Povežite se sa nama

MONITORING

Drug svoga društva

Objavljeno prije

na

Sva su zvona zazvonila da crnogorski premijer Milo Đukanović, prvi put poslije deset godina, ide u zvaničnu posjetu Beogradu. Te kad je poletio, te kad je sletio, te koliko ga je automobila pratilo – da je krenuo u drugu galaksiju – mnogo jada. A samo se vratio starom društvu u epizodi: bivši Miloševićevi socijalisti, njegovo čedo iz Crne Gore i bivši srpski radikali u ulozi reformista i boraca protiv korupcije i organizovanog kriminala. Rodi i na vrbi grožđe.

Da je čitava stvar temeljno pripremana svjedoči, uoči posjete u NIN-u objavljeni, autorski tekst crnogorskog premijera. Đukanović je objasnio kako se kroz istoriju pokazalo da su odnosi Crne Gore i Srbije bili „čistiji” kad su bile nezavisne države. ,,Potvrđeno je to i u ovih sedam i po godina. Posebno za vrijeme sadašnje vlasti u Beogradu.” Iako je, kaže, dugo u politici, još se uči da kontroliše emocije, ali ne uspijeva uvijek. ,,Moram priznati da dolazim u Beograd sa pomućenim osjećanjima. Ne mogu da zaboravim Zorana Đinđića i njegovu sahranu kao povod jednog od mojih posljednjih boravaka tamo. Niti da sakrijem zadovoljstvo što današnja vlast u Srbiji istrajava na njegovoj evropskoj viziji.” Većinu drugih stvari vezanih za Beograd premijer je, očito, odlučio da zaboravi.

A svašta je moglo da mu pomuti osjećanja. Mladi dani u CK SKJ, borba protiv separatizma u Sloveniji u Hrvatskoj, komandovanje vojskom SRJ u borbi protiv kosovskih iredentista.

Crnogorski premijer položio je vijenac kod spomen ploče ubijenom srpskom premijeru Zoranu Đinđiću. Na traci je bila poruka: ,,Zoranu Đinđiću, prvom demokratskom premijeru Srbije, mojem dragom prijatelju – Milo Đukanović, predsjednik Vlade Crne Gore”. Da je pravde na svijetu i čojstva i junaštva u Đukanovića, drugo bi jedno mjesto zapalo cvijeće. Ovako – Požarevac i grob Slobodana Miloševića ostali su podaleko – pokojnik je postao nepodoban. Priča o prijateljstvu Đukanovića sa Đinđićem jedan je od mučnijih djelova paketa laži kojim se pokušavaju izbrisati Đukanovićevi rani ratni radovi.

Portparolka Demokratske stranke Aleksandra Jerkov rekla je, povodom Đukanovićeve izjave da aktuelna vlast u Srbiji istrajava na evropskoj viziji Zorana Đinđića, da se ,,prvi potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić ne može porediti sa Đinđićem jer upravlja državom nedemokratski i progoni političke neistomišljenike”. Istakla je da je Evropska komisija u izvještaju o napretku u Srbiji konstatovala orkestriranu kampanju protiv opozicije, što ne priliči demokratskim režimima.

Izvještaji o posjeti govore da su se premijeri Ivica Dačić i Milo Đukanović složili da odnosi između dvije države idu uzlaznom putanjom. Dačić je poručio da Srbija nema nikakve skrivene namjere u odnosu na Crnu Goru ni po pitanju njene državnosti ni budućnosti.

Prema riječima premijera, važno mjesto u razgovoru imala je ekonomska saradnja, kao i saradnja u oblasti evrointegracija. Dogovoreno je da se o konkretnim oblicima saradnje i jačanju bilateralnih odnosa razgovara na zajedničkim sjednicama vlada, koje će svake godine naizmjenično biti održavane u Crnoj Gori i Srbiji. Sve teče – koliko juče bila bi to veleizdaja.

Na terenu krupnih riječi vlada idila. Malo je teže kod onoga od čega se živi. Ništa od uspostavljanja platnog prometa između dvije zemlje, na primjer. Velikani su ocijenili da to zavisi od zainteresovanosti komercijalnih banaka za taj posao.

Glavni spoljnotrgovinski partner Crne Gore je Srbija. U oktobru smo, recimo, tamo izvezli robu vrijednu 110,7 miliona eura. Vrijednost uvoza iz Srbije u istom mjesecu bila je 426,6 miliona. Svi ti milioni putuju ko zna kuda da bi dospjeli do onih koji su nešto kupili ili prodali. Posrednici na provizijama zarađuju desetine miliona eura. Pitanje je koliko tih miliona pripadne crnogorskim i srpskim, a koliko bankama u trećim zemljama. Države koje služe svojim građanima odavno bi smislile način da poslovne banke zainteresuju za uspostavljanje direktnog plaćanja između dvije zemlje. U državama kakve su Crna Gora i Srbija neko na tome debelo zarađuje.

Netaknuto je ostalo i pitanje dvojnog državljanstva. Konstatovali su da dvije države imaju različite koncepte. ,,Za sada nije moguć kompromis oko dvojnog državljanstva. U budućnosti možda možemo raditi na relaksaciji tog pitanja, kako se ono više ne bi tretiralo kao pitanje u vezi sa državno-pravnim statusom Crne Gore”, rekao je Dačić. Crnogorskim snahama iz Srbije od toga je naglo laknulo.

Za razliku od mučnih vremena u kojima smo se sa Srbijom Borisa Tadića dobacivali državljanstvom Darka Šarića, sada je Šarić stao ,,u dve-tri reči”. Đukanović je kazao da je policijska i pravosudna saradnja dvije zemlje već unaprijeđena, pa se nada da će to voditi i rješavanju slučaja Šarić.

Tek što je premijer sletio u Podgoricu stigla je vijest da je vilu Crnogorka koju svojata Crna Gora srpska vlada vratila Karađorđevićima. Važno je da se razumiju tamo gdje im treba.

Premijeri su razgovarali i o manjinskim zajednicama, srpskoj u Crnoj Gori i crnogorskoj u Srbiji. „Srbija je zainteresovana za položaj srpskog naroda u Crnoj Gori, isto kao što poštujemo interesovanje Crne Gore za položaj crnogorskog naroda u Srbiji”, rekao je Dačić.

Crnogoraca u Srbiji ima 38.527, što čini 0,54 odsto stanovnika; Srba u Crnoj Gori – 28.73 procenta. Znaju to premijeri, poenta je u Dačićevom pozivu da ,,srpski korpus u Crnoj Gori bude što aktivniji dio političkog spektra”.

Početkom godine, uoči prve zvanične posjete Crnoj Gori, i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić posavjetovao je Srbe u Crnoj Gori da prestanu da bude opozicija i počnu da odlučuju o tome kako će živjeti. ,,To tvrdoglavim insistiranjem na tome da stranke koje predstavljaju Srbe u Crnoj Gori ostanu u opoziciji ne može da se postigne”.

Ljubav između tadašnjeg predsjednika i potpredsjednika Srpske napredne stranke Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića sa Milom Đukanovićem i DPS-om ozvaničena je njihovom posjetom Podgorici u novembru 2011. Pobjeda je uredno zabilježila kako su nakon tog sastanka u više navrata Đukanović, Nikolić i Vučić isticali međusobno uvažavanje i očekivanje unapređenja odnosa nakon promjene vlasti u Beogradu.

Prema tvrdnjama biznismena Ratka Kneževića, zagledali su se mnogo ranije. On je nedavno ponovio da su se Stanko Subotić Cane i Milo Đukanović još 2007. godine , ,,našli sa Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem, tada opozicionarima, u pariskom hotelu Ritz, i dogovorili saradnju, koja se na kraju pokazala uspješnom, jer su potonja dva došli na vlast u Srbiji, moguće je i sa izdašnom finansijskom pomoći ove prve dvojice, jer im ne bi bilo prvi put da biraju lidera u Srbiji”. Prema Kneževićevoj ocjeni, indikativno je da je odmah zatim dug i ozbiljan sudski proces Subotiću i njegovoj grupi u Beogradu vraćen na početak, a presuda dugogodišnjeg zatvora mu je poništena.

O finim odnosima opjevanog borca protiv kriminala Aleksandra Vučića sa najpoznatijim prijateljem Mila Đukanovića govorio je jesenas i predsjednik Demokratske stranke Dragan Đilas. Na optužbe SNS-a da je postao kišobran za kriminalce, odgovorio je kontrapitanjem ko je ,,pravi kišobran za kriminalce sada, kada ulicama slobodno šetaju Stanko Subotić Cane, huligani, kriminalci…”

Za razliku od susreta sa Dačićem, o Đukanovićevom sastanku sa Vučićem nije objavljeno gotovo ništa. Moguće je da su razgovarali o vrlo suptilnim stvarima.

Koje tačno tajne veze spajaju Đukanovića i nekadašnje srpske radikale, teško da će se skoro precizno znati. Njihove međusobne usluge su kao na dlanu. Pred svoje izbore oni posjete Podgoricu, Đukanović se dok ga očekuje bitka za Podgoricu šeta po Beogradu. Nije svejedno odakle je kliknuo: ,,Ja sam danas ponovio nešto što je poznato i što je javni poziv predstavnicima srpskih partija u Crnoj Gori od vremena kada smo imali posljednji predreferendumski duel. To je poziv – izvolite uđite u vlast, vrata su otvorena”, rekao je Đukanović RTS-u. Ovdje se nekako bolje upamtilo ono što je pričao o četnicima i početnicima.

Predsjednik Nove Andrija Mandić kazao je da je Đukanovićev poziv neprihvatljiv i ponižavajući. ,,Niko ozbiljan mnogobrojne koalicione partnere DPS-a nije doživljavao kao neki važan dio vlasti. Zbog toga i vjerujem da ne postoji nijedan opozicioni političar koji bi želio da bude Novak Kilibarda”.

Dok je Đukanović divanio i strategijom se po Beogradu bavio, na terenu su izvršavani operativni zadaci. Raspisani su izbori u Beranama – eto pravog mjesta za kapitalizovanje finih odnosa sa Beogradom. Združeno djelovanje sa prijateljima iz Srbije nije šala. Đukanoviću samo crnogorski Srbi fale da bi ostao vlast vo vjeki vjekov.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo