INTERVJU
DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URA: Dosta je lova u mutnom

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Suštinski nemam ništa protiv ponude DF-a, ali svi moramo biti iskreni u procesu. URA je uvijek bila konstruktivni dio opozicije, čija je uloga, bila i ostala, da zbližava. Međutim, ne mogu da ne primijetim da u istom pozivu postoji i doza određenog licemjerja. Da li su oni ti koji su sjeli da sa Branom Gvozdenovićem vode grupu za izborno zakonodavstvo sa nejasnim ciljevima?
MONITOR: Nedavno ste, komentarišući zatvaranje Nebojše Medojevića i određivanje pritvora Milanu Kneževiću, izjavili da se protivustavno hapse poslanici, te da je Ustavni sud navodno stao na stranu pravde odlukom nakon koje je Medojević izašao iz zatvora, ali da se zapravo radilo o političkoj odluci. Kako vidite cijelu tu situaciju sada?
ABAZO VIĆ: Hapšenje poslanika na ovakav način samo potvrđuje tezu o atrofiji institucija sistema i pravnoj nesigurnosti u koju vladajuća klasa gura građane Crne Gore. Tužno je bilo gledati kako pravnom gimnastikom, ali priznaću vrlo domišljatom i kreativnom, Ustavni sud spašava obraz drugih sudskih instanci kao i samog tužilaštva.
Pojednostavljeno, kolega Medojević, niti je zakonito uhapšen, a ni zakonito pušten.
Nije sporno da poslanici trebaju odgovarati pred zakonom, ali se takve radnje moraju vršiti uz više dostojanstva i na primjereniji način, a naročito uz poštovanje svih procedura. Međutim, u privatnoj državi i zarobljenom sistemu kojem svakodnevno svjedočimo, ovakvi fenomeni nijesu veliko iznenađenje. Pitanje je samo do kada smo kao društvo spremni trpjeti ovakvu institucionalnu blamažu.
MONITOR: Mislite li da je zatvaranje Medojevića imalo neki svoj drugi razlog u pozadini? Od hapšenja se uzalud pokušava odgovoriti na pitanje kome je takav potez odgovarao.
ABAZOVIĆ: Takav potez, ako sagledate sa političkog ugla, šteti Crnoj Gori i njenom međunarodnom imidžu. Ali sa druge strane, odogovarao je mnogim retrogradnim političkim strukturama, što ne mora direktno značiti da je isti izazvan namjerno.
Dakle, i ako nisu hapsili sami sebe, DF-u suštinski, nakon svih dilova postignutih sa DPS-om u poslednjih dva-tri mjeseca, odgovara da od njih napravi distancu, da ponovo sebe stavi u poziciju žrtve i da svoj opadajući rejting reanimira kao što su to uradili u oktobru 2015.
Sa druge strane DPS je u problemu ukoliko DF značajno oslabi, jer se oni boje svake normalizacije političke scene. Godinama bivstvuju na podjelama i ekstremizmu kojeg bude u drugim političkim i društvenim subjektima. Njima je DF idealan protivnik.
Matematika je prosta, jak DF = jak DPS i suprotno. Naravno, sve možda nije ispalo kako se planira, ali u društvenim naukama koincidencije su rijetka pojava. Zato sve što se zbilo u meni budi sumnju, a naredni period će pokazati da li je sve dio dobro planirane igre u kojoj su neki poslanici samo kolateral ili je nešto drugo u pitanju. Sta god bila istina, jedno je sigurno, od svega što se desilo, najviše štete imaju građani.
MONITOR: Kakve su posljedice tih događaja, govori se o još dubljem jazu između vlasti i opozicije, koje su prije hapšenja sjele za isti sto?
ABAZOVIĆ: Jaz između vlasti i opozicije je zaista dubok i on je nastao kao poljedica dešavanja na dan parlamentarnih izbora 2016. godine. To što su neki subjekti sjeli za isti sto sa onima koji ih kako sami tvrde „progone“ govori o dvije stvari: nedostaku bilo kakvih principa ili dogovoru da fingiraju sukobe da bi na kraju ušli u zajedničku vlast.
Kriza se ne može riješiti na način što će se afirmisati kolaboracija sa vladajućom koalicijom, već na način što će se od istih, snažnim pritiskom, izvolijevati uslovi za fer izbore i datum novih izbora. Ako je kolegama do stvarnih promjena, onda se moraju vratiti bojkotu i zahtjevima koje su uputili svih 39 poslanika u oktobru 2016. Sa druge strane, ako to ne žele, onda se uzaludno žale na DPS, sve je manje građana koji nasijedaju na takvu egzibionističku priču.
MONITOR: DF je pozvao ostatak opozicije na zajedničko vaninstitucionalno djelovanje, odnosno proteste čiji bi cilj bio, kako se navodi u pismu kojim su se obratili ostalim opozicionim liderima – smjena vlasti i organizovanje fer izbora. Kako vidite tu ponudu?
ABAZOVIĆ: Suštinski nemam ništa protiv takve ponude, ali svi moramo biti iskreni u procesu. URA je uvijek bila konstruktivni dio opozicije čija je uloga bila i ostala da zbližava, a nikada nijedan vid borbe ne treba zanemariti u cilju ostarivanja konačnog cilja, demokratizacije Crne Gore.
Međutim, ne mogu da ne primijetim da u istom pozivu postoji i doza određenog licemjerja. Zašto? Pa URA, zajedno sa Demokratama je već u vaninstitucinalnom djelovanju. Zar nije DF taj koji je prvi prekinuo bojkot i razbio opoziciono jedinstvo. Zar nismo zbog njih zajedno bojkotovali izbore u Nikšiću. Da li su oni ti koji su sjeli da zajedno sa Branom Gvozdenovićem vode grupu za izborno zakonodavstvo sa nejasnim ciljevima? Sve su ovo pitanja na koja postoje jednostavni i dobro poznati odgovori, te zbog toga smo DF-u uputili pismo sa osnovim principima. Ako žele saradnju, moraju preuzeti neke obaveze, koje su principijelne, jasne i kojih se zajednički moramo pridržavati. Prvo neka trajno napuste Skupštinu, potpišu dokument, a onda možemo za sto. Dosta je bilo lova u mutnom.
MONITOR: Šta će biti odgovor ostatka opozicije? Da li je i taj dijalog, unutar same opozicije, krhak kao onaj između vlasti i opozicije?
ABAZOVIĆ: Mi imamo svoj put od kojeg nećemo odustati. Na zadnjim lokalnim izborima koalicija Za 21. vijek, URA i Demokrate je postigla sjajan rezultat. Nastavljamo dalje, spremamo brojne aktivnosti za proljeće i sigurno nećemo sjedjeti skrštenih ruku, jer to nikada nijesmo radili. Borimo se na svim frontovima, domaćem i međunarodnom i jačamo ideju evropske građanske alternative koja jedina može pobijediti aktuelnu vlast. Čeka nas aktivno proljeće, mi imamo jasnu agendu po kojoj ćemo raditi.
MONITOR: Kako vidite djelovanje opozicije i njenu trenutnu snagu?
ABAZOVIĆ: Opozicija se nažalost podjelila, na onu koja je ostala dosljedna principima iz 2016, i onu koju personifikuje onaj dio koji je srušeći ideju bojkota, dao ruku spasa DPS-u legitimišuću nelegitimnu državnu Skupštinu. To nije put ka promjenama, ali je i iz posljednjih događaja jasno da je samo jedna strana u pravu. Nadam se da je sad odličan trenutak da zakopamo ratne sjekire i da zajednički djelujemo na platformi iz kraja 2016. godine. To bi građanima vratilo nadu da se promjene mogu dostići na narednim izborima.
MONITOR: Premijer Duško Marković ne prestaje sa optimističnim izjavama i visokim brojkama. Nakon odluke Ustavnog suda, ocijenio je da je to dokaz funkcionisanja pravne države, a potom da imamo sve bolje rezultate u borbi protiv korupcije i kriminala. Prethodno smo slušali o ekonomskom rastu najvećem u Evropi. Postoji li ta Markovićeva Crna Gora?
ABAZOVIĆ: Znajući da broji posljednje mjesece na mjestu premijera, trudi se da bombastičnim i neutemeljenim izjavama stvori privid kako je njegova Vlada spektakularna. Tako imamo tradicionalno fingirana istraživanja javnog mnjenja, te nekakve naslove koji čak imaju dobru svrhu – popravljaju raspoloženje pred nastupajuće praznike.
Suštinski, zemlja je prezadužena, Vlada je izabrana u praznom parlamentu koji je i dalje poluprazan, a od većih reformi nije sprovedena nijedna. Što se korupcije i organizovanog kriminala tiče, dovoljno je pomenuti mafijaške obračune na ulici, te pucnje na novinarku Oliveru Lakić. Ako je to za optimizam, onda je dobro što je ovo Markovićev prvi i posljednji mandat na mjestu premijera.
MONITOR: Kako vidite situaciju u opozicionim opštinama. Nakon Budve, sada je aktuelan i slučaj Kotor.
ABAZOVIĆ: Nije lako preuzeti vlast nakon 30 godina svakakvih prevara kojima su prethodnici bili skloni. Znali smo da će taj izazov biti vrlo zahtjevan ali smatram da smo položili ispit. Od tolike priče da će se apokalipsa desiti ako opozicija pobijedi na izborima, u Budvi smo isplatili milionske dugove i uveli je u finansijsku stabilnost, a u Kotoru učinili da ostvarivanje prihoda bude na istorijskom nivou. Da li ima još prostora za napredak – svakako!
Žao mi je što u Kotoru postoje neke strukture koje su i ranije bile u vlasti, pa sada žale što ne radimo na isti način. To sigurno nećemo dozvoliti, po cijenu novih izbora. A siguran sam da će građani znati da kazne takve strukture i sumnjam da će, ako nastave sa destrukcijom, uopšte biti u narednom sazivu lokalnog parlamenta. Zato je bolje da razmisle, ima još vremena do naredne sjednice lokalnog parlamenta.
Lično smatram da se u tri primorske opštine u kojima URA participira u vlasti, vlada mnogo bolje i poštenije nego u prethodnom periodu, kao i da građani tih opština to osjećaju na svakom koraku.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
IZDVOJENO
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije
5 danana
28 Marta, 2025
Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a
MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?
ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.
MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?
ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.
Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.
MONITOR: Kako vidite političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da arbitriraju o pitanjima od javnog interesa?
ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.
Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA, ZAGREB: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku

Objavljeno prije
5 danana
28 Marta, 2025
Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona bila nekoherentna
MONITOR: Hrvatski ministar odbrane, Ivan Anušić, izjavio je da je prošlo vrijeme kada se za sve pitao Beograd. Ima li Hrvatska konzistentnu politiku prema zemljama Zapadnog Balkana ili je ona i dalje pod uticajem složenih odnosa iz prošlosti?
DVORNIK: To s pitanjem Beograda je već stereotipna nacionalistička fraza još iz stare retorike HDZ-a i sličnih s kraja 1980-ih. Anušić je proizvod primitivnog političkog mentaliteta koji je od tada slabo evoluirao. Međutim, tu mu je reakcija Srbije pomogla tj. servirala loptu na smeč, jer se pozvala na također nacionalistički stereotip u kojem je nezamislivo da Kosovo bude neovisno. “Beograd” se doista nema što pitati, jer je s gledišta država koje su priznale Kosovo nenadležan. Ono što bi se stvarno moglo pitati ne “leži’”dobro nijednoj od država u regiji, a to je: koliko istinski štite svoje etničke manjine od diskriminacije i zakidanja raznih vrsta?
Inače, ne zavaravajmo se: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku. Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona sama bila nekoherentna.
MONITOR: „Blokadna kuharica“ i navodna umiješanost hrvatskih tajnih službi u pobune u Srbiji, izgovor su za „osvetničke“ mjere iz Beograda. Za razliku od akademske zajednice i nekih djelova hrvatskog društva, vlast u Hrvatskoj – koja je oštro reagovala na nediplomatske mjere i napade srpskog režima, nije pokazala razumijevanje za protestante. Da li se Hrvatska ponaša u skladu sa distanciranom politikom zvaničnog Brisela?
DVORNIK: Da se u Srbiji nije oko toga dogodio neki smiješni pokušaj halabuke, „Blokadne kuharice” se ovdje nitko već odavno ne bi ni sjećao. Ako zagovornici ‘teorije’ o hrvatskom miješanju zaista kao dokaze nemaju ništa bolje od tog tekstuljka i nešto kontakata među studentima, koji su (i trebali bi biti) normalna stvar, smiješno je da o tome uopće razgovaramo.
Pogleda li se sadržaj i forma sadašnjih protesta u Srbiji i usporedi ih se s “plenumaškim” aktivnostima u Hrvatskoj prije deceniju i pol, jedino “zajedničko” jest što su akteri bili studenti i što su svoje skupove na fakultetu zvali plenumima. U Hrvatskoj se uglavnom radilo samo o jednom fakultetu, u Srbiji o gotovo svim fakultetima i univerzitetima. U Hrvatskoj se radilo o mnogo užim zahtjevima – da obrazovanje ne bude roba na tržištu – dok se u Srbiji traži da sistem općenito počne funkcionirati odgovorno, uz konsekvencije po sve koji zlorabe javne funkcije, i političke i krivične. Zahtjevi u Hrvatskoj bili su ljevičarski, a ovi u Srbiji naprosto liberalno-sistemski, dok u ikonografiji predstavljaju neku “općenarodnu” poziciju (što god to značilo) koja se izražava i velikim brojem nacionalnih zastava i pjesama. Hrvatski “pokret” zbog osebujnosti stila i uskih zahtjeva nikada nije mogao mobilizirati ni većinu studenata na jednom fakultetu, a ovaj srbijanski očito može mobilizirati cijelo društvo.
U hrvatskoj javnosti, bar liberalnoj, studentski protesti se prate sa simpatijom. Vlasti su distancirane dijelom zbog konformiranja s EK, a dijelom jer ne znaju što bi s njima i u što će se razviti.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije
2 sedmicena
21 Marta, 2025
Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?
BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.
Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.
I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.
Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.
Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…
To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.
Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.
MONITOR: Dio javnosti je razočaran što nijesu ispunjena njihova očekivanja, pa makar i po cijenu nasilja. Kako gledate na takvo ,,navijanje”?
BRKOVIĆ:Studenti u Srbiji ovih mjeseci pokazuju hrabrost, maštovitost, duhovitost, neustrašivost… Sve one osobine koje su na suprotnom polu od tuposti autokratije. I nije čudo da zadobijaju podršku na svim meridijanima – od balkanskog komšiluka do Amerike i Australije. Ćutanje EU je mnoge razočaralo, jer od Evrope ne očekujete one kalkulacije na koje vas naviknu lokalni buzdovani. Očekujete makar neku formu principijelnosti i emancipatorskog duha. Bez toga Evropa je kao bilo koja druga geografija… A ne bi smjelo biti tako.
Dok god su ovakvi kakvi su, pobunjeni studenti Srbije bude nadu ne samo u Srbiji već i na mnogim drugim mjestima.
Problem Srbije je što nema opoziciju na nivou pobunjenih studenata i građana. Vučić je godinama tako sistematično uništavao opozicioni prostor u Srbiji da su tamo ostale samo tužne ruine, čak ni podsjećanje na nekadašnji politički pejzaž ove države. To naravno ide Vučiću na ruku – bez solidne opozicije vi nemate političku snagu koja bi mogla da na pravi način isprati ovakvu pobunjenilčku energiju.
Na koncu, ne bih isključio mogućnost da Vučić napravi neku veliku glupost, a u ovakvim situacijama to znači veliko zlo po Srbiju i njene građane. Načinom kojim se beskrupulozni diktator bori protiv ovoga širokog pokreta je već opasno polarizovao Srbiju. Oni slučajevi kada su Vučićevi fanatici kolima udarali studentkinje i studente pokazuju realni efekat i dubinu njegovog satanizovanja druge strane. Vjerovatno svjedoče i njegov strah od probuđene Srbije. Diktatori su najopasniji kada se uplaše. Jednako kao i kada se – ničega ne boje. Sa nekim ko je osvojio neprirodno veliku moć u jednom društvu svakako se mora postupati oprezno. Čak, ili naročito, u situaciji gubljenja i silaska sa vlasti…
Posebno poglavlje ove sage je ogavno ponašanje Vučiću lojalnih i poslušnih intelektualaca i medija. Kao da ne postoji sjutra. A to ,,sjutra” će svakako jednom jasno pokazati kakvo beščašće je dominiralo srpskom medijskom i intelektualnom scenom svih ovih godina.
MONITOR: Šta bi kraj Vučićeve vladavine donio političkoj sceni u Crnoj Gori?
BRKOVIĆ: Ne bi trebalo da se zavaravamo. Odnos prema CG neće značajnije promijeniti ni pad Vučićev. Postoji u Srbiji svijest koja CG vidi isključivo kao politički plijen. A ta svijest neće nestati preko noći, čak ni Vučićevim porazom i silaskom sa vlasti. Takve političke ambicije može biti lišena samo evropska Srbija, posvećena sebi i sopstvenoj budućnosti. Te političke utvare već su napravile jezivu štetu i Srbiji i okolnim narodima. Onaj ko te utvare u Srbiji sahrani zaslužiće posebno poglavlje u istoriji južnoslovenskih i balkanskih naroda.
MONITOR: U Crnoj Gori oni koji su podržavali Đukanovića sada su uz studente u Srbiji, a dio onih koji su bili protiv našeg autokrate sada podržavaju srpskog. Kako to objašnjavate?
BRKOVIĆ:U Crnoj Gori govoriti o principijelnosti i političkoj logici jednako je kao da u bordelu pričate o vrlini… Možete pokušati, ali malo je vjerovatno da će vas razumjeti.
Parodičnu prirodu ovdašnje političke scene naročito ilustruju, ja ih zovem – Vučićeve političke pudlice u Crnoj Gori. Vrhunska je perverzija učestvovati u političkom životu zemlje kojoj želite nestanak.
Ako preživi aktuelnu vlast i posebno Vučićeve akcionare u njoj, Crna Gora će dokazati da je ozbiljna država.
Vučić je u mnogu čemu učio od Mila, doslovno kopirao modele vladanja i demagoškog manipulisanja, ali, oni nisu politički isto. Đukanović je od devedesetih evoluirao na način koji je Crnoj Gori donio civilizacijski napredak, bez obzira što on sam u mnogo čemu nije bio dostojan niti na visini tog emancipatorskog projekta. Vučić nije evoluirao politički, on Srbiju vraća u devedesete na najopasniji mogući način. Vraća duhove prošlosti tako što Srbiju dijeli osnažujući onu politiku koja je donijela tako mnogo poraza i padova…
U tom duhu je i ponašanje njegovih političkih pudlica u CG: povratak svoj tami i zlu devedesetih godina. Oni političku pobjedu od 30. avgusta 2020. doživljavaju ne kao izbornu pobjedu čiji su dio bili, već kao istorijsku pobjedu svojih osnovnih ideja, koje su poražene devedesetih godina. Jedna vrsta samoobmanjivanja ali koje je vrlo skupo i opasno za Crnu Goru.
MONITOR: Tragedija u Makedoniji nas je ponovo upozorila da korupcija ubija. Do kada će nas tragedije i ljudske žrtve upozoravati na pogubnost korupcije?
BRKOVIĆ: Kao i tragedija sa padom nadstrešnice u Novom Sadu, i ova tragedija u Makedoniji mnogo je više od jedne tragične priče. To su strašne dijagnoze opasnog vremena, a svako opasno vrijeme kreiraju pokvareni ljudi. I oni koji su spremni da prećute i previde takvu pokvarenost – otvarajući širom vrata pakla. To se i ovaj put dogodilo.
Sve su ovakve tragične priče u regionu slične, posebno kada je riječ o uzrocima i jednoj široj, političkoj genezi i pozadini događaja. Uvijek u temelju imate korupciju, odsustvo elementarne kontrole i razuma, pohlepu koja ignoriše sve što nalaže razboritost.
Pohlepa je vrhovno božanstvo ovog tranzicijskog polusvijeta…
Dodajte takvim događajima i beogradsku tragediju u školi Ribnikar, dva suluda cetinjska masakra i vidjećete istu matricu, istu vrstu zapuštenosti društva i koruptivnu i nesposobnu vlast.
Ali, u određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR: U romanu Aurora koji je i saga o šahu opisujete Podgoricu iz 30-ih godina prošlog vijeka. Koliko je poštovanje pravila, kao u šahu, bitno za društvo i da li smo nakon sto godina bliži poštvanju pravila i logike?
BRKOVIĆ:Toliko koliko je šah veličanstvena i savršena igra, toliko su ljudi kvarljivi i nesavršeni, tako da je šah moguć samo kao metafora za ono što je nemoguće – savršeno društvo. Ali, vrijedi toga biti svjestan.
A da li smo napravili neki korak ka poštovanju pravila? To je važno pitanje, ali odgovor je, vjerujem, sumoran. Promjena koja se u CG desila u velikoj mjeri je pokazala nedostojnost onih koji su pozivali na promjenu. To su činili vođeni željom da oni budu na mjestima koja su iznad kontrole, da kreiraju stvarnost bez odgovornosti. Teško možemo govoriti o promjenama. I dalje smo daleko od istinskog poštovanja pravila. Čak i od svijesti o pravilima i njihovom značaju. Plemenska logika naprosto ne ide sa duhom pravila. Građanski duh ga nasuprot tome podrazumijeva.
Aurora je priča o zametku građanske svijesti koji je, koliko god imaginaran, istovremeno i vjerodostojan. O prvim likovima koji su imali volje i snage da se suprotstave palanačkoj gomili…
MONITOR: Aurora govori i o nadi i vjeri u bolju budućnost u predvečerju rata, revolucije, stradanja. Koliko je sadašnja globalna i naša lokalna slika slična ili različita onoj iz međuratnog perioda prošlog vijeka?
BRKOVIĆ:Veći dio moga odrastanja i života to je izgledalo gotovo nemoguće, jednako koliko danas izgleda ne samo moguće već i izvjesno. Svijet na rubu potpunog rata, bez pravila i bez principa… Likovi i atmosfera Aurore svjedoče onaj društveni optimizam koji postoji uvijek uoči velikih društvenih kataklizmi poput svjetskih ratova. I koji naravno uvijek biva poražen u odmjeravanju sa ,,većinskom” voljom koja vodi prema propasti…
Pogledajte – ruši se na naše oči sva ona međunarodna arhitektonika koja je svijet decenijama držala u nekakvom poretku. Definitivno izgleda da borci protiv Novog svjetskog poretka uvode – novi svjetski poredak. Dakle. Moguća je katastrofa neslućenih razmjera. Čak i vjerovatna. Kako, nasuprot svemu tome, zamisliti političku pamet koja bi ovaj proces mogla zaustaviti ili preokrenuti? Globalna ljevica se posljednjih decenija samouništila, u svakom slučaju danas nije u stranju ponuditi izlaz ili bilo kakvu alternativu.
Ko bi to mogao? I kako. Odgovor na to pitanje trenutno teško da je moguć izvan naivnih ličnih projekcija, iracionalnih nada i prirodnih želja. A odgovor na to pitanje bojim se da je presudan.
Naravno, književnost ne može dati taj odgovor, ali može pomoći da se do njega dođe…
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
DRUŠTVO4 sedmice
NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama
-
Izdvojeno4 sedmice
SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja
-
Izdvojeno4 sedmice
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje