Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URE: Sistem je ogoljen do srži

Objavljeno prije

na

MONITOR: U petak, kada ovaj broj Monitora bude u štampi, već će biti poznati rezultati glasanja parlamenta o skidanju imuniteta Nebojši Medojeviću. Hoće li URA doći u Skupštinu?
ABAZOVIĆ: URA toga dana neće biti u Skupštini. Pokušavamo da u ljudskoj ravni razumijemo razloge zbog kojih će neke kolege prisustvovatio toj sjednici, ali za nas bojkot ostaje na snazi sve do ispunjavanja ključnog uslova – datuma novih parlamentarnih izbora! To je za nas nešto preko čega nećemo preći.

MONITOR: Zašto?
ABAZOVIĆ: Zato što se moramo držati utvrđenog principa. Ranije je SDP ušao u Skupštinu radi glasanje o NATO-u, sada će poslanici DF-a to uraditi isto zbog imuniteta kolegi Medojeviću. Naravno, uvijek se može naći neki validan ili manje validan razlog, ali ne smijemo zaboraviti zbog čega smo u bojkotu. Ako smatramo da je Skupština nelegitimna zbog opšteg zastrašivanja navodnim terorizmom i državnim udarom na dan izbora, onda se u nju ne treba vraćati niko povodom nijedne oduke, sve dok zajednički uslovi opozicije ne budu ispunjeni. Ne smatram da će ovakav postupak u konkretnom slučaju narušiti bojkot, ali ipak, princip nam mora biti ispred emocija ili partijskih interesa.

MONITOR: A kako vidite ponašanje tužilaštva u ovom slučaju i reakciju parlamenta?
ABAZOVIĆ: Tužilaštvo cijelo vrijeme vrijeđa zdrav razum građana Crne Gore. Njihovo postupanje je politički motivisano i služi ispunjenju cilja koji je zacrtao DPS, a to je nasilno zadržavanje vlasti. Da budem jasan, nijesam protiv toga da se procesuira bilo ko od opozicionih poslanika, naprotiv, svi moramo biti jednaki pred zakonom. To je nešto što URA stalno ponavlja.

Ali upravo zbog toga, reakcija tužilaštva zabrinjava, oni su zanemarili na stotine prijava za zloupotrebe izbornog prava koje su podnijete tokom i nakon izbora, zastarijevaju im slučajevi visoke korupcije poput Solane i Limenke, na stotine miliona eura štete koje su funkcioneri DPS-a napravili ostaje nerasvijetljeno, a onda se odjednom po hitnom postupku pokreću procesi protiv opozicionih poslanika ili partija. Ako neko misli da je to pravda, onda neka mu takva pravda služi i na čast.Za mene su postupci tužilaštva lakrdija koja ima za cilj prikrivanje i skretanje pažnje građana sa opšte pljačke vrha DPS-a i njihovog nasilnog čuvanje vlasti.

S druge strane, parlament je suvišno i kometarisiti. To je institucija koja u suštinskom smislu ne postoji. Nakon političke korupcije koja je uvedena u januraru 2016., i onako skrojene „većine” na oktobarskim izborima, to se može nazvati svakako, samo ne predstavničkim tjelom građana. Skupština je postala „protočni bojler” koji „legalizuje”i pečatira štetne odluke Vlade Crne Gore, bez diskusija niti bilo kakvog kritičkog osvrta.

MONITOR: Koji su efekti bojkota? Mislite i dalje da on daje rezultate?
ABAZOVIĆ: Namam dilemu da je bojkot pravi i jedini mogući odgovor opozicije na dešavanja iz 16. oktobra. Preko takve pljačke i antidemokrastkih aktivnosti nismo smjeli da pređemo. Kako god se to činilo spolja ili iznutra, bojkot jako nervira aktuelne uzurpatore vlasti. Konačno je sistem ogoljen do srži, a priče o oazi demokratije na Balkanu polako ali sigurno idu u zaborav. Zato treba biti istrajan i sigurno ćemo uspjeti u svom cilju, a to je – oslobađanje Crne Gore iz politčko-kriminalnih monopola i uspostavljanje vlasti koja proizilazi iz slobodne volje građana, kako to predviđa Ustav.

MONITOR: Za vrijeme odsustva opozicije iz parlamenta vladajuća većina je na brzinu progurala i brojne izmjene zakona, koje će biti u petak na dnevnom redu Skupštine i vjerovatno izglasane, a na koje civilni sektor ima brojne primjedbe. Kako to komentarišete?
ABAZOVIĆ: Vladin cilj je da na volšeban način, ako je moguće daleko od javnosti, nastavi kontinuitet donošenja štetnih odluka po građane u cilju zaštite grupice oligarha koji na vaninstitucionalni način upravljanju Crnom Gorom. Takvu praksu teško možemo da spriječimo u ovom trenutku, ali obećavamo da ćemo nakon smjene vlasti u Crnoj Gori sve štetne odluke poništiti, a one koji su ih svjesno donosili adekvatno procesuirani u skladu sa Ustavom i Zakom.

MONITOR: I dalje se čeka na zajedničko djelovanje opozicije. Dešava li se neka komunikacija između lidera partija trenutno?
ABAZOVIĆ: Kritike da u opoziciji nema jedinstvenog djelovanja po meni su prenaglašene i ne oslikavaju realno stanje stvari. Nema potrebe da glumimo homogenost kada smo značajno različitih programskih i ideoloških profila. Da nije tako, svi bi bili u jednoj partiji. Međutim, u opoziciji ima zajedničkog djelovanja oko pitanja bojkota, insistiranja na slobodnim i fer izborima, promjenama i unapređenju izbornog sistema, nastupa na lokalnim izborima. Tu je i saradnja u opštinama gdje ima većinu i gdje vrši vlast.

Možda ovo nije dovoljno i prirodno je da građani očekuju više, ali ne možemo reći da komunikacija i saradnja baš i ne postoji. Moja glavna zamjerka kolegama iz opozicije je međusobno napadanje. Tako nešto zaista šteti našem ukupnom imidžu, a jača DPS. Stoga pozivam sve kolege na veći stepen odgovornosti i međusobno uvažavanje, a to što na neka pitanja gledamo različito, nije strašno. To je treniranje demokratije.

MONITOR: Šta je sa vašom partijom nakon kongresa? Razmišljate li o nekim koalicijama?
ABAZOVIĆ: Pokret URA radi intenzivno i naše aktivnosti su u stalnom povećanju nakon kongresa. Kao i što smo obećali na kongresu, prezentovali smo ekonomski program, u skladu sa našim nastojanjima da budemo kvalitetna alternativa na političkoj sceni. U narednom periodu predstavićemo i reformu zdravstvenog, kao i reformu obrazovnog sistema. Radimo i pojedinačne programe kakav je u Podgorici za blokove V i VI. Trenutno se intenzivno spremamo za ciklus lokalnih izbora na Cetnju, Mojkovcu, Ulcinju i Petnjici koje će URA dočekati potpuno spremna. Za sada je rano govoriti o načinu izlaska na izbore. Poznato je da mi vodimo otvorenu i prijateljsku politiku tako da ne bih anulirao mogućnost bilo kakve saradnje.

MONITOR: Napokon je, nakon prozivki civilnog sektora da ga čuvaju kao tajnu, Vlada objavila izvještaj EK o stanju pregovora u poglavljima 23, 24. Mislite li da u tim poglavljima ima pomaka?
ABAZOVIĆ: Vlada Crne Gore inače djeluje kao tajno- zavjereničko društvo, tako da me takvo njihovo ponašenja uopšte ne čudi. U izvještajima EK se inače stalno ponavljaju iste teze – da nema dovoljno konkretnih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Tako nešto teško Vlada može da sakrije, to i ptice na granama znaju.

MONITOR: A kako vidite najavu premijera Duška Markovića da možda ipak neće povećati PDV?
ABAZOVIĆ: Kada je ekonomska politika u pitanju, Vlada je tu zaista najtanja, da ne kažem smiješna. Nemaju nikakvu viziju što raditi sa zemljom, kako reformisati postojeći neodrživi sistem pa srljalju kao „guske u magli”. Takva im je i ova najava. Prvo nešto kažu, pa pokleknu. Zamislite taj stepen neozbiljnosti u odnosu na one koji planiraju ozbiljan biznis u Crnoj Gori. Na kraju će povisiti PDV ali čekaju da narod malo apsorbuje te tužne vijesti. Naši ekonomski parametri su katastrofalni, a Vladine mjere služe više kao loš marketing nego li što suštinski zadiru u problem. Treba nam ekonomski zaokret, za koji ova garnitura politčara na vlasti nije spremna.

MONITOR: Može li se, po Vašem mišljenju, izlazak Crne Gore iz političke, ali i ekonomske krize dogoditi uskoro?
ABAZOVIĆ: Može, ali za to postoji jedan preduslov – smjena aktelnog režima! Bilo kakvo šminkanje ili prividne promjene bile bi samo nastavak agonije koja nas vodi u političko-ekonomsko-moralni bankrot. Sa uspostavom nove odgovorne i posvećene Vlade, Crna Gora sa svojim resursima može računati na prilično brz oporavak, koji, po procjenama ekonomskog tima URA, može da bude realizovan srednjeročno. Ali ponavljam, to ne mogu uraditi političke elite ratnih profitera, vođe organizovanih kriminalnih grupa ili ljudi koji ne razumiju demokratske standarde. Potrebne su nam nove ideje za Crnu Goru, a samim tim i novi lideršip, profesionalan, posvećen i što je najvažnije – pošten.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo