Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URA: Ne postoje uslovi za parlamentarne izbore

Objavljeno prije

na

Apeli za promjenom izbornog zokonodavstva od strane međunardone zajednice ali i unutra-državnih aktera javne scene nije urodio plodom. Čak se i vladajuća stranka poziva na izbornu reformu što dovoljno govori da okvir za slobodne izbore nije zadovoljavajući. Kad već nemamo rezultate, odlaganja parlamentarnih izbora je jedina logična mjera

 

MONITOR: Ocijenili ste nedavno da bi odlaganje parlamentarnih izbora bilo racionalno rješenje, jer država, kako ste rekli, zbog trenutne situacije nije za njih spremna. Zbog čega to mislite?

ABAZOVIĆ: To sam izjavio prije novonastale situacije sa korona virusom, pošto je sada očigledno da će do toga zaista  i doći. U Crnoj Gori ne postoje uslovi za održavaje slobodnih i fer izbora. Apeli za promjenom izbornog zokonodavstva od strane međunardone zajednice ali i unutra-državnih aktera javne scene nije urodio plodom. Čak se i vladajuća stranka poziva na izbornu reformu što dovoljno govori da okvir za slobodne izbore nije zadovoljavajući. Kad već nemamo rezultate, odlaganja izbora je jedina logična mjera.  Ukoliko bi to bio plod opšteg konsenzusa ne vidim nikakav problem da tako nešto izvedemo i u praksi. U Makedoniji smo imali sličan slučaj, tehnička vlada u toj zemlji nije postigla zacrtane ciljeve i izbori su se odložili na šest mjeseci. Sve se može kad se hoće! A kad se neće, jasno je da je po srijedi još jedna prevara u nagovještaju.

MONITOR: Mislite li da će izbora ipak biti?

ABAZOVIĆ: Nije pitanja da li će izbora biti, nego kakve izbore imamo? Dakle, ne isključujem mogućnost da DPS sa svojim satelitima organizuje izbore, da mu u tome pomognu i neke nazovimo ih opozicione stranke, koje suštinski to nisu. Pitanje je šta bi bila svrha toga. Da naše društvo ostane podjeljeno i čeka novu priliku da se narod opet nađe na ulici, da pola države ne prizna takvu vlast, da imamo povratak na jednopartisjki sistem… Zaista ne mogu da prihvatim da bilo ko dobronamjeran tako nešto priželjkuje. Naprosto, to nije ni demokratsko ni evropsko riješenje. Zato je odgovornost na svima da pokažemao da možemo prevazilaziti problem i kreirati dogovor. Treba nam konsenzus oko izbora i uslova u kojima niko neće moći da krade. To je riješenje, sve ostalo je simuliranje demokratije.

MONITOR: Na primjeru Tivta, vidjeli smo da nije problem samo u vlasti, već i u opoziciji. Neke partije prekršile su Sporazum i ipak odlučile da izađu na te lokalne partije, dok su druge saopštile da ih bojkotuju, ali su njihovi lokalni funkiconeri predali liste. Imamo i potpuno novu građansku listu Narod pobjeđuje, koja je preko noći formirana. Kako to sve komentarišete?

ABAZOVIĆ: Ništa novo za političke prilike u Crnoj Gori. Nedostatak sinhronizacije i političke vizije već je dugo  hroničan problem crnogorske opozicije. Nakon što smo 2016. krenuli svi zajedno u bojkot, trebali smo se svi principjelno pridržavati toga. Delegitimisanje koje bi uslijedilo, naročito nakon afere “Koverta” bilo bi zaista blagotvorno. Međutim, kao i mnogo puta do sada neko popusti pred režimom i odradi posao za njih. Tako je kasnije bilo i u Tuzima, sada u Tivtu… pritom ovdje mislim samo na parlamentane partije, a ne na grupe građana. Razumijem ljude na lokalu koji žele da se suprotstave pljački resursa građana Tivta, ali vjerujem da su i sami svjesni da za slobodno izjašnjavanje nema uslova. Ideja URA koja je predstavljena i kroz Briselski plan, ali i kroz platformu dijaloga sa premijerom, koji treba da uslijede, sadrži odredbu generalnih izbora, odnosno svih lokalnih izbora u jednom danu. To znači da moramo postići dogovor da sve lokalne izbore održimo u istom terminu i sa novim zakonodavstvom. To je riješenje i za Tivat i za Nikšić, ali i za sve ostale gradove, naravno i za one u kojima opozicija trenutno čini većinu. Zato moramo biti strpljivi, mudri i držati se principa. U surptonom, možda će neko ostavriti kratkoročnu korist, ali definitivno će na kraju to značiti dugoročnu štetu.

MONITOR: Čak i mnoge opozicione partije koje su se odlučile na bojkot, gotovo da ne pominju Sporazum o budućnosti kao nešto o čemu razmišljaju kad donose odluku o tome hoće li izaći na izbore ili ne. Kako to?

ABAZOVIĆ: U zemlji u kojoj se nikada u istoriji nije mjenjala vlast nije lako biti opozicija! Zato ovakve pojave ne iznenađuju. Trodecenijska nesmjenivost vlasti je stvorila velike problem i unutar same opozicije. Dosta je tu sujeta, zle krvi, a poneko je u ovih trideset godina “prešao” i na drugu stranu. Kada je riječ o URA-i tu nema dileme, prvi smo saopštili odluku o bojkotu i od svoga potpisa i date riječi ne odustajemo. To naravno, ne znači da ne treba biti konstruktivan i nuditi konkretna riješenja za izlazak iz krize. Tako nešto je spremno, ali su novonastle okolnosti vezane za globalnu pandemiju promjenile planove i sve političke aktivnosti gurnule u drugi plan.

MONITOR: Pregovori Vlade i MCP oko Zakona o vjeroispovjesti nijesu ni blizu rješenja. S druge strane MCP još nije podnijela inicijativu ocjenu zakonitosti i ustavnosti tog dokumenta koji je produbio krizu u zemlji. Stičete li utisak da kriza mnogima odgovara?

ABAZOVIĆ: Ostajem pri svom stavu kojeg sam saopštio odmah po usvajanju Zakona da ovo jedino odgovora uzrurpatorima vlasti (režimu) i određenim nacionalističkim krugovima unutra opozicije. Jedino kome ne odgovora jeste većinskoj građanskoj Crnoj Gori. Usvajanja zakona na takav način, ne uvažavajući osnovne principe Ustava Crne Gore, može pogodovati samo ljudima koje ne žele po svaku cjenu da zaštite svoj kriminlano stečeni kapital, ili onima koji su bili na poltičkom izdisaju, pa se ratno-huškačkom retorikom žele rehabilitovati. Мi podržavomo uređenje oblasti religijskih sloboda, ali ovo n ije način. Tri mjeseca zemlja je zarobljena i vraćena u devedesete, a ko zna koliko će ta tema još biti aktuelna. Vlada Crne Gore kao predlagač Zakona, pokazala je ogromnu neodgovonost prema građanima, kao i jasnu namjeru da joj državni ciljevi nisu prioritet već isključivo pokušaj spašavanja Đukanovića. Sada su navodno pokrenuli priču na ekspertskom nivou, umjesto da su to radili mjesecima ili godinama  prije nego što predlog dostave poslanicima. I ako zaostršavanje odgovora Đukanoviću koji tridest godina vodi politiku podjela, vejrujem da mu će mu se ovakve aktivnosti obiti o glavu. Kako kaže ona narodna: “Ko drugom jamu kopa, sam u nju upada.”

MONITOR: Kako vidite sve ono što se desilo nakon usvajanja tog Zakona?

ABAZOVIĆ: Reakcija građana je bila iznenađujuća, kao i njihova nesalomiljiva volja izražena da iskažu nezadovoljstvo. Ovo je već drugi put u godinu dana da imamo velike, masovne proteste, što bi na neki način trebalo da bude signal da građani imaju sve manje tolerancije prema samovolji vlasti. Sa druge strane Vlada je dovedena u mat poziciju. Ne smiju povući Zakon, a znaju da su napravili grešku.

MONITOR. Evropske integracije i reforme  kao da su pale u drugi plan. Iz Brisela je konstatovano da smo na tom putu usporili. Šta bi to moglo da znači za crnogorske građane?

ABAZOVIĆ: U Crnoj Gori je aktivirana klauzula o balansu, bez obzira što to zvanično nije potvrđeno. Pregovori su stali, nemamo nikakav napredak već duže vrijeme, a reforme su na dugom čekanju. Sa druge strane ne vjerujem ni da Vlada baš razmišlja o tome kako da pokrene reforme, već uporno traži izgovore adresirajući problem na neke druge adrese, pričama o ugroženosti i napadima na suverenitet. Suštinski, režim u Crnoj Gori je u svojoj biti anti-evropski, stoga mora biti smjenjen. Samo nova vlast i novi ljudi mogu unjeti neophodnu živost u inegracionu ideju. Crna Gora treba nove političare koji žive evrospke vrijednosti, vjeruju u njih, te i ih samim tim primjenjuju bez kalkulacija i pritisaka.

MONITOR: Mogu li ubrzavanju reformi pomoći razgovori premijera Duška Markovića sa društvenim akterima?

ABAZOVIĆ: Razgovori sa URA su odloženi zbog novonastele situacije u zemlji. Međutim, ako se ikada održi sastanak URA je spremila konkretne mjere za izlazak iz politčke krize o kojima smo spremni da vodimo dijlog. Radi se o dokumentu koji je na liniji dogovora sa međunarodnim partnerima i kome je bilo riječi prilikom zadnje posjete evropskih poslanika Crnoj Gori. Ako premijer bude imao sluha za to, može zaista sebe staviti u dorbu poziciju, ako bude suprotno, biće jasno da se ne radi o nikakvom dijalogu već o prodavanju političke magle, kupovini vremena i prekrivenom pričom o navodnoj brizi za evropske integracije. U svakom slučaju URA nema problem da sve što ima kaže svima u oči, to smo i do sada praktikovali, ali i da ponudi svoja konstruktivna riješenja. To je naša profesinalna i moralna dužnost prema građanima.

MONITOR: Kakvi su daljnji planovi URA, imali ste aktivnosti na međunarodom planu ali I neke najave oko okupkjanja zdravih snaga u društvu?

ABAZOVIĆ: URA intenzivno radi na priključenju porodici Zelenih partija Evrope, najbrže rastuće političke snage u Njemačkoj, ali i četvrtom snagom u Evropskom parlamentu. Vjerujem da smo do sada postigli nejverovatan progres na šta sam posebno ponosan, tako da tokom ljetnjih mjeseci očekujemo da se sve kruniše i da se konačno neko iz opozicije I formalno predstavi pravom evropskom alternativom.

Sa druge strane i na unutrašnjem planu radimo mnogo i to jednom vrlo ozbiljnom projektu, o kojem trenutno ne mogu reći ništa više. Plan je bio da tokom aprila otkrijemo jedno novo lice građanske Crne Gore, međutim sadašnja situacija oko korona virusa, malo je promjenila zacrtane datume. Sve što mogu reći da pripremamo vrlo ozbiljnu alternativu i siguran sam da će građani biti zaista izuzetno zadovoljni iznenađenjem koje slijedi. Za Crnu Goru ima nade!

 

Pozitivno sam iznenađen mjerama Vlade vezano za koronu

MONITOR: Kako komentarišite novonastalu situaciju u Crnoj Gori vezano za globalnu pandemiju i jeste li zadovoljni mjerama koje je Vlada Crne Gore preduzela? Vlada je usvojila i neke mjere koje je URA predložila.

ABAZOVIĆ: URA je toliko puta kritikovala Vladinu zdravstvenu politiku, za koju i dalje smatramo da je izuzetno loša. Jedina smo stranka koja je izdradila i program “Zdravstvo za sve” sa brojnim mjerama koje treba preduzeti i cilju poboljšanja našeg zdravstvenog sistema. Međutim, ova situacija koja nas je zadesila zahtjeva novi vid odgovornosti. Moramo po strani ostaviti sve razlike i sve staviti u službi zdravlja građana. Mogu reći da sam pozitivno iznenađen mjerama koje su predložili, a koje se tiču karantina i posebnog režima rada stanovništva. Takvu odluku smatram potpuno opravdanom. Da, usvojili su i neke predloge URE, kao što je onaj da marketi prva dva sata omoguće kupovinu samo penzionerima i ranjivim grupama, kako bi lakše dolazili do namjernica. S obzirom da će ova sitaucija potrajati, jasno je da će biti velikih negativnih efekata na privredu, pa smo se odlučili da i tu predložimo set mjera. Situacija je toliko ozbiljna da moramo zajednički i udruženim snagama iznalaziti najbolja riješenja. Želim da čestitam našim ljekarima i medicinskom osoblju koji ulažu nadčovječanske napore da saniraju posljedice pandemije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo