, navode iz VS-a. Tako, pojašnjavaju, predsjednici sudova evidentiraju predmete ove vrste i izvještavaju o ukupnom broju predmeta u radu, dinamici rješavanja predmeta i načinu rješavanja predmeta i o tome informišu redovno Vrhovni sud.

Specijalizovane jedinice, pokazalo je istraživanje DPNCG-a, postoje i dobro funkcionišu u nekim državama, kao što su Švedska, Francuska, Estonija, Holandija, Meksiko, Kolumbija,…, a neki slični modeli postoje i u državama u okruženju, recimo na Kosovu. Švedska je čak formirala Nacionalni savjet za sprečavanje zločina protiv novinara, koji okuplja predstavnike policije, tužilaštva, sudstva i novinarskih organizacija. Cilj ove institucije je da upravlja naporima u borbi protiv nasilja nad novinarima i osigura efikasnu reakciju na prijetnje.

Nikolić objašnjava da bi, ukoliko bi postojale specijalizovane institucionalne jedinice, to pomoglo Komisiji, jer bi podatke i dokumenta na osnovu kojih radi svoje izvještaje imala na jednom mjestu. ,,Svakako bi bilo lakše i Komisiji i novinarima da znaju tačno kome, kojem službeniku, jedinici, tačno da se obrate u slučaju prijetnji i napada“, navodi Nikolić.

Jasno je to i vlastima. Samo je pitanje volje i spremnosti da djeluju. Prvi korak trebala bi biti kampanja UP, objava imena i kontakata policijskih inspektora kojima bi se novinari mogli i trebalo obratiti.

Andrea PERIŠIĆ
(Cio tekst možete pročitati na portalu Društva profesionalnih novinara Crne Gore: dpncg.com)