U Nikšiću, u centru grada Dom revolucije, a na samo par kilometara od grada pod Trebjesom – Vir. Ko da je, ne daj bože, bio rat. U okolini Vira još se mogu naći metalni ostaci od granata koji su letjeli nakon eksplozije u skladištu municije firme Buster 8. jula 2006. godine. U pitomoj okolini sela oko Vira štrče kuće bez krovova, na obnovljenima su dodate jake mreže, većina objekata prošarana pukotinama… Eksplozija, koja pukom srećom nije odnijela ni jedan život, i danas, pet godina poslije, zagorčava život mještanima.
U prvi mah nakon eksplozije opština je utvrdila da treba srušiti 86 objekata. Kasnije je komisija Građevinskog fakulteta taj spisak svela na 16 kuća, iako su pojedini stručnjaci ukazivali da u prečniku od kilometar i po sve treba da se ruši, jer sanacija košta više nego rušenje.
Eksplodiralo je 80 tona mina i granata, detonacija je razrušila 3.000 objekata, a sedam sela u prečniku od tri kilometra izbombardovali su milioni užarenih komada tenkovske municije i podvodnih torpeda.
Mještani Vira i okolnih sela su pred Osnovnim sudom u Nikšiću pokrenuli 350 tužbi za nadoknadu štete. Osnovni sud u Nikšiću presudio u njihovu korist, ali je odbacio odgovornost lokalne uprave koju su građani teretili da je morala premjestiti skladište eksploziva nakon što je u njegovoj blizini niklo naselje. Presuđeno je da su krivi država i Buster, te da solidarno nadoknade štetu.
U medijima je objavljeno da ukupna suma sa sudskim troškovima iznosi oko 800.000 eura. Nekoliko građana zbog pretrpljenog straha dobilo je po nekoliko hiljada eura. Sud je dosudio da se sa 500 do hiljadu eura nadoknadi pretrpljeni strah koji je prouzrokovala eksplozija usljed koje su bile povrijeđene 32 osobe, od kojih pet teško, a stotinu mještana zadobilo lakše posjekotine. Ispada da je strah najjeftiniji.
No što presudi Osnovni sud u Nikšiću, obori Viši u Podgorici. I dok tužbe i sudska rješenja putuju na relaciji Nikšić – Podgorica oštećeni mještani sve više gube povjerenje i strpljenje.
,,Viši sud je prvi put vratio presudu Osnovnom sudu, jer nije uzeto u obzir da li je bilo zemljotresa do eksplozije koji su mogli uticati na statiku objekata. Moja kuća je, na primjer, sagrađena 1984. godine. Osnovni sud je prihvatio nalaz da nije bilo tektonskih pomjeranja”, priča mještanin Grujica Tadić.
Tadić kaže da je drugi put presuda vraćena uz zahtjev da obrazloži gdje je utrošio pare i materijal koji mi je dala opština.
,,Imam 350 kvadrata, dali su mi 12.500 eura u materijalu, a šteta je procijenjena na 75.000″, navodi Tadić.
Mještani kažu da su u sudu spojili sve predmete i svim mještanima traže iste podatke. Tako i od mještanina Petra Božovića sud zahtijeva da dostavi gdje je utrošio pomoć u novcu i materijalu, iako on nikakve pomoći nije dobio. Božović kaže da je komisija popisala štetu na njegovoj kući nakon eksplozije i da nakon toga nikog od nadležnih više nije očima vidio.
,,Da je Crna Gora pravna država više bi odštete dobili za ovaj period od pet godina što živimo u ovakvim uslovima i što institucije ne ispunjavaju svoje obaveze. Ko će platiti propadanje od eksplozije do sada. Kuće samo propadaju, a rješenje se ne nazire”, revoltiran je Božović.
Vir sa okolinom, kaže, sve više liči na drugi Dom revolucije.
Mještani koji su dobijali pomoć sjećaju se raznih poniženja koja su morali da trpe da bi došli do građevinskog materijala neophodnog za obnovu kuća. Moljakanja, zakidanja materijala, selektivna podjela pomoći… Nadali su se da će sve ići lakše i dostojanstvenije kada o njihovim problemima počnu da odlučuju institucije sistema. Prevarili su se.
,,Pravnim smicalicama i odgađanjem pravde samo nas i dalje ponižavaju. Ko da smo mi krivi za eksploziju. U kućama mnogih mještana još vlaži, propale su kuće i sve u njima. Pojedini su uzimali kredit za kreditom da bi obnovili to što im je ostalo, sada ne mogu da ih vraćaju. Živimo u riziku, zaduženi do guše. Najbolje da tražimo da sve oslobode, a da nas mještane proglase krivim”, kaže Božidar Bakoč.
Stara kuća u kojoj su rođeni Bakočev đed i otac srušila se od eksplozije, nova koju je sagradio nekoliko godina prije eksplozije prošarana je pukotinama.
Ove godine mještani su poslali pisma na sve važne državne adrese: predsjedniku Filipu Vujanoviću, premijeru Igoru Lukšiću, predsjedniku Skupštine Ranku Krivokapiću, predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici. Zamolili su da se njihov slučaj ažurira.
U pismima su naveli i ovo: ,,Posljedice oštećenja i nepravovremene sanacije naših kuća svakodnevno su sve veće i potencijalna su opasnost za nova stradanja”; Jedan broj ljudi, koji su materijalna razaranja doživjeli na više nego bolan način, nije više među živima. Pitamo se koliko će nama ostalima trajati agonija borbe za pravdu? Pitamo se, u čudu, da li smo mi krivi što smo te, po nas sudbonosne noći, bili u našim domovima?”.
Delegaciju mještana u martu je primio ministar pravde Duško Marković. Obećao im je da će sve biti završeno do juna. I završeno je. Riješeno je tako što su predmeti – vraćeni na ponovni postupak.
Mještani kažu: ,,Nije slagao. Vratilo se sve Jovo nanovo”.
Nakon eksplozije dokaze i mišljenja o stanju utvrdile su brojne komisije: Građevinskog fakulteta iz Podgorice, Direkcije za javne radove, opštinska komisija, pribavljena su brojna mišljenja vještaka građevinske struke, MUP je napravio snimke…
Sada u rješenjima Višeg suda piše ,,da nije uzeta u obzir starost objekata, pa je neprihvatljivo da su sva oštećenja nastala samo od eksplozije”. Navode i da je vještak uvećao iznos nastale štete za 25 odsto… I sve tako godinama.
Mještani su saglasni da im predstoji da iscrpe sva pravna sredstva u Crnoj Gori, pa da mogu da traže pravdu u Strazburu. Smatraju da im je oduzeto pravo na dostojanstven život, te da su odugovlačenjem sudskih procesa stavljeni van zakona. Posebno ih boli što se pradstavnici pravde uvredljivo odnose prema njihovoj sudbini.
,,Pet godina poslije eksplozije sve se nalazi na početku, osim našeg strpljenja. Stoga smo spremni da organizujemo proteste i na taj način tražimo svoja prava i ukažemo na nefunkcionisanje pravnog sistema Crne Gore”, navodi se u jednom od obraćanja javnosti mještana Vira i okolnih sela.
Pet godina nakon eksplozije firmi Buster, čije je skladište eksplodiralo, dobro ide. Dobila je novi posao uništavanja vojnog naoružanja. Državi ide kao i do sada. Sporo i neodgovorno. Ni nakon pet godina nije u stanju da pravično obešteti građane koji su ni krivi ni dužni pretrpjeli ogromnu štetu.
Jedino još mještanima po oštećenim kućama odzvanja od eksplozije.
Predrag NIKOLIĆ