Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Ministarstvo je zatim, u skladu sa zaključcima Vlade, državnoj firmi Zaštita prostora Crne Gore, 12. februara naložila uklanjanje i rušenje objekata uz rijeke Morača i Cijevna radi spasa vodoizvorišta Bolje sestre. U dopisu se nalaže da se sa hitnim radovima, tj. rušenjem počne odmah.

Kako je samo rušenje izvršila Zaštita prostora Crne Gore uz prisustvo najviših državnih funkcionera, Montenergo Petrol je tužio ovu firmu i Državu Crnu Goru.

Tužba Montenegro Petrola, koga zastupa advokat Nikola Martinović, podnijeta je početkom maja prošle godine. U njoj se navodi da za rušenje nije postojao bilo kakav zakonit akt. ,,O aktivnosti rušenja izvjestili su svi mediji u Crnoj Gori jer je rušenje poslužilo kao politička promocija Dritana Abazovića, Vladimira Jokovića i Ane Novaković”, navodi se u tužbi.

Ističe se i da je država postupila krajnje nesavjesno – ,,jer je mašinske elemente rušila na očigledno nepodoban način, uzrokujući nepotrebnu štetu. Svi mašinski elementi i postrojenja se za slučaj potrebe uklanjaju tako što se vrši rastavljanje elemenata”. Umjesto toga, navodi se, mašinski elementi su bagerom – fizički uništeni. ,,Osim toga, prvooptuženi je građevinske objekte srušio, a da prije toga nije omogućio vlasniku da stvari iz unutrašnjosti objekta ukloni, pa su tako uništeni informacioni sistemi i oprema u upravljačkim kućicama, koje su služile za upravljanje i kontrolu cjelokupnog postrojenja”.

Državu u ovom sporu pred Privrednim sudom zastupa Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, zamjenica zaštitnika Marija Božović. Ona u odgovoru na tužbu tvrdi da je Montenegro petrol radio bez potrebnih odobrenja.

Navodi da Država Crna Gora ima pravo svojine na parcelama koje Montenegro Petrol degradira počev od 2004. godine. Istorija eksploatacije šljunka na državnim parcelama počinje pomenute godine kada je Transpetrol od AD Gorica uzeo u zakup transportnu opremu, sredstva i objekte na lokaciji Mahala. Zatim je Beton Montenegro 2014. sa Upravom za vode zaključio ugovor na pet godina, koji se odnosio na regulaciju toka rijeke shodno projektu. Iste godine Transpetrol zaključuje ugovor sa Ministarstvom finansija o zakupu državnih parcela.

,,Montenegro Petrol i navedena povezana pravna lica su ugovor o regulaciji toka rijeke i ugovor o zakupu koristili suprotno cilju zbog kojeg su zaključeni, čime je nanijeta šteta životnoj sredini i Državi. Nije postojala dozvola za eksploataciju šljunka sa državnih parcela, nasipanje katastarskih parcela materijalom sa gradilišta, niti dozvola za rad postrojenja za preradu šljunka i proizvodnju betona jer je to posebna zakonska procedura”, navodi se u odgovoru na tužbu.

U odgovoru se precizira i da je pogon za separaciju šljunka i izradu betona koji je bio u vlasništvu Transpetrola 2015. prešao u svojinu Montenergo Petrola. A da to postrojenje nikada nije imalo građevinsku i upotrebnu dozvolu.

,,Tužilac i povezana lica su radila svakodnevno, iako za to nijesu imali dozvole nadležnih organa, sa jedne strane nedozvoljeno koristili materijal, sa druge strane stvarali su ogromnu buku, prašinu i otpad radom betonskog postrojenja, zagađujući okolinu kršeći Zakon o zaštiti životne sredine, Zakon o odlaganju otpada, Zakon o vodama, Zakon o buci i dr, zbog čega su bile česte prijave mještana”, ističe Zaštitnik.

Brojne prijave mještana odnosile su se na Montenegro Petrol i ostala postrojenja na Morači. U jednoj iz decembra 2022, u koju je Monitor imao uvid, navodi se: ,,Sve ove godine obraćali smo se nadležnim institucijama i to: Upravi policije, Upravi za inspekcijske poslove, Komunalnoj policiji, Upravi za vode i nadležnim ministarstvima ali bez konkretnog rješenja našeg problema. Od svih institucija smo dobijali odgovore da nisu nadležni i prebacivali nadležnost sa jednih na druge”.

U odgovoru na tužbu Zaštitnice dalje se navodi da je Ekološka inspekcija konstatovala da je radom betonjerke dolazilo do ispuštanja otpada na zemljište, a zatim do slivanja u Moraču. Tvrdi se i da je cementa koji je glavni sastojak betona štetan za zemljište, vodu i vazduh, a da cementne peći dodatno truju ispuštajući velike količine CO2, kao i otrovne teške metale talijum, kadmijum, živa.

Advokat Martinović je predložio sudu da izvrši uvid u vještačenja koja su obavljena na pomenutoj lokaciji. Zatim, da sud odredi vještaka ekonomske struke koji će izvršiti procjenu uništene opreme i uništenog repromaterijala.  Predloženo je i da se na okolnosti postojanja osnova i načina rušenja saslušaju bivša ministarka Ana Novaković i ministar Vladimir Joković, državna sekretarka u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Zorica Krsmanović, generalni direktor Direktorata za građevinarstvo Goran Gorašević, direktor Zaštite prostora Slađan Raičković, kao i izvršna direktorica Montenegropetrola Andreja Šuškavčević.

Zaštitnica je preložila da se kao svjedoci saslušaju bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović, za čijeg mandata je pod krinkom regulacije rijeka maltene legalizovana krađa šljunka, na okolonosti rada betonjerke i eksploatacije šljunka i pijeska, na iste okolnosti i Damir Gutić, bivši direktor Uprave za vode koji je za svog mandata izdao saglasnost na tehničku dokumentaciju za drobilično postrojenje i proizvodnju betona. Gutić, kadar Bošnjačke stranke, u januaru je izabran za potpredsjednika Komisije za praćenje i kontrolu postupaka privatizacije. Zaštitnica je predložila da se kao svjedok sasluša i  aktuelni direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić – na okolnosti rušenja betonskog postrojenja.

Sem predstojećeg sudskog procesa, brojni objekti na Morači i Cijevni, osim ovog Montenegro Petrola, ostali su do danas netaknuti, iako je Vlada prije godinu dana donijela zaključak o hitnom rušenju!

Pored ovog procesa, očekuje se početak i drugog koji je vezan za Montenegro Petrol pred Osnovnim sudom Podgorica u kome je država podnijela tužbu za naknadu ekološke štete.

Predrag NIKOLIĆ