Nakon više od decenije komplikovanih sudskih procesa, država Crna Gora je konačno preuzela imovinu fabrike „Lenka“ u Bijelom Polju. Time je okončan jedan od najdužih i najkomplikovanijih slučajeva vezanih za privatizaciju i stečaj fabrike koja je nekada bila simbol industrijske proizvodnje na sjeveru Crne Gore
Javni izvršitelj Dejan Čogurić, uz policijsko obezbjeđenje, prije desetak dana predao je konačno državi objekte i zemljište fabrike „Lenka“ u Bijelom Polju. Tako je, bar za sada, zatvoren krug decenijske borbe pred sudovima, uz brojne optužbe na račun države, prethodnih, ali i aktuelnih vlasti, od strane vlasnika firme „Mikro“ i do skoro većinskog vlasnika „Lenke“ Raifa Hodžića.
Država je ranije kupila fabriku „Lenka“ na javnoj licitaciji po cijeni od 2,2 miliona eura. Prema Planu reorganizacije, „Lenka je imala dugovanja prema državi u iznosu od 2,3 miliona eura, a Vlada je u novembru prošle godine usvojila Informaciju o rezultatima Javnog poziva za prodaju imovine u Bijelom Polju, u postupku naplate potraživanja Države Crne Gore prema izvršnom dužniku AD „Lenka“ iz Bijelog Polja. U Informaciji se, pored ostalog, ističe da je u postupku izvršenja DOO „Mikro u stečaju“ iz Bijelog Polja, protiv dužnika AD „Lenka“, na drugom ročištu za prodaju nepokretnosti izvršnog dužnika prihvaćena ponuda predstavnika Države, kao izvršnog povjerioca, za kupovinu u visini procijenjene vrijednosti nepokretnosti od 2,2 miliona eura.
„Javni izvršitelj je donio Zaključak kojim je dodijelio predmetne nepokretnosti državi Crnoj Gori i dao rok od osam dana za uplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 235.066 eura, koji je uvećan za troškove postupka izvršenja, te čini ukupan iznos koji je država dužna da uplati, kako bi se namirio izvršni povjerilac prvog reda kojem isto pripada po prvenstvu pokrenutog postupka izvršenja, dok je država Crna Gora izvršni povjerilac drugog reda“, navodi se u odluci Vlade.
Ostatak kupoprodajne cijene od 1.964.933 eura država nije dužna da uplati, s obzirom na to da isti namiruje iz svog potraživanja AD Lenka. Vlada je donijela zaključke kojima je odobrena isplata sredstava kako bi se realizovala kupovina, nakon koje će država postati vlasnik cjelokupne imovine izvršnog dužnika.
Taj pogon je nekada bio simbol industrijske proizvodnje u Bijelom Polju, ali je posljednje dvije decenije prolazio kroz mnoge turbulencije, kako finansijske, tako i pravne. Problemi su kulminirali 2006. godine, kada je struktura vlasničkog kapitala postala nejasna, a radnici su počeli da zahtijevaju rješavanje svojih neizmirenih potraživanja i povezivanje radnog staža.
U novembru iste godine, na skupštini akcionara, pojavljuje se Raif Hodžić, direktor preduzeća „Mikro“ doo, koje je postalo većinski akcionar „Lenke“ sa više od 50 odsto vlasničkog kapitala. Hodžić je preuzeo kontrolu nad firmom, ali problemi sa radnicima i prošlim menadžmentom postepeno su eskalirali. Radnici su tražili isplatu zaostalih plata i rješavanje pitanja prava iz radnog odnosa, dok je Hodžić optuživao prethodne direktore za malverzacije i loše upravljanje.
Prema dokumentaciji MANS-a, 2008. godine radnici „Lenke“ su stupili u štrajk glađu jer im nije bilo omogućeno rješavanje naplate potraživanja koja imaju prema fabrici, na osnovu različitih osnova za period od 2000. godine. Štrajk je zamrznut nakon sastanka sa predstavnicima većinskog vlasnika, sindikata i lokalne uprave. Tada je i formirana komisija koja je trebalo da procijeni dugovanja prema zaposlenima, u čemu nije bila ažurna, a kao razlog navedeno je da se nije moglo obezbijediti prisustvo ljudi koji su morali da daju relevantne podatke. Ipak, komisija je kasnije utvrdila da su potraživanja blizu 2,2 miliona eura, od čega 700.000 eura prema radnicima.Godine nakon toga karakterišu nesuglasice između radnika i novog većinskog vlasnika, kojem nije bilo dozvoljeno da vodi firmu dok ne izmiri potraživanja radnika.
„Bivši radnici Lenke, u julu 2011. godine, nastavili su proteste tražeći isplatu zarada za period od 2002. do 2006. godine. Potraživanja radnika Lenke, koja iznose oko 750.000 eura, trebalo je da budu izmirena kroz kredit koji je vlasniku preduzeća odobrilo Ministarstvo ekonomije. Međutim, Ministarstvo je odobrilo zajam od 525.000 eura umjesto 750.000 eura. Početkom naredne godine, Vlada Crne Gore dala je, kroz garanciju fabrici vrijednu 525.000 eura., a nadležna komisija je odobrila plan restrukturiranja“, piše u dokumentaciji MANS-a o tom slučaju.
U fabriku je do 2018. godine treći put uveden stečaj, na šta se Hodžić žalio Apelacionom sudu. U međuvremenu je 2016. godine bio usvojen Plan reorganizacije, koji nije bio poštovan, pa su radnici tražili da se ponovo uvede stečaj.
Na dan nedavnog ulaska javnog izvršitelja u krug fabrike, kako bi predao objekte i zemljište državi, Hodžić je pred novinarima komentarisao kao „otimanje imovine i nastavak egzekucije koja traje već deset godina“. To je, tvrdi on, “počelo još 2018. godine, od strane Blaža Jovanića, a nastavilo se preko Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa,Fahre Ličine, koja nije dozvolila prevođenje prava korišćenja u pravo svojine, shodno Zakonu o svojinskim odnosima”.
„Tek 2020. godine stekli su se uslovi za sprovođenje plana reorganizacije, a upravo je država, koja je glasala za taj plan, bila ta koja ga je zajedno sa svojim institucijama i pojedincima osporila. Ova fabrika, kad sam ja kupio akcije, bila je namijenjena za nekog drugog i, čini se, da sam ušao u nečiji interes. Takođe, sa nivoa tadašnje lokalne uprave Bijelo Polje i vlasti, koja je tada bila, pokušana je pljačka i otimanje“, kazao je Hodžić novinarima.
Kako je objasnio, preduzeće „Mikro“, koje je on osnovao, došlo je u situaciju da ne može da posluje, iako je bilo vlasnik 82 odsto akcija. On tvrdi da je „prekršen Ustav Crne Gore i zakon o stečaju, te da je na djelu pravno nasilje“.
„Na djelu je čisto pravno nasilje, jer je dozvoljeno javnom izvršitelju, koji nema nikakve veze sa planom i koji je izuzet iz plana Zakonom o stečaju, da zloupotrijebi svoj položaj i izvrši ovu radnju. Sudija Filip Vujošević nije želio da završi postupak koji se sada vodi u Privrednom sudu, već je odlagao ročišta da bi se sprovelo izvršenje i otela nam imovina“, kazao je Hodžić.
Saopštio je da je do sada bio na više više od 720 različitih ročišta u okviru sporova vezanih za „Lenku“. Novinarima je rekao i da je kredite i putem firme „Mikro“ uložio 760.000 eura u ovu fabriku. Optužio je javnog izvršitelja za zloupotrebu položaja, a sudiju Vujoševića, koji je vodio postupak, da je odlagao sudske ročišta i omogućio izvršenje, što je dovelo do gubitka imovine.
Fabrika „Lenka“ nekada je zapošljavala 250 radnika. U posljednjim decenijama bila je simbol gaženja radničkih prava, brojnih sudskih procesa, ali i ogledalo problema privatizacije. Do danas ostaju brojna otvorena pitanja o zakonitosti postupaka, pravima radnika i vlasnika, kao i budućnosti same fabrike. Slučaj „Lenka“ jasno ukazuje na ozbiljne propuste u sistemu stečaja i izvršenja, te još jedan primjer složenosti i izazova,ali, prije svega, kontroverzi, kroz koje su prošla brojna privatizovana ,a sada ugašena, preduzeća na sjeveru.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
DRUŠTVO2 sedmice
INTERVJU2 sedmice