Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, PREDSJEDNIK GRAĐANSKOG POKRETA URA: EU jedva čeka da Đukanović ode sa vlasti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije nekoliko dana Aleksa Bečić i Vi razgovarali ste u Briselu sa Johanesom Hanom. Šta je suština tog razgovora?
ABAZOVIĆ: Sastanak sa komesarom Johanesom Hanom u Briselu bio je vrlo konstruktivan. Poslije njega jasan je zaključak da je crnogorska proevropska opozicija prepoznata u Briselu i da je razbijena teza DPS-a o antidržavnim i antievropskim elementima. Han je u našem razgovoru naglasio da su vrata Brisela otvorena za opoziciju.

Hanu smo iznijeli viđenje da je Đukanović čovjek koji je personifikacija antievropskog, učesnik ratova, deportacija i manipulacija i da se ne može očekivati od nekoga ko vlada 30 godina da želi slobodne institucije.

Kolega Bečić i ja iznijeli smo i uvjerenje da ako bude pritiska za snažnije i vidljivije reforme od strane EU Đukanović neće imati nikakav problem da krene drugim putem i da tako rade sve autokrate. Osim toga istakli smo i da je Đukanović stekao svoj enormni kapital u zemlji gdje svaki treći građanin živi u zoni siromaštva, sa Rusima, Kinezima i Azerbejdžancima.

Kroz diplomatski rječnik komesar Han je iskazao potpunu podršku našim naporima za promjene u Crnoj Gori. Onima koji umiju da čitaju između redova jasno je da EU jedva čeka da Đukanović ode sa vlasti u Crnoj Gori.

MONITOR: Vi i predsjednik Demokratske Crne Gore Aleksa Bečić predstavili ste nedavno plan za prevazilaženje političke i institucionalne krize u Crnoj Gori. Šta je, ukratko, njegova suština?
ABAZOVIĆ: Nakon lokalnih izbora, koji su održani u nedemkratskoj i somalijskoj atmosferi nedoličnoj zemlji kandidata za članstvo u EU, postalo je jasno da na ovakve izbore nema više smisla učestvovati. Građani su takođe jasno, prvi put u istoriji parlamentarnog života Crne Gore, dali dominantno podršku proevropskoj građanskoj alternativi koju čine URA i Demokrate, te je stoga naša politička obaveza da pronađemo najbolje rješenje za građane. Odmah smo krenuli u akciju i napravili plan koji predviđa sljedeće:

Reforma kompletnog izbornog zakonodavstva u skladu sa preporukama OEBS i ODIRA; izmjenu Zakona o javnom emiteru i seta medijskih zakona; izmjene načina izbora Sudskog savjeta i, ono što je najvažnije, dogovor oko datuma novih izbora.

Najvažnije je istaći da bez ispunjavanja taksativno svih ovih uslova nema povratka u državni parlament. Dakle, za razliku od ostalih subjekata koju su se vratili u parlament, a da u zamjenu nisu dobili apsolutno ništa za građane, mi dajemo riječ da neće tako biti. Ako DPS i njegovi sateliti žele da i naredni izbori budu održani u istoj atmosferi mi smo odlučni da ih u tome spriječimo. Zato tražimo podršku naših evropskih partnera i činimo sve da utičemo na sve odgovorne aktere društvenog života da riješimo goruća pitanja za građane. Bez obzira na to kako ko komentarisao plan, mislim da duboko u sebi svi dobronamjerni opozicionari žele bolje izborne uslove iz kojih će proizići legitimna vlast, javni servis koji nije partijsko glasilo i izbor sudija na način koji će omogućiti nezavisnost te grane vlasti. Plan koji smo izložili u potpunosti obuhvata sve pomenute segmente.

MONITOR: Planom je predviđena i sveobuhvatna izborna reforma. Je li to ostvarivo sa ovakvom vlašću i u ovakvom političkom i društvenom ambijentu?
ABAZOVIĆ: Sa kriminalcima koji upravljaju državom nije lako uspostaviti izborni sistem koji je pravedan. Međutim, naša je politička i građanska obaveza da se borimo za tako nešto i od toga nećemo nikada odustati. Znamo da na tom putu ima mnogo prepreka, ali definitvno nijesmo spremni da skrštenih ruku sjedimo i čekamo da se nešto desi samo od sebe. Borili smo se na ulicama sa kriminalcima na Cetinju i na Koniku, sada želimo da uz pomoć Evropske komisije izdignemo stvari na veći nivo i inkorporiramo zakonska rješenja. Smatramo to obavezom prema građanima. Ako se to ne ispuni, daćemo adekvatan odgovor režimu.

MONITOR: Prilikom predstavljanja plana podsjetili ste da je u memorandumu o zajedničkom političkom djelovanju Demokrata i URA-e jasno navedeno da se obavezujete da sa DPS-om nikada neće konstituisati vlast na bilo kojem nivou, niti učestvovati u Vladi u kojoj participira DPS. Ostajete li pri tome?
ABAZOVIĆ: Apsolutno, sa DPS-om koji je sve manje partija, a sve više organizovana kriminalna grupa koja drži Crnu Goru kao taoca svojih nezajažljivih finansijskih apetita, nema nikakve saradnje. Dok ta grupa oligarha ne ode sa vlasti, Crnoj Gori ne može svanuti. Mi smo generacija političara koja će ispuniti dato obećanje i poslati ih u politčku penziju, a mnogi od njih odgovaraće pred slobodnim institucijama. Oni su politički kancer našeg društva i stoga sa njima ne želimo nikada nikakvu saradnju.

MONITOR: Poslanik DPS-a Miodrag Vuković izjavio je da sa vama ne pristaje na razgovore mimo parlamenta, naročito ne sa stavom ,,tek kada nam ovo ispunite mi ćemo se vratiti”, konstatujući da i dalje idete stranputicom.
ABAZOVIĆ: Siguran sam da ljudi koji misle kao on, dok pljačkaju državne resurse, a pošteni narod šalju u emigraciju, misle da idu pravim putem i da rade pravu stvar. Naprosto, to su ljudi koji su devedesetih godina mislili da su deportacije, ubijanja i rat takođe pravi put za Crnu Goru. Drago mi je da smo na suprotnim političkim polovima. Iskreno, kad je neko spreman da gleda kako se urušavaju sve institucije sistema, a pri tom tvrdi da je sve u redu, onda me mišljenje takvih ljudi ne zanima. Imamo svoj put, a to je put moderne, građanske i evropske Crne Gore. Odlučni smo da svoju zemlju vidimo kao upsješnu evropsku priču i nećemo se osvrtati na mišljenja prevaziđenih i beznačajnih političara.

MONITOR: Plan ste ponudili i svim akterima parlamentarnog i političkog života u Crnoj Gori, ali iz DF-a vam zamjeraju što inicijativu niste prvo usaglasili sa ostalom opozicijom radi zajedničkog i koordinisanog djelovanja…
ABAZOVIĆ: Ova inicijativa je usaglašena onog trenutka kada je započeo bojkot državnog parlamenta, jer su svi zahtjevi koji su se tada postavili inkorporirani u ovoj inicijativi. Nažalost, DF je odustao od tih zahtjeva pa sad ne čudi što istim rječnikom kao DPS kritikuje ono za šta se nekada glasno zalagao. Ako imaju bolju inicijativu neka je predlože, a ako je nemaju – neka ne pomažu DPS-u, jer će im se to vratiti kao bumerang. Samo bih želio da čujem sa kojom tačkom plana se ne slažu.

MONITOR: Funkcioner Demokratskog fronta Milan Knežević je poručio da taj savez neće prihvatiti platformu za prevazilaženje krize, koju su predložili Demokratska Crna Gora i URA.
ABAZOVIĆ: To je njihovo legitimno pravo. Iskreno nijesam ni očekivao od nekih poslanika DF-a da prihvate ono što ne odgovora DPS-u i od čega je vlast bježala od izbora 2016. godine. Takav pristup politički ne donosi nikome dobro, što su rezultati izbora i pokazali. Konstantna kritika i brutalni napadi na opoziciju i neprihvatljiva retorika idu na ruku samo onima protiv kojih se svih ovih godina borimo. Ja politiku ne doživljavam na takav način, već se svim svojim bićem borim za promjene i drugačiji sistem vrijednosti. To je trnovit put i nije za svakog, a posebno ne za one koji su odlučili da budu vječni opozicionari.

MONITOR: Iz Demokratskog fronta tvrde da je platforma napisana u Ambasadi SAD, najavljujući „kontraofanzivu protiv svih” koji su pokušali da unište Demokratski front…
ABAZOVIĆ: Kako samo pradoksalno zvuči da DF najavljuje ofanzivu protiv opozicije, pa to je ingeniozna zamisao, koju bi teško mogli osmisliti Milan Roćen ili Srđan Kusovac. Ali u Crnoj Gori je izgleda sve moguće. Moj je apel da izbjegavamo međuopozicione svađe i da se svi koji iskreno želimo promjene posvetimo njihovom ostvarenju. U suprotnom, postaće još jasnije da svi koji su formalno u opoziciji suštinski tu ne pripadaju.

MONITOR: U planu ste ponovili čvrstu posvećenost vrijednostima i principima EU, tekućem procesu pristupnih pregovora i budućnosti Crne Gore u EU…
ABAZOVIĆ: Tako je. Naša politika je jasna od početka. To je vrijednosno određenje prema Zapadu i težnja da Crna Gora postane moderna demokratska država, visokog životnog standarda. Aktuelna vlast ne može uvesti Crnu Goru u EU, jer su oni neiskreno u ovom procesu, što potvrđuju i najnovije izjave predsjednika DPS-a. Jedino nekompromitovani ljudi koji su oduvijek na principu modernih evropskih građanskih društava mogu takav proces izvesti do kraja. Prvaci ratnih devedesetih koji su i danas na vlasti to ne mogu uraditi.

VESELJKO KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo