Povežite se sa nama

MONITORING

DRONIRANJE OPOZICIJE: Jesen saradnje

Objavljeno prije

na

Kao da računi dolaze na naplatu: jedna neuspjela postizborna koalicija (Podgorica), jedna podijeljena partija (Pozitivna), jedna prekinuta fudbalska utakmica (Srbija – Albanija) i mnogo repova: nacionalnih, socijalnih, ideoloških i ličnih koji se vuku za akterima ovdašnje političke scene. I eto DPSDP kako, ni od koga ometana, vedri i oblači našim životima. Uglavnom oblači.

Kuloarske priče o opozicionom jedinstvu koje će biti demonstrirano na antirežimskim protestima (verzirani su već spekulisali i sa navodnim datumom njihovog početka) zamijenile su javne prozivke i svađe. Na dobro poznate teme.

Neke su stvar borbi za liderstvo. Poput sve vatrenijih prepucavanja koja se u SNP-u vode između političkih štabova potencijalnih kandidata za novog predsjednika stranke. U igri su predsjednik partije Srđan Milić, potpredsjednik Aleksandar Damjanović i SNP-ova zvijezda u usponu Aleksa Bečić. Koplja se, trenutno, lome po pitanju koga bi Milo Đukanović volio da vidi na mjestu predsjednika SNP-a. A koga ne.

U (političkom) im komšiluku kao da gledamo nostalgičan povratak u 90-e. Predsjednik Pokreta za Pljevlja, koji se paralamentu vodi kao poslanik DF, Novica Stanić, ljekar, pozvao je prisutne na svečanosti njegove političke organizacije u Pljevljima da se ,,pomole za sve haške zatvorenike a posebno za predsjednika Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja”.

U medijskim izvještajima sa pljevaljske svečanosti nema podataka da li su prisutni evocirali uspomene na Šešeljevu liniju Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica, po kojoj se pružala zapadna granica tzv. velike Srbije. I na žrtve koje je ta priča donijela.

Praktično u isto vrijeme, vlast i njeni spin majstori sa zadovoljstvom su izvijestili kako je predsjednik Pokreta za promjene i jedan od lidera DF-a Nebojša Medojević na svom Tviter nalogu objavio: ,,Projekat Velike Albanije je ozbiljan nacionalni projekat svih Albanaca. Nijedan albanski političar u Crnoj Gori javno nije protiv.” Medojević dodatno objašnjava: ,,Albanci su ujedinjeni oko projekta Velike Albanije. Imaju ozbiljnu podršku dijaspore, sjajne odnose sa SAD i napreduju ka EU. Rade na duge staze”.

Strasti su se uzburkale, izostala je trezvena analiza činjenica, koje su inicirale čitavu priču.

Da krenemo od elementarnog. Ako nam ne smeta (a zapravo smo ponosni) kada na utakmicama reprezentacije Crne Gore vidimo transparente navijača iz Lovćenca ili Vrbasa, onda moramo razumjeti da Albanci iz Crne Gore navijaju za reprezentaciju Albanije.

Zaista ne treba imati rezumijevanja za navijače koji bi slavili prekid nekog sportskog događaja. Međutim, navijači reprezentacije Albanije imali su razloga da slave to što su se njihovi fudbaleri – živi i zdravi izvukli sa terena nekadašnjeg stadiona JNA. Incident na stadionu nijesu počeli u 40. minutu utakmice, kada se nad terenom pojavio neidnetifikovani leteći objekat sa transparentom/zastavom tzv. velike Albanije. Ili ćemo je pretvarati da su poklič ,,Ko ne skače taj je Šiptar”, vesela južnoslovenska navijačka poskočica? Krici “Ubij, ubij, ubij Šiptara”, valjda bi trebali biti stihovi neke svečane pjesme kojom se na Balkanu veliča sportski duh i viteško nadmetanje!? Dok su razbrajalica ,,Ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji”, ubraja u navijačku mantru kojom se priziva milost fudbalskih bogova.

Ima još onih koji su spremni da posvjedoče kako se prva strofa ove recitacije (ona koja glasi: nož, žica, Srebrenica) posrećila našima 2005. kada smo u Beogradu (tada zajedno kao Srbija i Crna Gora) uz ove stihove i transparente pobijedili reprezentaciju BiH. I zašto, onda, ne zapitati otkud svi oni ivani bogdanovi, sa nacističkim tetovažama, nabildovanim mišićima, obimnim policijskim dosijeima i mjestom blizu terena.

Pitanje je koliko mladih birača danas zna da je Nebojša Medojević, prije četvrt vijeka, sa kolegama iz Studentskog foruma, u Podgorici organizovao prve antiratne mitinge. Dok je jedinstveni DPS naoružavao Srbe u Hrvatskoj i BiH (prema svjedočenju Novaka Kilibarde).

Zato je Medojeviću teško prebacivati nacionalnu ostrašćenost i netoleranciju. Ali, red je podsjetiti, na činjenice koje je smetnuo sa uma. Politička partija nosilac ideje o velikoj (tzv. pravoj) Albaniji na prošlogodišnjim izborima u Albaniji ostala je ispod propisanog cenzusa. Poslanik Dritan Abazović je prošle godine, praveći paralelu između Koča Danaja (lidera pokreta za pravu Albaniju) i Vojislava Šešelja, opominjao da ,,nacionalizmi takvog tipa nikad neće biti potpuno mrtvi, pa je pitanje koliko će biti marginalizovani”.

Abazović je tada iznio stav da su politički predstavnici Albanaca u Crnoj Gori ,,vrlo jasno određeni prema evropskoj budućnosti Crne Gore i koncentrisani na ono što je život u Crnoj Gori”. Kao što je i nakon pomenute utakmice koja je region vratila u vrijeme nacionalnih netrpeljivosti s kraja prošlog vijeka, upozorio na političke elite koje koriste takve događaje da bi sticali jeftine političke poene, ,,misleći da prave sebi kratkoročnu političku korist, a moraju biti svjesni da dugoročno prave štetu i sebi i čitavom društvu”.

Drugo je pitanje da li Abazoviće i sve one slične njemu (takozvanu tihu većinu) svi žele i mogu da čuju.

Prošlo je više od nedjelju dana kako su Abazović i Mladen Bojanić, nezavisni poslanici, nakon raskola u Pozitivnoj Crnoj Gori, razgovarali sa Miodragom Lekićem i Goranom Danilovićem o mogućnosti da im DF, kao vid tehničke podrške, ustupi jednog poslanika neophodnog za formiranje poslaničkog kluba. Naravno, novoformirani poslanički klub najviše bi koristi donio bivšim pozitivcima. Od njega bi, međutim, kroz formu skupštinskog rada (kolegijum, odbori, poslanička pitanja) koristi mogla imati kompletna opozicija.

,,Postoje tek mali izgledi da Demokratski front donese odluku da pozajmi poslanika bivšim funkcionerima Pozitivne Crne Gore”, izvijestio je početkom nedjelje Portal Analitika: ,,Protiv su Nova, PzP kao i politička grupacija Milana Kneževića. Razloga ima više ali tri su ključna: prvi – pozajmljivanjem poslanika DF bi indirektno priznao da ima veze sa raskolom u Pozitivnoj, zatim Abazović nije osudio albanski ekstremizam povampiren nakon utakmice Srbija – Albanija i autor je, po srpski narod skandalozne platforme Pozitivne nakon lokalnih izbora u Nikšiću kojom je zatraženo priznanje Kosova i otklon od Miloševićeve politike”.

Pošto su navodi Analitike ostali bez komentara, pokušali smo ih provjeriti ,,iz prve ruke”, kod Medojevića, Koče Pavlovića, Miodraga Lekića, Predraga Bulatovića, Andije Mandića i Slavena Radunovića. Od njih ni pisma ni razglednice.

Naravno, DF ima puno pravo da o tome suvereno odlučuje, i niko ne može da im zamjeri ma šta odlučili. Nije, međutim, to isključivo unutarpartijska stvar. Svaki potez koji vodi jačanju alternativnih kapaciteta opozicije otvara nadu za Crnu Goru. Svađe i problematične izjave kao dar s neba padaju Đukanoviću. Njemu bi, nakon svega, baš godila uloga zaštitnika manjina.

Nije red zaboraviti: na posljednjim izborima u Ulcinju gotovo polovina biračkog tijela glasala je za partije koje se označavaju kao građanske (DPS, Pozitivna, SDP, SNP). I valja nama pričuvati tu posebnost Crne Gore: ovdje mogu istim partijama pripadati i za iste partije glasati svi njeni narodi. Trebaće nam ta naša, drugačija priča.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo